Samo Durica

ponedjeljak, 01.05.2017.

" mogu ti nešto reći? "

dok te gledam kako spavaš
držeći moj prst koji ti je potreban
još uvijek svaku veče
taj naš mali ritual sreće
poslije priče i igre,
pomolimo se Anđelu Čuvaru
da pazi na našu obitelj malu
razmišljam kako je tvoj dlan sve veći
sad već znaš i puno toga nam reći
igramo se skupa " Crna Kraljica jed, dva, tri "
- pretvorite se u konjove vi! "
dok mi njištimo na sve četri ti se smiješ
svojom radošću i našu radost otkriješ
- ti si tata plava, mama je zelena, a ja žuta boja -
pomislim: to bi mogla biti nova pjesma moja
- ja bi sada malo svirao violinu - veliš
- a ti tata sviraj gitaru onako brzo
kao kad igramo " kipove ", plešući se veseliš
danas si mi rekao glasno:
" mama, nemoj mi ništa reći! "
jer sam te špotala nešto, jasno
(" previše divljaš ", a zapravo si skako od sreće )
al su moje brige da se ne ozlijediš od zabave veće
pa sam rekla da ti od sada više ništa mama govoriti neće
tada si me pitao tiše smiješ li samo ti meni nešto reći
šutila sam, praveći se ljuta, ponekad sam tako kruta
a ti si rekao: " oprosti mi mama " nekoliko puta,
zagrlio me čvrsto onako malen i krhak
kao žabica hrabra, neodovljivo simpatičan
sladak kao štaub šećer posut na kolač prhak,
kad te tata pitao želiš li špagete odovorio si mu:
" ne hvala, pojeo sam sendvič, napravi mi, molim te sok od bazge "
zatim si zaspao premoren poput Sivka mazge
iz priče o medvjediću Poohu koji se po trbuščiću tapša,
mi te nismo uspijeli prestati gledati takvog spokojno mirnog
svjesni da si jedina stvarna sreća naša
koju smo uspijeli stvoriti skupa, veselog i siurnog
kada te upoznaju svi te hvale kako si pametan i bistar,
a nama je važno samo da od ljubavi i sreće za nas i u mraku blistaš.
- 00:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #