" ne prodajem nasmiješenog psa "
vrlo često se na društvenim mrežama objavljuju raznorazni video klipovi sa životinjama i njihovim dogodovštinama ili situacijama koje onda masa ljudi klikče i lajka, jednim pritiskom na tipku miša odabire smajlića koji opisuje njihov doživljaj viđenog, a mnogi i dodaju posebne sličice koje se mogu odabrati, također uglavnom s personaliziranim likovima životinja koji onda plaču od smijeha, drže se za trbuh, tresu, plješću i slično.
tako sam i danas vidjela taj jedan video koji prikazuje malenog peseka, rekla bih pekinezera ili nekog takvog sličnog, zbog okolnosti u kojima se pas nalazio nisam u stanju točno prosuditi, ali to niti nije toliko bitno.
ono što je meni upalo u oko, iako znam da bih prvo trebala izvaditi vlastiti trun, a tek onda primjećivati tuđe, no, kad mi je već servirano na taj način nije bilo moguće ne primjetiti kako taj, po mom mišljenju, jadan pesek leži na leđima u lavabou s ploškama friških krastavaca preko očiju, zapravo, čitave njegove glavice i još nekoliko ploškica po tijelu, dok mu po goloj koži trbuha, koji je jedan od najosjetljivijih dijelova psećeg organizma gdje je i koža najtanja, te je ujedno i jedini dio koji nije prekriven dlakom curi mlaz vode odvrnute do kraja, kao kakav slap, stalno po tom istom mjestu.
kako se ne volim previše pačati u raznorazne polemike i rasprave ni na kojim mjestima, a kamoli na jednom takvom kao što je društvena mreža ili portal, jer mi je potpuno besmisleno trošiti vrijeme i energiju na tako nešto kaj je meni osobno ništkoristi, ne veseli me niti ispunjava ni na koji način, a i ne volim se tako eksponirati. ( puno me više veseli objaviti fotku s izleta na kojem sam istinski uživala, pa time potaknuti i nekog drugog da si, eventualno priušti nešto slično ).
no, ponekad, valda jer mi je jezilk brži od pameti, ili iz nekog drugog samom sebi neobjašnjivog razloga pokleknem, ne mogu prešutit, pa ga piknem onak prvo kaj mi padne na pamet, spontano i nepromišljeno.
takva je bila i ta moja reakcija čim sam ugledala taj video, jer, sori, al meni to nije nimalo smiješno, a ljude koji uživaju sprdati sa životinjama na takav način jednostavno ne razumijem. naravno, to je samo moj problem, ali je i iskreno mišljenje koje sam imala izbor ili prokomentirati ili zadržati za sebe, a, jednom kada stisneš komentar izložen si svima, i to mi je ok, razumijem i prihvaćam.
ono što ne razumijem je potreba čovjeka koji ima drugačije stavove, razmišljanja i doživljaja od mene odovoriti mi:
" Ubij se! ",
jer, zakaj bih se ja trebala ubiti samo zato jer mi nije smiješno kaj netko ima potebu držati pesa u lavabou s krastavcima na očima snimati i keljiti na fejs, dok mu voda curi po tankoj opni koja mu štiti unutarnje organe, da ne velim kak mi sva ta šarada zgleda i polunamještena, fotošopirana, tak mi je sve skup još i više besmislenije, ono, s jedne strane čovjek koji, prema mom, možda nekome i ekstremnom mišljenju radi na granici zlostavljanja bespomoćnog bića, životinje koja je za ljubav svog hranitelja spremna napraviti i pretrpiti svakakve, pa i bizarne situacije, dok s druge strane postoje ljudi koji se bave smišljanjem nebuloznim aktivnostima kojima će skupljati što više lajkova, smajlića i šarenih sličica kojima će hrpa drugih, očito dokonih ljudi reagirati kao da je stavljanje životinje u neprirodan položaj nešto neopisivo zabavno i smiješno,
a, onda, kao vrhunac aspurda se nađe i jedan koji smatra da se osoba koja ne dijeli njihovo mišljenje i ne hihoće se tome, već iznese svoje osobno, drugačije mišljenje se treba ubiti,
jer, zašto, zaboga,
jedini razlog koji mi pada na pamet je da ne gledam više tu jad u kojem ni pes nemre više biti pes, već je postao predmetom šala i pošalica zato da bi onaj čovjek koji bi trebao brinuti za njegovu dobrobit, paziti, maziti ga i čuvati, umjesto toga ga izlaže nečemu na što on sam nije sposoban utjecati, jer je životinja koja je ovisna o tom čovjeku, a on sam ga još i naziva ljubimcem.
pa, baš me zanima da li bi svima njima bilo tako jako smiješno da se netko njihov, bespomoćan i ovisan stavlja u istu ili sličnu situaciju.
ono što sam naučila iz svega ovoga je da ljudima koji su spremni sprdati se sa životinjama na takav način ni govor mržnje prema drugim ljudima nije stran, što mi je i jedino logično u čitavoj priči.
|