dobila sam na poklon bon za kozmetički tretman lica, i, iako nije lijepo poklonima pregledavat karijese, moram biti iskrena kako se nisam baš ushitila i puna euforije otišla tamo, jer, kao prvo, ne volim da netko prčka po meni, niti nemam vremena ležati negdje predugo na nekakvom tretmanu, jer mi je muž stalno na putu, a tata, koji mi povremeno pričuva dijete mora raditi, pa sam uvijek u žurbi i nisam se u stanju opustiti, zbog toga sam odustala i od pramenova, pa se sama doma farbam, a na šišanje idemo skupa, i tada naglasim frizerki nek preskoči frizuru kak on ne bi moral predugo čekat to prtljanje s četkom koje bum ionak oprala prvom prilikom. nadala sam se da bum uspjela dobiti barem pedikuru, koja mi je neophodno potrebna, al, nažalost, taj tretman nije u ponudi, pa sam dogovorila mehaničko čišćenje lica i sređivanje obrva.
ima još jedna stvar s kojom se ne ponosim, i zbog koje me bilo i sram, a i pomalo strah ići k njoj al, kaj je, tu je, naime, imam tu groznu navadu sama si prčkati po licu, i to puno ranije nego to uopće ima učinak, jer, jednostavno mi smeta taj osjećaj srbeža, peckanja, kuckanja i onda ga kopam dok si ne napravim još gore, to se sve, uglavnom upali, onda još prčkam po tim krasticama, što od nervoze, što jer mi to smiruje živce, i tak se to vrti u krug, onda to sve mažem svi i svačim, pa stavljam korektore i pudere da se manje vidi i sve skupa bude grozota.
vjerojatno sam i dobila taj poklon kako bi svemu tome stala jednom na kraj.
nevoljko sam otišla na zakazani termin misleći kak bu me kozmetičarka špotala zbog svega toga i poslala doma, jer mi nema pomoći, no, desilo se nešto sasvim obrnuto.
izrazito simpatična, topla i pristupačna ženskica s ogromnim tamnim očima punim razumijevanja, onim koja su baš pravi dokaz kako su ogledalo duše i s, naravno, savršenim tenom i diskretnom šminkom da poželiš, čim je vidiš, obećati joj kako buš sve napravila samo da izgledaš tako isto, u prostoru koji je jednako ugodan i decentan kao i ona sama, legla sam na taj stol i iskreno joj rekla sve svoje navike, muke i navade koje je prihvatila kao nešto sasvim normalno, objašnjavajući mi, stručno kaj mi se sve događa s kožom i zašto, ne osuđujući me, pritom niti u jednom trenutku, nije mi solila pamet s visoka, već me uputila u neke sastojke koji mojoj koži smetaju kako bih znala sama odabrati preparate koji bi mi djelovali povoljno, i nije mi uvaljivala svoje proizvode koje sama koristi, ali i prodaje.
isto tako, u razgovoru, uputila me gdje se mogu obratiti ako želim nešto sama otvoriti, jer je i ona sama tek nedavno se upustila u te samostalne vode upravo informirana o svim potrebnim papirima i postupcima, kao i poticajima na tom mjestu, gdi, veli kak se po prvi put osjećala kao da je u nekoj drugoj državi, iako se radi o državnom uredu.
oduševila me i svojim pristupom, kako mojoj koži i njenim problemima, tako i razumijevanjem tim mojim groznim navadama stiskanja je i uništavanja, ali i stručnosti i profesionalnosti, zapravo, spojem svih tih osobina u jednu kompletnu osobu koja zrači blagom, ali postojanom energijom kao i dojmom kako voli svoj posao, te ga radi s voljom i željom da čovjeku pomogne.
osim što sam puno naučila, naručila me na kontrolu, jer, ti neki problemi koje sam prekopala nije uspjela riješiti u odjednom, pa me zamolila da izdržim nekoliko dana i ništa ne diram, kako bi mi uspjela to popraviti do kraja i toliko me motivirala, izgradeći u tih par sati odnos povjerenja, što kod mene i nije tako lako, jer sam poprilično sumljićava prema ljudima, općenito, a pogotovo prema tim zanimanjima koji zarađuju na tuđoj gluposti kao što je moja, pogotovo nakon kaj smo kod privatnog dermatologa svaki put ostavili hrpu love samo za: " dobar dan i doviđenja, javite se sestri " nakon pet minutnog pregleda, kod nje sam na stolu bila od pol dva do četiri, a kontrolu na koju me naručila uključila je u taj bon s kojim sam došla. isto tako, rekla mi je, ako bum si pravilno njegovala kožu nebum više imala tih i takvih problema, a kod nje bi mi bilo dovoljno dolaziti jednom u šest mjeseci, kaj mi se čini sasvim prihvatljivo, objasnjivši mi kako i zašto uopće i dolazi do njih. isto tako, obzirom na sastav preparata rekla mi je kako je potpuno svejedno koristimo li najskuplju il najjeftiniju kozmetiku potpuno je nebitno, jer važan je njen sastav i ono što nama našoj koži odgovara ili smeta, te me točno uputila u te sastojke koje ja moram izbjegavati kod biranja preparata.
ohrabrila me i u upuštanju ulaganja u samostalan posao o kojem muž i ja sve više razmišljamo, kao i u trud za prestankom kopanju po licu, na tako fin, suptilan i human način i nakon jako dugo vremena osjećala sam se čovjek nakon kaj sam otišla iz njene ordinacije koja je i kidsfrendli, jer, između ostalog, rekla je kako njoj djeca ne smetaju, već joj dolaze i mame s bebama u kolicima, tako da danas idemo skupa Fran i ja k njoj, on se jako veseli, jer voli ići sa mnom u grad, a meni je lakše tako nego organizirati njegovo čuvanje.
kako sam tako jako dobre volje za doručak sam ispekla one male palačinke i to dvije vrste: jedne svijetle, normalne, al bez jaja, naravno, i jedne eksperimentalne s bananom i kakaom zmiksanom u tijestu s kremom od šlaga, linolade, plazma keksa i borovnica. one smeđe su izvrsne, pogotovo s tom kremom, samo ih je malo teže za ispeć, jer zbog boje treba paziti da ne zgore, obzirom da je boja uvijek ista, za razliku od onih svijetlih.
i, da, ponosna sam sama na sebe, jer, iako me svrbilo lice za poludit i napravile su mi se krastice koje bi narađe sve počupala, ni jednu jedinu nisam ni ni pipnula. baš kak sam joj i obećala.
Post je objavljen 11.07.2018. u 12:39 sati.