Samo Durica

ponedjeljak, 17.02.2020.

Udomljavanje nije posvajanje

Citam te komentare na drustvenim mrezama i cudim se, prvo sama sebi, zakaj to opce citam, a onda i tome kako ljudi vrlo lako stvore neko svoje misljenje gorljivo ga iznoseci u javnosti, a da pritom se nisu potrudili malo samo informirati i zagrebati po materiji.
Prvo, posvajanje djece i udomljavanje nije jedno te isto i u mnogocemu se razlikuje, tako da ustavni sudac koji je donio presudu kakvu je donio u korist hrvatskog homoseksualnog para nije i sam homoseksualac, vec u nasem ustavu stoji kako svatko ima pravo na rad, a upravo udomljavanje djece sadrzi u sebi i tu komponentu rada, naravno, dobiva se i naknada za taj posao, te je ta presuda donesena u skladu s tim, sto ne znaci da djeca te osobe dozivljavaju kao roditelje, zovu ih " mama " i " tata ", no, naravno, oni ih, osim sto brinu o njima i odgajaju to odredeno vrijeme koliko dijete boravi u toj obitelji. Na stranu sad bilo cije misljenje o tome kakav odgoj homoseksualni parovi pruzaju, mogu ili zele pruziti, sve dok su udomitelji pod prismotrom su centra za socijalnu skrb koji bi u slucaju bilo kakvih nepravilnosti morao promtno reagirati. Isto tako udomiteljske obitelji ne mogu birati djecu koju ce udomiti, vec pruzaju dom djeci roditelja koji su iz nekih razloga izgubili roditeljsko pravo, pa tako postoji mogucnost da ce ga i nakon nekog vremena vratiti. Dakle, to su djeca koja su vec prilicno toga prozivjela u svom zivotu, nisu " tabula rasa ", i cesto je takvoj djeci potrebna i strucna pomoc, jer imaju odredene posebne potrebe.
Sasvim je drugo pitanje da li su udomitelji adekvatni za pruzanje i zadovoljavanje svih posebnih potreba koje takva djeca cesto imaju.
S jedne strane potreban im je topli dom, krov nad glavom, krevet, soba i sve ono materijalno sto je i svakom drugom djetetu potrebno za optimalan rast i razvoj, no povrh toga potreban je i stalan angazman u razvijanju socio - emocionalnih vjestina koje cesto puta i nisu u potpunosti i adekvatno razvijene upravo zbog odrastanja izvan obitelji u ustanovi, ili cestih promijena udomiteljskih obitelji. Tako da problematika oko seksualne orijentacije samih udomitelja i nije primarna, vec je puno bitniji, prema mom iskustvu u kontaktu s djecom koja su odrasla u domu za napustenu djecu i djecu bez roditeljske skrbi, sam psiholoski profil udomitelja i njihova spremnost na suocavanje i rijesavanje mnogih situacija s kojima se bioloski roditelji mozda nikada nece morati nositi kao sto su razni strahovi, nesigurnosti, manjak samopostovanja, samopouzdanja kao i izrazito lose slike o samome sebi, te nepovjerenja u odrasle osobe i socijalno okruzenje.
Kod mnoge djece psiholoske izazove prate i fizioloske regresije, tako da je moguce da dijete jos uvijek mokri u krevet bez obzira na dob, ili ne kontrolira stolicu, dok se kod druge djece strahovi popraceni fizickim ozlijedivanjem, tikovima ili alergijama.
Isto tako, koliko god je to mozda ruzno i tuzno, kod djece koja nisu od samog rodenja imala jednu stalnu ili konstantnu odraslu osobu uz sebe, kao sto djeca u obitelji s bioloskim roditeljima imaju mamu, upravo zbog nerazvijanja te prve, primarne i najvaznije zivotne veze koja je temelj za razvoj svih ostalih, kognitivne sposobnosti su smanjene, a samim tim i djetetova inteligencija, i ne samo emocionalna.
Uzimajuci sve to u obzir, bez obzira sto je ustavno pravo kao i sva ostala prava u prvom redu bi trebalo izuzetno kvalitetno i multidisciplinarno procijeniti svakog pojedinog udomitelja i njihove sposobnosti u svakodnevnim izazovima s kojima ce biti suoceni, a tek onda se baviti njihovim orijentacijama, pa i seksualnim, jer i postoje i heteroseksualni pedofili, zlostavljaci i nasilnici, ili, jednostavno neadekvatni udomitelji iz bilo kojeg drugog razloga.
Postoje ljudi koji se bave time iz plemenitih, humanih i duhovnih pobuda, kao i oni koji rade taj " posao " samo zbog naknade, kod kojih djeca zive u neljudskim uvijetima.
U svakom slucaju potreban je redovit nadzor i pracenje, te brzo reagiranje.
Tako da prije nego se pomisli kako je ljubav jedino sto djeci treba, ili kako im je bolje bilo gdje nego u domu trebalo bi, ipak, uzeti u obzir i neke od ovih istina.
- 08:35 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.02.2020.

Tackrle s tvrdim " c "

Ugl, imam novi hobi. U zadnje vrijeme bavim se, i ne samo u svrhu prezivljavanja, kuhanjem po starim receptima, onako slicno kak su meni kuhale moje bake. Istina, sve je pocelo spontano i neplanirano, kak to kod mene i obicno biva: doslo je vrije vecere, a meni se jelo nekaj slatko, no, nisam imala doma dovoljno namirnica za posteni kolac, niti u novcaniku dovoljno sredstava za odlazak po njih, neg sam otvorila kredenc i nasla mak. Te smo veceri jeli rezance s makom. Tijesto mi je, doduse ispalo malo zilavo, al pojelo se, a dijete je komentiralo da mu je to jedna od najdrazih vecera. I nije trazil kakao da si popravi okus. Onda sam na fejsu slucajno nabasala na grupu imenom: " starozagrebacki recepti ", iako, meni nije nuzno biti iskljuciva samo na podrucje metropole, naprotiv, fora su mi i drugi recepti iz svih zemljopisnih podrucja. A zasto stari? Jer su mahom bazirani na osnovnim, " prostim " namirnicama. Ne usudim se reci: jednostavni, jer mnogi to nisu, al jednom kad savladas tehniku ostalo je samo nadigradnja i igranje s vlastitim ukusima. I jos jedna, meni, velika prednost je kaj se sve uvijek iskoristi. Sad ako mi ostane starog kruha ne moram puno razmisljati na koji nacin bum ga pametno iskoristila. Samo je pitanje zelimo li slatko ili slano. Otkrice mi je puding od kruha koji je postao tradicija petkom, kada se kruha nabere tokom tjedna. Predivna vecera za hladne zimske dane, jednako ukusna vruca, jer ja nemrem zdrzat da se ohladi, ali i hladna drugo jutro za dorucak. Divota je i to kaj si dijete zna vec samo izvaditi u zdjelicu, pa ja mogu subotnje jutro nesto duze ubiti oko. Pronasla sam i recept za kiflice koje se tope u ustima, i meni su najdraze prazne, no, punjene su vrlo zahvalna grickalica uz filmski program vikendom. Danas sam nasla recept za " Ludo tijesto " koje se, prema rijecima gde koja ga je objavila moze koristiti prakticki za sve, od pizze do buhtla, a prednost mu je kaj moze stajati u ftizu do 7 dana i trositi po potrebi. Zove se Ludo jer se dize u vrecici 4 h u kojoj dodt nabuja. Tak, jedva cekam vikend da ga isprobam zamijesiti. A namirnice za kolac od maka sam si vec nabavila. Ko zna di bu me to sve odvelo. Mozda ovo postane i kulinarski blog. Za sad mi je zadatak napraviti " Medimursku gibanicu " takvu da me nije sram objavit fotku, ali i odnest curama na posel.

Tackrle su meni omiljeno jelo iz djetinjstva: krumpirovo tijesto ko za knedle / njoke punjeno pekmezom od sljiva i preliveno prezlima, mota se u jastucice koji se kuhaju
- 23:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 05.02.2020.

Trobjeg

Od kada su te tri smizle zbrisale iz vrtica neprestsno razmisljam o toj i slicnim situacijama. Tri male bedakinjei njihova pustolovina utjecala je na zivote najmanje petero ljudi, njihovu egzistenciju, a onda i poslijedicno na egzistenciju njihovih obitelji. I to zato jer se jedna sjetila, ili je cula negdi kak je jako zgodno pobjeci iz vrtica, pa vrludati okolo, a upravo su u tome uhvacene, dakle nisu bjezale zato sto ne vole ici u vrtic, pa uplakane kidnule prvom prilikom kroz kuhinju nakon dorucka trceci doma, ili mami na posel, nego su prasice to napravile nakon uzine, te se setkarale po kvartu, i da taj jedan roditelj ih nije skuzil, ko zna, miliboze, kaj bi im se sve moglo dogodit, ne zelim si ni zamisljat. Ali ono o cemu ne mogu prestati razmisljati je kako bi one mogle pobjeci svakome od nas, jer planirale su to, dogovarale se i uvukle jedna drugu u tu strahotu. A jako dobro znaju, kozice da koze, kako se bjezati ne smije, cule su to u svojih sest godina zivota nebrojeno mnogo puta, sto kod kuce, sto u vrticu, u kojem su sada vec zadnju godinu pred polazak u skolu. Znaju one sve sto se smije, a stone. Samo, ne znaju sto to znaci dobiti otkaz, niti sto znaci raditi s opomenom pred otkaz, bome ne znaju ni sto znaci dobiti sijede u trenutku kada shvatis da dijeteta za koje si odgovoran nema. Na svu srecu tocno istu situaciju nisam prozivjela, al sam dozivjela da je jedan roditelj preuzeo dijete, a onda nekoliko sati poslije dosao drugi po isto dijete, pa sam samo zbog toga zgubila deset godina zivota, jer djeteta nije bilo. Uzas. I sad se najezim. A jednom mi se dijete skrilo u onu malu drvenu pecnicu i nije mi se htjelo ni javit ni pokazat. Tak da imam blagi dojam kaj su kolegice prozivljavale svo ono vrijeme dok nisu primile informaciju da su curke pronadene. I zamislite da ih je neko drugi nasel, nepoznati, brrrrr, ne zelimni misliti o tome. Isto kao sto ni one nisu mislile kako ce se njihove mame osjecati kada dodu u vrtic po njih, a one u vrticu nisu. Nije im ni jednoj palo na pamet dok su jedna drugoj drzale lojtricu kak bi sto lakse preskocile ogradu sto ce tata reci na taj njihov podvig, kamoli da im je na kraj pameti bilo kakve ce sve poslijedice i za koga imati to sto su odlucile zajedno provesti u djelo. Kao sto ni jedna od mama koja je, navodno znala sto curice imaju na pameti i planiraju, pa svejedno nije nasla svrsi shodno obavijestiti o tome njihove odgajatelje i nadlezne u vrticu, ako je za vjetovati informacijama dostupnim u medijima, kaj je meni kao roditelju nepojmljivo, ne samo zbog zastite vrtica, nego prvenstveno da zastitim svoje dijete od njega samog. I badava nam sada sva blindirana vrata ovog svijeta, sifre i ograde, kad je steta vec ucinjena. I jos je sreca u nesreci da se nije desilo neko vece zlo. Jer ja svom sinu fakat ne bi voljela biti u kozi samo da cujem kak mu je nekaj slicno palo na pamet, kamoli da sudjeluje u tome. A, isto tak, neznam jel mi gore da je to njegova ideja, ili da se dal nagovoriti na takvu spacku. Ubrzo ide u skolu u prirodi na tjedan dana, stoga smo nadugo i nasiroko razgovarali o svim opasnostima koje treba izjegavati, no, sama se ni nebi sjetila bijega. Nekako su mi jos premali za to. Prenevini. Cisti. Brus! Mos si mislit. I najvise od svega me ljuti to sto su sada svi drugi krivi, od visine ograde do broja djece, koji je, da se ne bi krivo razumijeli, preko svake mjere i duplo, vrticke su skupine prenakrcane djecom, no sve to, i materijalni uvijeti koji su u vecini vrtica katastrofalni do pedagoskih standarda koji se ne postuju, sve to ne umanjuje cinjenicu da su njih tri napravile nesto sto se nikako NE SMIJE raditi, jednostavno nije dozvoljeno, nikada, nikome se ne smije bijezazi ako je zaduzen za tebe i one su to prije samog bijega znale. A na nama roditeljima je odgovornost nauciti ih razlikovati dobro i zlo. Nasa je duznost nauciti ih hodati po cesti pravilno kako ih ne bi pogazio kamion, a ne osigurati ceste i motorna vozila od njihovog neprihvatljivog ponasanja. Stoga, nazivajmo situacije pravim imenom kao i djecje ponasanje onako kako je. Potrebno je poboljsati materijalne uvijete u vrticima kako bi nam prostori bili sigurni pomagaci u odgojno-obrazovnom radu. Obaveza je uskladiti broj djece prema zakonski zadanim normama i u skladu na broj kvadrata, ali na broj odgajatelja kako bi prevenirali ovakve i slicne situacije u kojima je samo puka sreca odigrala za njihov zivot glavni zgoditak. Jer zivoti ovih nekoliko kolegica nepovratno su obiljezeni bez povratka. Naucimo nesto iz ovoga i ne dozvolimo da se ikad vise ostvari plan bijega neke druge neposlusne djece koja misle da pravila postoje kako bi se krsila, a ne zato da njih zastiti. A i to su culi od nas odraslih.
- 15:32 - Komentari (11) - Isprintaj - #