zadnja želja
kad me protvoriš
u pepel
samo me,
pliz,
nemoj držati
zatvorenu
u kamene niše,
radije bih
da od mene
naprave sapun
protiv mrlja,
nego da stojim
u keramičkoj posudi
s koje se prašina briše.
prospi me
po livadi
poljskog cvijeća
tamo gdje zuje pčele,
lete bubamare,
"u hladovini novine
čitaju krave. "
ili polju lavande,
tamo fino miriši,
nije tmurno
ni kada kiši.
ne želim grob
koji moraš obilaziti
na točno određen datum,
čistiti i uređivati
s cipelama u mulju.
za moju dušu
dovoljna je samo
jedna obična svijeća
u prozoru verande
onu večer
kada zaboraviš
kupiti žarulju.
|