ljeto i baba
tada kad ljeto
dovoljno ostari
sve svoje mirise
školjkama ostavi
prišulja se starica
šarolikog lica
nebom preleti
jatom ptica
šumom prospe
zimnicu vjeverica
vilicu za salatu
zamijeni nam žlica
rakija se peče
iza susjednih žica
gljiva puna košarica
jesenskim bojama skica
to bablje ljeto klica
dok mu sjeverac
svo lišće ne posmica
šuškanjem fućka pjesmica
koja taman toliko traje
koliko im Baka Zima
ruku prijateljstva daje
|