Samo Durica

srijeda, 24.05.2017.

Neven nije zaštićena biljka, ali je ljekovita

ona je spoj iskustva,
znanja, strpljenja
i razumijevanja.
ponekad stroga,
nikad BaBaRoga,
češće blaga,
svakom djetetu draga.
odraslima prijatelj,
partner i oslonac,
čuvarica svake tajne,
sigurni čvrsti stolac,
nikad loncu poklopac.
naizgled strogo lice
toplinu duše u očima krije
iza naočala Sove ptice,
mladost razotkrije kada se nasmije.
zabava, ples i pjesma
kad zatreba nije njoj strana,
organizatorica mnogih veselih je dana.
u poslu spretna i pedantna
dogovora se drži i plana.
svoje bogato znanje ne škrtari sebična,
dijela njenih zlatnih ruku unikatno su neobična.
kao svaki mali " Cvetek " potpuno sam načito
bez naše Nene više nama ništa neće biti isto.
naša tužna srca isunjena prazninom
kao velikom sniježnom hladnom planinom.
- 23:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 16.05.2017.

kako je nastala priča o Mraku

priča o Mraku nastala je zbog jedno dječaka koji se jako plašio Mraka.
iako ni sam nije znao objasniti zašto se i čega točno boji, znao se buditi usred noći, te jako plakati i dozivati svoje roditelje. zbog tog svog straha od Mraka spavao je s upaljenom noćnom lampicom kojoj se od prenapornog rada pokvarila žaruljica.
kako je taj dječak odrastao, tako se zajedno s njim i taj strah od Mraka povećavao, umjesto da se smanjivao i nestao.
jedne večeri, nakon priče o " Tri praščića " koju je jako volio slušati, ne želeći ostati sam spavati u mraku zamolio je mamu da mu ispriča priču o Mraku i Čovjeku. tada je mama shvatila koliko je njegova muka uzela maha, i u želji da se dječak oslobodi tog svog straha od mraka odlučila je dobro promisliti, te se naposlijetku dosijetila i započela pričati priču:
" mnoga se djeca boje Mraka samo zato jer ga dobro ne poznaju. djeca misle kako je Mrak strašan, a neznaju da je Mrak samo jako usamljen. naime, kada se smrači sve se oko nas polako smiruje. cvjetovi zatvore svoje latice, životinje se sklone u svoje nastambe, auti više ne voze ulicom, a ljudi se zatvore u svoje kuće. što je veći i duži Mrak, to je svijet sve mirniji, pa naposlijetku svi spavaju.
zbog toga Mrak voli dolaziti djeci u sobe prije spavanja jer voli slušati njhove priče, promatrati ih, grliti i čuvati ih dok spavaju. Mrak ne želi plašiti malu djecu. on ih voli i zna kako je djeci potreban san jer bez sna djeca nebi mogla narasti, a ako bi noću bila budna, djeca bi se razbolila.
Mrak samo želi imati svoje prijatelje i biti u društvu djece, jer tada, prije spavanja može saznati sve što su taj dan radili. slušajući njihove priče o igrama u vrtiću Mrak se osjeća kao da je i sam dijete i više nije tako jako usamljen.
A onda, kada djeca napokon zaspu Mrak se udobno smjesti u njihovoj sobi i budno pazi kako im se ništa loše nebi desilo, jer Mrak zna da djeca ne vole biti sama i jako dobro razumije sve njihove strahove. dok spavaju Mrak osluškuje njihovo disanje, pazi da su pokriveni, brine da imaju lijepe snove i tako sve do jutra dok se ne pojavi sunce i svane novi dan kojem se veseli jednako kao i djeca, jer zna da će i on donijeti nove lijepe priče.
tada odlazi na drugu stranu Zemlje gdje se neka druga djeca spremaju na spavanje čuvati ih i paziti kako bi se dobro naspavali za novi dan koji ih očekuje.
ako mi ne vjeruješ možemo sada odmah upaliti svjetlo i vidjet ćeš da je u tvojoj sobi sve isto kao i kad dođe Mrak.
ništa se ne promijeni, samo imaš uz sebe još nekoga tko te čuva, voli i želi biti s tobom. "
- 19:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 12.05.2017.

o svemu po malo

veli mi frendica, koja se bavi tak nekim, za mene, aktivističkim aktivnostima, jer, ja za njih ni neznam, obzirom da furt nekam jurim, pa nemam ni vremena za tak nekaj,
makar,
jučer sam malo stala na Trgu s kolegicama koje su se okupile u ime vapaja protiv mobinga na poslu,
pa mogu samo žalosno konstatirat kak mi je bilo jako glupavo tam stajat, jer bilo nas je tolko malo da smo zgledale smešno, a kraj nas su prolazili turisti, tak da smo još i k tome zledali ko neka atrakcija,
ono,
ovo Vam je Ban Jelačić, ovo Manduševac zdenac, a ( samo ) ovo radnice koje neko negdje tlači na poslu, vite kak smo mi jedan divan grad, kod nema ni potlačenih radnika,
tak mi to nekak sve skup bilo više smešno neg kaj drugo, a najviše sama sebi, jer znam koliko žena se na svakodnevnoj bazi žali na maltretiranje na poslu,
a sad kada su imale priliku to i javno pokazati, te se barem jednim mirnim, dostojanstvenim okupljanjem pokušati izboriti za sebe nema nigdi nikog, dok bu već sutra kukala o svojim problemima.
eto,
upravo to je taj naš problem.
kao da smo čipirane da šutimo, trpimo i radimo i jamramo.
da, jamramo tam negdi u kutu, sebi u bradu, frendici na kavi il tu na blogu,
i to nam je domet naših aktivnosti.
ono kaj me još više nekak oneraspoložilo vezano za tu temu je ta neka nekolegijalnost.
sve je okej dok se ne dešava meni.
da, da, jako mi je žal, al kaj ja tu mogu, uglavnom su neki naši izgovori samima sebi.
nemamo tu neku kulturu zajedništva, empatija nam nije dovoljno razvijena da bismo se pomakli s mrtve točke i zato nas je i lako gazit. nikakav problem zgazit čašicu nezadovoljnih ženskica koje ovak i onak ništ drugo ne rade nek se samo zafrkavaju zdecom, malo poigraju, pa piju kavu ( kakva je vrlo česta percepcija zanimanja vrtićkih teta ), i još k tome se žale, a nit ne rade puno radno vrijeme ( još jedna velka predrasuda koju je jako teško promijeniti u percepciji promatraća ).
i, tak, ništ, tam se sa zapada počelo fest crnit, a ja bez kišobrana, naravno, nošenje kišobrana je meni velka tlaka, no opet ne uživam ni kad me operu ovi proljetni pljuskovi, pa sam se pokupila na tramvaj za doma.
ionak je već bilo jako kasno, bila sam na predavanju o AB target=_blank>asertivnost koje je trajalo više od četiri sata nakon odrađene jutarnje smjene, pa sam već i bila malo ispražnjena.
razmišljajući o toj asertivnosti sretnem na okretištu tu svoju frendicu koja me nagovori da sjednem malo s njom na kavu u neki novi kafić, pa mi između ostalo ispričala kak je uspijela s još nekim ljudima iz kvarta sprijećiti nakanu da se zbetonira potok Črnomerec i pretvori u cestu.
i to samo zato jer nekome tko želi nekaj izgraditi tam negdje na tom potezu treba pristupna cesta koje nema, pa kad je već nema nije problem uništit potok i sva živa bića kojima je prirodno stanište kako bi taj neki koji ima love imal i svoju cestu.
ono zaista ružno u toj njenoj priči je način na koji su se ti nadležni prema njima ponašali.
između ostalo rekli su im neka se dobro udaju, pa tek onda bave tim humanitarnim radom, jer da kaj bi one htele,
pa to je prirodni interes kapitala i njeovog izma.
nisam se više mogla duže zadržati s njom, al razveselila me vijest kak se odlučila udati, te povodom toga upravo mene odabrati za kumu,
a ja sam joj, kao njena buduća kuma rekla neka si još jednom jako dobro promisli želi li to zaista, jer sam nekak osjećala kak mi je to neka prva dužnost u toj svojoj ulozi i službi.
posle sam si u busu još malo razmišljala o svemu tome.
fakat,
ona se bavi drugačijim svojim poslom, ima vlastitu udrugu i samim tim ima vremena za prosvijedovanje i utjerivanje pravde,
dok sve one druge ženskice koje rade na takvim radnim mjestima gdje je već kao pod normalno doživljavati mobing ili bilo koju drugu vrstu šikaniranja i ponižavanja jednostavno nemaju vremena za okupljanja, pa čak niti ako je i u svrhu ukazivanja na taj, nažalost, sve više rasprostranjen fenomen koji se događa puno više upravo nama ženama, ako je za vjerovat statistikama, a poznato je kako je statistika kao sarma: nešto zelja, malo riže i mesa u tragovima,
a, ak se dobro udaš onda ti svekrva pošalje domaću raštiku.
prema tome,
poruka koju šaljemo mladim curama bila bi kako je ključ do sretne kućanice je naći dobro(g)stojećeg muža,
pa se onda bavi, mila, čim god te volja.
ili ti preostaje dobro staro provjereno jamranje, kukanje i zanovjetanje
do ne savladaš sve vještine asertivnosti pomoću koje mjenjajući sebe
možeš mijenjati i svijet oko sebe.
- 09:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 09.05.2017.

" Cesarica "

ne mogu se oteti dojmu kako je nova diskorafska narada " Cesarica " koja će se, za razliku od " Porina ", za kojeg glasa struka, dodijeljivati na temelju glasova publike osmišjlena iz razloga što su prijašnjih godina upravo tog " Porina " odnosile estrade zvijezde poput Jelene Rozge, pa su onda oni u konkurenciiji koji su smatrali kako su njihove zabavne note pune teže, urbanije i kajtijaznam, ozbiljnije valda, frktali nosom, koji im već i ovak zapinju za lustere, jednako kao što se književna struka zgražala nad osvojenim " Kiklopom " u rukama, sada omiljene imitatorice svih i svačega Nives Celzijus.
ovako su si gospoda iz žirija koji sjedi u " Porinu " i vijeća koja je malada nada zasluža biti spomenuta iz njihovih zbijenih redova oprali ruke, zatvorili usta, i smislili novi način na kojem će zaraditi i teleoperateri, a svi ostali se kunu kako im upravo ta riječ publike i najviše znači, ako je osvoje, jer u suprotnom im ipak znači i ona od struke.
i već prva nelogičnost koja mi je upala u uho je baš ta kako se nalasilo da postoje mnogi kvalitetni mladi izvođaći koji se ne vrte u eteru, jer, eto, nemaju prijatelja urednika na radiju ili televiziji, onoj jednoj jedinoj koja se i bavi glazbom, paardon, dvije, dok je kriterij za odabir bio baš prisutnost u eteru. i to precizno matematički algoritamskim izračunom. taj mi je dio malo nejasan, no dobro, postoji i kriterij lajkanja na raznim društvenim mrežama, pa se valda mislilo na taj dio kolača ( koji si možeš i sam napuhat ).
čitava mi se ta priča oko " Porina " zgadila, osim kaj je uopće smiješno u današnje vrijeme govoriti o nekakvim diskografskim dostignućima u zemlji velićine naše, upravo stoga što, ako je to diskorafska nagrada tada bi se trebala voditi i tim kriterijem, ono, barem ga uzimati u obzir, pa kada je, te, sada već davne godine jedini izdani autorski jazz album izdan te godine pod nazivom " Labyrinth " nije čak niti nominiran od strane struke, dakle potpuno je ignoriran, iako, velim, jedini autorski izdan te godine u toj kategoriji, " Porina " je dobila neka kompilacija obrada snimljena u čast nekom starijem glazbeniku kojem svaka čast, dakle, dodijelili su ga sami sebi.
eto, valda su zato sada zmislili tu novu nagradu " Cesaricu " koja puna više pristaje Lidiji i Jeleni iz autfit, pa se porinovci više neće imati razloga ljutiti kada će morati skupa s njima raditi selfije.
- 06:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.05.2017.

CAP

sjećam se, kad sam bila klinka moja mama se neopisivo bojala stričeka u automobilu koji mame djecu bombonima i odvezu ih u nepoznato. neprestano nam je pričala o tome kako nikako ne smijemo razovarati s nepoznatim osobama i ako bi netko s autom stao pokraj nas da bježimo ili vičemo.
jučer sam saznala jednu, za mene nevjerojatno poražavajuću statistiku u koju mi je, čak i vrlo teško povjerovati.
naime, ta statistika kaže kako je u RH svako četvrto dijete doživjelo ili trpi neki oblik seksualnog zlostavljanja ili uznemiravanja. kada sam tu brojku primjenila na jednu ustanovu kao što je vrtić ili škola moram priznati da sam se frapirala.
osim toga, isti ti podaci govore kako su zlostavljači najčešće članovi obitelji ili djeci bliske i poznate osobe.
zbog toga djeca kojima se tako nešto događa često nisu niti osvijestili kako su zlostavljana, zapravo, ta osoba ih je uvjerila kako to što rade nije nešto loše, te se koriste trikom " naše male tajne " čime manipuliraju tom djecom, pa se ona jako dugo ne obraćaju nikome za pomoć.
zbog toga je vrlo bitno preventivno educirati kako djecu tako i roditelje ne smo o tim podacima, već i o tehnikama kako se od toga mogu obraniti, dok bi najsretnije riješenje bilo spriječiti samu pojavu u začetku.
dijete treba naučiti kako biti jako i jasno osvijestiti, ali i dati do znanja takvoj osobi kako mu je takvo ponašanje nelagodno, te da smije i mora u takvoj situaciji reći NE!
nisam još završila cijelu edukaciju, tako da ne baratam svim tehnikama, no sve me to skupa jako ražalostilo i dalo mi razmišljati, jer, naša se zemlja predstavlja kao sigurna, a roditelji s kojima razgovaram u parku uglavnom smatraju kako se tako nešto kod nas ne događa.
isto tako svima nam je zakonska dužnost prijaviti bilo kakvo sumljivo ponašanje, a roditelj koji je znao da se tako nešto dešava smatra se i sam sudionikom.
sve to bude tako dok se ne desi nešto loše, a onda se svi pitamo:
" ma, kako je to moguće? ".
zato, ako imate prilike prođite CAP program zajedno sa svojim djetetom koji će vam pružiti neke alate kako smanjiti tu poražavajuću statistiku koja je stvarno jedna crna mrlja svima nama.
- 09:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.05.2017.

" mogu ti nešto reći? "

dok te gledam kako spavaš
držeći moj prst koji ti je potreban
još uvijek svaku veče
taj naš mali ritual sreće
poslije priče i igre,
pomolimo se Anđelu Čuvaru
da pazi na našu obitelj malu
razmišljam kako je tvoj dlan sve veći
sad već znaš i puno toga nam reći
igramo se skupa " Crna Kraljica jed, dva, tri "
- pretvorite se u konjove vi! "
dok mi njištimo na sve četri ti se smiješ
svojom radošću i našu radost otkriješ
- ti si tata plava, mama je zelena, a ja žuta boja -
pomislim: to bi mogla biti nova pjesma moja
- ja bi sada malo svirao violinu - veliš
- a ti tata sviraj gitaru onako brzo
kao kad igramo " kipove ", plešući se veseliš
danas si mi rekao glasno:
" mama, nemoj mi ništa reći! "
jer sam te špotala nešto, jasno
(" previše divljaš ", a zapravo si skako od sreće )
al su moje brige da se ne ozlijediš od zabave veće
pa sam rekla da ti od sada više ništa mama govoriti neće
tada si me pitao tiše smiješ li samo ti meni nešto reći
šutila sam, praveći se ljuta, ponekad sam tako kruta
a ti si rekao: " oprosti mi mama " nekoliko puta,
zagrlio me čvrsto onako malen i krhak
kao žabica hrabra, neodovljivo simpatičan
sladak kao štaub šećer posut na kolač prhak,
kad te tata pitao želiš li špagete odovorio si mu:
" ne hvala, pojeo sam sendvič, napravi mi, molim te sok od bazge "
zatim si zaspao premoren poput Sivka mazge
iz priče o medvjediću Poohu koji se po trbuščiću tapša,
mi te nismo uspijeli prestati gledati takvog spokojno mirnog
svjesni da si jedina stvarna sreća naša
koju smo uspijeli stvoriti skupa, veselog i siurnog
kada te upoznaju svi te hvale kako si pametan i bistar,
a nama je važno samo da od ljubavi i sreće za nas i u mraku blistaš.
- 00:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #