Samo Durica

želje i obaveze

- mama! došla si! -
- jesam, jedva. - pušem
- vruća si. - stavlja mi glavu među ruke
- vani je jako toplo. -
- kako si, mama? -
- umorno. -
- kak ti je bilo u vrtiću? -
- ok. - teško mi je i pričat
- jesi imala puno beba? -
- dvajstjednu. -
- uuuuu, to je jako puno. jesu svi kakali? -
- nisu. -
- nisu kakali u gaće? -
- imaju pelene. -
- i mi ćemo imati pelene kad dobimo bebu, jelda mama? -
- budeš ti prematao bebu? -
- da, da, ja ću ti sve pomagati. -
- a jesi nahranio kornjaču danas? -
- nisam još. čekao sam tebe, pa da zajedno. -
- a ko je htio kornjaču, ti ili ja? tako ne možemo s bebom, o bebi se moraš stalno brinuti. -
- pa, mama, kornjača nije samo moja, ona je i od tate i mene i od tebe, tako će i beba biti naša. -

Milić i Dalić

dok smo čekali naše zboraše da slete iz južne afrike praktički istovremeno slijetao je avion hrvatske nogometne reprezentacije zbog čijeg dočeka je sve više ljudi dolazilo prema novom aerodromu. prije toga Fran me, ugledavši zgradu starog pitao da li je to neka farma.
čekajući tako s dedom i Franom na nekom zabačenom parkingu, jer se ispred aerodroma ne smije zadržavati, i dok je Fran pokušavao vidjeti zrikavca čije glasanje je čuo iz polja, razmišljala sam si tako kolika je sličnost između dirigenta i voditelja zbora " Čarobne frule ", i izbornika repke Dalića.
jedan i drugi su izuzetno uporni u provođenju svojih nauma, no, isto tako točno znaju zašto nešto rade, jer su si dali truda proučiti sve do u detalje, no, zbog toga smatraju nepotrebnim objašnjavati se drugima, te ih čak, ili sam barem ja stekla takav dojam, pomalo i nervira kada ih netko propitkuje samo zbog nekog senzacionalizma, jednostavno, oni sami znaju što, kako i zašto rade, i nemaju potrebu to lamentirati pred svima, dok sami, vjerujem, ulažu mnogo vremena propitkujući različite mogućnosti.
isto tako, samozatajni su jedan i drugi, te ne trče pred rudo nikakvim ekskluzivama, nemaju potrebu samopromovirati se, pogotovo ne riječima, već strpljivo čekaju da rezultatom opravdaju svoj rad.
ne razumijem se puno u nogometnu strategiju, ali isto tako sam stekla dojam kako izbornik ima više od jednog plana, točno zna tko će koga zamijeniti, u stanju je predvidjeti neke nepredviđene situacije, te za njih ima već spremno riješenje prije nego se i sama situacija dogodi.
isto tako funkcionira i naš dirigent koji svojim višegodišnjim iskustvom ima sposobnost snalaženja u mnogim novim, nepoznatim i drugačijim okolnostima koje ponekad mora rješavati na licu mjesta i uvijek ih odradi smireno, bez nervoze i panike.
obojica su svoji u svakom pogledu značenja te riječi, ne dozvoljavaju si uplitanje u posao, ne sviđaju im se nepotrebne priče o njima koje nemaju veze s trenutnim poslom, ne zanima ih što bi i kako bi netko drugi, kao što se ne zamaraju komentarima, pogotovo ne onim zlobnim provokatorima.
posao kojim se bave imaju u malom prstu, iskustvo im je neprocjenjivo, no, malo su i škrti dijeliti ga baš sa svima, kao da smatraju kako samo oni koji to zaslužuju zalaganjem i ulaganjem sebe mogu imati pristup njihovom znanju.
mišljenja sam kako je osobina koja ih posebno veže upravo ta sposobnost motiviranja i okupljanja različite ljude u povezanu grupu koja je spremna dati sve od sebe za isti cilj.
znaju kako je to moguće pozitivnim poticajima, sposobni su procijeniti kada će i kako nekome u datom trenutku pružiti priliku da se dokaže, ali isto tako ne vole riskirati onda kada je trenutak izuzetno važan.
cijene osobine kao što su zalaganje, trud, inicijativa, upornost i radišnost, dok im se ne sviđaju osobnosti koje se vole isticati u grupi bez pokrića, te uživati neopravdani zvjezdani status, jer, znaju da takvi karakteri mogu unutar grupe stvoriti nepoželjne i nepotrebne ljubomorne osjećaje, kao i osjećaje manje vrijednosti, već cijene one koji mogu i znaju stavljati se u poziciju pokretača i svojom energijom okupiti ljude i pokrenuti skupinu
jednostavno, poznaju psihologiju skupine, imaju izrazito razvijenu socio-emocionalnu inteligenciju, kao i snalaženje i novim i nepoznatim situacijama.
iako se bave potpuno različitim poslovima, jedan i drugi rade ga iznimno profesionalno, predano, čak i požrtvovno, ističući uspjeh koji su postigli kao rezultat zajedničkog rada i zalaganja svakog pojedinog člana, a nikada njih samih, ne želeći ništa više od virenja iz sjene.
jedina je razlika što će jedan ostati u povijesti zabilježen kao velikan u povijesti hrvatskog sporta, dok će drugi uvijek, samo stoga što se bavi manje popularnim aktivnostima, biti na margini, uostalom, kao i ta aktivnost kojom se bavi, jer, ruku na srce, pjevanje u zboru nikada se neće približiti jednoj od najpopularnije sporedne stvari na svijetu, i ostat će samo aktivnost za onu nekolicinu entuzijasta u društvu koja uživa u spoju pjevanja, nastupanja, putovanja, i druženja, te se bavi time amaterski, no, jedan i drugi, da su odabrali bilo koji drugi posao, opet bi ga radili na isti, pedantan način i što je nesporno s istim rezultatima.
za mene je naš dirigent profesor Marijan Milić, osim što mi je i mentor i uzor, u vođenju zbora ono što je Zlatko Dalić u vođenju nacionalne reprezentacije , iako sam, iskreno za njega čula tek kada su počele priče nakon što je preuzeo posao izbornika, jer, nogomet nije aktivnost koju pratim niti uopće ne uživam gledati kako se drugi igraju loptom u vođenju nacionalne reprezentacije, no, zaintrigirao me upravo taj fenomen koji se odjednom stvorio u društvu oko njega i njegove osobnosti.
jedan i drugi predstavljaju naše boje u svijetu, svaki na svoj nevjerojatno sličan, a opet različit način, i veselit će nas svojim rezultatima sve dok se budu tako lavovski, a opet istovremeno skromno i ponizno bavili poslom koji vole i za kojeg su spremni dati cijelog sebe.
možda je upravo to taj faktor: ono koliko daješ i način na koji to radiš takav i rezultat ti se vrati.
kao i odnos prema ljudima, pronalaženje prave mjere vlastitog položaja za ostvarivanje zajedničkog cilja.
jer, napredak je moguć jedino onda kada svi zajedno idemo prema onome što želimo ostvariti.
moje viđenje je kako nije nogomet taj koji je povezao sve te ljude, već energija koja se stvorila zbog niza povezanih faktora, a ako je tomu tako moguće je ostvariti i mnoge druge lijepe i pozitivne, predivne stvari, samo je potrebno okupiti ljude koji teže istoj ideji, a ponekad i sam proces pruža jednako, ako ne i više zadovoljstva i ispunjenja od maksimalnog rezultata, kao i reakcija publike čija energija je i poticaj i motivacija.

doček

upravo sam se vratila s aerodroma doktora franje tuđmana,
gdje sam dočekala svoje prvake,
koji su u južnoafričkoj republici s jednakim žarom predstavljali
našu kulturu, baštinu, tradiciju, znanje i vještine,
ali kroz glazbeni izričaj,
vratili su se s dva srebra i jednom broncom,
umorni, ljepljivi, sretni i gladni
friških informacija i fotki, nažalost još nemam

meni su zlatni

ujedinjeni u jednu
pozitivnu energiju
kojom duše griju
svakodnevicu bijednu
zajedništvo pravo
jednako veseli
mlado i staro
od rta Kamenjaka
sve do Prevlake
zastave se šepure
dok Janis pjeva " Try "
nikome još nije uspjelo
uništiti ovaj mali raj
možda smo mali
vele da u Bronx bi stali
ima nas sve manje i manje
nije nam dobro brojčano stanje
al kad se borit za dobro treba
uvijek smo pokazali svima
i kako se nogomet igra
i kako se podržava svoje
i kako se nose hrvatske boje
nikad ne želeći ništa tvoje
za mene su Prvi svi do jednog
mogu nam svi skup puhat u rog
danas sam sretna zbog naroda svog
jer zlatan nije onaj koji s peharom kući ide
već oni koji se baš ničega ne boje ni ne stide

Oznake: Čovječuljku za uspomenu

kako bilo da bilo ovo je moj ponos

Oznake: dika, sreća, ponos i smisao

svjetsko prvenstvo

jedna lopta po travnjaku se kotrlja
dresova se puna u travnjaku zaprlja
iz bačva se piva toči
šalovima brišu se suza pune oči
na vjetru zastave viore
zbog tekme ovaj godišnji ne ide se more
novi telkači kupuju se na rate
svakim danom rastu cijene željene karte
na štandovima se nude gaće na kvadrate
nacionalni ponos bude političari razlohane kravate
kladioničari sretni ruke trljaju
euforijom mnogi obećanjima srljaju
kokteli se posebnih,boja mućkaju
navijačke pjesme i u tramvaju se fućkaju
djevojčice pletu šarene cvjetiće
bake kukičaju svečane tabletiće
životinje na farmi se u crveno - bijelo farbaju
svi se sretnom kraju nadaju
turizam u svim krajevima cvate
nema ko ne voli majstore hrvate
frizerke rade frizure kojima idoli privlače
pranje i pospremanje taj dan se preskače
vatreno srce svima za hrvatku kuca
od ponosa i slave država po šašovima puca
pobjeda bi mogla donijeti i neradi dan
treneru svih trenera dodosanjani san
priprema se i kraljevima dostojan doček
a nakon čitave te svjetske sage
za vraćanje u realnost trebat ćemo obloge blage
jer opet ćemo račune plaćati na poček

monolog jednog brbljavca

imao je miljon pitanja na koja je kozmetičarka s voljom odgovarala, pitao ju je za ime cvijeća koje ima, pa mu je morala objašnjavati sve kaj radi, a onda joj je reko:
- znaš, mama si stalno čupa prišteve, a tata se onda ljuti na nju i meni veli da joj kažem neka prestane, onda si ona to namaže, pa zgleda ko deda s bijelom bradom, a znaš kaaj? jednom joj je čak išla i krv, onda je tata reko da sad nema pol lica i da bu poludil i da će joj otpast glava, a mama ti onda uvijek njemu veli da nebu više i onda je ja vidim, pa idem šapnut tati, a znaš kaj još, moj ti je tata imal u grlu upalu tako jako da su mu morali rezati i onda je reko mali da bu i ona tak dobila na licu i neku sepsu, tak nekaj, a ja ne želim da mama dobi tu sepsu i da joj odrežu pola lica, hoćeš joj ti pomoć sada, a kaj sad radiš s tim aparatom? zašto to sad radi tako krck, budeš ti rekla mojoj mami da si prestane već jednom čupati prišteve, molim te, tata je rekao da bu joj on dal novce za tebe, jel to puno košta kaj ti radiš? a zakaj taj krevet ima ovo ovdje? kolko ti imaš godina? ja imam četri i pol. rođendan mi je kad je jesen i tata je reko da mogu pozvati sve prijatelje iz vrtića. a znaš kak se zove moja grupa? Zvijezdice, a pokraj nas su ti Pužići, mi onda nekad idemo kod njih se igrat, a ima ti jedan dečko koji je jako velki, a još ne ide u školu, ja ti već znam brojati na engleskom do dvadeset, a on kaže da zna do sto! pazi, do sto! kad sam ja bio mali onda sam imao jako crveno po cjeeeelom tijelu i morali smo mama i ja biti u bolnici, a mene ti to jako srbi i peče ko da mi hodaju mravi i grickaju me, onda me mama čoha i puše mi, a ja sam ti sad već velki i spavam sam u svojoj sobi, pa samo nekad zovem mamu da dođe, jer se bojim mraka, a mama mi je pričala priču da je mrak usamljen, a nije strašan, a moj deda ti ima Karlu, ona je kuja, to ti je žensko od pesa, a znaš kak je žensko od konja? kobila, a ja ti imam kornjaču, zove se Damir, a mama uvijek zaboravi, pa ga zove Korni, on se sakrije u oklop jer ti boji sjene, on je muško, a kornjača je, trebal bi biti kornjačar, ja ti ne smijem imati pticu, jer sam alergičan, to ti se zove atokisi dermatitis, ma, znaš, to ti je ono kad te sve srbi jako i nekad imam rane, a ne smijem se svrbiti, i ti si to imala, rekla mi je mama, i na licu si imala, a joooj, jesi se onda jako svrbila i po očima, mene ti svi pitaju kaj mi je to, zato nisam htjel nosit kratke majice, jedna me teta pitala jesam zarazan, a jedna je curica mislila da imam vodene kozice, ma, daj, vodene kozice, a to ti postoji, stvarno, i ospice isto ti postoje, ja ti ne smijem jesti jaja, jel ti ovi keksi imaju jaja? a kolko ti imaš tu puuuuno krema, gle ovu kak je veeeelika, i ja ti imam puno krema doma, već se znam i sam namazat i sam si perem pišulin i zube, tata me naučil da si zvadim glavicu, to ti se mora kod nas dečki da si operemo iznutra, a vi cure nemate pišulin, moja mama ti nekad mora imati pelene, ko mala beba, hahahaha, jel i ti isto, kad si cura to moraš ( o, zemljo, otvori se! ), meni ti je mama danas pekla palačinke za doručak bez jaja, jel ti smiješ jesti jaja? ja ti ne volim jaja, samo kinder jaje kad mi tata kupi jer sam pojeo ručak u vrtiću, a znaš, kad je moja mama bila mala nije mogla kakati, pa joj je jedna teta stavila sapun u guzu, to ju je jako peklo, zamisli, sapun, kako glupo ( o, BožeDragi, FranMoj ), i znaš kaj još, bila je na moru, pa se nije mogla kupat, jer ju je pekla sol, mene moja baka iz Rovinja uvijek otušira od soli da me ne svrbi, ja ti nemam još curu, jer si neznam sam obrisat guzu, al sad me mama i tata uče, pa bum reko Zori da znam sam, ona si već sama briše jedina u našoj grupi, a ja zovem tetu da me obriše, i zaš kaj još, jedna curica mi je jučer uzela novu loptu bez pitanja i bacila je u grmlje, a to se nesmije radit, jelda, to je jako ružno, rekla mi je da ko nađe njegovo je, a to nije istina, meni je tu loptu kupila teta Lana i masku i dihalicu za more kad smo bili u dekatlonu, to ti je jedan jaaaako velki dućan gdi ima puno svega za svaki sport, a moj ti tata trenira vinčun, to ti je ono kad se bore, ali samo da se braniš, nesmiješ se tuči, on ti mene uči, hoćeš da ti pokažem, gle! ovako s rukama radimo, i onda bum znao se braniti kad ako me neko napadne, ja kad ti padnem opće nikad ne plačem, ko David, on uvijek zove svoju mamu, a meni mama da pusu i ne boli me opće, jučer sam bio jako dobar kad me teta frizerka šišala, pa sam smio odabrati sam kaj hoći, ajde pogodi kaj sam odabral, onu knjigu o planeti Zemlji, imam već i godišnja doba, a htjel bi sve imat, samo onda moram biti jaaaako dobar svaki dan, al, ono, baš svaki, i mama je stavila na frižider guštera koji putuje po danima, ono, ponedjeljak, utorak......( nabraja dane ), a znaš ti da ja znam već skoro sve mjesece u godini, to sam naučio u Sunčici, to ti je jedna igrica na kompjuteru, imaš u prirodi, kroz hrvacku, promet, a ja najviše volim svemir, prije ti je bilo devet planeta kad je moja mama bila mala, a sad ih je osam, zamisli, jedan više nije planet, znaš koji? onaj najmanji, sad je planetoid, zamisli, a crna rupa ti je ono kad te sve usiše nutra, ko sunce zvijezda, ali obrnuto, a mjesec ti je satelit, tamo ti je samo kamen i rupe, a nekad se vidi cjeli, a nekad ko banana, smiješno, jelda, kako ti se zove ovaj cvijet? booožur? ko moj deda božo, on ti vozi taxi po danu i po noći, stalno mora vozit, a meni je kupil novu sjedalicu za velke dečke, pa sad vidim van, deda i ja idemo šetat Karlu skupa i onda meni deda da ja je sam vodim, a kuje ti ne dižu nogu dok piškiju, jer su one cure, Karla ti voli sve nešto pojesti kaj nesmije onda joj je zlo i povraća, pa se deda ljuti na nju, onda ti mi kad dođemo doma skrijemo njene poslastice svuda po kući da ih ona traži, i to je jako zabavno, samo ja moram visoko dignut svoj keks da mi ona ne mazne, a kaj sad mami radiš, jel ju to boli? jesi ti znala da kad žena ima bebu u trbuhu i onda je rodi to je može i bolit nekad, a ja bi htio imat brata ili sestru, ne, ne, brata bi htio da se možemo igrati gusara, a može i sestra, onda bi ona bila ko Tina, i cure ti mogu biti gusari, a jedan mi je prijatelj reko da je roza boja samo za cure, a moja mama kaže da ne postoje ženske i muške boje jer su u prirodi sve boje za mužjake i ženke, jel ti znaš kak se zove mužjak od koze? jarac! ja sam vidio jarca kad smo išli po kozje mlijeko, jer ja ne smijem piti od krave,a muško od krave ti je bik, on ima rogove, i znaš da ima nekih ljudi koji se bore s bikovima, to opće nije dobro, bikovi su dobri, sve su životinje dobre, samo ih ne smiješ dirati, i vući ih za rep, ja sam ti hranio koze i vidio sam pravog živog magarca, stvarno, ne izmišljam, i onda ti je on išo: " iiiinjaaaa! ", ko u onoj pjesmi o magarcu i kukavici, znaš tu pjesmu?, a Nadia, to ti je moja sestrična, ona ti se plakala, a ja se nisam opće bojal, nju je tata moral nositi doma, a ja sam već velki dečko i sam sam hodal sve do bakine kuće, moja baka ti živi u Rovinju, a deda je umrel, pa je sad na nebu, i mi bumo nekad umreli, sve umre, al se opet rodi, naprimjer, ko cvijet ili drvo, al ja nebum još umrel jer nisam velki, samo velki mogu umret, znaš, jesi znala da je avion najbrže vozilo, brže od onog vlaka u japanu koji je najbrži vlak na svijetu, moja teta tea je sad u Africi s tetom Lanom, išli su pjevat sa zborom, to ti je ono kad puno ljudi pjeva neke pjesme, a mama i tata su napravili pjesmice za predstavu u maminom vrtiću i moja mama je bila srce, imala je ovaaakoo veliko srce tu napred, gle, ovako, crveno, to si zove: " Sretno Srce " koje je bilo preveliko za sve životinje, čak i za konja, zamisli, a konj ti je jaaaaako velka životinja i brzo trči, ja ti isto znam jako brzo trčiti, Mihael me uvijek želi loviti, a ja se to ne želim igrati, ja sam ti naučio igrati graničara i sada i ja mogu gađati i neki dan sam igral nogomet zvelkim dečkima, bio sam na golu, to ti je tamo kod nas u Vrapču u Zagrebu, a Zegreb je u Hrvatskoj, u Sunčici su rekli da je Hrvatska mala zemlja, a to opće nije istina, ja sam vidio da je velka ko zmaj, e, a jesi ti bila na rtu Kamenjak, to ti je kod Pule, tamo gdi je moja prijateljica Teuta, a kakva ti je to muzika, baš je lijepo, ja sam ti naučio pjevati onu pjesmicu o ptici pjevalici, jako je teška, al uspio sam, jučer sam si napravio bubnjeve od kutija, a moj tata ti ima i električnu i akustičnu gitaru i pojačala, on ti zna svirat, a stric Marko on ti svira bunjeve, e, budeš ti gledala utakmicu danas, za koga ti navijaš? jesi ti bila nekad u Argentini? gle kak ja znam plesat, to ti je kao ono, mama, kak se ono zove, onaj kromacki rokenrol? mama! zakaj mi ne odgovoriš? ne možeš pričat sada kad imaš to na licu? a zakaj si joj stavila i to na oči? kaj ima i na očima prišteve. to stvarno nebi bilo dobro da si čupaš, mama, nebuš više, jelda. e, jel ti mogu reć ako bu mi se piškilo, valda vi imate tu zahod, ja ti doma imam patku koju stavim kad idem kakat da ne upadnem u školjku jer još imam malu guzu, al ne bi tu kod tebe kakal, ja ti volim kakat samo na svoju patku, a nekad ak mi se baš ono jako kaka da nemrem izdržat do doma onda me tata drži da ne upadnem u zahod, zamisli da neko upadne i nemre van, kaj bi onda morali zvati nekoga da razbije školjku, al onda bi se mogli porezat, ma, ne, zato je bolje uvjek kakat doma na svoj zahod, moja teta Lana, onda ti nekad nemre kakat, pa mora piti neki čaj, to mi je rekla kad sam spaval kod nje i htio sam probat malo tog čaja, al mi nije dala, rekla je da to samo odrasli piju, ko i kavu, a ja nekad smijem mami stavit šećer u kavu i promješat, a ako pije kapučino onda smijem probat pjenu, mama kad popi kavu onda ide na zahod i ne treba piti čaj, moj ti deda jede puno kikirikija i lubenice, ja ne smijem kikiriki, a lubenicu volim, al ti ne volim one koštice, baka mi je rekla da je dedi narasla lubenica u trbuhu i zato mu je tak velki, on ti ima oooooogroomni trbuh, ovakav, gle, i ima svoju klapu, to ti je kad se nađu u kleti i onda piju gemište i pjevaju, ima ti na jutjubu, mogu ti pokazat, hoćeš? a znaš ti onu pjesmu: " ide, ide patak na daleki puuuut! ", ej, a znaš ti neki vic? meni ti je super onaj kad mujo ide u pekaru.........
( možda i nije pametno dijete voditi svugdje sa sobom )
i, tako, bio bi to beskrajan dan, kao u onom filmu sa svizcem.
sva sreća pa gospođa zaista ima toliko strpljenja, a on neki svoj neobjašnjivi šarm,
nisam sigurna da li je bila iznimno pristojna, ili stvarno iskrena, no, rekla mi je kako je poseban, verbalno napredan za svoje godine, pun energije, ali pozitivne, i jako bistar, te, da se nije već dugo tako zabavila, jer inače uglavnom radi u tišini.
prije nego smo otišli još je izvalio jedan biser za kraj:
- znaš kaj, ak ti imaš zahod bolje da se ja tu kod tebe popiškim, jer mi ti jako daleko putujemo tramvajem i autobusom, pa da nemoramo trčati u konzum ko jednom kad sam bio mali. jesam bio dobar? mama mi je obećala da si nekaj odaberem ak budem pristojno ponašal, al samo jednu stvar, jer imam već puno igračka da će nam se kuća raspuknut, pa si moram dobro razmislit. kad idemo u kik mama mi uvijek gleda neke hlače, a meni je to tako dosadno, hlače, pa hlače, a znaš kaj bi ja htio?onog plamenca na napuhavanje za more, al moram ga zaslužit. svaki dan kad sam dobar gušter se pomakne, a kad nisam onda se vrati. ak danas pobjedimo tata bu bil jako sretan. -

ponekad se iznenadiš kad se najmanje nadaš

dobila sam na poklon bon za kozmetički tretman lica, i, iako nije lijepo poklonima pregledavat karijese, moram biti iskrena kako se nisam baš ushitila i puna euforije otišla tamo, jer, kao prvo, ne volim da netko prčka po meni, niti nemam vremena ležati negdje predugo na nekakvom tretmanu, jer mi je muž stalno na putu, a tata, koji mi povremeno pričuva dijete mora raditi, pa sam uvijek u žurbi i nisam se u stanju opustiti, zbog toga sam odustala i od pramenova, pa se sama doma farbam, a na šišanje idemo skupa, i tada naglasim frizerki nek preskoči frizuru kak on ne bi moral predugo čekat to prtljanje s četkom koje bum ionak oprala prvom prilikom. nadala sam se da bum uspjela dobiti barem pedikuru, koja mi je neophodno potrebna, al, nažalost, taj tretman nije u ponudi, pa sam dogovorila mehaničko čišćenje lica i sređivanje obrva.
ima još jedna stvar s kojom se ne ponosim, i zbog koje me bilo i sram, a i pomalo strah ići k njoj al, kaj je, tu je, naime, imam tu groznu navadu sama si prčkati po licu, i to puno ranije nego to uopće ima učinak, jer, jednostavno mi smeta taj osjećaj srbeža, peckanja, kuckanja i onda ga kopam dok si ne napravim još gore, to se sve, uglavnom upali, onda još prčkam po tim krasticama, što od nervoze, što jer mi to smiruje živce, i tak se to vrti u krug, onda to sve mažem svi i svačim, pa stavljam korektore i pudere da se manje vidi i sve skupa bude grozota.
vjerojatno sam i dobila taj poklon kako bi svemu tome stala jednom na kraj.
nevoljko sam otišla na zakazani termin misleći kak bu me kozmetičarka špotala zbog svega toga i poslala doma, jer mi nema pomoći, no, desilo se nešto sasvim obrnuto.
izrazito simpatična, topla i pristupačna ženskica s ogromnim tamnim očima punim razumijevanja, onim koja su baš pravi dokaz kako su ogledalo duše i s, naravno, savršenim tenom i diskretnom šminkom da poželiš, čim je vidiš, obećati joj kako buš sve napravila samo da izgledaš tako isto, u prostoru koji je jednako ugodan i decentan kao i ona sama, legla sam na taj stol i iskreno joj rekla sve svoje navike, muke i navade koje je prihvatila kao nešto sasvim normalno, objašnjavajući mi, stručno kaj mi se sve događa s kožom i zašto, ne osuđujući me, pritom niti u jednom trenutku, nije mi solila pamet s visoka, već me uputila u neke sastojke koji mojoj koži smetaju kako bih znala sama odabrati preparate koji bi mi djelovali povoljno, i nije mi uvaljivala svoje proizvode koje sama koristi, ali i prodaje.
isto tako, u razgovoru, uputila me gdje se mogu obratiti ako želim nešto sama otvoriti, jer je i ona sama tek nedavno se upustila u te samostalne vode upravo informirana o svim potrebnim papirima i postupcima, kao i poticajima na tom mjestu, gdi, veli kak se po prvi put osjećala kao da je u nekoj drugoj državi, iako se radi o državnom uredu.
oduševila me i svojim pristupom, kako mojoj koži i njenim problemima, tako i razumijevanjem tim mojim groznim navadama stiskanja je i uništavanja, ali i stručnosti i profesionalnosti, zapravo, spojem svih tih osobina u jednu kompletnu osobu koja zrači blagom, ali postojanom energijom kao i dojmom kako voli svoj posao, te ga radi s voljom i željom da čovjeku pomogne.
osim što sam puno naučila, naručila me na kontrolu, jer, ti neki problemi koje sam prekopala nije uspjela riješiti u odjednom, pa me zamolila da izdržim nekoliko dana i ništa ne diram, kako bi mi uspjela to popraviti do kraja i toliko me motivirala, izgradeći u tih par sati odnos povjerenja, što kod mene i nije tako lako, jer sam poprilično sumljićava prema ljudima, općenito, a pogotovo prema tim zanimanjima koji zarađuju na tuđoj gluposti kao što je moja, pogotovo nakon kaj smo kod privatnog dermatologa svaki put ostavili hrpu love samo za: " dobar dan i doviđenja, javite se sestri " nakon pet minutnog pregleda, kod nje sam na stolu bila od pol dva do četiri, a kontrolu na koju me naručila uključila je u taj bon s kojim sam došla. isto tako, rekla mi je, ako bum si pravilno njegovala kožu nebum više imala tih i takvih problema, a kod nje bi mi bilo dovoljno dolaziti jednom u šest mjeseci, kaj mi se čini sasvim prihvatljivo, objasnjivši mi kako i zašto uopće i dolazi do njih. isto tako, obzirom na sastav preparata rekla mi je kako je potpuno svejedno koristimo li najskuplju il najjeftiniju kozmetiku potpuno je nebitno, jer važan je njen sastav i ono što nama našoj koži odgovara ili smeta, te me točno uputila u te sastojke koje ja moram izbjegavati kod biranja preparata.
ohrabrila me i u upuštanju ulaganja u samostalan posao o kojem muž i ja sve više razmišljamo, kao i u trud za prestankom kopanju po licu, na tako fin, suptilan i human način i nakon jako dugo vremena osjećala sam se čovjek nakon kaj sam otišla iz njene ordinacije koja je i kidsfrendli, jer, između ostalog, rekla je kako njoj djeca ne smetaju, već joj dolaze i mame s bebama u kolicima, tako da danas idemo skupa Fran i ja k njoj, on se jako veseli, jer voli ići sa mnom u grad, a meni je lakše tako nego organizirati njegovo čuvanje.
kako sam tako jako dobre volje za doručak sam ispekla one male palačinke i to dvije vrste: jedne svijetle, normalne, al bez jaja, naravno, i jedne eksperimentalne s bananom i kakaom zmiksanom u tijestu s kremom od šlaga, linolade, plazma keksa i borovnica. one smeđe su izvrsne, pogotovo s tom kremom, samo ih je malo teže za ispeć, jer zbog boje treba paziti da ne zgore, obzirom da je boja uvijek ista, za razliku od onih svijetlih.
i, da, ponosna sam sama na sebe, jer, iako me svrbilo lice za poludit i napravile su mi se krastice koje bi narađe sve počupala, ni jednu jedinu nisam ni ni pipnula. baš kak sam joj i obećala.

za talentirane i zainteresirane

ZVONKO,

a znam kako ovih prvih ovdje ima mnogo.

recepti za alergičare

sladoled

potrebni sastojci:

- slatko vrhnje, šlag pjena, a za one koji imaju baš jako malo vremena šlag u limenci ( ipak, preporučam slatko vrhnje )
- voće po želji, ako želite voćni sladoled, mi smo stavili banane, jer ih je trebalo potrošiti, a i kombinacija šlaga s bananama je zanimljiva i ukusna
- neki od namaza kao što je linolada, onaj iz Lidla prugasti, crno - bijeli je čist okej
- mogu i neki drugi sastojci po želji i ukusima

priprema:

zmiksati šlag, ubaciti nutra sve ostale sastojke, ponovo zmiksati štapnim mikserom i staviti u škrinju da se stisne, mi nismo zdržali, pa smo jeli poluzmrznuto.

kako naše dijete ne smije jesti sladolede s jajima, jedini koje smije su oni zmrznuti sokovi koje smo si mi sami radili nekad ko klinci od cedevite u čašicama od jogurta, a ovo je jedna sasvim fina alternativa u koju mu mogu nadrobiti svega i svačega i podvaliti mu zdrave sastojke, osim ovog namaza koji i nije baš jako zdrav, ali je fin, a može se zamijeniti s nečim drugim, recimo mahunom vanilije, borovnicama i slično. može se ubaciti i neki fini jogurt, sir, vrhnje ili skuta, a za one koji su alergični na mlijeko zobeni ili pirov napitak je sasvim prihvatljiva zamjena.

savjet za kraj:
pokušajte izdržati da se sladoled stisne do kraja kako bi užitak bio potpun.
ako želite sladolede na štapiću smjesu stavite u plastične čašice pa u sredinu zataknite štapiće za ražnjiće, a ako imate volje napravite različite oblike od kalupa za kolače, posipajte ih nekim bombončićima ili ukrasite jestivim bojama za kolače.
sve je toliko jednostavno da možete raditi zajedno s djetetom, ili, nešto starije dijete uputiti da ga napravi samo.

zobeni kolačići

potrebni sastojci:

- zobene pahuljice ( sitnije su zahvalnije )
- suho voće
- friško voće
- orašasti plodovi
- kokos
- začini po želji
- kakao ili naribana čokolada ( nije nužno, ali je fino )
- zdravija varijanta bez čokolade: rogač, mak, med, stevija, pirovo brašno

priprema:

obavezno pofuriti zobene pahuljice s vrućom vodom, jer ih nije pametno jesti sirove, sve sastojke zjmešati, oblikovati željene keksiće na papir za pećenje koje ste stavili u pleh za pečenje i peći na nekoj od temperatura obzirom kako vam radi pećnica ( nama ne radi jedan grijač, pa improviziram s temperaturom ) dok vam ne porumene, a ovisi i o debljini keksa. možete ih i sušiti, ako imate tu opciju, a mogu se raditi i bez pećenja, tada samo zlijete svu smjesu na pleh u koji ste stavili papir za pečenje, a ako ga nemate malo ga namastite i pobrašnite, pa prekrite folijom ili krpom i čekajte da se sami posuše. ta se smjesa, naravno, može jesti i sirova, pa bi vam se, kao i meni sa sladoledom moglo desiti da ne izdržite proces sušenja i pojedete je prije, zato je sigurnije koristiti pećnicu. režite pločice koje su zgodne za putovanja, izlete, užinu u parku, a ako ste skloni zdravim slasticama na dječjim rođendanima možete ih formirati u kuglice, zajedno s djetetom, naravno, pa ih nataknuti na štapiće ili slamke i imate fora lizalice.
sve to skupa možete i iskoristiti kao ideju za samozapošljavanje ako uspijete nagovoriti EU da vam financira taj projekt, brendirati ga ili čak patentirati, a u međuvremenu možete ih prodavati strancima na plaži zajedno sa sladoledom za alergičare i limunadom, ako vam je život dao limune. ako nije dodajte stručak lavande kao marketinški trik koji može poslužiti i za obranu od insekata. ako ste, pak poduzetniji napravite vodicu protiv istih.

sredstvo protiv komaraca

potrebni sastojci:
- bosiljak ( navodno im je jako bljak )
- matičnjak
- citronela
- lavanda
- ružmarin
- mačja trava / vrsta mente
- kadulja

način korištenja:

- matičnjak ili melisu dovoljno je utrljati na kožu
- nekoliko kapi eteričnog ulja citronele pomiješati s nekim baznim uljem
- stručak lavande može se objesiti bilo gdje, osim komaraca tjera muhe i moljce, a pametno je i zasaditi je, također se može utrljati direktno na kožu
- kadulju i ružmarin najbolje je paliti, pogotovo ako već roštiljate, naravno, i njih je dobro imati posađene
- nekoliko kapi eteričnih ulja ovih biljaka nakapati u ulje ili vodu i staviti u posudu s raspršivaćem

i to su trikovi kojima možete razveselite goste, a oni nezaposleni mogu izrađivati i pokušati zarađivati


piling od zobi

sastojci:
- šaka zobenih pahuljica
- šećer ( ako vjerujete da onaj smeđi nije pofarbani obični, onda taj ) ili kukuruznu krupicu, ili griz
- med
- bademovo / laneno / maslinovo / arganovo ulje ili domaće vrhnje, maslac, može i shea, pročišćenu svinjsku mast, a ako ste skloniji takvim sastojcima onda ghee

priprema:

sve skupa dobro promješajte i pilingirajte one dijelove tijela kojima je to potrebno

ako to sve lijepo upakirate možete ostaviti turistima u kupaonici apartmana, pa ako im se svidi mogli biste imati prihode i tijekom zime.

zobeni melem

sastojci:

- šaka zobi
- gaza

priprema:

u gazu stavite šaku zobenih pahuljica, pofurite i stavite u kadu prilikom kupke. zob će izvući klor iz vode, a sa sluzi koja će nastati u gazi nakon kupanja premažite tijelo umjesto mlijeka nekog poznatog brenda ( kao što je Aderma s kojom većina pedijatra ima dil za uvaljivanje )

zobeni napitak

izvrsna je zamjena za mlijeko na koje su mnogi sve više alergični, iako, nisam sigurna da je alergija baš na samo mlijeko, već na sve one aditive kojima obiluje, pogotovo ono trajno u tetrapaku čija cijena, mjesto i zemlja proizvodnje su žešća enigmatika, barem meni.

potrebni sastojci:

- zobene pahuljice
- vruća voda
omjer 1 : 5 zob : voda ( dakle na 1 mjeru zobi, 5 mjerica vode )
zob obavezno je potrebno pofuriti vrućom vodom, ostaviti preko noći i procijediti
postoje i neki aparati za takve pripravke od badema i slično, no, meni je to skroz nepotrebno, isto tako neki blendaju zob, meni je i to nepotrebno, jer ostatak iskoristim za nešto drugo, jedino što više volim sitnije pahuljice, jer su zahvalnije za obradu. taj napitak ne može dugo stajati, jer nema konzervansa, ali se može dodati nešto morske soli i šećera, naravno, ako želite. ono što taj napitak nema, a mlijeko ima je kalcij, zato on nije prava zamjena za mlijeko, iako, u dućanima s " bio " proizvodima ima i onih u koje je kalcij dodan, ako vam se da platiti litra tridesetak kuna, ali i taj je napitak u tetrapaku, trajan je i može stajati preko nekoliko dana u frižideru, dakle, i nije baš bio kao što bi trebao biti.
pirov napitak je slatkast, a pir je, navodno, jedina namirnica ( žitarica iz porodice trava ) koju nije moguće tretirati pesticidima, jer ih jednostavno ne podnosi, pa ne preživi taj tretman. korisna je, jer je puna proteina, lako je probavljiva, djeluje na krvnu sliku i jača imunitet i sadržava znatno manje glutena od pšenice. čak mu se pripisuju i ljekovita svojstva , no, sjećam se kada je i soja bila iznimno zdrava i popularna, a sada je jedan od žešćih alergena i najviše genetski modificiranih biljaka. nisam nikada sama radila napitak od pira, jer mi nije dostupna kao sirovna za razliku od zobi, ali sam ponekad kupila gotovi napitak, jer ga moje dijete jako voli. probala sam raditi kruh i kolače od pirovog brašna, što se pokazalo kao dobra opcija.
postoje čak i neke studije kako hrana može utjecati i na probleme iz autističnog spektra, ali to još nisam detaljno proučila i pomalo sam skeptična prema takvim teorijama.

za sada se samo držim za ovo što mi je dostupno i poznato.

jer, ako već imate posla s AD-eom, budite sretni da nemate s ADHAD-om,
i kad nam je zemlja već pružila zob, zašto biste bili farmaceutske industrije rob,
a i konji je vole. ne samo da su konji plemenite životinje, već su i prekrasne i snažne.

ova zemlja pruža toliko toga divnog, korisnog, zdravog da bismo mogli, smo kada bi nekome to bilo u interesu, bazirati čitavu jednu granu ekonomije ( u koju se nimalo ne razumijem ) prirodne kozmetike, zdravstvenog turizma i dječje hrane koja bi se mogla i uzgajati kao sirovina i proizvoditi kao izvozni proizvod prepoznatljiv, kvalitetan, učinkovit i poželjan.
tada bi možda i naši istočni susjedi dolazili k nama po njih, umjesto da mi moramo odlaziti k njima gdje su povoljniji i dostupni bez recepta u ljekarni.

u našim rukama

već neko vrijeme dvoumim se vezano za neke od kontradiktornih i, prema mom mišljenju sukobljenih teorija s praksom, kako to već ponekad biva, no, ove me posebno intrigiraju, jer nisu nimalo bezazlene za one na koje se odnose, a to su upravo oni nezaštićeni, maleni, dakle djeca rane predškolske dobi.
kako sam se nedavno bavila aktivnostima za djecu s posebnim potrebama, jer sam pisala stručni osvrt na tu temu, prva prepreka na koju sam naišla jes manjak literature kojom bi se mogla poslužiti, tako da sam većinu podataka bila primorala tražiti upravo na internetu, što je meni, inače, ako se radi o stručnim tekstovima samo pomoćno i poslijednje sredstvo, što ne znači da na internetu nema kvalitetnih tekstova, već je od šume svega i svačega prilično teško razlučiti ono relevantno, te je potrebno strogo paziti na izvore tih informacija, osim toga, bez obzira na to što se volim informirati iz svakog kuta i sagledati mnogo različitih mišljenja, nisam od onih koji se internetom služe kao nekim izvorom iz kojega informacije uzimam zdravo za gotovo, sklonija sam uzeti knjige u ruke, pa onda uspoređivati ono što me zanima i s ostalim izvorima informacija, stoga mi je i to malo zvonilo, obzirom da je, nažalost sve više djece s raznim posebnim potrebama, čemu sam često puta svjedočila u parku ili javnom prevozu, kao i na radionicama kojima sam se bavila proteklih godina.
ono što me zaista čudi jest činjenica kako se naglašava da su " prve tri godine najvažnije ", no, ako i kada se radi o posebnim potrebama tada se, zapravo, svi stručnjaci ograđuju, ne samo o postavljanju dijagnoza, već i o fleksibilnosti određene potrebe koja ne prati razvojne karakteristike zbog koje bi trebalo reagirati na vrijeme, jer, isto tako, jedna od tih famoznih teza istih stručnjaka je kako je iznimno bitno djelovati preventivno.
tako se govorno - jezični problemi toleriraju sve do pete godine, iako bi dijete trebalo progovoriti već oko prve godine. naravno, ne prepričavati epove, ali upotrebljavati riječi prilikom komunikacije, te se tako logopedi pozivaju na ranu prevenciju s jedne strane, dok toleriraju razne poremećaje koje je mnoge uz minimalne vježbice mogu ispraviti, a što se ranije počne, to su šanse veće kako problemi biti bezbolni, jer, te vježbe moguće je provoditi i kod kuće s roditeljima, ako ih se pravilno uputi, obzirom da je logopeda premalo na broj djece koji imaju teškoće, što je još jedna od nelogičnosti, jer, onda je potrebno povećati upisne kvote na fakultet, ako ne neko zanimanje u deficitu, no, to je sad još jedna tema koja me zanima jednako kao i zabrinjava, jer, umjesto da se te roditelje s djecom šalje u ustanove koje su financirane iz proračuna, šalje ih se privatnicima kojima, logično, nije u interesu brzo i efikasno riješiti problem, obzirom da žive od honorara koji dobivaju za svaki sat proveden u tretmanu s djetetom, a, isto tako, prednost imaju djecu koja se pripremaju za školu, iako je, kao što je već spomenuto važna rana prevencija, dakle što prije dijete uvesti u tretman, govorno - jezični problemi toleriraju se sve do pete godine, kada je problem već dobrano sazrio.
isto tako, s četiri godine dijete bi trebalo obaviti pregled vida, no, čekanje na taj pregleda traje oko godine dana, dakle, ako dijete ima neki problem, on će biti dijagnosticiran tek oko pete godine, kada će taj isti problem već zadobiti, nažalost, teže posljedice.
i ovo su samo neki od lakših problematika.
djeca s problemima iz autističnog spektra u nezavidnom su položaju, jer malo to se " usudi ", da se tako grubu izrazim, pačati u to, jer, iako su " prve tri godine najvažnije za razvoj " postavljati takve dijagnoze vrlo je nezahvalno, pa se sve to tolerira opet do pete godine, a svi znamo kako bi dijete sa sedam trebalo ići u osnovnu školu, koja je u našoj zemlji obavezna, pa, onda to sve postane alarmantno, kako za roditelja, ali, puno važnije za dijete koje će vrlo moguće patiti, jer školski sustav je prilično zahtjevan, dok su učiteljice preopterećene punim razredima i nemaju mogućnosti provoditi individualizirani pristup takvoj djeci, pa, ako nemaju sreće da dobe asistenta, zaista nemam neku ideju kako se uopće mogu snaći u praćenju propisanog programa, da ne spominjem integraciju i socio - emocionalno stanje tog djeteta.
slično je i s djecom s ADHD-om, iako bih se usudila komentirati kako ponekad olako etiketiraju i koliko sam upoznata, takva djeca slobodno šetaju po razredu, dok drugi sjede 45 minuta od odmora do odmora, koliko traje školski sat.
tu su još i nadarena djeca, zapravo, potencijalno nadarena, jer, i tu je vrlo osjetljivo prosuđivati da li se radi o nadarenosti, ili samo o vrlo inteligentnoj, znatiželjnoj i kreativnoj djeci, kojima bi u školi moglo biti ili jako dosadno, jer su puno gradiva već odavno savladali, ali se s njima ne zna pravilno postupati, pa bivaju šikanirani ili jednostavno zanemareni, a poneki čak definirani i kao " čudaci ", " nezainteresirani " ili čak " neodgojeni ".
svemu tome moglo bi se doskočiti, ako bi se na pravovremeno reagiralo prvenstveno multidisciplinarno, jer, čemu nam svi ti silni stručni suradnici ako nemaju ovlasti ili čega već reagirati onda kada je za to vrijeme, prateći razvojne karakteristike koje su jasno definirane prema dobi, i koje se uče na fakultetima, da ne velim kako bi bilo kada bi se bavili takvom djecom onako kako je to potrebno.
još jedna enigma koju ne razumijem je zašto pedijatri ne reagiraju ako i kada uoče neke od tih odmaka, jer, ako prosječno dijete savlada toaletni trening, dakle, odbaci pelenu oko treće godine, zašto se onda tolerira mokrenje u krevet sve do škole ( čitala sam neka nova saznanja istraživanjem o toj pojavi koja se nekada smatrala isključivo psihički uzrokovanom, dok danas imaju razne različite teorije ), kao što je i " moderno " dojiti sve dok dijete " samo ne odluči prestati " iako je znanstveno dokazano kako se žvakanjem razvija mozak, da ne spominjem na što sve utječe pravilno držanje žlice, uspravno sjedenje za stolom za vrijeme obroka, pijenje iz čaše, držanje komada voćke u ruci prilikom konzumiranja, ( jedna od većih nebuloza na koju sam nedavno naletila je mrežica za konzumiranje voća kroz koju se komad voća cucla kao duda, da se dijete ne bi ugušilo komadom jabuke, pa mi nije jasno kako smo mi svi preživjeli sve te silne opasnosti ), kao i hodanje umjesto vožnje u onim besmislenim guralicama s pedalama do kojih dijete nije u stanju ispružiti noge, umjesto da vozi normalan bicikl s pomoćnim kotačima, ili bar onaj bez pedala koji pomože pri održavanju ravnoteže.
pitam se, tako, kako je moguće da je sve više i više tih posebnih potreba, ne umanjujući, pritom, činjenicu kako smo, zaista, svi mi posebni na sebi svojstven način, što ne znači da nam je i potrebna stručna pomoć, no, isto tako, nisu mi jasni svi ti silni stručnjaci koji se nekih od tih posebnih potreba ne bave, i to baš onima kojima bi trebali, i to u ono vrijeme, kako i sami kažu koje je najpovoljnije za reagirati preventivno, već se samo prebacuju lopticu odgovornosti nekom drugom s izlikom: " ne usudim se ni pomisliti o čemu se točno radi. "
pa, ko bi se onda trebao usuditi.
aktivnosti za djecu s posebnim potrebama ne razlikuju se mnogo od onih koje interesiraju svu djecu. puno je važnije uspostaviti kvalitetan kontakt s takvim djetetom, zadobiti njegovo povjerenje, upoznati mu navike i posebna ponašanja u određenim situacijama, što znači uložiti određeni trud, rad i volju baviti se njime. isto tako važno je ne isticati kako je poseban na neki negativan način, već sve te njegove posebnosti iskoristiti kako bi se usmjerile prema nečem pozitivnom i korisnom, dok djetetu omogućiti da se kroz bavljenje njima počne osjećati kompetentan, vrijedan i time mu graditi samopouzdanje i pozitivnu sliku o samom sebi.
sve dok nam je normativ skupine preko dvadeset i pet djece koju je potrebno pripremiti za školu grehota je zatvarati oči i čekati da sazrije vrijeme, jer, obično to znači da smo lopticu prebacili preko ograde učiteljici koja ih u razredu ima još deset više.
dok o nasilju među djecom se ja sama grozim razmišljati.
utopija bi bio sada tvrditi kako smo sve to mogli riješiti, ali sigurna sam i odgovorno mogu stajati iza svog mišljenja kako smo na mnoge te probleme mogli utjecati dok je za to bilo vrijeme, zajedno surađujući onako kako nam i profesionalni, ali i moralni kodeksi nalažu.,
možda sam čudna, ali ja svoju zemlju ne volim navijanjem samo kad su važne utakmice, već se za njenu budućnost brinem na svoj način. meni je svaka utakmica jednako važna.
nažalost, kakav god rezultat bio danas, sve sam više zabrinuta, jer, Hrvatska se ne voli kockicama, kocka je geometrijsko tijelo, sastoji se od šest jednakih kvadrata. ima visinu, širinu i volumen. dok je kvadrat geometrijski lik s četiri jednake stranice, dakle, kvadrati su plošni.
to je budućnost koju možemo prevenirati.
a možemo i uopće ne reagirati. takva odluka je na našoj savjesti.

kako se voli

čuvši izjavu kako se
" domovina voli ostajanjem "
ne mogu ostati indiferentna
i ne reagirati na to,
jer,
domovina,
kako jedni lijepi stihovi vele
" u srcu se nosi "
svak od nas voli na svoj način,
bilo dom, grad, zemlju, ljude,
neki vole tako da pomažu potrebitima,
drugi paze na okoliš i čuvaju prirodu,
neki svoju ljubav izražavaju kroz umjetnost,
ima i onih koji se bore aktivizmom,
jedni će svoju ljubav uložiti u djecu i obitelj,
drugi će gasiti požare ili brinuti o bolesnima,
dok će je neki predstavljati u svijetu
bilo sportom, glazbom ili nekim svojim talentom,
svako prema vlastitim sposobnostima i afinitetima,
ljubav prema zajednici može se iskazati i kroz društveno - korisni rad,
i nebrojeno je mnogo načina na koji se može voljeti domovina,
no, to sigurno nije blebetanje s pozicija i iz udobnih fotelja,
nije niti primajući plaću koju nismo zaradili i nakon što nam je istekao mandat,
niti je koristeći sredstva iz proračuna naroda koji naporno radi,
ljubav prema Domovini pokazuje se poštenjem,
i poštivanjem naroda,
a nikako vrijeđanjem njegove inteligencije
takvim i sličnim izjavama,
jer,
nitko nije otišao iz ove zemlje i ostavio svoje voljene
zato što je ne voli,
već upravo stoga što je bio promoran
osigurati svojim voljenima sve ono
što im ovdje, zbog takvih koje nije sram javno govoriti ove i slične nebuloze
nije u stanju osigurati život i budućnost dostojan čovjeka.
zato, ako nisu u stanju pružiti ljudima ono što im je potrebno
bolje im je da već jednom ušute i pokriju se po ušima,
jer, mene moje već bole od toga kaj govore zauzimajući nepotrebno javni prostor.