Kontakti i pisma iz citavog svijeta, misije, klauzura...I - p. Luka!
|
Nakon sto nam se nedavno telefonski javio jedan poznanik s bloga, a sada vec mozemo reci i - prijatelj - Hrvat iz Kanade, s novim idejama kako pomoci misijama, danas mi je stiglo pismo iz Poljske...Ali ne od znanaca iz Meksika, vec od prijatelja Zdenceve suradnice i majke 9-ro djece Ive Pavkovic...Cini se da moje mjesto kod s. Lenke sljedece godine ipak nece ostati upraznjeno: "Dear Drina, I learnt about you from Iva when they visited us in Poland at the turn of the year and since then have been intending to write to you. I immediately liked the Croat initiative of sending lay people to help in any way thay can to Africa or South America. I myself spent 5 weeks in Peru, but it was about 20 years ago and I was just visiting the place, not helping. For some time now I have been thinking of how to be of more use in this world, now that our 3 kids are growing and need less and less of evryday attention from their parents. Me and Joanna, my wife, are both English teachers - 2 years ago we opened a catholic English school in a little town of Klodzko in the south-west of Poland (and about 25 km from the place where we live, a little village of Ponikwa near Polish/Czech border). The initiative partially failed, but we still keep in touch with some people we taught there (and still are teaching some of them) and we feel that there is a potential in the people to open up and be ready to help those who are in a bigger need than they are. Thus, to be short in this hopefully opening letter - if you have any ideas and/or are ready to describe to us (in English) in some more detail what you have been doing there and how we can help - please wite back. I do hope it is a beginning of something bigger... God bless you, Darek, Joanna, Sara-Gabriela, Wojtek and Tomek" Obicnom postom, ne tako davno stiglo mi je i pismo mojih klauzurnih sestara Kceri Srca Isusova iz Venecije, s njihovom novom i vrlo sadrzajnom web adresom: Kceri Srca Isusova u Veneciji sto me podsjetilo na moja 3 krasna mjeseca provedena kod njih, s njima i medju njima:  a prije i vise od svega, s Isusom, u svakodnevnom klanjanju pred Presvetim, molitvi, meditaciji, setnjama njihovim krasnim vrtom, promatranja svake veceri drugacijih suncevih zalazaka, ispunjena posebnom duhovnom snagom i inspiracijom, slavodobitno vratila u Hrvatsku, s novom p. Lukinom stolom, darom sestara,  kada je nakon tocno 3 godine, ponovo poceo svakodnevno i samostalno sluziti sv. mise:  U Vatikanu, pred Bazilikom sv. Petra  Nakon molitve na grobu Ivana Pavla II  Preko Jadrana, na trajektu Ancona-Split  Pred Splitom, u drustvu simpaticnih suputnica, talijanskih hodocasnica...  U Medjugorju, na 25. godisnjicu Ukazanja...   S Andjelkom iz Splita i p. Lukinim prijateljima p. Vinkom i g. Malesom  Na grobu fra Slavka Barbarica...  Docek na autobusnom kolodvoru u Zagrebu - draga Antonija!  U katedrali! Na Kuharicevu, Seperovu i Stepincevu grobu, s p. Lukinim prijateljem g. Grigom...  I njegovim Opus Dei i p. Ramosom  Uz zenski ogranak...  Konacno doma s tetkicom! I njenim posebnim blagoslovom p. Lukinoj stoli...  Nedostaje jos samo Palma i bl. Ivan Merz...  I mozemo, u modravskoj majici, preko Sljemena...  I isusovacke Gospine kapele...  kroz zagorske pejzaze...  pjesice do Stubickih...  preko njihovog Emausa,  i pecine Milosrdnog Isusa  vlakom do Zaboka...  I konacno - do p. Luke!!!  I njegovih, od tada ponovo svakodnevnih sv. misa, u Krapinskim Toplicama! I znam da sve to nije, i ne moze biti uzaludno!  Da su Ljubav i Dobrota jaci od svakog zla, i da ce se p. Luka, uz nase ustrajne molitve, i dobra djela koja cinimo, uspjeti izvuci i potpuno oporaviti! |
