Marketing
Stepinac, klauzura i misije...
O povezanosti bl. kardinala Stepinca s mojim klauzurnim redom Kceri Srca Isusova (kamo se nadam vratiti nakon povratka iz misija...) mozete citati u ovom mom starom clanku, pripremajuci se usput duhovno i za 27.2. blagdan bl. Marije Deluil Martiny, utemeljiteljice toga reda :
Stepinac i Kceri Srca Isusova
A o povezanosti kardinala Stepinca s mojim misijskim redom: Zajednicom Krista Misionara Molitelja, utemeljiteljice s. Lenke Covic, mozete citati u nastavku, u mom novijem clanku:
Cardenal Stepinac, ruega por nosotros
Uz 10. obljetnicu proglasenja blazenim kard. Stepinca i 10. proslavu njegova blagdana 10. veljace 2009, zanimljivo je spomenuti jednu, u Hrvatskoj, malo poznatu informaciju, a to je da je i ekvadorska Zajednica sestara Krista Misionara Molitelja nase s. Lenke Covic iz Srinjina, nastala bas po nadahnucu bl. kardinala, i to tocno prije 10 godina – na Blagdan Marije Pomocnice – 24. svibnja 1999, i oko pola godine nakon Papina povijesnog pohoda Mariji Bistrici (gdje sam naravno takodjer bila, zajedno sa svojim roditeljima : )
S. Lenka je misionarka u Ekvadoru vec 25 godina, a 1999. je bas po Kardinalovu nadahnucu, osjetila onaj famozni, terezijanski “poziv unutar poziva” i poticaj da ode u najzabacenije i najzapustenije krajeve Ekvadora, kako bi, uz Bozju pomoc i po Bozjoj volji podizala kvalitetu zivota najsiromasnijih medju siromasnima, i onih koji su toliko siromasni da cak nemaju ni svoga svecenika, a kamo li svoju zupu, a o svetim misama da i ne govorimo...
Odmah na pocetku pridruzila joj se i njena desna ruka: mlada i karizmaticna Ekvadorijanka s. Maritza – zajedno krenuvsi u siromasku neizvjesnost, po drugi put ostavivsi sve, da bi sto vjernije i sto izblizega sljedile Krista, zajedno ponavljajuci Kardinalov zaziv: “Boze, u Tebe se pouzdajem.”
I kao u nekim drevnim, franjevackim vremenima prvih zajednica, pomalo su im se pridruzivale i druge djevojke iz molitvenih zajednica koje su osnivale, svim srcem se prikljucjujuci njihovim odgojnim i obrazovnim misijskim projektima, u najskromnijim uvjetima, tako reci bez kuce i kucista, ali otvarajuci nove ucionice i vjeroucionice, noseci Sv. Pricest tesko prohodnim andskim puteljcima, i doslovno, u svakom pogledu, pripravljajuci put Gospodinu...
Danas u svojoj 10. godini Zajednica broji tocno 10 sestara sa zavjetima, 2 novakinje i 2 mlade postulantice...Imaju osnovnu skolu, vrtic i jaslice za stotinjak djecice, dobi 2-8 godina – jaslice, vrtic, predskolski uzrast, 1, 2 i 3. osnovne, svake godine dodajuci novi razred, s novom generacijom djaka, i pomalo dogradjujuci i sireci svoje ucionice i prostore, donacijama dobrih ljudi...
Bas za 10. godisnjicu proglasenja bl. kard. Stepinca, a uoci prvih zajveta nasih sestara s. Silvie i s. Marie, u Salonu za proslave i druzenja, kojeg su sestre prozvale Salon “Drina”, jer je izgradjen donacijom mojih prijatelja iz Hrvatske, obitelji Markic, koji su nas sa svoja 4 sina ovdje obisli za Uskrs prosle godine, postavljena je velika slika kard. Stepinca s krasickom djecicom, koja se toliko dobro uklapa i u ovaj ekvadorski ambijent, i sve sto ovdje radimo.
Sestre djecicu svakodnevno dovoze i odvoze iz skole, omogucujci im i 2 besplatna obroka dnevno: dorucak i rucak, te razne druge aktivnosti i duhovne i kulturne sadrzaje. Imaju i malu Akademiju za krojenje i sivanje, cija svaka skolska godina zavrsava izlozbom i “modnom revijom” ucenickih radova, te je u planu jednog dana osnivanje i malog poduzeca za proizvodnju djecje robice. U Internatu sestara zivi desetak djevojaka iz posebno siromasnih obitelji citavog Ekvadora: s obale, Anda, te 2 posebno zanimljive djevojke iz indijanskog plemena Shuar, u amazonskoj prasumi – Clarita i Veronica. One su necakinje jednog zidara koji je kod nas radio na izgradnji skole, a do nas su dosle pjesaceci 7-8 sati kroz svoju prasumu i tek nakon toga mogle sjesti na prvi bus. Djevojke su vrlo drage, simpaticne, inteligentne i zahvalne Bogu za novu zivotnu mogucnost koju im sestre pruzaju.
S nama zivi i dvoje djecice, nasih ucenika – braco i seka Victor i Lili, od 6 i 7 godina, koje je njihova zla maceha zlostavljala na razne nacine, te su im sestre Zajednice, poput pravih dobrih vila iz neke bajke, osim skolovanja, omogucile i pravo utociste i spas.
Uz sve to, sestre vode i sav pastoralni rad u 3 male crkvice na obroncima Anda: San Francisco, San Miguel i Santa Anita, pripremajuci prvopricesnike, krizmanike, oranizirajuci grupe mladih, a od ove godine i predskolski uzrast – Misijsko Djetinjstvo, u suradnji s mladim zupnikom p. Patriziom, kojeg su uspjele dovesti tek prije godinu dana.
Sav trud i zalaganje sestara poznaje i priznaje Crkva u Ekvadoru, te nas svake godine barem jednom posjeti i obdije netko od visih crkvenih dostojanstvenika.
Jos prije mog dolaska, kod sestara je bio sada pokojni ekvadorski kard. Antonio Zumarraga
, u rujnu 2007. – nadbiskup Quita mons. Raul Vela,
(obratite paznju na Stepincev portret u pozadini, pokusala sam kadrirati ovu fotku, tako da se kard. Stepinac nadje bas uz mons. Velu : )
uskoro nakon cije posjete je stigao zupnik p. Patrizio na svoju novu duznost, a ove godine svojom posjetom blagoslovio nas je pomocni biskup Quita, mons. Danilo Echeverria, vrlo zadovoljan svime sto je ovdje vidio.
Uz obavezan sat osobne molitve tokom dana u kapeli, gdje takodjer imamo umjetnicki portret kardinala Stepince, sestre svako jutro u 5.15h zajedno mole Jutarnju iz Casoslova, a pri molitvi Vecernje pridruze nam se i sve nase djevojke i djecica iz internata, te se obavezno na kraju Jutarnje i Vecernje, svi zajedno obracamo i kard. Stepincu: Cardenal Stepinac, ruega por nosotros!
Drina Cavar,
misionar laik
Zajednice Krista Misionara Molitelja
Quito, 12.1.2009.
Post je objavljen 08.02.2009. u 16:40 sati.