|
Zanimljivo, zanimljivo... Potaknuta vijestima svojih prijatelja o nedavnoj emisiji Gorana Milica o Ekvadoru i Quitu, te o nekom hrvatskom poduzetniku ovdje, malo sam procesljala internet, i nasla par zanimljivosti: Udruga Hrvata u Ekvadoru Jos neke zanimljive adrese Croacia viva Kontakti i inicijative... Te naravno, odmah stupila u kontakt! Kao sto sam pokusala i sa samim g. Milicem, uspjevsi mu ostaviti poruku da nas posjeti, ali cini se da nije stigao... |
 Doduse, samo na ovom krasnom DVD-u, p. Nikiceve Zaklade Biskup Josip Lang, koji mi je upravo danas stigao od moje Anice iz MVKO!(priznajte da ste nasjeli na vijest iz naslova : )))) A na DVD-u je Seminar vlc. Suca iz Crkve sv. Mihaela u Becu, 26-28.10.2007 (taman u prvi mjesecima mog misijskog djelovanja...), gdje imamo propovijedi vlc. Suca o 3 temelja katolicke vjere: Euharistija, Marija, Papa, o snazi vjere i ljubavi (uf, to mi doista ponekad treba, posebno vezano uz p. Luku i njegovo sadasnje stanje...), Blagoslov s Presvetim Sakramentom (najsnaznjia molitva za sve nakane, posebno one 3 iz mog desnog stupca!), te Molitve, prosnje i zahvaljivanja...Slijedi govor Cvitka Malesa, p. Lukina prijatelja, s kojim smo zajedno pokretali modravski kamp, a poslije bas pocetkom ozujka 2006, zajedno predstavljali p. Lukinu knjigu "Ljubav je zaista neslomljiva", na splitskoj promociji, i koji je za 25. godisnjicu Medjugorskih ukazanja, kad sam se ja vracala iz Venecije s p. Lukinom stolom, tamo dosao pjesice (!) iz Splita! On govori o krscanskoj radosti. Na kraju slijedi razmatranje p. Mije Nikica: Vjerom protiv straha, uz glazbenu pratnju Maje Blagdan (!) i Ivana Puljica... Mislim da se kupnjom ovog DVD-a u Palmi pomaze i Zaklada, pa eto kome se cini zanimljivo, nek skokne do Palme, i ureda Zaklade, odmah uz p. Lukin SKAC klub!  I moj stari tekst (na p. Lukinim SKAC stranicama) o seminaru v. Suca, na Jarunu 2002, gdje me poslao sam p. Luka: Proroci i poroci |
|
Radio Vatikan 125. obljetnica mučeničke smrti blažene Marije od Isusa Deluil-Martiny Sutra, 27. veljače, u samostanu Kćeri Srca Isusova u Lasinji, bit će svečano proslavljena 125. obljetnica mučeničke smrti blažene Marije od Isusa Deluil-Martiny – utemeljiteljice te redovničke Družbe. Svečano euharistijsko slavlje predvodit će u 17. 00 sati msgr. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački. Marie Deluil-Martiny je rođena u Marseilleu 28. svibnja 1845. godine. Već u djevojaštvu izabire životni moto: «Za mene, o moj Bože, Tvoje je srce…!» Odlazi u slavni Ars da se ondje posavjetuje sa svetim župnikom Ivanom Vianneyem glede svoga zvanja. Imajući samo 23 godine, postaje prvom i gorljivom pristalicom pokreta Počasne straže Srca Isusova. U studenom se, 1868. godine prvoga petka u mjesecu, neopozivo predaje Bogu i potpisuje svoj čin posvećenja imenom: Marija od Isusa, Kćer Srca Isusova. U mjesecu rujnu 1872. godine odlazi u Belgiju da se susretne s kardinalom Dechampsom, koji rado udjeljuje potporu Djelu zadovoljštine. Nakon prvoga susreta s njom kardinal je zaključio: «Vidio sam Tereziju Veliku našega stoljeća»! Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 20. lipnja 1873. godine, osnovana je Družba Kćeri Srca Isusova u Berchemu i odmah započinje službom klanjanja. Marija od Isusa polaže svoje vječne zavjete 22. lipnja 1878. godine riječima: «Sve sam dala, ostaje mi samo On». Utemeljiteljica otvara 22. lipnja 1879. godine treći po redu samostan Družbe u mjestu Servianne kod Marseillea, u domu svoje obitelji.  S ekipom u Marseillesu na 1. zavjetima prvih Hrvatica u ovom redu - 8.12.2005. (v. Bradica, mons. Frkin, majka s. Emanuele i dr...) I Stepincevom slikom, koju sam im tom prigodom poklonila, a poslije potpuno istu sliku zatekla u ekvadorskom dvoristu s. Lenke!?! Upravo će ondje 27. veljače 1884. godine pasti pogođena metkom od strane samostanskog vrtlara, anarhista, ispunjena velikom mržnjom prema Bogu i onima koji njemu pripadaju.  v. Bradica i svi mi na spomen mjestu preminuca bl. Marije Deluil u samostanskom vrtu u Marseillesu  Njezina žrtva urodila je milosnim plodovima za mladu Ustanovu, koja se, očito zaštićena Providnošću Božjom, proširila različitim Europskim krajevima. Papa Ivan Pavao II. proglasio je Mariju od Isusa blaženom 22. listopada 1989. godine. Časni ostaci blažene Marije od Isusa počivaju u grobu u bazilici Presvetog Srca Isusova u Berchemu, svjedočeći veličinu njezina duha, po sačuvanom tijelu.Kćeri Srca Isusova su klanjateljice svete Euharistije, izložene svakodnevno u njihovim kapelama; one se sjedinjuju u dostojnoj molitvi klanjanja pred Presvetim. Marija od Isusa je prihvatila želje Presvetog Srca, izražene u Paray-le-Moniealu i učinila ih djelom Pravila svoje Ustanove. To je ujedno Pravilo svetog Ignacija Loyolskog prilagođeno potrebama zatvorenog, kontemplativnog života. Kćeri Srca Isusova sedam puta dnevno izgovaraju sedam posljednjih riječi našeg Gospodina, izrečene na križu, u molitvu prikazanja Predragocjene Krvi i Vode, koje je potekla iz rane Božanskog Srca, a sve s ciljem da isprose svijetu Božansko milosrđe. Kćeri Srca Isusova trenutno žive i djeluju u sedam samostana koji se nalaze u Belgiji, Italiji, Švicarskoj, Francuskoj i Hrvatskoj. Vlc. Bradica o svojoj zupi Lasinja A kako je to bilo proslih godina, procitajte i u nekim starim clanicima: Moj clanak o blagdanu 2007. O Kcerima Srca Isusova Jos o "isusovkama" A trazeci ove svoje stare fotke iz Lasinje, odjednom sam nasla i fotku sa svojim bivsim direktorom iz PBZ-a, i s kolegom revizorom iz Bance Intesa, na nasem zadnjem zajednickom poslovnom putovanju (u Aronu i Milano - kod sv. Karla Boromejskog...) Pozdrav ekipi iz PBZ-a i Bance Intesa : )  No, nekako sam se uvijek jos bolje osijecala s casnim sestrama, isusovcima, zupnicima, biskupima i kardinalima : )   Uz par nezaboravnih slika, iz mojih venecijanskih dana s tamosnjim Kcerima Srca Isusova (proljece 2006) u njihovom klauzurnom vrtu, dok nisam ni sanjala da cu zavrsiti u misijama u Ekvadoru (?!?!):     No, doista, cudni su putevi Gospodnji, kao sto kaze i ovaj stari clanak o mom odlasku u Misije (tada jos preko Zdenca...): Putevi Gospodnji... A ja bih opet u Veneciju...Isto kao sto p. Luka zeli - prohodati...Pa, molite za nas oboje! Nek se ispuni Bozja volja! U nasim (isprepletenim) zivotima...  |
 Prigodom pocetka korizme, ponovit cu i svoj Misijski krizni put, kojeg sam sastavila prosle godine, nadahnuta posebno 10. godisnjicom pogibje fra Vjeke Curica, u dalekoj Ruandi... 1. postaja Isusa osudjuju na smrt, Isusa, koji je iz svog nebeskog bozanstva, sisao na zemlju, u covjecjem liku, u najskrominijim uvjetima, zapocevsi svoj ljudski zivot – u obicnim jaslicama...Da bi ga okoncao u najvecim mukama, na drvenom krizu, izranjena tijela, trnjem izgrebane glave, probodenih ruku i nogu, i na kraju – probodenog svog bozanskog milosrdnog Srca! A Misionar odlucuje krenuti na svoj daleki put, u nesto novo, nepoznato...Umiruci svemu sto je prije zivio - svojoj domovini, obitelji, prijateljima, materinjem jeziku...Doslovno ostavlja svoj prijasnji zivot, da bi ga zamijenio jednom novom, tezom, siromasnijom stvarnoscu...Vlastitim djelovanjem osobno spasavajuci one vec skoro osudjene na smrt... 2. postaja Isus prima na se kriz, i fizicki i psihicki, znajuci kakve ga sve muke cekaju, ali dobrovoljno pristajuci na sve, spreman i odlucan do kraja izvrsiti i ispuniti Ocevu volju! Tako i Misionar stize na svoju misijsku postaju, presavsi dalek put – i fizicki i duhovno, dosavsi u uvjete puno skromnije od onih na koje je navikao, fizicki odvojen od svog dosadasnjeg zivota, primivsi na svoja spremna pleca nesto novo, sasvim drugacije, i puno teze...Vlastitom zrtvom spasavajuci druge, i noseci kriz – s njima i umjesto njih! 3. postaja Isus prvi put pada pod krizem. Unatoc svoj dobroj volji i spremnosti, cak i Bogocovjeku – Isusu, Njegov kriz je pretezak, jer to nije samo drveni kriz – tu su i rane od bicevanja, ostro trnje oko cela i duboko u celu, ljepljive pljuvacke koje se slijevaju niz Njegove rane, teske rijeci i uvrede koje puno gore od hrapavog kriza, od bica i trnja ranjavaju Njegovu tankocutnu i bezazlenu dusu! Ni Misionaru nije lako...Uz sve prakticne poteskoce na koje nailazi, fizicke krizeve, tu je i nerazumijevanje okoline: izdaja od strane najblizih, podsmjehivanje njegovim planovima, teske i lazne optuzbe da sve to cini iz vlastitog egoizma, za vlastitu korist, kako bi se dokazao i kako bi ga drugi hvalili...Osjeca se sam i napusten. Preispituje se, i pocinje sumnjati u sve...Gubi snagu...Pada! Svojom zrtvom, i svojim padovima, podizuci druge! 4. postaja Isus susrece svoju svetu Majku. Lezeci na zemlji, nakon prvog pada, izmucen i iscrpljen – Isus podize svoj krvlju zamuceni pogled, od udaraca i samara oteklih ociju, i u prvim redovima uzavrelog mnostva – ugleda Mir, Blagost, Sucut – ugleda vlastitu svetu Majku...Nepomicnu i bolnu...Ali u pogledu Njenih blagih i suznih ociju – sva je Ljubav ovoga svijeta, sva Njeznost, sav Melem...Nestaju boli, iscjeljuju rane...I Njeno Srce je vec probodeno Macem preduboke Boli...Ali Njena snaga je veca cak i od Sinovljeve, a i od vlastite Boli...Ona nijednom nije pala, Ona je Utvrda i Oslonac, Ona je posljednje Utociste – jace od svih nasih boli...Ona je Majka! Majka Bozja i Majka nasa! I Majka Misionareva...Koji daleko od svoje zemaljske majke, ali zajedno s njom, stezuci svoju krunicu dobiva novu snagu, i novi polet – za dalje, za naprijed! Unatoc svemu! Slijedeci svoju Zvijezdu, svoju Gospu! I pomazuci drugima da je ugledaju i susretnu... 5. postaja – Simun Cirenac pomaze Isusu nositi kriz I doista – Ona pomaze! Nakon susreta s Njom, slijede novi susreti, nove milosti, novi blagoslovi...Udaraca kao da je doista sve manje...I uvrede kao da su utihnule...A stize i nova pomoc! Otkud bi se najmanje nadao...Slucajni prolaznik, skromni radnik – Simun Cirenac! Koji kao da preuzima ulogu sv. Josipa, koji vise nije tu...Nakon susreta s Majkom – jedan ocinski lik – sutljivi pomagac... I Misionaru pomognu bas oni, kojima je zapravo on dosao pomoci...Uloge se na kratko mijenjaju, i zajednickim snagama, svladavaju se i najtezi krizevi...On spasava njih, a oni pomazu njemu! 6. postaja – Veronika pruza Isusu rubac Susret s Majkom jos djeluje...Sada po novom, zenskom, sestrinskom liku – tajanstvene Veronike...Liku koji cak ne postoji u Evadndjeljima, ali i te kako zivo i stvarno postoji u nasoj svijesti, nasim srcima...Pa tko se od nas nije pozelio poistovjetiti s tom svetom zenom, olicenjem njeznosti, pretocivsi se u njen njezni dodir Kristova krvlju, pljuvackama i znojem orosena lica, osjetiti Spasiteljev dodir potpunog predanja, u Njemu najtezim trenucima, te primiti trajan biljeg Njegove zahvalnosti u tome posvecenom platnu, nasih dusa...  I Misionar doslovno ponavljajuci njenu gestu onima kojima je najpotrebnije i najteze, i sam svoje znojne i zuljevite ruke, svoje izranjeno srce i dusu, povjerava toj svetoj zeni, presonificiranoj u svakom dobrocinitelju iz domovine, svakome tko mu pruzi prakticnu, moralnu i molitvenu podrsku, ni sam ne znajuci kako bi se svakome osobno i pojedinacno zahvalio...Mozda kojom fotografijom iz misija...Na kojima se tako vjerno oslikava i Kristovo izmuceno lice... 7. postaja - Isus pada drugi put pod krizem No, nove teskoce su tu! Unatoc svemu, kriz je i dalje pretezak! Isusovo izmuceno i iscrpljeno sveto tijelo, opet popusta...Uz bolan jauk, opet je potpuno na zemlji...Tko ce mu pomoci ovaj put?! I Misionar ne moze dalje...Sva pomoc i podrska tako je jednokratna i tako kratko traje...On je dosao pomoci drugima, a sada je i sam toliko ovisan o tudjoj pomoci...I bez nje, ne moze dalje, opet posustaje i pada! 8. postaja – Isus tjesi jeruzalemske zene Neke pobozne zene bespomocno, ali suosjecajno prate Isusa na njegovu tesku putu, oplakuju njegove boli...Ali On, objekt njihova oplakivanja, smoze snagu za novi obrat! I postaje subjekt njihove utjehe! Ima svoj ponos, i ne zeli njihovo sazaljevanje! Iako i sam na rubu snaga, sada zeli da se one zamisle i sazale nad samima sobom, nad svojim zivotima, obiteljima, djecom...Zadnji je trenutak da prestanu “obilaziti oltare”, i bespomocno lelekati, vrijeme je za promjenu, za obrat – za radikalno i potpuno nasljedovanje Krista, ne samo placuci nad Njegovim krizem, vec hrabro mu se prikljucivsi, noseci i svoje vlastite! Ni Misionar ne zeli da ga pasivno i bespomocno sazaljevaju, ta on je dosao tjesiti druge, i konkretno im pomoci! Konkretna akcija je vaznija od jalovog sazaljevanja! 9. postaja - Isus pada treci put pod krizem I Isus ponovo pada! Razocaran u sve, izdan od najblizih – prati ga samo par ucviljenih bakica...I sto mu je najteze, i vlastita Majka koja sve to mora gledati...Cini se kao da ih je i sam Bog napustio...A i smrt je tako blizu... Koliko su svi ovi osjecaji bliski i poznati nasem Misionaru, cesto napustenom i izoliranom na rubu zivota, gdje je smrt tako ocigledna i stvarna, doslovno sastavni dio zivota...I kada se cini da nista nece uspjeti, i da su svi njegovi projekti tako daleko od Bozje volje...A i Marija kao da bolno i nijemo suti... 10. postaja – Isusa svlace Isusa pred sam kraj, cak i svlace...Oduzimaju mu i zadnje sto ima, pokusavsi mu tako oduzeti i Njegovo dostojanstvo...Ali kao sto je vec bio ponizen i gol, rodjen u stalici, povijen u jaslicama – on i pri najvecim ponizenjima ostaje Preuzvisen, Svevisnji i Bog! Sto ga vise ponizavaju, to prepoznatljivija je sva Njegova uzvisenost i dostojanstvo...Kao sto i najmrklija noc, samo naglasava sav sjaj zvijezda... I Misionara ponizavaju, i pljackaju, mozda cak i oni kojima je jos jucer pomagao prezivjeti, dijeleci s njima i vlastitu posljednju koricu kruha...Ili mu drugi oduzimaju njegove zasluge, prisvajaju njegova djela i uspjehe…Mogu mu uzeti sve, i njemu, i njegovim odrpanim siromasima, ali njihov ponos i dostojanstvo - njihovu stvorenost na sliku Bozju – nikada ne! 11. postaja Isusa pribijaju na kriz! Nije jos bilo dovoljno muka, treba dozivjeti i vrhunac patnji, biti pribijen na vlastiti kriz, kojeg je sam uspio dovuci do samog cilja, do vrha Kalvarije! Tako i za Misionara – patnje ne prestaju! Kriz nije nesto sto se moze uzimati i ostavljati po volji – treba biti prikovan za njega, potpuno srastao sa vlastitom boli, bas kao i oni kojima je dosao! I spreman proliti i posljednju kap krvi za one kojima je poslan! 12. postaja Isus umire na krizu! Izgovarajuci 7 posljednjih rijeci: 1. Oce, oprosti im, jer ne znaju sto cine! 2. Boze moj, Boze moj, zasto si me ostavio! 3. Sine, evo ti Majke! Majko evo ti Sina! 4. Jos danas biti ces sa mnom u Raju. 5. Zedan sam! 6. Boze, u ruke tvoje, predajem duh svoj! 7. Svrseno je! I Misionar se osjeca kao da svakodnevno izgovara ove rijeci, trajno predajuci svoje siromahe Mariji, i Mariju njima, tazeci njihove zedji svake vrste, oprastajuci, i moleci oprost za druge! Ili kao da ih i sam cuje od umiruceg Isusa, kako ih sapuce osobno njemu: kad se osjeca najteze, ostavljen i od samog Boga – kao da mu Isus trajno iznova predaje vlastitu Majku, kad se osjeca iscprljen i zedan na kraju snaga – kao da cuje Kristovo obecanje: “Jos danas ces biti sa mnom u Raju!”, te dobiva novu snagu, svakoga dana, umirati sam sebi, davati zivot za druge, davati Mariju drugima, uz spasonosni i okrepljujuci zaziv: “Boze, u ruke tvoje predajem duh svoj! U ruke tvoje predajem zivot svoj!” 13. postaja Isusa skidaju s kriza. Izvrsio je svoje poslanje, u potpunosti ispunio Ocevu volju, u najtezim mukama dao svoj zivot za nas, za nase otkupljenje od grijeha, pa cak i mrtav dozvolio da mu probodu i samo Presveto Srce! I takvog – mrtvog, krvavog, izranjenog, izbodenog, ispljuvanog – konacno predaju u ruke Njegovoj Majci, precistoj Djevici, najbolnijoj sudionici i supatnici ovih najtezih trenutaka, kako bi se i sama okrvavila bozanskom Krvlju Presvetog Sina: krvava zajedno s Njim, ispljuvana zajedno s Njim – zrtvovana zajedno s Njim...Za sve nas! A na kraju njegova zemaljskog puta, sa ili bez izvana vidljivih rana i pljuvacki, i tijelo nasega Misionara, izmuceno, izmozdeno, iscrpljeno, iscijedjeno i mrtvo, cak ne nalazi ni posmrtnu utjehu u krilu vlastite majke, cak ni vlastite domovine, vec i njega, zajedno sa svojim Sinom, u svojoj trajnoj Pieti, u vlastito krilo prima sama Nebeska Majka, dajuci i ovom svom sinu bozanski cjelov Vjecnosti, kao otajstvenu najavu novog zivota i zajednickog Uskrsa! 14. postaja Isusa polazu u grob! U nijemoj tisini, s bozanskim Tijelom, pokopane su i posljednje ljudske nade, one nekolicine posljednjih koji su mu ostali vjerni...U zaglusujucoj boli, odaju mu posljednje pocasti, i polazu Ga u novi grob...I ne sluteci, osim mozda Marije, da je Njegovo mrtvo Tijelo, samo klica novog, preobrazenog Zivota, koji ce tako pobjedonosno granuti za sve nas, samo 3 dana kasnije! Tako i mrtvo Misionarevo tijelo, u nekom skromnom grobu, daleko od vlastite domovine, samo trajno svjedoci o Kristovoj konacnoj pobjedi, cak i u tom dalekom, nama nepoznatom kraju, koji prije Misionareva dolaska mozda nije ni cuo za Uskrs! I kroz Vjecnost nadahnjuje i odjekuje svjedocanstvom o zivome Kristu – Pobjedniku i Pobjedonoscu svakom covjeku, stvorenu na Njegovu sliku – i najbogatijem i najciviliziranijem Europljanu ili Amerikancu, kao i najsiromasnijem, najzapustenijem i najgladnijem Afrikancu! Drina Cavar, Laik Misionar Zajednice Krista Misionara Molitelja Quito, 8. veljace 2008. (u spomen na 10. godisnjicu pogibje hrvatskog misionara fra Vjeke Curica u Ruandi) |
Evo, danas izmedju jutarnjeg tecaja gitare za mlade u Santa Aniti, i redovitog subotnjeg popodnevnog vjeronauka za prvopricesnike i sv. mise s p. Patriciom, nadjoh vremena da vam pisem o neobicnoj posiljci iz Podravine, koja je razveselila nase malisane, bas uoci ovdasnjeg Dana ljubavi i prijateljstva - Sv. Valentina!!! Moja neodoljiva ljubimica (priznajem...), mala Adriana s podravskim zelenim srcekom... Mozda se sjecate Snjezane Tisljaric, ravnateljice podravskih vrtica, koja me svojim toplim i odusevljenim pismom, uoci Bozica potakla da pokrenem onu akciju: "Dame tu mano - Ruku mi daj!" Mnogi su se bili odusevili, slali mi lijepe komentare i mailove, moj blog je zavrsio na naslovnici tih dana, i cak dospio na listu Almost Cool blogova (161 najboljih blogova opcenito), a ja sam radosno ocekivala rezultate ove akcije, i kad god sam stigla odlazila do poste u gradu...  No, tih dana je stizalo dosta obicnih cestitki od dragih poznatih i nepoznatih prijatelja, no nekako nista vezano uz moju akciju...Mislila sam da je to vjerojatno zato sto posiljke dulje putuju, a ja sam akciju pokrenula tek pred pocetak Adventa, nalazila sam tisuce razloga i opravdanja, neprestano ocekujuci dar neke hrvatske skole ili vrtica za nasu djecicu, njihove radove, slike, cestitke...No, nista nije i nije stizalo...Onda sam promijenila nacin razmisljanja, mislila sam da je Bog tom akcijom samo zelio malo "popularizirati" moj blog, i prosiriti radosnu misijsku vijest...I tako, pomirila se sa sudbinom, i samo djelomicnim uspjehom akcije!  No, covjek snuje, a Bog odlucuje! A plodovi nasih dobrih djela i inicijativa, kad tad moraju zasvijetliti na ovom svijetu! I tako nam je tek proslog tjedna stigao neki neobican paket, na adresu Zajednice Krista Misionara Molitelja - Comunidad Cristo Misionero Orante...   A kad tamo - unutra najrazlicitiji rezultati i plodovi akcije "Dame tu mano - Ruku mi daj", ukljucujuci i CD-ove sa snimkama TV emisija, u kojima je ta akcija bila promovirana u Podravini,  djecji radovi, Bozicne cestitke, krasna monografija podravskih vrtica, kopije djecjih slikovnica, pjesmica, igrica koje djecica tamo igraju, topla pisma, novi prijedlozi i inicijative,   Najpopularniji je bio mali podravski bozicni andjeo...  Andrea s Bozicnim borom...  Razrednica 2. osnovne s. Gloria (jos u novicijatu) pokazuje i objasnjava sve radove i fotografije... A hermana teacher ovaj put prevodi tekstove s hrvatskog jezika...  i last - but not the least - preslatki domaci podravski medenjaci!!! I to jos s receptom, kako ih i mi ovdje mozemo izradjivati! Medenjaci su i te kako dobro upotpunili skromni, ali hranjivi misijski dorucak kakvog im sestre uspijevaju priustiti:  I veselju nije bilo kraja...  Mali Kevin prvi put kusa neobicnu poslasticu...  A bucmasti Giovanni doista zna uzivati u slasnom zalogaju...  A curice su sa zanimanjem slusale koji sve sastojci cine ovaj zagonetni slatkis, cudnog imena: me-de-njak... I sestre su zasladile kavicu:  Que rico! Kaze s. Rosita, u kratkom predahu, dok se ne probude njeni klinci iz jaslica... A i Maestra s. Lenka se rado sjetila domovinskog okusa:  Istovremeno, oni su i preko Zdenca, postali cak i kumovi nasem malom Kevinu:  osiguravajuci mu svakodnevnu prehranu (dorucak i rucak) i sve potrebno za ovu skolsku godinu... u drustvu njegovih prijatelja iz 2. osnovne...   proucavajuci bozicnu cestitku svojih novih kumova... A mali Podravci bili su i na izletu u Zagrebu, vozili se u Bozicnom tramvaju, sto smo sve imali prigode vidjeti na njihovim snimkama, a ja se sva rastapala, nakon dugo vremena vidjevsi svoj grad, Mandusevac s adventskim vijencem, i preslatke Podravce kako uzivaju pred nasom katedralom (ah, doista mi nedostaje...), u zagrebackim parkovima...Vidjeli smo i prekrasne jaslice iz njihova vrtica, te djecju Bozicnu priredbu njihova vrtica "Iskrica" iz Djelekovca, gdje djecica u podravskim narodnim nosnjama, zajedno s odgojiteljicama Romanom i Vesnom, s izvrsnim spanjolskim izgovorom, recitiraju moju adventsku pjesmicu - svako dijete jedan stih! Mozete samo zamisliti koliko nam je drago ovdje bilo to sve vidjeti, osjetiti domovinsku bozicnu atmosferu, ozivotvorenje ovih zajednickih inicijativa, u izvedbi krasne djecice... A sve to me doista dirnulo, nadahnulo i vec urodilo novom pjesmom:  Posebno na temelju ove njihove bozicne cestitke, koju su slali svim svojim poslovnim partnerima i suradnicima (na preko 100 adresa), kombinirajuci slike njihove i nase djecice sa zajednickom zeljom: "Sretan ti Bozic - Feliz Navidad!" Mali Alex se buni zasto i on nije na toj cestitki,  a njegova seka Abigail jest : )  No, njihov rodjak Moises je uvijek "vazan", bio on na fotkama ili ne : )  Djeca svijeta  Zemlja se okrece, a djeca rastu... Sunce grije i kolibrica, i lastu...  Djeca se igraju, vesele i trce, u sjeni guayaba, ili na cvoru smrce...   I njihove okice, crne ili plave, jednako iskreno zivot upijaju i slave...   I na citavom svijetu, imamo curice, ali i decke, koji ih vuku za njihove plave i crne pletenice ili kecke...   Kada su veseli trce i skacu, a ako se udare ili padnu, boluju i placu...  Trebaju nasu njeznost i paznju, vole glazbu i smijeh, nestasni su, i nemaju pojma sto je to grijeh...   Vole lopte, lutkice ili balone, zvakati zvake ili grickati bombone...   Vole lizalice, i slatkise, makar ih neki imali manje, a neki vise...  Trebaju jos i olovke za pisanje, gumice za brisanje, i malo boje, da oslikaju sve ideje svoje.  Kockice za slaganje, i malo plastelina, sareni papir – umjetnost fina!  Srca su im njezna, bas kao i lica, i zive od providnosti, poput nebeskih ptica...  Vole djecje pjesmice, price i sale... Cuvajmo nase andjele male!  Dajmo im da rastu u ljubavi i sreci, i neka ih nitko u druzenju s Isusom ne prijeci!  Jer On i danas sapuce: “Pustite malene k meni!” Prepoznajuci to malo dijete i u svakom odraslom covjeku ili zeni! “Nato ih zagrli, pa ih blagoslivljase polazuci na njih ruke.” (Mk 10,16) 16.2.2009. Drina Cavar Uz otkrivanje jos jedne male tajne - ravnateljica njihovih vrtica - Snjezana, je takodjer pjesnikinja, i poslala mi je jednu njenu nadahnutu marijansku pjesmu (Prekodravska golubica), sa zamolbom da i nju pokusam dvojezicno prilagoditi, te da ju mozemo izvoditi s nasom djecicom (za Majcin dan u svibnju) na oba kraja svijeta: Misijska golubica Paloma Marija ga Djeva cista, za sve ljude na svijet dala, para todos lo regala... Svu ti ljubav poklanjamo, con todo amor, corazones otvaramo, iz srca – ardor! Na svemu ti, cista Djevo, gracias i hvala – evo! Saljemo Ti u visinu, pozdrav, ljubav podravskih ravnica, amor i saludo iz ekvadorske Sierre! Svrni pogled, k tebi leti, golubica Paloma, puna esperanze i vjere!  Kad nas boli, ona tjesi, svojim okom budno prati, cuando nos duele, nasa golubica Paloma prema tebi leti – vuele! Krunica u ruci blista, i brilla rosario, Ti nebeska nasa Mati celeste, sva si cista, o Marijo! Snjezana Tisljaric i Drina Cavar, 16.02.2009. |
|
Iz starih p. Lukinih propovijedi: Prosla 6. nedjelja kroz godinu (B) 6B, Mk 1, 40-45 Palma, 16. veljače 2003. "Možemo zamisliti to mnoštvo pobožne svjetine oko Isusa. Vrište i vapiju. Svakom nešto treba. Gubavac se ne gura, izdaleka ga promatra… To je On. Onaj koji može, a neće. Zašto neće? Ta šutnja razdirala ga je više nego guba koju ima. Navirali su stari monolozi... Uza sebe si me prikovao, davši mi spoznati da si me stvorio, da sve možeš, da me ljubiš – a šutiš o mojoj patnji. Osudio si me na sebe da samo od tebe tražim odgovor – a odgovora nema. Dao mi spoznaju o ljepoti zdravlja, o punini života – a zdravlje i život mi uskratio. Da bar ne znam što znam. Da ne osjećam, i ne čeznem za ničim. Da sam kamen… Strašno je to kad ti dolazi onaj koji bi najradije da te ne poznaje. Da mi bar udijeliš milost da te mogu zaboraviti, i da od tebe koji možeš, uzalud ne dolazim milost tražiti. Pitanja i drama čovjeka patnika. Jedan je pod križem slomljen govorio – ti si tri dana patio, a ja čitav život. Pogledi su se susreli. Gubavac ga je gledao pogledom izdubljenim od patnje. A Isus njega do u dno njegove patnje. Gubavac je stajao kao ratnik, dostojanstveno, bez samosaželjenja, premda bespomoćan. Slobodan od sebe, spreman na sve, pristao da od života nema ništa. Stajao je ne s molitvom – već s vjeroispoviješću: «Ako hoćeš, možeš me ozdraviti.» Ali ako i nećeš, nije važno. Moja sudbina si. Bez tebe ne mogu. Stvorio si me i oblikovao. U tvojoj je ruci sve. Ne trebam zdravlje, ni ništa od tebe – već tebe. Takav stav, tolika ljubav – Isusa ganu. Gubavac je otvorio nebo. Isus ga dotače, i ovaj ozdravi." p. Luka Rađa, SI Sutrasnja 7. nedjelja k. g. (B) 7B, Mk 2, 1-12 Palma, 23. veljače 2003. "Pogledajmo situaciju u Petrovoj kući. Dočulo se da je tamo Isus, i mnoštvo nahrupilo. Gužva i strka, tko može hvata poziciju. A tko ne može, kao uzeti čovjek kraj kojeg su prolazili, tko mu kriv. Zamislimo scenu… Načičkali se na prozorima i vratima. Svi u pobožnom transu, zaokupljeni sobom grozničavo iščekuju nebili ugrabili kakvu milost od Isusa. A onda zaokret. Četiri čovjeka shvaćaju Isusovu poruku. Ustaju, izlaze van, i na čuđenje ostalih ostavljaju svoja mjesta prazna. Sjetili su se uzetog kraj puta. Njega treba pred Isusa. Ali kako pored tolike gužve? Ako ne može kroz vrata, može kroz prozor. Ali ako ne može ni kroz prozor, kud onda? Onda kroz krov! Ljubav je dosjetljiva. Penju se, nadvladavaju napor i strah. Otvaraju krov, uklanjaju sve prepreke. I uz pomoć konopaca čovjeka spuštaju sa stropa do nogu Isusovih. Fascinantno, kao iz filmova o James Bondu. To je to. To su pravi ljudi, oni koji znaju biti prijatelji. Ne traže da čovjek u potrebi od njih pomoć traži, već se sami nude. Prijatelj je onaj tko pomaže kad nam je pomoć potrebna, a da ga se i ne zamoli. Isus ganut nad tom gestom, kaza uzetome: «Uzmi svoju postelju i hodaj!» Uzmi i nosi ono što je tebe nosilo. Vladaj onim što je tobom vladalo. Budi slobodan. Tko je uzeti kojeg bi ti trebao donijeti? Razmišljaš li o potrebama ljudi uza te koje nazivaš braćom i sestrama? Učini nešto za njih čisto iz prijateljstva, pa ćemo lako za ono «braća smo i sestre»." p. Luka Rađa, SI |
|
Zahvaljujuci Davoru, ponovo se mozemo sresti i ove zadnje nedjelje u mjesecu i cavrljati i o donjim temama, i svemu sto vas zanima u vezi misija, korizme i svega drugoga! Mozemo i o klauzuri, i Kcerima Srca Isusova, koje u petak 27.2. u Lasinji slave 125. godisnjicu mucenicke smrti i blagdan svoje utemeljiteljice bl. Marie Deluil! Dobro dosli na chat! Poseban pozdrav i vrticima iz Podravine, cija slatka adventska posiljka "Dame tu mano, ruku mi daj!" nam je stigla tek nedavno, ali tocno uoci Dana ljubavi i prijateljstva! Opsirniji post o tome, uskoro! |
|
PMD na IKI "Nacionalno vijeće Papinskih misijskih djela (PMD) održalo je godišnju skupštinu od 16. do 18. veljače u Domu pastoralnih susreta u Lovranu. Na susretu na kojem je sudjelovalo 14 povjerenika za misije iz biskupija u Hrvatskoj, nacionalni ravnatelj PMD dr. Milan Špehar podnio je izvješće o radu za 2008. godinu te, u odsutnosti predsjednika Vijeća za misije HBK biskupa Slobodana Štambuka, predsjedao skupštinom. U svijetu trenutačno djeluje 115 misionara iz Hrvatske, a zadaća PMD je pomagati njihov rad. " ... "Izlaganje o laicima misionarima održao je nacionalni ravnatelj PMD iz Slovenije Stane Kerin. Zbog sve većeg broja vjernika koji se žele uključiti u rad misija izlaganje je izazvalo veliko zanimanje. Crkva u Sloveniji ima uhodan sustav naobrazbe vjernika koji žele sudjelovati u životu misija. Osnovna edukacija traje dvije godine, a nakon toga slijedi trogodišnji rad u nekoj od misija. Tajnik hrvatskog vijeća PMD Josip Burja istaknuo je kako su za rad u misijama potrebni ljudi s određenom stručnom spremom, prije svega zdravstveni djelatnici, ali i oni tehničkih smjerova ili s izučenim zanatom. Dr. Špehar napomenuo je da poslanje u Crkvi može dati jedino biskup, stoga je potrebno da centri za obuku misionara djeluju pod okriljem HBK ili neke od biskupija. Model koji se provodi u Sloveniji primjer je koji bi trebala slijediti i Hrvatska, istaknuli su sudionici." Za sada u Hrvatskoj laike misionare priprema i salje na barem jednogodisnji rad u misijama jedino Udruga Zdenac: Moja bivsa Udruga Prije odlaska u misije, i kontakata sa Zdencem, u sijecnju 2007, osobno sam o svojoj zelji i odluci odlaska u misije razgovarala i s dr. Speharom, koji mi u to vrijeme nije mogao ponuditi - nista...Dok mi je Zdenac omogucio i kvalitetne pripreme i odlazak u misiju sestre Lenke. Te smo zajednicki nasli kumove za 75-ero djecice s. Lenke. Makar iz tehnickih i osobnih razloga, nisam zeljela nastaviti suradnju sa Zdencem, oni su nam nedavno uplatili sva obnovljena kumstva i za ovu godinu (kako i prije, a pogotovo nakon prekida suradnje s njima, dobivam vrlo malo informacija od njih, samo pretpostavljam da su kumstva obnovljena na temelju mojih proslogodisnjih zavrsnih fotografija i izvjestaja o svakom od kumcadi). A suradnju s Uredom PMD niti nakon mojih visestrukih pokusaja nikako i nikada nisam uspjela uspostaviti, cak niti slanjem vrlo kvalitetnih izvjestaja i fotografija za njihovu "Radosnu vijest", ukljucujuci i ono o mom sudjelovanju na 3. Medjunarodnom misijskom kongresu CAM3 u Quitu u kolovozu 2008, u organizaciji ovdasnjih PMD... Moram priznati da se vec malo brinem radi problema koje Zdenac ima s PMD, kao i onih koje sam ja imala sa Zdencem, a kasnije takodjer i osobno s PMD, te mislim da svi trebamo jos puno moliti i djelovati, kako sam u jednom od svojih brojnih pisama dr. Speharu i Zdencu napisala: "Moleci se da se ove multilateralne nesuglasice na svim razinama rijese, po zagovoru Gospe - zvijezde misionara, i snagom Duha Svetoga, srdacno vas pozdravljam!" |
|
I tako, dok se jedni prepucavaju, i kompliciraju situacije, drugi djeluju... 13.01.2009., utorak "Vratim se ja u svoje Zagorje i dočekaju mene pristigle Božićne čestitke. Znate onu Drinu koja je otisla u Ekvador. E ona meni pošalje članak iz novina o Ivana Parlov koja je znala navratit na vjeronauk. I tako... Sada je u Tanzaniji. Drina meni pise: 'Ja nisam jedina tvoja misonarka!' Ma počet ću se pravit vaaažan!" Tako sam ja opet potakla p.Luku, a on lijepo me spomenuvsi nakon dugo vremena, potakao opet mene, da se jos malo raspitam o Ivani, je li stigla iz Tanzanije i dr, i bome, naisla sam na novosti i vijesti, koje su me doista fascinirale i zadivile, te potakle da ponovo stupim u kontakt...  Ivana Parlov i njeni projekti "Udruga za pomoć siromašnima u domovini i svijetu "KOLAJNA LJUBAVI" Zbog započetog projekta otvorili smo i udrugu pod nazivom "Kolajna ljubavi" s ciljem pomaganja najugroženijim kategorijama stanovništva kako u Lijepoj našoj tako i u svijetu. Godina dana volonterskog misijskog iskustva među najsiromašnijima u afričkoj drzavi Tanzaniji potaknula je našu članicu da zamoli svoje prijatelje, sumještane pa i poznanike da pomognu ublažiti tužnu svakodnevnicu onih najpogođenijih i najmanjih. Stoga smo pokrenuli akciju sagradnje sirotišta, odnosno prihvatilišta u Songei, najsiromašnijem gradu Tanzanije s ogromnim postotkom siročadi i djece "s ulice", koja su u ovakve neprilike dospjela zbog kobnih smrti svojih roditelja. U sirotištu bi svoj dom pronašlo oko 50 djece. Stoga Vas ovim putem molimo da se uključite i poduprete ovaj projekt te da na taj način zajedno pružimo dom i sigurnost ovoj ispaćenoj dječici. Za ostvarenje ovog cilja potrebna nam je financijska potpora koju mozete uplatiti na ziro racun: 2340009-1110344443 - (PBZ - Ispostava Imotski) Ocekujuci Vasu pomoc i potporu srdacno Vas pozdravljamo!" Moja pjesma i pozdrav Ivani prije njenog odlaska u Tanzaniju  Vec sam se cula s Ivanom, te u vasu molitvenu i konkretnu pomoc preporucam i njene projekte, kao i svoje nove ideje, na koje me sve ovo potaklo, i koje cu ako Bog da realizirati kad se vratim!  Cudim se samo da Zdenac nije pisao nista o njoj i njenom projektu na svojim stranicama... A ja sam se sjetila kako doista ima neka cudna veza izmedju p.Luke i mene, i kako se uzajamno poticemo i pokrecemo jedno drugo, k'o neki "perpetuum mobile" (ili je sve to ipak "Dios mobile")...Unatoc svim zlobnim podvalama... Tako sam npr. ja dala ideju p.Luki da pocne slati svoje SMS propovijedi, te nakon toga pokrenula i p. Lukin blog (onu prvu, kvalitetnu i oku ugodnu verziju - uz Davorovu pomoc - ja sam izabrala ime bloga, a Davor - tadasnji design!), a p. Luka me potakao da ostavim svoj posao u PBZ-u, svoj Clio u kojem smo se toliko puta zajedno vozili, sve svoje, i odem u klauzuru u Veneciju (kamo se nadam i vratiti poslije misija)! A sestre ce i u Lasinji, ove godine proslaviti 125. godisnjicu mucenicke smrti njihove utemeljiteljice bl. Marie Deluil: Biskup Pozaic u Lasinji 27.2. u 17h Onda sam ja iz Venecije donijela p. Luki svecnicku stolu i sav misni pribor, kojim je on nakon 3 godine ponovo nastavio svakodnevno sluziti sv. mise, a ja sam preko njega i njegova predavanja saznala za Udrugu Zdenac, P. Lukino predavanje u sijecnju 2007. koje me povezalo sa Zdencem i otisla u misije! Onda sam ja njega svojim pismom razveselila vijescu o njegovoj vjeroucenici Ivani, a on mene svojim postom potakao da se informiram vise o njoj i saznam sve o njenim akcijama za Tanzaniju, te pocnem i sama razmisljati o... A sto ce dalje biti, citajte u sljedecim, Bozjim nastavcima! I molite za p. Luku, i sve njegove vjeroucenice : ))) Osim nas misionarki, ukljucujuci i one u bistrickoj klauzuri: s.Karmen i s. Alojziju!  |
|
Od jucer ne prestajem razmisljati o malom, doista misilm da bez sumnje mozemo reci svetom Marku, kojeg na zalost ranije nisam poznavala...Iznimno me se dojmila mudrost, zrelost i duhovnost koja zraci iz njegovih ranijih postova, i Bozja volja koju je toliko hrabro prihvatio i koja ga je tako rano, nakon svetog zivota, zapecatila i pravim, svetackim preminucem...I nase sestre u misiji ostale su fascinirane njegovim zivotom i sudbinom, moleci zajedno za citavu obitelj. Prenosim pjesmu kolege s bloga Medjugorski glas Kristov glasnik Glasniče Kristov, evo jutro sviće i zvona zovu na jutarnju misu, došapni svima radosno otkriće i ushit onih što sumnjali nisu. Cvjetiću Gospin u stručku ljepote, obasjaj iskrom nakupine mraka, unesi blijesak u naše živote, sjaj svoje suze, svjetlost rastanaka. U tvome oku anđeli se smiješe, uz glazbu rajsku sretna duša pleše. Prešla je nada u kraljevstvo sneno na kraju kratkog i uspješnog boja, reklo je srce, mirom zagrljeno, posljednje riječi: Budi volja Tvoja. Medjugorski glas |
|
Na Merkatovu blogu sam danas procitala o teskoj prometnoj nesreci katolickog blogera Marka: Marko - Glasnik Kristov "Zovem se Marko. Imam 17 godina i aktivan sam u župi kao voditelj ministranata. Na ovom blogu preuzimam ime GLASNIK KRISTOV jer prenosim neka svoja viđenja života i svijeta nadahnut Kristovom riječi koja spašava. Uronite i vi u utajstvo Krista na ovom blogu i nasitite se njegovom bezgraničnom ljubavlju. MIR VAMA" Sve me to doista dirnulo, i jako podsjetilo na p. Lukinu prometnu iz 2003. Ujedinimo se opet svi u zarkoj molitvi srca! A i mi cemo ovdje u misijama, u Zajednici Krista Misionara Molitelja, posebno moliti i misliti na ovog svetog mladica... Uz Markov sapat nakon nesrece: "Fiat voluntas tua (Budi volja tvoja)" |
 Dinamika ljubavi Ljubav te veže. I oslobađa! Polako ubija. I preporađa! Prestaješ biti. I postaješ. Mijenjaš se. I ostaješ. Daješ se. I nestaješ. Počinješ. I prestaješ. Sve više drugi, sve manje svoj. Il ipak sve više?! Kompliciran zbroj. Nikada mira. Sve žešći boj. Svo lišće pada. Svi vruci vriju. Svo cvijeće cvate. Svi plodovi zriju. I ljeto je. I zima. I oseka. I plima. Ljubav koristi mlin i rešeto. I sve profano sada je sveto. Svaki doživljaj samljeven je na sitno. Sve se svodi samo na bitno. Odjednom si i slab i jak. Život postaje i težak i lak. Snagu i dobivaš, i gubiš. Sve te to čeka, kada – ljubiš... Drina Ćavar Duhovna lirika Ovu svoju staru pjesmu ovom prigodom posebno posvecujem svojim, sigurno najzaljubljenijim novim prijateljima, u cijoj umjetnosti ljubavi i vi mozete uzivati na njihovu blogu: Zaljubljeni blog A kako u Ekvadoru Valentinovo nije samo dan zaljubljenih, nego i Dan ljubavi i prijateljstva opcenito, na veliko pripremamo skolske priredbe i sl, a ja cu sutra s mladima u Santa Aniti, obradjujuci p. Luisove pjesme, skociti na sljedecu: Izvori Ljubavi U Tvom srcu, Gospode, izviru izvori ljubavi, izvori ljubavi... Izvori ljubavi, sto moga srca peru rane, zrake sunca, koje razaruju moje uskrsnuce kroz sve dane... Ljubav i bol, u Tvom srcu, zarki znamen! Neka je blazena bol, jer bez nje bi se ugasio i ljubavi plamen! Daj nam uvijek, Gospode, iz Tvog srca piti zive vode, ne odricuci se boli, koja hrani i cisti sve ono sto se istinski voli! p. Luis i Drina Usput zelim cestitati i imendan biskupu Pozaicu:  podsjecajuci i p. Luku da to ucini (kao nekad : ) i sijecajuci se svih nasih zajednickih "avantura"! "Ljubav sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi, ljubav nikad ne prestaje..."  Sretno nam i blagoslovljeno Valentinovo!!! A u nedjelju, ako Bog da, nova (vrlo egzoticna) valentinovska iznenadjenja... |
|
Evo, draga Robsesivka me podsjetila da naknadno objavim i ovaj post! A tko mi prvi uspije nabaviti i poslati snimku s Nove TV (i s. Lenki bi bilo drago vidjeti tog "famoznog" p. Luku!) dobit ce neku posebnu nagradu...Sto zeli, neki suvenir iz Ekvadora, neku misijsku pricu ili samo - nase misijske molitve! SKAC "Danas u 21:15 upalite NovuTV i pogledajete emisiju Provjereno. U emisiji ce biti priliog o p. Luki Rađi i dobro vam znanom SKACu. Pozivamo sve SKACove prijatelje i podržavatelje, sve koji nisu imali priliku upoznati p. Luku Rađu, bez kojega ne bi bilo ni našeg SKACa, kao i sve ostale znatiželjnike... upoznajte utemeljitelja SKACa." Uz tekstove koje p. Luka uspije povremeno sam napisati (ovoga nisam ni vidjela prije : ) : 13.01.2009., utorak "Vratim se ja u svoje Zagorje i dočekaju mene pristigle Božićne čestitke. Znate onu Drinu koja je otisla u Ekvador. E ona meni pošalje članak iz novina o Ivana Parlov koja je znala navratit na vjeronauk. I tako... Sada je u Tanzaniji. Drina meni pise: 'Ja nisam jedina tvoja misonarka!' Ma počet ću se pravit vaaažan! - 10:14 - Komentari (1) - Isprintaj - # Super su mi misionari. I klerici i laici. Laici u misijama su mi kao duhovni poziv. Trebao bi svaki čovjek kada bi bio u prilici, prije braka ili samostana na duhovne vježbe u misije. Volontirati godinu dana. Nešto kao duhovni vojni rok. Specijalistička obuka za život. Tko ne može, neka volontira negdje bliže. Da ima stan i hranu i živi s ljudima kojima pomaže. Osim onih koji nužno trebaju uzdržavati roditelje ili braću. (merkat 13.01.2009. 15:57) |
|
Mislili su neki, već nas neće biti. Ni veselje svoje nisu znali kriti Raselit nas triba da nas manje ima, Nisu tu ni bili tad će reći svima. Nek tuđinu grizu, roda znati neće Bez jezika narod nema više sreće Djeca roda povist neće znati Potom svoj na svome neće bit Hrvati Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,  Tom ne može nitko prošlost da izbriše,  Varaju se ki ne misle tako Što se krvlju brani, ne pušta se lako.  Tko na tvrdoj stini svoju povist piše, Tom ne može nitko prošlost da izbriše, Mi smo tu odavna svi moraju znati To je naša zemlja, tu žive Hrvati  Kroz vrimena gruba i kroz ljute boje Branili smo časno mi ognjišće svoje Čuvaše nam pređi ovu rodnu grudu Nisu zbog slobode ginuli zaludu Al' sad evo opet nova zora rudi, Oslih dugih lita Hrvatska se budi,  Tu na našoj zemlji naš se barjak vije, Crven bijeli plavi, više se ne krije.   Citava pjesma |
 Dragi, svima vama od srca zelim cestitati danasnji blagdan, naseg velikog zastitnika i zagovornika, u svim zivotnim situacijama, a posebno u nepravdama i ljudskim nezahvalnostima na koje nailazimo...On nam doista u svemu moze dati sveti primjer svojom hrabroscu, postojanoscu, ustrajnoscu, cvrstinom, i vise od svega povezanoscu s Ocem i nebeskom Majkom...Takodjer svojim krasnim nadahnutim rijecima, koje je upucivao na tolike blagoslovljene adrese, i u kojima i dana danas mozemo nalaziti uvijek aktualan poticaj i nadahnuce... Posebno mi je drago sto sam zahvaljujuci velikoj Kardinalovoj stovateljici, i ustrajnoj hodocasnici, Nadi iz MVKO (koju i ovom prigodom posebno pozdravljam i zahvaljujem na svemu!) uspjela nabaviti i uvecati gornju njegovu sliku s krasickom djecicom, koja danas krasi Salon Drina, i pri svakom programu kojeg tamo imamo, podsjeca i ekvadorsku djecicu na jednog velikog i svetog covjeka, dobrocinitelja i djecjeg prijatelja - hrvatskog Kardinala Stepinca!!! Uz prigodni tekst: "Cardenal Stepinac, ruega para nuestros nińos - moli za nasu djecu!"  A drago mi je sto sam tako uspjela ostvariti i svoj svojevrsni zavjet, donesen jos na samom pocetku mog misijskog djelovanja (pogledajet moje stare tekstove iz rujna 2007), gdje izmedju ostalog pisem i sljedece: "I sutradan, u nedjelju, nas je sve p. Antonio, istim zivopisnim putem – povezao prema nasem malom centru – odnosno curice – u novu buducnost, koja je pocela vec sljedeci dan, kad su se s ostalim djevojkama u svojim skolskim uniformama postrojile pred ulazom u skormnu ucionicu, te uz molitvu i intonaciju ekvadorske himne pred ekvadorskom zastavom, uz upute njima stroge s. Maritze, upoznavanje s pravilnikom skole, predstavljanje osoblja i nove uciteljice engleskog jezika i informatike tj. moje malenkosti… Vec sljedeci trenutak nasla sam se u jednom od 3 srednjoskoska razreda, predajuci engleski… A nase dvoriste bilo je puno djecice vrticke dobi, koja su trckarala u raznim smjerovima, dok su njihovi roditelji, koji su iznimno prvi dan dosli s njima, pozdravljali sestre… U citavu atmosferu, nekako mi se posebno dobro uklapala velika slika na dvorisnom zidu, naseg blazenika, kardinala Stepinca, koji je i sam posebno volio djecicu…Citav prizor podsjetio me na njegovu poznatu fotografiju na kojoj djecici dijeli bombone, i osjetila sam poticaj - bas tu fotografiju nabaviti, dati uvecati i uokviriti, te pokloniti ovom toliko evandjeoskom centru s. Lenke!" (Drina, 15.9.2007) A danas ce nam povodom ovog velikog hrvatskog, a sada vec i svjetskog blagdana, doci u posjetu p. Marcelo, i sluziti svecanu sv. misu u nasoj maloj kapeli (sa Stepincevim portretom!) Cardinal Stepinac, ruega por nosotros! |
|
A mozda nije slucajno niti da mi je mail mojih novih poljskih prijatelja, stigao bas danas - na Stepincevo! Pa i tu mogucu buducu suradnju preporucam i u vase molitve, i Kardinalov zagovor! Dear Drina, I am very grateful for your informative and very interesting answer. I have been thinking about the situation of the children in your mission a lot since I got your mail - there are no simple answers or solutions. Anyway something has to be done and it is a miracle that there are such people as you who are willing to help. I do not know yet what we will be able to do in order to help. At the moment I am forwarding your mail to my friends and am showing it to some of my students. There is so little knowledge about such exotic places and people seem to believe that they are poor themselves and are more ready to receive help than to offer it.Which is only partially true. It depends on how much you expect from life. And, besides, giving IS receiving.You probably know it much better than I do. I promise that your mission will be in our minds, although I cannot definitively say how or when we will be able to offer something. Please pray for us and if anything in particular comes to your mind in terms of help - let us know! We will be this summer in Croatia - so will be able to send you some money from there. What appeals to me is also going to Ecuador one day to do there more or less what you are doing. But now since our youngest boy Tomek is only eight,Wojtek 13, Sara 16 and with her grandmother learning in a big city - they still need us here - it seems. But on the other hand, one will always find hundreds of excuses for not doing something that is so quite extraordinary. If you find some time to write we will be grateful. What is your daily life like - food, accomodation. What was your preparation - one year at the seminary - I believe. And does the person to go there need to speak English and Spanish? We offer you our prayers to start with. With God's help grand things are possible. God bless you, Darek I dio mog odgovora... Dear Darek! I am very glad you have received my information, and that you can use it with your friends and students! For all the big things, the most important thing is to start, and God will lead us straight away! You can come to visit us with all your family, like my friends Family Markic with their 4 sons did last year for Pasha...Who knows, maybe this year for Pasha we shall have other european family with us! : ) You do not have to know spanish (it is useful, but it can also be learned here, during your stay with us...I also did not know the word of spannish, when I came here, and know - I can speak with all the Latin America : ) All of you are more than wellcome! See you, when and where God opens the ways for us! Many greetings to the always friendly Poland! Drina |
|
TRIBINA objavljeno: petak, 06.02.2009. Povodom blagdana bl.Alojzija Stepinca pozivamo vas na tribinu: DJELOVANJE BL. ALOJZIJA STEPINCA na osnovu dokumenata iz arhivske građe izabrani dokumenti iz vremena rata i poraća voditelj tribine: mr. Miljenko Pandžić arhivski savjetnik u mirovini (Hrvatski državni arhiv) Tribina će se održati u petak 13. veljače 2009 s početkom u 19.15. u Dvorani Pastoralnog centra, Jordanovac 110 Web zupa Jordanovac Pa cu u cast ovim novim dobrim vijestima objaviti svoju stariju pjesmu o zupskoj Gospi, uz pozdrave i cestitke Zupniku! Zlatna Gospa  Usuljala se u moju crkvu, dok me nije bilo... Tiho, i kao na prstima, da me iznenadi kad se vratim! I doceka, kao prava Majka, njezno, i s ljubavlju... Raskriljenih ruku, stiteci me plastem svoje Ljubavi... Mjesec joj pod nogama, a Isus pod srcem... Zlatna kruna oko glave, a zupljani sa zupnikom u majcinskom srcu.  Ociju velikih i toplih, njezno nas gleda... Usana stisnutih u Marijinu sutnju, i blagi osmijeh... U molitvu srcem, prepunim bozanskih tajni... I svih milosti, koje trajno izlijeva na nasu zupu, i citav svijet!  Drina Cavar, Quito, Ecuador, 20.11.2008. |
|
Ja sam se prijavila! A vi?! IKA vijest o DV online DV online DV online - detaljnije uz citat s njihovih stranica: "Internet omogućuje da se milijarde slika pojavljuju na milijunima računalnih zaslona u cijelom svijetu. Hoće li iz te galaksije slika i zvukova izroniti Kristovo lice? Hoće li se čuti njegov glas? Jer tek kada se bude vidjelo njegovo lice i čuo njegov glas svijet će doznati 'dobru vijest' o našem otkupljenju. To je cilj evangelizacije i to će od Interneta učiniti istinski ljudski prostor, jer tamo gdje nema mjesta za Krista, nema mjesta ni za čovjeka.. Ivan Pavao II"  |
Kako sam danas objavila puno novih postova, o Stepincevu, p. Luki, misijama... cini mi se nepravedno da je ovaj i te kako zanimljivi post otisao previse "dolje", pa ga vracam na vrh! U molitvama sa sirokobrijeskim mucenicima i kard. Stepincem, za sve vas, a naravno, posebno i najvise za p. Luku! S roditeljima pred crkvom prije odlaska u misije...  Crkva na danasnji dan, nakon partizanskog "hodocasca", prije 64. godine... Evo uz danasnji blagdan, ponavljam svoj post kojeg sam bila stavila prije tocno 2 godine, 7.2.2007! Poseban pozdrav zemljaku Frani s DT-a i iz Sirokobrijeske gimnazije, te Kresi, njihovu danasnjem subratu na Franjevackom put, blogeru fra Mateju, takodjer mom prijatelju i zemljaku fra Marinu Grbesicu i svima koji su se danas okupljali kod franjevaca u Dubravi, kao i svake godine...No, evo vec 2 godine jedno mjesto je prazno, ali vjerujem da me nisu zaboravili!!! Evo i par novih linkova na tu temu: Download knjige fra Ante Marica na ovu temu i jedan novootkriveni, posebno sadrzajan i aktulan blog na tu temu - svaka cast i pozdrav autoru: Sirokobrijeski blog s danasnjom (!!!) propovijedi Provincijala Hercegovacke franjevacke provincije fra Ivana Sesara na Sirokom Brijegu!!! A s kojega i prenosim ovu arhivsku fotku i njen opis:  Skupina franjevaca koji su odvedeni "Via Split" i kasnije umoreni. 1. red: fra Andrija Jelčić, fra Radoslav Vukšić, fra Bonifacije Majić, fra Fabijan Paponja 2. red: fra Leonard Rupčić, fra Miljenko Ivanković, fra Melhior Prlić, fra Fabijan Kordić i fra Mariofil Sivrić Original propovijedi sa sirokobrijeskog radija Vijest o 64. godisnjici fratarske pogibje Iz propovijedi fra Sesara: "Tih tragičnih godina 1944. i 1945., pa 1946. dok su se fratri ove provincije pripremali za proslavu stote obljetnice odcjepljenja od Bosne, te proslaviti sto godina polaganja temeljnog kamena samostanu na Širokom Brijegu šezdeset i šestorica naših fratara zajedno s tadašnjim provincijalom fra Leom Petrovićem kao i mnogobrojni članovi vaših obitelji hrabro i odvažno s molitvom na usnama založili su najviše što su imali, svoje živote, za krst časni i slobodu zlatnu. Smrt je u njihovoj mučeničkoj smrti poražena, mrak je u njihovu plamenu raspršen, a mržnja u njihovoj ljubavi ugašena. Nasilje u njihovoj nevinosti razoružano, a u njihovu pepelu spepeljana je jedna bezbožna ideologija. ... Svojom smrću postali su neprolazni i ugradili sebe u temelje naše današnje slobode. Znali su da samo ono ne umire za što se umire. ... Nadahnut ovim Franjinim riječima 1. srpnja 1946. godine provincijal fra Didak Buntić piše svoj braći poslanicu gdje kaže: „U duši jednog vjernog redovnika i svećenika ne smije nikada biti mjesta očaju ni pesimizmu. Uza sve naše slabosti i eventualne posrtaje, svaki nas događaj i misao u sv. Pismu opominje, da ne smijemo ni časa ostati na tlu ležeći, nego se uzdajući u Božju pomoć novom snagom dizati i novi život započinjati. (…) Kada je nevolja najviša, onda je Bog najbliže, kaže naš narod.“ I preporuča isti provincijal svojim fratrima na koji će način prebroditi ona vremena i piše slijedeće: Pobožno slavite sv. mise sa svojim pukom. Veli: „Neka nas ona presveta Krv preokupa i obnovi u svrhunaravne muževe, u Božje vitezove, u svece; neka nas regenerira u ljude, kojima su jedina slast i veselje samo Božje i svrhunaravne stvari. Brevijar je naša divna molitva, pun utjehe i radosti, pun suza i egzaltacije. Ispunja nas neprestano nadom i pouzdanjem u Boga i u najtežim pitanjima i bolovima našim.“ A evo i mog starog, ali aktualnog posta: Danas je godišnjica pogibje tridesetorice širokobrijeških fratara, koje su partizani ubili 7. veljače 1945. Na taj datum, svake godine se mi koji smo porijeklom iz toga kraja, i brojni drugi vjernici i štovatelji, okupimo u franjevačkoj crkvi u Dubravi, na svetoj misi u 19h i kratkom druženju poslije toga. Tako će biti i danas! Dođite u Dubravu, u 19h! Evo i kratkog opisa kako se sve dogodilo: "07. 02. - Širokobriješki mučenici Ovoga dana slavi se uspomena na tridesetoricu širokobrijeških fratara koji su 7. veljače 1945. ubijeni od strane partizanskih komunista. Dogodilo se ovako: Oko tri sata poslije podne Partizani su došli u samostan želeći se obračunati sa fratrima koje su tamo zatekli: "Bog je mrtav, bog ne postoji, nema ni Pape, ni Crkve, vi ste nepotrebni, odite i vi u svijet i pronađite si neki drugi posao!" Sa psovkom i prijetnjama pokušavali su nagovoriti fratre da skinu svoje redovničke habite. Fratri su odgovorili: "Mi smo redovnici, posvećeni, ne možemo skinuti naše habite!" Jedan razljućeni vojnik skinuo je Raspelo i bacio ga je na pod govoreći: "Dobro, onda sada možete izabrati život ili smrt!" I svaki fratar je kleknuo, zagrlio i poljubio križ sa riječima sv. Franje: 'Moj Bog i sve moje!'." Razgnjevljeni vojnici izveli su ih van iz samostana, strijeljali ih, a zatim njihova mrtva tijela zapalili benzinom. Prema svjedočanstvima nekih vojnika, fratri su išli u smrt pjevajući Gospine litanije. Njihova tijela su bila skrivena u zemlji kroz dugi niz godina, ali je njihova vjera donijela plod u mnogobrojim pozivima. Krajem 1991. god. sakupljena je i predana u Vatikan sva potrebna dokumentacija radi pokretanje procesa za njihovu beatifikaciju." Kalendar za veljaču Evo i još detalja o njima: Širokobriješki mučenici Ili opširnije: Širokobriješki mučenici -opširnije Ili malo životnije, od moje tetkice Drage koja ih je većinu i osobno poznavala ( u vrijeme njihove pogibje imala je 16ak godina), o nekima od njih...  Kaže da je fra Marko Barbarić (ubijen u svojoj 80. godini) bio rođeni brat sluge Božjega Petra Barbarića... Fra Stanka Kraljevića (ubijen u svojoj 74. godini) se sijeća kao dobrog ispovjednika, koji je zajedno s fra Tadijom Beljanom često, dugo i dobro "ispovida ljude"...Fra Bonifacija Majića (ubijen u 62. godini) se dobro sijeća jer joj je bio vjeroučitelj, u njena 4 razreda osnovne škole...Sjeća se da je bio dosta strog, ali pravedan, pa je i nju jednom kaznio kad je bila zloćesta na njegovom satu (i ometala nastavu : ) Ili drugom prigodom kad je nju i njene 3 prijateljice zatekao kako sjede na školskom prozoru, za kaznu ih je počeo odmah ispitivati vjeronauk, ali kad su one znale odgovore na sva njegova pitanja, samo se uhvatio za glavu: "Jadan ja, šta ću sad s vama...?!" Fra Augustina Zubca (ubijen u svojoj 55. godini) se posebno dobro sijeća, kaže "k'o da ga i sad vidim...", da je bio jako dobar, lijep, okretan i malo prosijed...Svake korizme je "poslije mise prid crkvom ispitiva dicu vjeronauk, i s njima ponavlja kolince...", pa im dijelio nekakve listiće - buletine... Fra Kreše Pandžića (ubijen u svojoj 53. godini) se sijeća kao dobrog propovjednika...Fra Fabijan Paponja (ubijen u svojoj 48. godini) je bio visok, crn, poletan i posebno hrabar...Fra Žarko Leventić je imao samo 26 godina - on je bio zadužen za crkveno pjevanje i zbor, i volio se šaliti s pjevačima...Fra Viktor Kosir (iz Uzarića) je ubijen u svojoj 21. godini...A njegov mali brat je tješio njihovu majku, govoreći: "Ne plači majko! Ja ću ga zamijeniti!", što je i učinio - i to je današnji fra Viktor Kosir (koji je i redovničko ime izbarao po svome pokojnom bratu...) Tetkica kaže da poslije posebno iz Uzarića nije bilo kuće iz koje bar jedno dijete nije otišlo u fratre ili u redovnice, a često i po dvoje ili više... Eto, Bog zna da ni jedna žrtva nije uzaludna, uvijek su plodovi još puno veći... Devetnica Širokobriješkim mučenicima Gospodine, razmišljam o veličanstvenoj smrti i svjedočanstvu Širokobrijeških mučenika za Tebe, za Crkvu, za vjeru, za hrvatski narod. Oslanjajući se na Tvoje obećanje: "Sve što zamolite od Oca u moje ime, bit će vam!" molimo: U Ime Oca + i Sina + i Duha Svetoga. - Amen Vjerujem... Gospodine, Širokobriješki mučenici žrtve su rata. Neka njihova žrtva i prolivena krv zaustave svaki rat u srcu pojedinca i obitelji, u srcu i životu Crkve. Po njihovu zagovoru utješi sve žrtve rata, da mogu podnijeti svoj križ i posvjedočiti vjeru i ljubav prema Tebi i svojoj domovini. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... Gospodine, Širokobriješki mučenici velikodušno su oprostili. Očevici su posvjedočili da su mnogi od njih na samom stratištu znakom križa davali odrješenje neprijateljima svojim i molili za njih. Pomozi nam, da po njihovu zagovoru i mi znamo opraštati neprijateljima, činiti i uzvrtiti dobrom onima koji nas mrze i progone. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... Gospodine, Širokobriješki mučenici spaljeni su u ognju. Izgorjevši postali su ugodna i mirisna žrtva Tebi. Neka se po njihovu zagovoru u nama dogodi milost obraćenja, neka izgori svako bezboštvo i oholost. Neka u nama, u ognju Tvoje ljubavi, izgori svaki naš grijeh i oslobodi se ljubav prema Tebi, Crkvi i bližnjemu. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... Gospodine, tridesetorica Širokobrijeških mučenika bili su franjevci, redovnici. Položili su zavjete poslušnosti, čistoće i siromaštva i tako odlučili svim srcem služiti Tebi. Danas, u ovom vremenu užitka, zablude i pohlepe, po zagovoru naših mučenika, oslobodi nas od svakog zla da se znamo zemaljskim dobrima služiti Tebe nasljedujući i Tebe iznad svega ljubeći. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... Gospodine, Širokobriješki mučenici bili su učitelji i odgajatelji svoga puka. Odgajali su naraštaje u duhu kršćanske vjere, Evanđelja, ljubavi, nade i mira. Neka i danas budu primjerom mladima kako treba ljubiti Tebe iznad svega, vjerovati Tebi i Tvojoj Riječi, prianjati uza Te. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... Širokobriješki mučenici bili su redovnici i svećenici. Dobili su snagu iz misne nekrvne žrtve da mogu posvjedočiti svojom krvlju ljubav prema Tebi, Crkvi i domovini. O Gospodine, nauči nas ljubiti i proživljavati svetu misu, nauči nas živjeti od oltara iz Tvoje ispružene ruke. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... Naši su mučenici kazali prije same smrti: "Ako nam sve oduzmu i unište, ne mogu nam uzeti Bibliju." I ostala je Biblija u ruci naših mučenika. Gospodine, daj nam milost ljubavi prema Bibliji, Tvojoj živoj Riječi od koje živi svaki čovjek. Otvori nam srce za Tvoju Riječ da je razmatramo i ukorjenjujemo u svoj život. Daj da naše srce bude živo svetohranište Tvojoj Riječi koja će nas poticati, jačati u nevoljama i ozdravljati u slabostima. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... Gospe, Kraljice Mučenika i Kraljice Hrvata, neka se u ovom tvom svetištu, koje su Širokobriješki mučenici životom čuvali te molitvama, žrtvama i odricanjem ispunjali, očituje tvoja ljubav i blizina, majčinska pomoć i zagovor. Pomozi da po njihovu zagovoru svatko tko prijeđe prag ovog svetišta bude uslišan u svojim molitvama, utješen u svojim nevoljama, ozdravljen od svih bolesti, i nađe mir i blagoslov. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... Gospodine, tridesetorica braće franjevaca sa Širokog Brijega, prolili su svoju mučeničku krv za vjeru, Boga, narod i domovinu. Tako su postali Tebi slični. Neka snagom Tvoje i njihove mučeničke krvi, Isuse, budu uzdignuti na čast oltara i pribrojeni tvojim Svetima, a po njihovu zagovoru i molitvi nas nadari milostima i uslišaj naše molitve. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... Molite za nas Širokobriješki mučenici. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih. Pomolimo se Gospodine, Bože naš, proslavi se po svojim slugama koji su Te priznali mučeničkom smrću svojim Bogom i Gospodinom, da po njihovim patnjama Tvoja Crkva živi i izgrađuje se u miru, ljubavi i nadi. Neka se proslavi Tvoje ime i očituje Tvoja ljubav i dobrota uzdižući ih na čast oltara - neka Tvoja Crkva u njima vidi svoje uzore i nađe moćne zagovornike na nebesima. Po Kristu Gospodinu našem. Amen (tekst u izdanju Širokobriješkog svetišta) I još malo o Širokom Brijegu, mjestu mojih predaka: Široki Brijeg Evo, nađite i moje prezime: Povijest prezimena |
 Fotka iz lipnja 2006 - izmedju klauzure i misija, ali uvijek uz Stepinca - i p. Luku! IKA - Iz propovijedi biskupa Saska "Komunistički su zločinci kardinala htjeli poglavito poniziti, učiniti ga malenim, udaljiti od ljudi, pritisnuti samoćom, i ostaviti ga u beznačajnosti, a u tim su nastojanjima učinili ono, što kršćane čini velikima, ili boljima, ono što Boga u ljudima očituje kao velikoga. Isus je Bog koji susreće čovjeka i Bog koji se povlači do mjere skrivenosti, da bi nam se objavio u tišini i samoći. Molitva u samoći postaje najizvrsnije mjesto njegove slobode, ali i prilika da ponovno dođemo u zajedništvo s ljudima tu gdje živi euharistija. Samoća je još jedna zbilja koju ponovno lako povezuju s bl. Alojzijem, rekao je biskup, te podsjetio kako postoji samoća kao nametnuta prijetnja, postoji samoća kao prihvaćena žrtva i samoća kao radosno darivanje bližnjemu. U životu bl. Alojzija samoća nije postala teret, niti usputni prostor unutar nečega što niječe djelovanje, samoća je rodila molitvu kao najveće djelovanje. Isus u molitvi nije čovjek koji je pobjegao u prostor sigurnosti, nego u prostor traženja uvijek veće ljubavi za druge, moli za svijet i svoje učenike. Svijetu koji boluje potreban je liječnik koji može izliječiti svakoga bolesnika, a bolesti 20. st. izražene u totalitarizmima, rođene su iz laži i sebičnosti. Laž i sebičnost pokušavale su se opravdati sustavima koji teže prema nadčovjeku, prema čistoći razuma, prema bratstvu i jednakosti, prema bratstvu i jedinstvu, ali su ostale tek laž i sebičnost. Stoga, gdje god danas susrećemo sebičnost i laž izazvani smo odgovoriti svjedočanstvom, mučeništvom, rekao je biskup Šaško, te sve preporučio zagovoru bl. Alojzija da nas u svjetlu navještaja Božje riječi ukorijeni pouzdanjem u Boga, u oslobođenost Božjom blizinom, da bismo druge uvodili u radost koja križ promatra kao ključ ljepote na ovome svijetu. " Program trodnevnice |
|
O povezanosti bl. kardinala Stepinca s mojim klauzurnim redom Kceri Srca Isusova (kamo se nadam vratiti nakon povratka iz misija...) mozete citati u ovom mom starom clanku, pripremajuci se usput duhovno i za 27.2. blagdan bl. Marije Deluil Martiny, utemeljiteljice toga reda : Stepinac i Kceri Srca Isusova A o povezanosti kardinala Stepinca s mojim misijskim redom: Zajednicom Krista Misionara Molitelja, utemeljiteljice s. Lenke Covic, mozete citati u nastavku, u mom novijem clanku: Cardenal Stepinac, ruega por nosotros Uz 10. obljetnicu proglasenja blazenim kard. Stepinca i 10. proslavu njegova blagdana 10. veljace 2009, zanimljivo je spomenuti jednu, u Hrvatskoj, malo poznatu informaciju, a to je da je i ekvadorska Zajednica sestara Krista Misionara Molitelja nase s. Lenke Covic iz Srinjina, nastala bas po nadahnucu bl. kardinala, i to tocno prije 10 godina – na Blagdan Marije Pomocnice – 24. svibnja 1999, i oko pola godine nakon Papina povijesnog pohoda Mariji Bistrici (gdje sam naravno takodjer bila, zajedno sa svojim roditeljima : ) S. Lenka je misionarka u Ekvadoru vec 25 godina, a 1999. je bas po Kardinalovu nadahnucu, osjetila onaj famozni, terezijanski “poziv unutar poziva” i poticaj da ode u najzabacenije i najzapustenije krajeve Ekvadora, kako bi, uz Bozju pomoc i po Bozjoj volji podizala kvalitetu zivota najsiromasnijih medju siromasnima, i onih koji su toliko siromasni da cak nemaju ni svoga svecenika, a kamo li svoju zupu, a o svetim misama da i ne govorimo...  Odmah na pocetku pridruzila joj se i njena desna ruka: mlada i karizmaticna Ekvadorijanka s. Maritza – zajedno krenuvsi u siromasku neizvjesnost, po drugi put ostavivsi sve, da bi sto vjernije i sto izblizega sljedile Krista, zajedno ponavljajuci Kardinalov zaziv: “Boze, u Tebe se pouzdajem.” I kao u nekim drevnim, franjevackim vremenima prvih zajednica, pomalo su im se pridruzivale i druge djevojke iz molitvenih zajednica koje su osnivale, svim srcem se prikljucjujuci njihovim odgojnim i obrazovnim misijskim projektima, u najskromnijim uvjetima, tako reci bez kuce i kucista, ali otvarajuci nove ucionice i vjeroucionice, noseci Sv. Pricest tesko prohodnim andskim puteljcima, i doslovno, u svakom pogledu, pripravljajuci put Gospodinu... Danas u svojoj 10. godini Zajednica broji tocno 10 sestara sa zavjetima, 2 novakinje i 2 mlade postulantice...Imaju osnovnu skolu, vrtic i jaslice za stotinjak djecice, dobi 2-8 godina – jaslice, vrtic, predskolski uzrast, 1, 2 i 3. osnovne, svake godine dodajuci novi razred, s novom generacijom djaka, i pomalo dogradjujuci i sireci svoje ucionice i prostore, donacijama dobrih ljudi... Bas za 10. godisnjicu proglasenja bl. kard. Stepinca, a uoci prvih zajveta nasih sestara s. Silvie i s. Marie, u Salonu za proslave i druzenja, kojeg su sestre prozvale Salon “Drina”, jer je izgradjen donacijom mojih prijatelja iz Hrvatske, obitelji Markic, koji su nas sa svoja 4 sina ovdje obisli za Uskrs prosle godine, postavljena je velika slika kard. Stepinca s krasickom djecicom, koja se toliko dobro uklapa i u ovaj ekvadorski ambijent, i sve sto ovdje radimo.  Sestre djecicu svakodnevno dovoze i odvoze iz skole, omogucujci im i 2 besplatna obroka dnevno: dorucak i rucak, te razne druge aktivnosti i duhovne i kulturne sadrzaje. Imaju i malu Akademiju za krojenje i sivanje, cija svaka skolska godina zavrsava izlozbom i “modnom revijom” ucenickih radova, te je u planu jednog dana osnivanje i malog poduzeca za proizvodnju djecje robice. U Internatu sestara zivi desetak djevojaka iz posebno siromasnih obitelji citavog Ekvadora: s obale, Anda, te 2 posebno zanimljive djevojke iz indijanskog plemena Shuar, u amazonskoj prasumi – Clarita i Veronica. One su necakinje jednog zidara koji je kod nas radio na izgradnji skole, a do nas su dosle pjesaceci 7-8 sati kroz svoju prasumu i tek nakon toga mogle sjesti na prvi bus. Djevojke su vrlo drage, simpaticne, inteligentne i zahvalne Bogu za novu zivotnu mogucnost koju im sestre pruzaju. S nama zivi i dvoje djecice, nasih ucenika – braco i seka Victor i Lili, od 6 i 7 godina, koje je njihova zla maceha zlostavljala na razne nacine, te su im sestre Zajednice, poput pravih dobrih vila iz neke bajke, osim skolovanja, omogucile i pravo utociste i spas. Uz sve to, sestre vode i sav pastoralni rad u 3 male crkvice na obroncima Anda: San Francisco, San Miguel i Santa Anita, pripremajuci prvopricesnike, krizmanike, oranizirajuci grupe mladih, a od ove godine i predskolski uzrast – Misijsko Djetinjstvo, u suradnji s mladim zupnikom p. Patriziom, kojeg su uspjele dovesti tek prije godinu dana. Sav trud i zalaganje sestara poznaje i priznaje Crkva u Ekvadoru, te nas svake godine barem jednom posjeti i obdije netko od visih crkvenih dostojanstvenika.  Jos prije mog dolaska, kod sestara je bio sada pokojni ekvadorski kard. Antonio Zumarraga  , u rujnu 2007. – nadbiskup Quita mons. Raul Vela,   (obratite paznju na Stepincev portret u pozadini, pokusala sam kadrirati ovu fotku, tako da se kard. Stepinac nadje bas uz mons. Velu : ) uskoro nakon cije posjete je stigao zupnik p. Patrizio na svoju novu duznost, a ove godine svojom posjetom blagoslovio nas je pomocni biskup Quita, mons. Danilo Echeverria, vrlo zadovoljan svime sto je ovdje vidio.    Uz obavezan sat osobne molitve tokom dana u kapeli, gdje takodjer imamo umjetnicki portret kardinala Stepince, sestre svako jutro u 5.15h zajedno mole Jutarnju iz Casoslova, a pri molitvi Vecernje pridruze nam se i sve nase djevojke i djecica iz internata, te se obavezno na kraju Jutarnje i Vecernje, svi zajedno obracamo i kard. Stepincu: Cardenal Stepinac, ruega por nosotros! Drina Cavar, misionar laik Zajednice Krista Misionara Molitelja Quito, 12.1.2009. |
|
A uz danasnji Svjetski dan braka, uz cestitke svim bracnim parovima, evo i par zanimljivijih teksotova iz Meksika...(na engleski, kako su mi stigle): Predavanje p. Cantalamesse (osobnog Papinog propovjednika)  Predavanje p. Cantalamesse ... Papina video poruka  Pope's Video Message to Family Meeting "Collaborate Eagerly and Joyfully in the Noble Cause of the Family" MEXICO CITY, JAN. 22, 2009 (Zenit.org).- Here is a translation of the text of the video message Benedict XVI sent to the 6th World Meeting of Families, which ended Sunday in Mexico City. * * * Dear brothers and sisters, Dear families, 1. To all of you gathered to celebrate the 6th World Meeting of Family under the maternal gaze of Our Lady of Guadalupe, "grace to you and peace from God (our) Father and the Lord Jesus Christ" (2 Thessalonians 1:2). You just finished praying the holy rosary, contemplating the joyful mysteries of the Son of God made man, who was born into the family of Mary and Joseph, and grew up in Nazareth in a domestic setting among daily tasks, prayer and neighborly relationships. His family welcomed him, and protected him with love, it initiated him in the observance of religious traditions and of the laws of his people, it accompanied him to human maturity and to the mission to which he was destined. "And Jesus advanced (in) wisdom and age and favor before God and man" (Luke 2:52). The praying of the joyful mysteries has been alternated with listening to the testimonies of Christian families representing all the continents, which are like an echo and a reflection of our time in the history of Jesus and of his family. These testimonies have shown us that the seed of the Gospel continues to germinate and give fruit in the various situations of today. 2. The theme of this 6th World Meeting of Families -- "The Family as Educator in Human and Christian Values" -- reminds us that the domestic sphere is a school of humanity and of Christian life for all of its members, with beneficial consequences fo r all people, for the Church and for society. In effect, the home is called to live and cultivate reciprocal love and truth, respect and justice, loyalty and collaboration, service and helping others, especially those most in need. The Christian home, which should "manifest to all men Christ's living presence in the world, and the genuine nature of the Church" ("Gaudium et Spes," 48), should be full of the presence of God, putting all of the day's events into his hands and asking for his help to adequately fulfill its essential mission. 3. For this prayer as a family at appropriate and significant times is of great importance, for as the Lord has assured: "For where two or three are gathered together in my name, there am I in the midst of them" (Matthew 18:20). And the Teacher is certainly with the family that listens and meditates on the word of God, who learns from him what is most important in life (cf. Luke 10:41-42), and puts into practice h is teachings (cf. Luke 11:28). In this way, one's personal and family life is transformed and gradually improved, dialogue is enriched, faith is transmitted, the pleasure of being together is increased, and the home becomes more united and consolidated, like a house built on rock (cf. Matthew 7:24-25). Pastors, don't stop helping families to fully know the word of God and sacred Scripture. 4. With the strength that springs forth from prayer, the family is transformed into a community of disciples and missionaries of Christ. In it the Gospel is welcomed, transmitted and shines forth. As my venerable predecessor Pope Paul VI said, "Parents not only communicate the Gospel to their children, but from their children they can themselves receive the same Gospel as deeply lived by them" ("Evangelii Nuntiandi," 71). The Christian family, living with confidence and in filial obedience to God, being faithful and generously welcoming children, caring for the weakest and being willing to forgive, becomes a living Gospel that all can read (cf. 2 Corinthians 3:2), and a sign of credibility perhaps more persuasive and capable of confronting the world today. The family must make known its testimony of life and its explicit profession of faith in the various circles that surround it, such as the school and various associations, as well as commit itself to the catechetical formation of its children, and the pastoral activities of its parochial community, in particular those related to marriage preparation or those specifically directed toward family life. 5. Living together in the home, upon demonstrating that liberty and solidarity complement one another, that the good of each one counts on the good of all, that the demands of strict justice need to be open to understanding and forgiveness in the interest of the common good, is a gift for all and a source of inspiration for social coexistence. In effect, social relationships should take as a reference point the constitutive values of authentic family life to humanize them more and more and bring them on the path toward the construction of the "civilization of love." Furthermore, the family is also the vital cell of society, the first and decisive resource for its development, and many times the last refuge for those for whom the established structures of society haven't sufficiently met their needs. For its essential social function, the identity of the family has the right to be properly recognized, and to not be confused with other forms of living together, so as to be able to count on the due cultural, legal, economic, social and medical protections. And more specifically, it should count on the freedom of education and school choice, bearing in mind the number of children and available economic resources. It is necessary, therefore, to develop a culture and a politics of the family that is propelled in an organized manner by the fa milies themselves. For this I encourage them to join associations that promote the identity and rights of the family, according to an anthropologically coherent vision of the Gospel. As well, I invite these associations to coordinate themselves and collaborate among each other so that their activity be more incisive. 6. In conclusion, I exhort all of you to have great confidence, for the family is in the heart of God, Creator and Savior. To work for the family is to work for the dignified and luminous future of humanity and for the construction of the Kingdom of God. Together we humbly invoke divine grace, so that he helps us to collaborate eagerly and joyfully in the noble cause of the family, called to be evangelized and to evangelize, to be humane and to humanize. In this beautiful work, the Blessed Virgin Mary accompanies us with her maternal intercession and with her heavenly protection, who today I invoke with the glorious title of Our Lady of Guadalupe, and in whose mot herly hands I put all the families in the entire world. Thank you very much.  Mozaik obiteljskih fotografija - dar Sv. Ocu sa susreta u Meksiku |
|
Malo moje nekadasnje prepiske s p. Lukom, i to bas uoci njegova rodjendana 2002, sto tada jos nisam niti znala... P. Luka i ja svojevremeno o kard. Stepincu... -----Original Message----- Sent: Monday, September 16, 2002 4:12 PM To: luka.rada@zg.hinet.hr Subject: Stepinac o celibatu Dragi p. Luka, Glavni razlog moga javljanja je par dopisa o celibatu na našoj stranici. Mogu vam reći da me prilično zbunio i iznenadio vaš prilično neozbiljan stav (barem u tim pismima) o toj doista važnoj i ozbiljnoj temi. Nekako mi se čini da se s nekim stvarima u životu (kao i u osobnom životnom izboru) doista nije za šaliti. Kad je brak u pitanju, u igri su uvijek dvije strane, i zapravo uvijek postoje dvije strane medalje, ali kod svećeničkog zvanja, mislim da bi svakom tom pojedinom svećeniku doista sve trebalo biti kristalno jasno, jer kad se tu počnu javljati pitanja i sumnje glede temeljnih stvari poput celibata, trebalo bi se ozbiljno zabrinuti. Kako mi je Stepinac uzor, ideal i izvor snage za mnoga životna pitanja, doma već imam poveću biblioteku knjiga o njemu, pa sam baš ovim povodom potražila neke citate vezane uz gornju temu iz knjige J. Batelje: Živjeti iz vjere (Duhovni lik i pastirska skrb kardinala Alojzija Stepinca), pa Vam ih šaljem: "Loši primjeri svećeničkog života Za vrijeme rata buknuo je među klerom reformski pokušaj preinake crkvene discipline, s posebnim ciljem da se ukine celibat. Bijaše nazvan: "Žutim pokretom". Svećenici koji su pripadali tom pokretu unosili su pomutnju među svoje župljane. Kako su ta zbivanja odjeknula u Alojzijevoj duši, opisao je on sam ovako: "Na povratku iz ratišta 1919, čvrsto sam stajano na tome : U Bogosloviju ne! Vidio sam okolo više žalosnih primjera svećeničkog života i odlučio bolje, da nikada ne budem svećenik, nego da budem kao i ovi jadnici." U knjizi se dalje navodi Stepinčev sud, vezan uz isti taj pokret: "Svi se sjećamo kad je nastao staro-katolički pokret. Ja sam imao prilike vidjeti što je razlog tome otpadanju. Nema tu nikakvog idejnog naziranja, nego prljavština života, pogotovo izostavljanje moljenja sv. krunice, koja nema obveze pod smrtni grijeh, zatim zanemarivanje drugih pobožnosti, a kad se tome pridruži još i zlo društvo, pa i žena, onda se pada sve dublje i dublje. Na taj način dođe se do otpada i tako daleko, kao što je došao jedan otpali svećenik, koji je zanijekao djevičansku čistoću Majke Božje. Eto, tako je, drage častne sestre, kad se čovjek pusti, da ide sa strujom." (str.70) Na kraju knjige, u Dodatku III (str. 321) objavljeno je Pismo koje je kard. Alojzije Stepinac uputio svećenicima okupljenoj na duhovnoj mjesečnoj obnovi u Remetama 1954. g. (str. 323): "Braćo svećenici! Ako tako duboko padnu laici, nije se puno čuditi. Ali, ako padnu svećenici, a mogu pasti i padaju često, onda je to strašna stvar. ... Činjenica je, da je danas u jakoj pogibelji svećenikova čistoća. Nemoralna ženska moda, svakojako prljavo štivo, stotine namjerno postavljenih zasjeda sa strane neprijatelja Crkve, vrebaju na svećeničke duše, da ih lišu velikog blaga čistoće, da ih onda izvrgnu ruglu, da ih učine svojim robljem, s kojim će se poigravati i rabiti za svoje infamne svrhe. A svećenik mora ostati čist pod svaku cijenu, pa ma i cijenu života. Ta zar nije upravo svećenik onaj, koji je primio vlast, kakvoj nema jednake na zemlji, vlast i čast, da doziva svaki dan na Zemlju Gospodara slave, da Ga drži u svojim rukama kao nekoć Marija, da ga dijeli vjernicima? Njegova dakle duša i tijelo moraju bit čisti, i iz dana u dan svetiji. ...Ako je dakle opaki svijet izvrnuo danas sve vrijednosti i crno naziva bijelim, a bijelo crnim, dobro zlim, a zlo dobrim, činjenice neizmjernog veličanstva Božjega i potreba svećeničke čistoće ostaju i dalje na snazi. To nas zajedno uči Marija. Pazite dakle na svoju svećeničku čast! ...Ne opominju li nas na potrebu čistoće sve svetkovine Majke Božje, koje se slave u čisto bijelom misnom odijelu, da nam se dočara pred oči najljepši ljiljan čistoće, Marija Djevica, koja dovikuje svima: " Nasljedovatelji moji budite kao i ja!" ... Dalje se u pismu spominje i kod vas spomenuti Henrik VIII, te žrtva kardinala Fishera zbog vjernosti i poslušnosti svetoj Stolici. "Ali ga zato čitava Crkva Božja širom svijeta slavi danas kao sveca, koji vlada na nebu, dok Henrika VIII. promatra kao veleizdajnika Boga i Crkve Njegove na Zemlji, koju je prije priznavao i hvalio, dokgod se nije suprostavila njegovom besramnom zahtijevu, da mu konkubinat prizna za zakoniti brak. Presveta Djevica Marija nam dakle doziva danas napose u pamet žrtvu. I svećenik, koji nije u stanju ništa žrtvovati za Boga i Crkvu njegovu, nije shvatio niti kršćanstva, a kamo li bit svećeništva. I najmanji povjetarac može otpuhnuti takav suhi list sa stabla Crkve." Dalje se navodi prekrasna molitva sv. Bernarda, čije riječi se svake godine čitaju u Brevijaru na (nedavni) blagdan Imena Marijina: "O ti, čovječe, koji vidiš, da na tom svijetu više ideš kroz bure i oluje nego li hodaš po zemlji, ne odvrati očiju od sjaja ove zvijezde, ako nećeš da te oluja potopi. Ako navale na te valovi kušnje, ako udariš na grebene nevolja, pogledaj na zvijezdu, zazovi Mariju. Ako te bacaju amo tamo valovi oholosti, častohleplja, ogovaranja, zavisti, pogledaj na zvijezdu, zazovi Mariju. Ako li potresa lađicom tvoje duše srdžba ili lakomost ili podražaj tijela, pogledaj na Mariju. Ako si zbunjen radi strahota opačina, smeten radi prljave savjesti, preplašen od strahota suda Božjega, ako se počinjaš daviti od žalosti i upadaš u ponor očaja, misli na Mariju. U pogibeljima, u tjeskobama, u sumnjama, misli na Mariju, zazivaj Mariju. Neka ti ne odlazi s usta, neka ti ne odlazi sa srca; i da postigneš zagovor njezine molitve, ne ostavljaj primjera njezina života. Nju slijedeći ne ćeš zalutati, Njoj se moleći ne ćeš očajati; na Nju misleći ne ćeš zalutati; dok te Ona drži ne ćeš posrnuti; dok te Ona štiti ne trebaš se bojati; dok te Ona vodi ne ćeš se umoriti; ako ti je Ona milostiva stići ćeš cilju i tako ćeš na sebi iskusiti, kako je s pravom rečeno: i ime je Djevici Marija". Što da još dodamo jasnim riječima svečevim? Možda samo to, da kao svećenici niste zvani, da spasite samo sebe, nego i bezbrojno mnoštvo povjerenih vam duša. Pa kad vas Marija uči tolike korisne stvari, od kojih smo neke malo prije naveli, ne uči li vas danas upravo posebno da povjerene vam duše upućujete što više na nju?... A onda kao što smo rekli, jer ste zvani da spasite bezbrojne duše, budite apostoli slave Marijine, po uzoru svetoga Alfonza Liguoria, Ljudevita Grigniona i tolikih drugih svetaca! Ostat ćete pobjednici u ovom nadčovječnom hrvanju u svijetu, žeti bogate plodove u pastvi, slaviti jednom triumf na nebu sa bezbrojnim dušama, spasenim vašim trudom. Svećenik naime, nikada ne ide sam ni u nebo ni u pakao. Uvijek ga prati mnoštvo duša." Eto, toliko Stepinac o svećenicima i celibatu i Mariji. -----Original Message----- From: Luka Radja [mailto:luka.rada@zg.hinet.hr] Sent: Monday, September 16, 2002 5:28 PM Subject: RE: Stepinac o celibatu Hvala za izvrsnu reakciju, i prekrasne citate. Bog te čuvao. Od srca, p. Luka |
|
Kako sam ovih dana na IKA stranicama procitala i dobru vijest, da nasi dragi isusovci ove godine pokrecu i DV online - korizmene duhovne vjezbe: IKA vijest o DV online DV online DV online - detaljnije uz citat s njihvih stranica: "Internet omogućuje da se milijarde slika pojavljuju na milijunima računalnih zaslona u cijelom svijetu. Hoće li iz te galaksije slika i zvukova izroniti Kristovo lice? Hoće li se čuti njegov glas? Jer tek kada se bude vidjelo njegovo lice i čuo njegov glas svijet će doznati 'dobru vijest' o našem otkupljenju. To je cilj evangelizacije i to će od Interneta učiniti istinski ljudski prostor, jer tamo gdje nema mjesta za Krista, nema mjesta ni za čovjeka.. Ivan Pavao II" odlucila sam ovdje objaviti i svoje nedavno pismo p. Luki, nakon nekih novijih napisa na njegovu blogu (ciju prvu varijantu smo svojevremeno otvorili Davor i ja...) vezano uz tematiku isusovackih duhovnih vjezbi i razlikovanja duhova, o cemu sam prva saznanja nekada i dobila bas od njega! ----- Proslijeđena poruka od drina.cavar@zg.t-com.hr ----- Datum: Sun, 01 Feb 2009 19:16:07 +0100 Pošiljatelj: Drina Cavar Tema: Razlikovanje duhova Primatelj: "luka.rada" Cc: p. Mijo Nikic, p. Ivica Musa Dragi p. Luka, dragi Bog mi i ovdje u misijama daje posebnu duhovnu snagu i nadahnuca, da se mogu oduprijeti svakome zlu, i te kako dobro prepoznati Zlo koje se uvuklo i djeluje oko tebe. Sto mi nije ni najmanje cudo, jer dobar i svet svecenik poput tebe, i jos tako bolestan, je najatraktivniji plijen za Zloga... No, ne boj se, necemo to dopustiti!  Zao mi je jedino da uz sve tvoje isusovce, bas ja opet moram igrati rolu tvoje duhovnice, i upozoravati te na neka stara i poznata isusovacka pravila...U nastavku. Toliko od mene, do daljnjega. Povlacim se u jos intenzivniju molitvu za tebe, ni najmanje ne sumnjajuci da ce Dobro na kraju ipak pobijediti. Uvijek i unatoc svemu Tvoja vjerna i samo Bozja - Drina! "Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite." (Ef 6,10) Razlikovanje duhova "Kad ideš iz zla u gore Kad ideš iz zla u gore, zli duh ti dočarava prividne naslade i sjetilne užitke da bi te što duže zadržao na putu zla i utvrdio te u tvom ropstvu. Dobri duh djeluje na suprotan način: oštro te pogađa u srce i grize ti savjest da bi uvidio da si na krivom putu. (Usp. DV 314) “Dvanaesto pravilo. – Neprijatelj je nalik na ženu. Pred jakim je on kukavica, a silan pred plašljivcem. Ženi je svojstveno da u svađi s čovjekom odmah gubi srčanost te stane bježati čim ovaj pokaže da se ne boji. Stane li, međutim, muž uzmicati, gubiti srčanost, tko će živ postaviti brane te izmjeriti snagu srdžbi, osvetljivosti i bijesu žene? Takav je i neprijatelj. I njegova je osobina da gubi snagu i srčanost (napasti se povlače) čim osoba koja nastoji oko duhovnog života pokaže neustrašivost u borbi s neprijateljem te se čvrsto hvata ukoštac s napastima i laća onoga što je njima dijametralno protivno. Stane li se, naprotiv, u napastima plašiti, počne li gubiti srčanost, tad nema na svijetu takve bestijalne zvijeri kao što je nprijatelj ljudske naravi dok u svojoj neizrecivoj zlobi provodi vlastite paklene namisli.” (DV 325.) “Četrnaesto pravilo. – On se vlada poput vojskovođe, kao vođa čete koji pokušava osvojiti i opljačkati tvrđavu. Kako, naime, zapovjednik i vođa čete, čim postavi tabor, stane odmah izviđati protivničku snagu i položaje utvrda, a tek onda počne navaljivati, i to s najslabije strane, tako i neprijatelj ljudskoga roda uhodi te sa svih strana napipava svaku našu bogoslovnu, stožernu i ćudorednu krepost. Kad napokon utvrdi gdje je naša najslabija točka, najmanje dorasla zahtjevima vječnoga spasenja, odande on nasrće i pokušava nas svladati.” (DV 327.) “Trinaesto pravilo. – Vlada se također poput lažnog ljubavnika kome je mnogo stalo da ostane skrovit i prikriven. Kao što laskavac koji slatkim riječima malo-pomalo mami kćerku dobra oca ili zavodi ženu čestita muža želi da njegove riječi pod svaku cijenu ostanu tajne, a upravo mu je nesnosno i užasno mrsko otkriva li kćerka ocu, a žena mužu te laskave riječi te će taj lako pohvatati sve konce njegovoj prozirnoj igri. Lisac odmah razabire kako mu pade iz ruke oružje kojim se latio posla. Takav je i neprijatelj ljudske naravi. kad lukavo nagovara i zavodi pravednu dušu, stalo mu je i od srca želi da svi pokušaji ostanu tajni, a velika ga muka hvata čim duša otkriva iskusnom ispovjedniku ili duhovnoj osobi koja se razumije u zlobne đavolske lukavštine. Jadan uviđa kako mu nestaje tlo pod nogama Započeta mu zloća neće poći za rukom, budući da su se otkrile njegove očite spletke.” (DV 326.) 3.2. Djelovanje zlog duha “Prvo pravilo. – Bogu je i njegovim anđelima svojstveno da svojim djelovanjem unose u nas pravo veselje i duševnu radost. Uklanjaju svaku žalost i zbunjenost koju u nama budi neprijatelj. Ovomu je opet vlastito boriti se protiv takve radosti i duhovne utjehe, služiti se prividnim razlozima, cjepidlačarenjem i upornim zavaravanjem.” (DV 329.) “Treće pravilo. – S uzrokom može u dušu unijeti utjehu i dobri i zli anđeo, ali s protivnom svrhom. Dobri je anđeo daje radi duhovnog napretka da ona poraste i penje se od dobra još prema boljem, a zli duh, naprotiv, ne bi li je kako uvukao u svoje mutne vode i naveo na zlo.” (DV 331.) “Četvrto pravilo. – Zlom je anđelu svojstveno pretvarati se u anđela svjetla. On ulazi svirajući u iste žice s pobožnom dušom, a naposljetku izvodi na njima svoju nepatvorenu ariju, tj. isprva budi u duši dobre i svete misli, skladne s njezinim pravedim raspoloženjem, a onda malo-pomalo pripazi kako bi se iz njih izvukao te, pun najpodlijih namjera, dušu zamotao i svu je isprepleo svojim prikrivenim zamkama i mrežama.” (DV 332.) “Šesto pravilo. – Pošto smo neprijatelja ljudskog roda zamijetili te ušli u trag njegovu zmijskome repu, uočili njegov konačni uspjeh u koji nas je uvukao, bit će za svakoga tko je doživio takvu napast i te kako probitačno da smjesta provjeri čitav tok dobrih misli što ih je neprijatelj isprva došaptavao, način kako je zlobnik iz te početne faze polako istisikivao slast i duhovnu radost kojom je dušu uspio uljuljavati te prevesti je žednu preko vode do svoje opake namjere. Tako će se ubuduće na temelju stečenog iskustva kad je već proniknula njegovu taktiku i utvrdila posupak, bolje čuvati njegovih već davno uhodanih prijevara.” (DV 334.) Pozdrav, Drina Uz prigodnu pjesmu koju sam vec objavila na blogu 18.10.2008: P. Luka u klopci zla Paraliziranih nogu, paralizirana duha, ostecenog vida, ogranicena sluha... Stjesnjenog srca, u blatu zla se koprca... I dok su ga nemocna stisli, ne vidi, ne cuje, ne osjeca i ne misli... Kao konju pokrise mu oci, i podjarmise ga svojoj zloci... Ko psica na uzici ga vode, ne dajuci mu ni minimum slobode... Kako oni sviraju, on, i paraliziran plese, a onda ga oni miluju, tepaju, maze i tjese... Obescastise njegovu intimu, i njegov mozak postade nalik dimu... Izopacise mu um, izvedose ga na svoj drum, ko vrecu spustaju ga, dizu, po njegovoj dusi kao crvi gmizu... I srce mu polako postaje gnjilo, zaboravlja sve sto je prije bilo... Ogovaraju, klevecu, lazu, tracaju... No, sve je to opravdano, jer mu barem kavu placaju. A valjda vise vrijedi jedna kava, nego sva Istina prava! I njihovim zlom, postavsi gubav, zaboravlja i izdaje pravo Prijateljstvo i Ljubav. Da je Ljubav neslomljiva tvrdi, a istovremeno njihovi izmetom smrdi. I takav, uneredjen cijeli, nekakve Salabahtere za zivot dijeli. I kao njihova Zla omiljena igracka i pas, i najvjernijim Prijateljima daje iskusiti da je u trpljenju spas! 11.7.2008. Dragi p. Luka, ne zamjeri na iskrenosti (kazu da Dalmosi vole naturalizam!), no znaj da je to samo i iskljucivo za tvoje dobro i od svega srca - sretan ti imendan, uz zarke molitve da se sto prije potpuno mentalno i duhovno oporavis! Tvoja Drina I zavrsit cu ispred navedenom molitvom, iz nase stare prepiske, i p. Lukinim odgovorom (dok je bio zdrav...) "O ti, čovječe, koji vidiš, da na tom svijetu više ideš kroz bure i oluje nego li hodaš po zemlji, ne odvrati očiju od sjaja ove zvijezde, ako nećeš da te oluja potopi. Ako navale na te valovi kušnje, ako udariš na grebene nevolja, pogledaj na zvijezdu, zazovi Mariju. Ako te bacaju amo tamo valovi oholosti, častohleplja, ogovaranja, zavisti, pogledaj na zvijezdu, zazovi Mariju. Ako li potresa lađicom tvoje duše srdžba ili lakomost ili podražaj tijela, pogledaj na Mariju. Ako si zbunjen radi strahota opačina, smeten radi prljave savjesti, preplašen od strahota suda Božjega, ako se počinjaš daviti od žalosti i upadaš u ponor očaja, misli na Mariju. U pogibeljima, u tjeskobama, u sumnjama, misli na Mariju, zazivaj Mariju. Neka ti ne odlazi s usta, neka ti ne odlazi sa srca; i da postigneš zagovor njezine molitve, ne ostavljaj primjera njezina života. Nju slijedeći ne ćeš zalutati, Njoj se moleći ne ćeš očajati; na Nju misleći ne ćeš zalutati; dok te Ona drži ne ćeš posrnuti; dok te Ona štiti ne trebaš se bojati; dok te Ona vodi ne ćeš se umoriti; ako ti je Ona milostiva stići ćeš cilju i tako ćeš na sebi iskusiti, kako je s pravom rečeno: i ime je Djevici Marija".  Što da još dodamo jasnim riječima svečevim? Možda samo to, da kao svećenici niste zvani, da spasite samo sebe, nego i bezbrojno mnoštvo povjerenih vam duša. Pa kad vas Marija uči tolike korisne stvari, od kojih smo neke malo prije naveli, ne uči li vas danas upravo posebno da povjerene vam duše upućujete što više na nju?... A onda kao što smo rekli, jer ste zvani da spasite bezbrojne duše, budite apostoli slave Marijine, po uzoru svetoga Alfonza Liguoria, Ljudevita Grigniona i tolikih drugih svetaca! Ostat ćete pobjednici u ovom nadčovječnom hrvanju u svijetu, žeti bogate plodove u pastvi, slaviti jednom triumf na nebu sa bezbrojnim dušama, spasenim vašim trudom. Svećenik naime, nikada ne ide sam ni u nebo ni u pakao. Uvijek ga prati mnoštvo duša."  -----Original Message----- From: Luka Radja [mailto:luka.rada@zg.hinet.hr] Sent: Monday, September 16, 2002 5:28 PM Subject: RE: Stepinac o celibatu Hvala za izvrsnu reakciju, i prekrasne citate. Bog te čuvao. Od srca, p. Luka  |
|
A ponavljam i malo nase ranije prepiske i svoj post od 30.5.2008: Draga Drina, drago mi je da me se sitiš iz dalekog Ekvadora. Budi prava! Budi hrabra! Osvitlaj ime Hrvatsko među ljudima kojima si otišla. Budi sveta misionarka! Vidim da stigneš pored svojih odgovornih poslova pratitri i moj blog. Na njega ću staviti samo dio tvog teksta, jer vjerujem moje web župljane ne želiš zamarati. Od srca p. Luka  Drina Cavar: Dragi p. Luka, evo uoci Blagdana Srca Isusova, i 5. godisnjice tvoje nesrece, saljem ti (sa zeljom da doista tako i bude): I bi dobro! Eshatolosko-kronoloski ep o kusnjama p. Luke o borbi Zivota i Smrti, Dobra i Zla, od Postanka, do Apokalipse P. Luka je stradao u mjesecu Papina posjeta Hrvatskoj, na Blagdan Srca Isusova 2003. I prezivio! I bi dobro! Pocele su ljetne molitve, i svakodnevne mise za p. Luku u Palmi. I bi dobro! Krenule su Modrave i molitve mladih! I bi dobro! P. Luka je iz Zadra dosao u Krapinske, i probudio se iz kome! I bi dobro! Sjecao se da je svecenik, da je iz Ogorja, i da ima svoje sestre. I bi dobro! Njegove sestre, i sogor Marko citavo su vrijeme bili uz njega. I bi dobro!  Krenule su sv. mise za p. Luku, u maloj kapeli u Palmi svakoga petka! I bi dobro! Nastavili smo se okupljati na molitvi srijedom. I bi dobro! P. Luka je nepokretan, u kolicima, poceo izlaziti iz sobe, krenule su posjete I bi dobro!  P. Luka me prepoznao, i zazvao imenom i prezimenom! I bi dobro! P. Luka unatoc kanili u grlu, pjeva duhovne pjesme! I bi dobro! P. Luka je dosao na Fratrovac, i poceo koncelebrirati na sv. misama. I bi dobro! Niknuli su molitveni vjencici za p. Luku. I bi dobro!  Podesili smo kolica za p. Luku, nove naocale, i puno prakticnih sitnica... I bi dobro!  Obnovili smo mail adresu p. Luke, i opet je poceo diktirati i odgovarati na mailove. I bi dobro!  Isli smo na izlete, hodocasca, karizmatske seminare, kazalista, restorane... I bi dobro!  Za p. Luku su molili, i polagali ruke fra Zvjezdan Linic, fra Ivo Pavic, v. Zlatko Sudac... I bi dobro!  Isusovacki novaci Stjepan, Mate, Mirko... bili su uz njega... I bi dobro!  P. Nikic, p. Musa, p. Balatinac, p. Blaz brinuli su za sve... I bi dobro! Organizirali smo rodjendane, imendane, godisnjice mladih misa p. Luke... I bi dobro!  Pjevali su mu Palmasi, klape, Cakulone, Danijela Morsan... I bi dobro!  Pisali smo i uglazbljivali pjesme za p. Luku, kopirali i umnozavali snimke njegovih starih propovijedi. i radio emisija. I bi dobro! Povezivali smo p. Luku sa starim i novim prijateljima, sa p.Billom iz Amerike, s fra Bonaventurom Dudom.... I bi dobro!  Koordinirali smo posjete iz Splita, Rijeke, Osijeka, ugoscivali ih... I bi dobro!  Za Bozic 2004, u Splitu, kod svojih, p. Luka je dosa k sebi! I bi dobro! P. Luka je opet poceo sudjelovati u krstenjima, vjencanjima, pricestima, krizmama... I bi dobro!    Zajedno smo glasovali u nasoj opcini na svim politickim i predsjednickim izborima. I bi dobro!  Organizirali smo katolicki chat za p. Luku. I bi dobro! Chat p. Luke, veljaca 2005. Ponovo je poceo koristiti mobitel. I bi dobro!  Potakli smo p. Luku da salje nedjeljne SMS propovijedi! I bi dobro! P. Luka se uoci blagdana sv. Ignacija rijesio kanile! I bi dobro! Otvorili smo PBZ racun, za p. Luku i Krapinske Toplice, i organizirali humanitarne koncerte u Zagrebu, Osijeku, Rijeci... I bi dobro!  Pocele su pripreme za nove SKAC-eve u Rijeci, Osijeku... I bi dobro! Nabavili smo novi laptop, i bezicni internet za p. Luku. I bi dobro!  Otvorili smo blog za p. Luku 2005. I bi dobro! Obitelj Strabic je postala pratnja za p. Luku. I bi dobro!  Izisla je p. Lukina knjiga: “Ljubav je zaista neslomljiva” I bi dobro!  Krenule su promocije knjige po Hrvatskoj. I bi dobro!  P. Luka je opet poceo davati intervjue, za novine, casopise, radio i TV! I bi dobro! Kontaktirali smo za p.Luku s najboljim lijecnicima u zemlji i inozemstvu, sve do Amerike... I bi dobro!  Molili smo u Palmi za uspjeh operacije nogu 2006, i operacija je uspjela! I bi dobro!   Hrabro je podnio i Bogu prikazivao i 6 tjedana u gipsu! I bi dobro! Pocela su nicati nova redovnicka zvanja oko p. Luke. I bi dobro!  Neki su isli u klauzuru, neki u misije... I bi dobro!  Donijela sam p. Luki stolu iz Venecije i sav misni pribor. I bi dobro!  Nakon tri godine opet je poceo samostalno sluziti sv. mise svakoga dana, na blagoslov i okrepu mnogih u krapinskoj bolnici!. I bi dobro! I kraj pjesme, iz dijela kojeg p. Luka nije bio objavio: I pokaza mi rijeku vode zivota, bistru kao kristal: izvire iz prijestolja Bozjeg i Jaganjceva. Tko je zedan, neka dodje, tko hoce, neka zahvati vode zivota zabadava! I nece vise biti nikakva prokletstva. (Otk 22,1.17b.3a) I bi dobro! Amen!  Drina Cavar Uoci blagdana Srca Isusova, 30.5.2008. (i uoci 5. godisnjice p. Lukine prometne nesrece) |
|
Evo, uz p. Luisa, i 13 je moj sretan broj! A nadam se i vas, dok budete citali moje nove i stare prijevode njegovih krasnih 13 pjesama, 13 suncevih zraka : ) ! Upravo se spremam poslati prijateljima kopiju njegova cd-a, koji vec danima odjekuje nasim misijskim prostorima...A i moja grupa mladih u svetoj Aniti sada ima lijepe i kvalitetne tekstove za slusanje, razmatranje i primjenjivanje u zivotu, koje redom obradjujemo na nasim susretima petkom! Sutra je na redu - broj 3!  1. I ti mozes biti sunce 2. Na pucinu 3. Bog te treba 4. Ucitelj bratstva 5. U kucu Oca 6. Prijatelj vjeran 7. Zahvalno srce 8. Biti kruh 9. Misijski put 10. Izvori Ljubavi 11. Zelena grana 12. Mir Isusa Krista 13. Sretna budi! 1. I ti mozes biti sunce! I ti mozes biti sunce, ono zajednicko, sjajno, danje... Koje te nikad nece pitati, da li si vuk ili janje! I ti mozes biti sunce, koje radost daje, dijeleci onu istu toplinu, sto kroz zivot sjaje! I ti mozes biti sunce, koje zraci energijom cistom, i oslikava svaki kutak, svoga osmijeha kistom! I ti mozes biti sunce, koje i kad ga oblak skrije, u svim duginim bojama, kro sivo nebo, i dalje se smije! I ti mozes biti sunce, koje te nikad iznevjerilo nije, i uvijek, bas svakoga dana, kroz tvoj prozor, iznova sije! I ti mozes biti sunce, sa zajednickog neba, koje ne trazi nista, a uvijek daje bas onu toplinu koja ti treba! 2. Na pucinu Izvezi svoj camac na pucinu, ribaru, i ne boj se, potonuti neces! Jer to te trazi i jamci sam Gospodin, kojeg hodajuc po vodi sreces! Ne daj se smesti! I na otvorenom moru Njega ces sresti! Baci mreze, gdje On ti kaze, i od mnostva riba, mreze ce se bijelit, a srce ce biti prepuno ljubavi, koju jednostavno moras s drugima dijelit! Na dubokom moru, valovi opasno tuku, i bijesna oluja daje si maha, a tvoja barka je potpuno mirna, i bez straha... I ne moze ti nista nikava oluja, ni vir, jer Gospod bdije uz tebe, i daje ti Mir! 3. Bog te treba BOG TREBA TEBE, BOG TREBA MENE... Bog nema ruke, i treba moje, da dijeli pomoc, i blagost! Bog nema noge, ali mojima koraca svijetom, sireci dragost! BOG TREBA TEBE, BOG TREBA MENE... Bog nema oci, ali mojima gleda, svoje djece strahove i srecu. Bog nema usta, ali koristi moja, da po njima blagoslovi i dobre vijesti krecu! BOG TREBA TEBE, BOG TREBA MENE... Bog nema usi, ali mojima slusa prosjaka, bolesnog ili siromaha, vapaje placa... Za doci na svijet, trebao je Mariju, a danas po tebi i meni, uskrsnuo se vraca! 4. Ucitelj bratstva Doista je bio Ucitelj pravi, i nije se pravio vazan! Tko je velik, znao je reci, u svojoj poniznosti biti ce snazan! I bas zato je bio istinska radost, svih onih koji zive pravu jednostavnost! ONI NJEGOVE KORAKE SLIJEDITI ZNASE, I U PRIJATELJSTVU PITI S NJIME IZ ISTE CASE! Okupljao je siromahe, oprastao grijehe... I rekao da se napukle trske ne lome, nego cijele i lijece... I zato je svima na rubu drustva, bio nositelj istinske srece! I ONI SU GA SLIJEDILI FINO, I U ZAJEDNISTVU S NJIME, BLAGOVALI KRUH I VINO! Trgajuci u srcima lance sebicnosti, rekao je da se sav zakon zivota na ljubav svodi... I zato je bio prava radost, svima koji su sanjali o Slobodi! I ONI SU SLIJEDILI UCITELJA SVOGA, NAVIJESTAJUCI SVIJETU KRALJEVSTVO BOGA! Iako su stoljeca prosla, i svijetske prilike su nove, i dalje nam ponavlja: “Zetva je velika”... I bas tebe zove! I zato je prava radost svih nas, koji se za sretniji svijet zelimo boriti! SLIJEDIMO NJEGOVE KORAKE, JER IMA JOS PUNO PUTEVA KOJE TEK TREBA OTVORITI! 5. U kucu Oca U kucu Oca jednog dana opet cu stici, iz tisine moga srca, predivnu pjesmu Bogu cu dici! Stici cu stazom ljubavi, znajuci da Krist ce me pitati, jesam li putem lijecio muke, i da li za mir su radile moje ruke? O, Boze, Tvoje Ljubavi predivno Tajanstvo, u svom Srcu, stvorio si najtopliji Dom za citavo covjecanstvo! I ako u ovdasnjoj tami, sav moj entuzijazam splasne, necu postustati, ni stati, jer Tvoj blagi glas nikada ne gasne. I putem Istine uvijek cu krociti, pa neka i boli, a u tudjoj zloci, ja bit cu onaj koji lijeci, oprasta i voli! 6. Prijatelj vjeran On je moj prijatelj, na kog uvijek mislim ja, On je moj prijatelj, i moje srce to osijeca i zna! On je moj prijatelj, duboko u meni, on je moj prijatelj, prijatelj vjerni... On je moj prijatelj, uvijek uz mene, i kada je dobro, i kad lose krene! On je moj prijatelj, Isus Nazarecan, on je moj prijatelj, prijatelj vjeran! I ZATO CU MU PJEVATI, I SVIMA RECI U PJESMI TOJ, DA ISUS JE VJERNI PRIJATELJ MOJ! On je moj prijatelj, i prica mi o sebi, On je moj prijatelj, i zove me da ga slijedim, u ljubavi i vjeri... On je moj prijatelj, vjerujem Njegovoj rijeci, on je pravi prijatelj, koji me nikad ne iznevjeri! I zato cu uvijek vjerovati, u Prijateljstvo, koje mi On zeli darovati! On je moj prijatelj, prijatelj vjerni! 7. Zahvalno srce ZAHVALNO SRCE, GOSPODINU SE VINI, ONOME KOJI TI DAJE, ZIVOT I LJUBAV U PUNINI... Iako mozda i ne vidis, duboko u tebi Njegova je ljepota, i u svakom trenutku, On je razlog tvog zivota! On, koji citav svemir, iz nicega stvori pozva bas tebe, da te svojom njeznom Ljubavlju dvori! Za tebe pali nebeske zvijezde, i najljepsim cvijecem u vrtu cvate, Gospodar citavog svemira, iz Ljubavi samo za te! On te nosi na svojim ramenima, i zato se ne boj, ni u teskim vremenima! Jer koga On ljubi, taj nikad se ne gubi! Cak i ako mu ne uzvracas, ne prestaje te ljubit, i ako ga zelis napustiti, slobodu ti nudi... ZAHVALNO SRCE, GOSPODINU SE VINI, ONOME KOJI TI DAJE, ZIVOT I LJUBAV U PUNINI... 8. Biti kruh Ako ti ikad padne na pamet preuzeti rolu, obicnog kruha, razlomljena na stolu, pripazi! Biti kruh i nije neka sluzba prestiza i mode, vec stvar jednostavna i obicna, poput mirisa vode! Biti kruh je predati se, i najmanji biti, citavog sebe u svega nekoliko slova skriti! Biti kruh je izloziti se, svakome, osim sebi, bez pitanja sto bi, a sto ne bi! Kruh se daje u tisini, i blagoj aromi, onome tko ga dijeli i lomi, tko ga grize i jede... Biti kruh je dati se hitno, jer kada se cuva, gubi okus i mekocu, sve sto je bitno, i postaje nekako tvrd. Biti kruh je predati se bez zidova i brana, i svakome tko je gladan, postati zalogaj i hrana! 9. Misijski put Zvao si me, Gospodine, i prepustih se Tebi, k’o na vjetru list, kamo me salje i nosi Krist! I krenuh za Kristom hodeci, cistim srcem kroz zivot brodeci. Preda mnom se cudesno otvaraju putevi i vrata, do najsiromasnijeg brata. I prelazim korak, po korak, milju po milju, stalno prema naprijed, prema Tebi, svom konacnom horizontu i cilju! Cinis me orudjem Tvoga Evandjelja i vodis cudesnim putevima svojim, a ja sam samo obicna glina u mudrim rukama Tvojim! Gdje stanujes, Gospodine, gdje je Tvoj dom?! Ja sam put, rece, i nema kraja putu tom! Pricas mi o ljubavi, prijateljstvu, slobodi, i pokazujes jedini put koji njima vodi! 10. Izvori Ljubavi U Tvom srcu, Gospode, izivru izvori ljubavi, izvori ljubavi... Izvori ljubavi, sto moga srca peru rane, zrake sunca, koje razaruju moje uskrsnuce kroz sve dane... Ljubav i bol, u Tvom srcu, zarki znamen! Neka je blazena bol, jer bez nje bi se ugasio i ljubavi plamen! Daj nam uvijek, Gospode, iz Tvog srca piti zive vode, ne odricuci se boli, koja hrani i cisti sve ono sto se istinski voli! 11. Zelena grana Sve dok moje stablo ima jednu zelenu granu, vjerujem u njen sladak plod, i mirisan cvijet! Moja nada nikad se ne gubi, zelim sanjati vec danas jedan novi svijet! Sanjam da moje srce otkucava u ritmu ljubavi, i da citav grad pjesme bratske pjeva i svira... Sanjam citavu vojsku naoruzanu oruzjem dobrote i golubicama mira... Iako noc nosi crni veo, i oblak gusti, zemlju skriva i dalje na nebu gore tisuce zvijezda, i moja nada tako je ziva! Zelim obuci stvarnost u zelene boje, da uvijek zivi u nadi, jer drvce moje propasti nece... I ako ne danas, sutra ce procvasti moje cvijece! 12. Mir Isusa Krista “Blago mirotvorcima, jer oni ce se sinovima Bozjim zvati!” Neka je mir s Tobom, mir Isusa Krista za te, jer on je plod Duha Svetoga, sto u pravdi i ljubavi cvate! Milosrdje i veselje, dobrota i povjerenje, bez tuge, vlast nad sobom samim, i razumijevanje za druge... OVI PLODOVI DUHA, ZIVE ZAJEDNO S MIROM... Ne mir ovoga svijeta, koji nije pravi; ne zakonu nasilja, ne vlasti i slavi... JER MIR ISUSA KRISTA, PRAVOGA BOGA JE BRATSKA SLOGA 13. Sretna budi! PRIJATELJICE, SRETNA BUDI! I ZIVI SVOJE DANE U MIRU! U punini zivota, osjeti Krista, kako te ljubi, i kako se Njegovo prijateljstvo nikada ne gubi! Neka te Bog svojim blagoslovom, uvijek prati, i neka gledas plodove svojih snova trajno cvati... I nek na tvom putu nikad ne ugasne ovo svjetlo sto ga danas vidis sjati! PRIJATELJU, SRETAN BUDI! I ZIVI SVOJE DANE U MIRU! U punini zivota, osjeti Krista, kako te ljubi, i kako se Njegovo prijateljstvo nikada ne gubi! Neka ti noc bude ispunjena najljepsim snima, a svaki tvoj dan ljubavi djelima... Nek tvoje ruke trajno nastoje oko mira, i najljepseg prijateljstva koje svojim toplim gestama dira! PRIJATELJICE, SRETNA BUDI! I ZIVI SVOJE DANE U MIRU! p. Luis i Drina |
|
Vjerujem da za vecinu vas nece biti problem citati ovu vijest na engleskom, kako mi je stigla... No, ako netko zeli, cim stignem poslat cu mu i prijevod na hrvatski! Mexico Was Comforting, Says Vatican Official Secretary of State Reflects on Family Conference VATICAN CITY, FEB. 3, 2009 (Zenit.org).- Benedict XVI's secretary of state says his trip last month to Mexico for the 6th World Meeting of Families was "comforting." Cardinal Tarcisio Bertone was in Mexico from Jan. 14 to 18, representing the Pope at the family meeting. He looked back at his trip during an interview today with the Italian daily "Avvenire."  "Problems aren't lacking, of course, but essentially the Church in Mexico, as in other Latin American realities or of the Third World, has a great richness of faith, of popular devotion," the cardinal said. "It's enough to think of the basilica of the Virgin of Guadalupe. [The Church] is young, with many vocat ions -- in this sense, sometimes a greater discernment would be necessary." The Italian cardinal observed that "for us who come from a West grown ever older in its middle age, the contact with these young societies, rich in hope, is truly comforting." "In this sense," he added, "the phenomenon of Christian migrants who fill our cities is undoubtedly an enrichment for the Church and for society. And it would be good that we took that sufficiently into account." Promoting good Cardinal Bertone characterized the World Meeting of Families as the Church's homage to the first nucleus of the Christian community and the fundamental cell of society. "When the Church defends the family, it doesn't do it only to defend the privileged environment for the transmission of the faith, but also for the common good, to promote a good life that is valid for believers and nonbelievers," he said. And faced with the difficulties confronting families today, he said the Church has the mission to transmit "a positive message, an experience of the beauty of life." Cardinal Bertone noted how Benedict XVI has repeated that the Church is not a Church of "no's" but of "great 'yes's.'" He acknowledged that in this realm, "perhaps something of self-critique could be done." "The beautiful and the positive is not always reflected in the faces of our communities or in our language," he said. "There are thousands of beautiful and faithful families; families united and generous in charity. They guarantee the perennial value of the family institution." On the other hand, the cardinal affirmed, the Church says "no" to things such as a concept of family that does not include the stable union of a man and woman or the unions of divorced people. "The Church," he said, "cannot go against natural law or the commandments of Jesus. Therefore, in these points of its attitude, it cannot change." "At the same time," the cardinal concluded, "the Church is close to all sinful men, and with its ministers, offers divine mercy. The Church rejects no one, but it cannot betray the order of creation or deny the words of its founder, to follow or perhaps satisfy the fashions of the moment."  |
|
Na stranicama Ureda za obitelj HBK, i IKA stranicama nasla sam i vise nego zanimljivu vijest: Ured za obitelj HBK Svjetski dan braka - IKA vijest Prigodna poruka biskupa Zupana Posebno mi se svidja sto je ovaj dan i tjedan braka mudro postavljen bas uoci dana zaljubljenih : ) Sa stranica Ureda za obitelj HBK, prenosim i sljedece: KONKRETNE IDEJE ZA SUPRUŽNIKE - Pogledajte zajedno fotografije ili video s vjenčanja - Ispričajte djeci kako ste se sreli i zaljubili - Prisjetite se zajedničkih uspomena koje su vam ostale u lijepom sjećanju - Kažite supružniku što kod nje/njega najviše cijenite i riječima izrazite ljubav - Učinite djelo služenja za supružnika – iznenadite jedno drugo - Priredite jedno drugom omiljeno jelo/desert i zajedno ga pojedite u romantičnoj atmosferi - Napišite supružniku ljubavno pismo izražavajući koliko Vam vaš brak znači - Darujte supružniku i sebi bračni vikend (raspored potraži na Hrvatska zajednica bracnih susreta - Zajedno izmolite „Molitvu za naš brak“ "MOLITVA ZA NAŠ BRAK Nebeski Oče, zahvaljujemo Ti za neizmjerni dar sakramenta braka. Omogući nam rasti u prisnosti s Tobom i jedno s drugim. Pouči nas ljepoti opraštanja kako bismo sve više i više postajali jedno u srcu, umu i tijelu. Ojačaj našu međusobnu komunikaciju i pomozi nam da postanemo živim znakovima Tvoje ljubavi. Pomozi nam da budemo primjeri predanja, ljubavi i služenja našim obiteljima i djeci. Učini nas znakovima jedinstva za koje Isus moli na Posljednjoj večeri. Otvaramo se vodstvu Tvoga Svetoga Duha, koji nas osnažuje ljubiti u Isusovo ime slijedeći Njegove stope. Amen" Bolje tako, nego da zavrsite na beskrajnoj Rimskoj Roti : ) Pocetak nove juridicke godine na Rimskoj Roti |
Kako sam (opet! : ) zavrsila na naslovnici blogova, ovaj put medju Fotoreportazama, ne smijem ih razocarati, pa evo jos jedne simpaticne reportaze, koja i vise nego slikovito docarava svu razdraganu, meksicku atmosferu (mislim da sam ovaj put uspjela ispucati manje vise sve fotke iz Meksika, pa sljedeci put nastavljam s pravim - misijskim fotkama!):  Vise se ni ne sijecam tko, ni iz kojeg dijela svijeta je snimio ovu doista uspjelu fotku... A nisam sigurna niti kako se taj atraktivni sombrero nasao bas na mojoj glavi, nakon kolege iz Konga:  I zajednicke fotke s njima, i simpaticnom Meksikankom, pravom vlasnicom ovog simbolicnog sombrera...  U cijoj sombri (=sjeni!) su se doista svi zeljeli slikati:  Pa tako i skupina mladih bogoslova i sestara s likom Gospe guadalupske, s druge strane ograde:  No, zajednicki sombrero je uspio preletjeti sve ograde i granice, i naci se i na njihovim glavama, na opce zadovoljstvo!  |
Bas mi je simpatican ovaj komentar male Soledad, nakon sto je vidjela sve te biskupe i kardinale u svecanoj procesiji prije zavrsne Sv. mise, VI. Medjunarodnog susreta obitelji! Popularni, zivahni Biskup iz meksickog Morelosa, stovatelj i posjetitelj naseg Medjugorja! Na sv. misi dan ranije...   I pocetak svecane procesije...  I predstavnica MVKO - uvijek u blizini : ))) najvaznijih zbivanja!!!   U sredini je (pobozno pognute glave) moj stari znanac, jos s CAM3, gdje sam glumila novinarku s Prensa akreditacijom - kard. Nicolas de Jesus Lopez Rodriguez, nadbiskup Dominikanske Republike, koji je na CAM3 bio posebni Papin izaslanik, i vec tada me odusevio, a nakon njegovih nastupa na ovom Kongresu, skoro sa sigurnoscu bih mogla reci da ce on biti buduci - Papa! Videci moju zastavicu u prolazu, zadovoljno je komentirao: "Croacia!", vjerojatno se pokusavajuci sjetiti gdje me je vec ranije mogao vidjeti : ) Inace sam ovdje srela i drugih znanaca s CAM3, npr. novinarke i novinare meksicke televizije, kojima sam tada davala misionarske interview-e, a sad smo se radosno pozdravljali!  A evo i veselog domacina susreta card. Rivere u drustvu predsjednika Papinskog vijeca za obitelj kard. Antonellia A tu je i - najveca faca Susreta - vatikanski drzavni tajnik i Papin izaslanik card. Bertone   Sve blize, i blize...   No, redari su ipak onemogucavali fotografiranje s njim... Barem dok nije zasao na drugu stranu : )  I tako... Sv. misa je vec gotova, i sad se vracaju, istim putem:   Ne mogavsi ne uociti veeeliku hrvatsku delegaciju:  S njihovom malom - velikom zastavom:  Koja je ocito bila toliko simpaticna i domacinu, meksickom kardinalu, da je sam trazio da ga fotografiram s nasom zastavicom, na moje radosno iznenadjenje, ali i uvijek spreman fotic:  |
Pisala sam vec o zanimljivom grbu pekarne Lecaroz u Meksiku, za kojeg sam najprije pomislila da bi mogao biti hrvatski (priznajte - slicnost je doista velika, samo jedan red cetvorina vise...)  Moj prvi susret s neobicnim grbom... I zadnji dan - odlazak na "lice mjesta", da provjerim o cemu se tu zapravo radi, s mojom simpaticnom meksickom domacicom Idaliom, koja me tamo odvezla, iskoristivsi prigodu da kupi slasna peciva poznate pekarne, za svoju obitelj:  U kojoj je sve bilo puno, istih takvih, "hrvatskih" grbova:   Ali ljubazni i simpaticni sef prodaje  nam je objasnio da se zapravo radi o grbu baskijskog grada Lecaroz, zahvalan zbog hrvatske zastavice koju sam mu poklonila, i koju je obecao drzati na istaknutom mjestu u svom uredu, ljubazno nas isprativsi, i posebno pozdravljajuci sve Hrvate, sa grbom slicnim njegovom!   A evo i na internetu sam potrazila jos malo detalja o tom njihovom grbu, koji cini se nije od crveno-bijelih kvadrata, vec od crno-bijelih: O slicnom grbu |
|
Nakon sto nam se nedavno telefonski javio jedan poznanik s bloga, a sada vec mozemo reci i - prijatelj - Hrvat iz Kanade, s novim idejama kako pomoci misijama, danas mi je stiglo pismo iz Poljske...Ali ne od znanaca iz Meksika, vec od prijatelja Zdenceve suradnice i majke 9-ro djece Ive Pavkovic...Cini se da moje mjesto kod s. Lenke sljedece godine ipak nece ostati upraznjeno: "Dear Drina, I learnt about you from Iva when they visited us in Poland at the turn of the year and since then have been intending to write to you. I immediately liked the Croat initiative of sending lay people to help in any way thay can to Africa or South America. I myself spent 5 weeks in Peru, but it was about 20 years ago and I was just visiting the place, not helping. For some time now I have been thinking of how to be of more use in this world, now that our 3 kids are growing and need less and less of evryday attention from their parents. Me and Joanna, my wife, are both English teachers - 2 years ago we opened a catholic English school in a little town of Klodzko in the south-west of Poland (and about 25 km from the place where we live, a little village of Ponikwa near Polish/Czech border). The initiative partially failed, but we still keep in touch with some people we taught there (and still are teaching some of them) and we feel that there is a potential in the people to open up and be ready to help those who are in a bigger need than they are. Thus, to be short in this hopefully opening letter - if you have any ideas and/or are ready to describe to us (in English) in some more detail what you have been doing there and how we can help - please wite back. I do hope it is a beginning of something bigger... God bless you, Darek, Joanna, Sara-Gabriela, Wojtek and Tomek" Obicnom postom, ne tako davno stiglo mi je i pismo mojih klauzurnih sestara Kceri Srca Isusova iz Venecije, s njihovom novom i vrlo sadrzajnom web adresom: Kceri Srca Isusova u Veneciji sto me podsjetilo na moja 3 krasna mjeseca provedena kod njih, s njima i medju njima:  a prije i vise od svega, s Isusom, u svakodnevnom klanjanju pred Presvetim, molitvi, meditaciji, setnjama njihovim krasnim vrtom, promatranja svake veceri drugacijih suncevih zalazaka, ispunjena posebnom duhovnom snagom i inspiracijom, slavodobitno vratila u Hrvatsku, s novom p. Lukinom stolom, darom sestara,  kada je nakon tocno 3 godine, ponovo poceo svakodnevno i samostalno sluziti sv. mise:  U Vatikanu, pred Bazilikom sv. Petra  Nakon molitve na grobu Ivana Pavla II  Preko Jadrana, na trajektu Ancona-Split  Pred Splitom, u drustvu simpaticnih suputnica, talijanskih hodocasnica...  U Medjugorju, na 25. godisnjicu Ukazanja...   S Andjelkom iz Splita i p. Lukinim prijateljima p. Vinkom i g. Malesom  Na grobu fra Slavka Barbarica...  Docek na autobusnom kolodvoru u Zagrebu - draga Antonija!  U katedrali! Na Kuharicevu, Seperovu i Stepincevu grobu, s p. Lukinim prijateljem g. Grigom...  I njegovim Opus Dei i p. Ramosom  Uz zenski ogranak...  Konacno doma s tetkicom! I njenim posebnim blagoslovom p. Lukinoj stoli...  Nedostaje jos samo Palma i bl. Ivan Merz...  I mozemo, u modravskoj majici, preko Sljemena...  I isusovacke Gospine kapele...  kroz zagorske pejzaze...  pjesice do Stubickih...  preko njihovog Emausa,  i pecine Milosrdnog Isusa  vlakom do Zaboka...  I konacno - do p. Luke!!!  I njegovih, od tada ponovo svakodnevnih sv. misa, u Krapinskim Toplicama! I znam da sve to nije, i ne moze biti uzaludno!  Da su Ljubav i Dobrota jaci od svakog zla, i da ce se p. Luka, uz nase ustrajne molitve, i dobra djela koja cinimo, uspjeti izvuci i potpuno oporaviti! |
|
"Kardinal Bozanić obavijestio je biskupe da će se 9. i 10. veljače 2009. godine, na njegov poziv, održati u Zagrebu susret predsjednika i kardinala biskupskih konferencija Srednje i Istočne Europe na temu: "Poslanje Crkve u Srednjoj i Istočnoj Europi dvadeset godina nakon pada komunističkog sistema (1989. - 2009.)". Susret je povezan s proslavom desete godišnjice proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca, mučenika iz vremena komunizma. Načelno je prihvaćeno „Pismo hrvatskih biskupa u povodu pristupnih pregovora za ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju" i uskoro će biti upućeno javnosti. Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački i predsjednik Biskupske komisije HBK za odnose s Europskom unijom, prezentirao je pismo naglasivši da vjerničku i širu društvenu javnost treba informirati o vjerničkom stavu i pogledu na veoma važna pitanja koja se postavljaju u procesu priprema za ulazak Hrvatske u EU." Priopćenje s izvanrednog plenarnog zasjedanja HBK |
| < | veljača, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
