Malo moje nekadasnje prepiske s p. Lukom, i to bas uoci njegova rodjendana 2002, sto tada jos nisam niti znala...
P. Luka i ja svojevremeno o kard. Stepincu...
-----Original Message-----
Sent: Monday, September 16, 2002 4:12 PM
To: luka.rada@zg.hinet.hr
Subject: Stepinac o celibatu
Dragi p. Luka,
Glavni razlog moga javljanja je par dopisa o celibatu na našoj stranici. Mogu vam reći da me prilično zbunio i iznenadio vaš prilično neozbiljan stav (barem u tim pismima) o toj doista važnoj i ozbiljnoj temi. Nekako mi se čini da se s nekim stvarima u životu (kao i u osobnom životnom izboru) doista nije za šaliti. Kad je brak u pitanju, u igri su uvijek dvije strane, i zapravo uvijek postoje dvije strane medalje, ali kod svećeničkog zvanja, mislim da bi svakom tom pojedinom svećeniku doista sve trebalo biti kristalno jasno, jer kad se tu počnu javljati pitanja i sumnje glede temeljnih stvari poput celibata, trebalo bi se ozbiljno zabrinuti.
Kako mi je Stepinac uzor, ideal i izvor snage za mnoga životna pitanja, doma već imam poveću biblioteku knjiga o njemu, pa sam baš ovim povodom potražila neke citate vezane uz gornju temu iz knjige J. Batelje: Živjeti iz vjere (Duhovni lik i pastirska skrb kardinala Alojzija Stepinca), pa Vam ih šaljem:
"Loši primjeri svećeničkog života
Za vrijeme rata buknuo je među klerom reformski pokušaj preinake crkvene discipline, s posebnim ciljem da se ukine celibat. Bijaše nazvan: "Žutim pokretom". Svećenici koji su pripadali tom pokretu unosili su pomutnju među svoje župljane. Kako su ta zbivanja odjeknula u Alojzijevoj duši, opisao je on sam ovako: "Na povratku iz ratišta 1919, čvrsto sam stajano na tome : U Bogosloviju ne! Vidio sam okolo više žalosnih primjera svećeničkog života i odlučio bolje, da nikada ne budem svećenik, nego da budem kao i ovi jadnici."
U knjizi se dalje navodi Stepinčev sud, vezan uz isti taj pokret:
"Svi se sjećamo kad je nastao staro-katolički pokret. Ja sam imao prilike vidjeti što je razlog tome otpadanju. Nema tu nikakvog idejnog naziranja, nego prljavština života, pogotovo izostavljanje moljenja sv. krunice, koja nema obveze pod smrtni grijeh, zatim zanemarivanje drugih pobožnosti, a kad se tome pridruži još i zlo društvo, pa i žena, onda se pada sve dublje i dublje. Na taj način dođe se do otpada i tako daleko, kao što je došao jedan otpali svećenik, koji je zanijekao djevičansku čistoću Majke Božje. Eto, tako je, drage častne sestre, kad se čovjek pusti, da ide sa strujom." (str.70)
Na kraju knjige, u Dodatku III (str. 321) objavljeno je Pismo koje je kard. Alojzije Stepinac uputio svećenicima okupljenoj na duhovnoj mjesečnoj obnovi u Remetama 1954. g.
(str. 323):
"Braćo svećenici! Ako tako duboko padnu laici, nije se puno čuditi. Ali, ako padnu svećenici, a mogu pasti i padaju često, onda je to strašna stvar. ...
Činjenica je, da je danas u jakoj pogibelji svećenikova čistoća. Nemoralna ženska moda, svakojako prljavo štivo, stotine namjerno postavljenih zasjeda sa strane neprijatelja Crkve, vrebaju na svećeničke duše, da ih lišu velikog blaga čistoće, da ih onda izvrgnu ruglu, da ih učine svojim robljem, s kojim će se poigravati i rabiti za svoje infamne svrhe.
A svećenik mora ostati čist pod svaku cijenu, pa ma i cijenu života. Ta zar nije upravo svećenik onaj, koji je primio vlast, kakvoj nema jednake na zemlji, vlast i čast, da doziva svaki dan na Zemlju Gospodara slave, da Ga drži u svojim rukama kao nekoć Marija, da ga dijeli vjernicima? Njegova dakle duša i tijelo moraju bit čisti, i iz dana u dan svetiji. ...Ako je dakle opaki svijet izvrnuo danas sve vrijednosti i crno naziva bijelim, a bijelo crnim, dobro zlim, a zlo dobrim, činjenice neizmjernog veličanstva Božjega i potreba svećeničke čistoće ostaju i dalje na snazi. To nas zajedno uči Marija. Pazite dakle na svoju svećeničku čast! ...Ne opominju li nas na potrebu čistoće sve svetkovine Majke Božje, koje se slave u čisto bijelom misnom odijelu, da nam se dočara pred oči najljepši ljiljan čistoće, Marija Djevica, koja dovikuje svima: " Nasljedovatelji moji budite kao i ja!" ...
Dalje se u pismu spominje i kod vas spomenuti Henrik VIII, te žrtva kardinala Fishera zbog vjernosti i poslušnosti svetoj Stolici. "Ali ga zato čitava Crkva Božja širom svijeta slavi danas kao sveca, koji vlada na nebu, dok Henrika VIII. promatra kao veleizdajnika Boga i Crkve Njegove na Zemlji, koju je prije priznavao i hvalio, dokgod se nije suprostavila njegovom besramnom zahtijevu, da mu konkubinat prizna za zakoniti brak. Presveta Djevica Marija nam dakle doziva danas napose u pamet žrtvu. I svećenik, koji nije u stanju ništa žrtvovati za Boga i Crkvu njegovu, nije shvatio niti kršćanstva, a kamo li bit svećeništva. I najmanji povjetarac može otpuhnuti takav suhi list sa stabla Crkve."
Dalje se navodi prekrasna molitva sv. Bernarda, čije riječi se svake godine čitaju u Brevijaru na (nedavni) blagdan Imena Marijina:
"O ti, čovječe, koji vidiš, da na tom svijetu više ideš kroz bure i oluje nego li hodaš po zemlji, ne odvrati očiju od sjaja ove zvijezde, ako nećeš da te oluja potopi. Ako navale na te valovi kušnje, ako udariš na grebene nevolja, pogledaj na zvijezdu, zazovi Mariju. Ako te bacaju amo tamo valovi oholosti, častohleplja, ogovaranja, zavisti, pogledaj na zvijezdu, zazovi Mariju. Ako li potresa lađicom tvoje duše srdžba ili lakomost ili podražaj tijela, pogledaj na Mariju. Ako si zbunjen radi strahota opačina, smeten radi prljave savjesti, preplašen od strahota suda Božjega, ako se počinjaš daviti od žalosti i upadaš u ponor očaja, misli na Mariju. U pogibeljima, u tjeskobama, u sumnjama, misli na Mariju, zazivaj Mariju. Neka ti ne odlazi s usta, neka ti ne odlazi sa srca; i da postigneš zagovor njezine molitve, ne ostavljaj primjera njezina života. Nju slijedeći ne ćeš zalutati, Njoj se moleći ne ćeš očajati; na Nju misleći ne ćeš zalutati; dok te Ona drži ne ćeš posrnuti; dok te Ona štiti ne trebaš se bojati; dok te Ona vodi ne ćeš se umoriti; ako ti je Ona milostiva stići ćeš cilju i tako ćeš na sebi iskusiti, kako je s pravom rečeno: i ime je Djevici Marija".
Što da još dodamo jasnim riječima svečevim? Možda samo to, da kao svećenici niste zvani, da spasite samo sebe, nego i bezbrojno mnoštvo povjerenih vam duša. Pa kad vas Marija uči tolike korisne stvari, od kojih smo neke malo prije naveli, ne uči li vas danas upravo posebno da povjerene vam duše upućujete što više na nju?...
A onda kao što smo rekli, jer ste zvani da spasite bezbrojne duše, budite apostoli slave Marijine, po uzoru svetoga Alfonza Liguoria, Ljudevita Grigniona i tolikih drugih svetaca! Ostat ćete pobjednici u ovom nadčovječnom hrvanju u svijetu, žeti bogate plodove u pastvi, slaviti jednom triumf na nebu sa bezbrojnim dušama, spasenim vašim trudom.
Svećenik naime, nikada ne ide sam ni u nebo ni u pakao. Uvijek ga prati mnoštvo duša."
Eto, toliko Stepinac o svećenicima i celibatu i Mariji.
-----Original Message-----
From: Luka Radja [mailto:luka.rada@zg.hinet.hr]
Sent: Monday, September 16, 2002 5:28 PM
Subject: RE: Stepinac o celibatu
Hvala za izvrsnu reakciju, i prekrasne citate. Bog te čuvao. Od srca, p. Luka
Post je objavljen 08.02.2009. u 16:35 sati.