Komentari

durica.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • Galaksija

    Hahahaha :) Divno ste sve objasnili...

    avatar

    09.11.2020. (17:09)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    Nase malo je djevojcica. Vjecno gladna.
    Vec sad se voli sredjivati. Presvlaciti.
    Vidim, to bude sminkerica mala.

    Odlican tekst.

    avatar

    09.11.2020. (17:20)    -   -   -   -  

  • teuta

    Baš onako od srca si me nasmijala svojim postom. Bome imaš pravo, svaka čast roditeljima koji odgoje pravog muškarčinu ali vjeruj mi treba isto toliko, ako ne i više, odgojiti pravu ženicu hehehehe.
    Općeniti, roditeljstvo je najljepši posao na svijetu ali i najzahtjevniji.
    Ja sam odgojila troje djece...naravno da sam često i fulala u odgoju ali sve to se računa u roditeljski staž. Nek su samo zdravi i nek duuuuugo žive okruženi ljubavlju. LP:)))))))))))))

    avatar

    09.11.2020. (18:18)    -   -   -   -  

  • .Annabonni

    jooj Durice, ja sam svom do mature gurala pod nos čokolino da bi se digao i spremio za školu

    avatar

    09.11.2020. (18:26)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Beduini u ranoj dobi mušku djecu odvajaju od žena te ih odgajaju isključivo muškarci, da ih žene ne pokvare:)
    Zato i postoje još uvijek, da su ženama pustili odgoj bili bi prvi narod koji je nesta jer su ih izili lavovi :)

    avatar

    09.11.2020. (18:49)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Ja tak bila solo s dva klinca pa sve kaj si nabrojala u postu bilo kod mene na kvadrat:-)) Al znaš kaj? Bio je to jedan od najtežih, ali ujedno najljepših i najispunjenijih perioda u mom životu. Rado bih da mogu barem još jednom udahnuti to vrijeme njihova odrastanja. Proleti to u trenu...Odrastu prebrzo.

    avatar

    09.11.2020. (21:11)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    mame i sinovi imaju poseban odnos, isto kao tate i kćeri :) ljubav do neba :)

    avatar

    10.11.2020. (05:28)    -   -   -   -  

  • j.

    Istina je to sve, ali iza baš svakog muškarca stoji njegova majka, a i te majke su jednom bile nečije kćeri, osobito tatine... i onda se čudimo da svijet ide vrit? :)))

    avatar

    10.11.2020. (09:27)    -   -   -   -  

  • stara teta

    veselo opisana roditeljska iskustva, vjerujem da si se, kad si ovo pisala, zapravo od srca smijala, zaboravivši na sitne komplikacije pedagoških stremljenja, ha, ha. nasmijala i sve nas, bez obzira na majčinska iskustva sa sinekima.
    imam otprilike ista samohrana iskustva (x2, ha, ha) kao i dnevnikJR, u to doba njihovih dječjih vragolija bila sam najumornija, ali i najsretnija mama na svijetu :) :) i dalje sam takva :) :)
    a ovo o mamama i sinekima, i tatekima i kćerima, hmm, ne bih baš generalizirala, poznajem vrlo različite situacije, pogotovo ovaj stereotip o stajanju iza, ponekad iza ne stoji baš nitko, nitko dovoljno stabilan da odgoji dijete u stabilnu osobu, a i priča o tomu da su i majke bile osobito tatine, sumnjivo odlazi u obor predrasuda.često se obiteljske konstelacije poprilično udalje od umišljenog "standarda" i mainstreama.
    @grincajg, gleč, moji klinci znaju kuhat, prat veš (to će reći odabrati adekvatni program), peglat, šivat gumbe i rubove, postavljat laminate, montirat ormare, popravljat pegle, vešmašine, gletat, maljat, odabrat dobru glazbu, film, čašu, lemit, spustit dasku, znat odabrat pravi poklončić za svoju dragicu... nisu imali ni oca ni vujca ni strica da ih poduči. a ni krsni kumovi se baš nisu brinuli za njihov napredak. pa, tak... kad se sjetim kako sam ih obojicu uhvatila pod ruke i okolo ih okretala ko na ringišpilu, ha, ha vriskali su od veselja. a onda su me jednog dana primili jedan za ruke, drugi na noge, podigli s poda i njihali po cijelom stanu ko malo dijete, i smijali se dok nismo popadali od smijeha na pod. a beduini su i dalje jahali svoju devu u pustinji, ha, ha.

    avatar

    10.11.2020. (12:59)    -   -   -   -  

  • majalily

    Odličan post, baš si me razveselila. Savršeno si opisala te šašave situacije i frustracije.

    avatar

    10.11.2020. (19:52)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    Ja ne mogu vjerovati da je Fran već školarac, otkadikad je bila ona godina dvijeipetnaesta kad sam bila trudna sa svojom prvom... Isto je, samo različito. Hoće, ali kada joj se da. Nekad je dvorim kao princezu, nekad vičem, a ona se smije, nekad je obijesna. Dovodi me do ludila u 21:30 navečer, kad se i meni već mozak gasi, ujutro je bolje, ujutro mogu :)

    avatar

    11.11.2020. (09:33)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...