Od kada su te tri smizle zbrisale iz vrtica neprestsno razmisljam o toj i slicnim situacijama. Tri male bedakinjei njihova pustolovina utjecala je na zivote najmanje petero ljudi, njihovu egzistenciju, a onda i poslijedicno na egzistenciju njihovih obitelji. I to zato jer se jedna sjetila, ili je cula negdi kak je jako zgodno pobjeci iz vrtica, pa vrludati okolo, a upravo su u tome uhvacene, dakle nisu bjezale zato sto ne vole ici u vrtic, pa uplakane kidnule prvom prilikom kroz kuhinju nakon dorucka trceci doma, ili mami na posel, nego su prasice to napravile nakon uzine, te se setkarale po kvartu, i da taj jedan roditelj ih nije skuzil, ko zna, miliboze, kaj bi im se sve moglo dogodit, ne zelim si ni zamisljat. Ali ono o cemu ne mogu prestati razmisljati je kako bi one mogle pobjeci svakome od nas, jer planirale su to, dogovarale se i uvukle jedna drugu u tu strahotu. A jako dobro znaju, kozice da koze, kako se bjezati ne smije, cule su to u svojih sest godina zivota nebrojeno mnogo puta, sto kod kuce, sto u vrticu, u kojem su sada vec zadnju godinu pred polazak u skolu. Znaju one sve sto se smije, a stone. Samo, ne znaju sto to znaci dobiti otkaz, niti sto znaci raditi s opomenom pred otkaz, bome ne znaju ni sto znaci dobiti sijede u trenutku kada shvatis da dijeteta za koje si odgovoran nema. Na svu srecu tocno istu situaciju nisam prozivjela, al sam dozivjela da je jedan roditelj preuzeo dijete, a onda nekoliko sati poslije dosao drugi po isto dijete, pa sam samo zbog toga zgubila deset godina zivota, jer djeteta nije bilo. Uzas. I sad se najezim. A jednom mi se dijete skrilo u onu malu drvenu pecnicu i nije mi se htjelo ni javit ni pokazat. Tak da imam blagi dojam kaj su kolegice prozivljavale svo ono vrijeme dok nisu primile informaciju da su curke pronadene. I zamislite da ih je neko drugi nasel, nepoznati, brrrrr, ne zelimni misliti o tome. Isto kao sto ni one nisu mislile kako ce se njihove mame osjecati kada dodu u vrtic po njih, a one u vrticu nisu. Nije im ni jednoj palo na pamet dok su jedna drugoj drzale lojtricu kak bi sto lakse preskocile ogradu sto ce tata reci na taj njihov podvig, kamoli da im je na kraj pameti bilo kakve ce sve poslijedice i za koga imati to sto su odlucile zajedno provesti u djelo. Kao sto ni jedna od mama koja je, navodno znala sto curice imaju na pameti i planiraju, pa svejedno nije nasla svrsi shodno obavijestiti o tome njihove odgajatelje i nadlezne u vrticu, ako je za vjetovati informacijama dostupnim u medijima, kaj je meni kao roditelju nepojmljivo, ne samo zbog zastite vrtica, nego prvenstveno da zastitim svoje dijete od njega samog. I badava nam sada sva blindirana vrata ovog svijeta, sifre i ograde, kad je steta vec ucinjena. I jos je sreca u nesreci da se nije desilo neko vece zlo. Jer ja svom sinu fakat ne bi voljela biti u kozi samo da cujem kak mu je nekaj slicno palo na pamet, kamoli da sudjeluje u tome. A, isto tak, neznam jel mi gore da je to njegova ideja, ili da se dal nagovoriti na takvu spacku. Ubrzo ide u skolu u prirodi na tjedan dana, stoga smo nadugo i nasiroko razgovarali o svim opasnostima koje treba izjegavati, no, sama se ni nebi sjetila bijega. Nekako su mi jos premali za to. Prenevini. Cisti. Brus! Mos si mislit. I najvise od svega me ljuti to sto su sada svi drugi krivi, od visine ograde do broja djece, koji je, da se ne bi krivo razumijeli, preko svake mjere i duplo, vrticke su skupine prenakrcane djecom, no sve to, i materijalni uvijeti koji su u vecini vrtica katastrofalni do pedagoskih standarda koji se ne postuju, sve to ne umanjuje cinjenicu da su njih tri napravile nesto sto se nikako NE SMIJE raditi, jednostavno nije dozvoljeno, nikada, nikome se ne smije bijezazi ako je zaduzen za tebe i one su to prije samog bijega znale. A na nama roditeljima je odgovornost nauciti ih razlikovati dobro i zlo. Nasa je duznost nauciti ih hodati po cesti pravilno kako ih ne bi pogazio kamion, a ne osigurati ceste i motorna vozila od njihovog neprihvatljivog ponasanja. Stoga, nazivajmo situacije pravim imenom kao i djecje ponasanje onako kako je. Potrebno je poboljsati materijalne uvijete u vrticima kako bi nam prostori bili sigurni pomagaci u odgojno-obrazovnom radu. Obaveza je uskladiti broj djece prema zakonski zadanim normama i u skladu na broj kvadrata, ali na broj odgajatelja kako bi prevenirali ovakve i slicne situacije u kojima je samo puka sreca odigrala za njihov zivot glavni zgoditak. Jer zivoti ovih nekoliko kolegica nepovratno su obiljezeni bez povratka. Naucimo nesto iz ovoga i ne dozvolimo da se ikad vise ostvari plan bijega neke druge neposlusne djece koja misle da pravila postoje kako bi se krsila, a ne zato da njih zastiti. A i to su culi od nas odraslih.
Post je objavljen 05.02.2020. u 15:32 sati.