refleksija Pipove pjesme
od samoće strah
vjećnosti je znak,
u duši guši zrak
gasi svjetla trak
lomi spokoja san
ni glasu neda van.
iznenadni sjaj
nada kao spas
budi novi dan koji
nastaje zbog nas.
ćutim drugog sebe
gubim tamne sjene
dok dišeš pored mene
postojimo zbog tebe
u ljubav sve se pretvara
kao da je slučajno
da li je to san?
smiješi mi se dlan
tankokućtna moć
spokojna ostala je
još jedna topla noć.
Oznake: što vrijedi tisuću riječi.....
|