Marketing
Širokobriješki mučenici
Kako sam danas objavila puno novih postova, o Stepincevu, p. Luki, misijama... cini mi se nepravedno da je ovaj i te kako zanimljivi post otisao previse "dolje", pa ga vracam na vrh! U molitvama sa sirokobrijeskim mucenicima i kard. Stepincem, za sve vas, a naravno, posebno i najvise za p. Luku!
S roditeljima pred crkvom prije odlaska u misije...
Crkva na danasnji dan, nakon partizanskog "hodocasca", prije 64. godine...
Evo uz danasnji blagdan, ponavljam svoj post kojeg sam bila stavila prije tocno 2 godine, 7.2.2007! Poseban pozdrav zemljaku Frani s DT-a i iz Sirokobrijeske gimnazije, te Kresi, njihovu danasnjem subratu na Franjevackom put, blogeru fra Mateju, takodjer mom prijatelju i zemljaku fra Marinu Grbesicu i svima koji su se danas okupljali kod franjevaca u Dubravi, kao i svake godine...No, evo vec 2 godine jedno mjesto je prazno, ali vjerujem da me nisu zaboravili!!!
Evo i par novih linkova na tu temu:
Download knjige fra Ante Marica na ovu temu
i jedan novootkriveni, posebno sadrzajan i aktulan blog na tu temu - svaka cast i pozdrav autoru:
Sirokobrijeski blog
s danasnjom (!!!) propovijedi Provincijala Hercegovacke franjevacke provincije fra Ivana Sesara na Sirokom Brijegu!!!
A s kojega i prenosim ovu arhivsku fotku i njen opis:
Skupina franjevaca koji su odvedeni "Via Split" i kasnije umoreni. 1. red: fra Andrija Jelčić, fra Radoslav Vukšić, fra Bonifacije Majić, fra Fabijan Paponja
2. red: fra Leonard Rupčić, fra Miljenko Ivanković, fra Melhior Prlić, fra Fabijan Kordić i fra Mariofil Sivrić
Original propovijedi sa sirokobrijeskog radija
Vijest o 64. godisnjici fratarske pogibje
Iz propovijedi fra Sesara:
"Tih tragičnih godina 1944. i 1945., pa 1946. dok su se fratri ove provincije pripremali za proslavu stote obljetnice odcjepljenja od Bosne, te proslaviti sto godina polaganja temeljnog kamena samostanu na Širokom Brijegu šezdeset i šestorica naših fratara zajedno s tadašnjim provincijalom fra Leom Petrovićem kao i mnogobrojni članovi vaših obitelji hrabro i odvažno s molitvom na usnama založili su najviše što su imali, svoje živote, za krst časni i slobodu zlatnu.
Smrt je u njihovoj mučeničkoj smrti poražena, mrak je u njihovu plamenu raspršen, a mržnja u njihovoj ljubavi ugašena. Nasilje u njihovoj nevinosti razoružano, a u njihovu pepelu spepeljana je jedna bezbožna ideologija.
...
Svojom smrću postali su neprolazni i ugradili sebe u temelje naše današnje slobode. Znali su da samo ono ne umire za što se umire.
...
Nadahnut ovim Franjinim riječima 1. srpnja 1946. godine provincijal fra Didak Buntić piše svoj braći poslanicu gdje kaže: „U duši jednog vjernog redovnika i svećenika ne smije nikada biti mjesta očaju ni pesimizmu. Uza sve naše slabosti i eventualne posrtaje, svaki nas događaj i misao u sv. Pismu opominje, da ne smijemo ni časa ostati na tlu ležeći, nego se uzdajući u Božju pomoć novom snagom dizati i novi život započinjati. (…)
Kada je nevolja najviša, onda je Bog najbliže, kaže naš narod.“ I preporuča isti provincijal svojim fratrima na koji će način prebroditi ona vremena i piše slijedeće: Pobožno slavite sv. mise sa svojim pukom. Veli: „Neka nas ona presveta Krv preokupa i obnovi u svrhunaravne muževe, u Božje vitezove, u svece; neka nas regenerira u ljude, kojima su jedina slast i veselje samo Božje i svrhunaravne stvari.
Brevijar je naša divna molitva, pun utjehe i radosti, pun suza i egzaltacije. Ispunja nas neprestano nadom i pouzdanjem u Boga i u najtežim pitanjima i bolovima našim.“
A evo i mog starog, ali aktualnog posta:
Danas je godišnjica pogibje tridesetorice širokobrijeških fratara, koje su partizani ubili 7. veljače 1945.
Na taj datum, svake godine se mi koji smo porijeklom iz toga kraja, i brojni drugi vjernici i štovatelji, okupimo u franjevačkoj crkvi u Dubravi, na svetoj misi u 19h i kratkom druženju poslije toga.
Tako će biti i danas! Dođite u Dubravu, u 19h!
Evo i kratkog opisa kako se sve dogodilo:
"07. 02. - Širokobriješki mučenici
Ovoga dana slavi se uspomena na tridesetoricu širokobrijeških fratara koji su 7. veljače 1945. ubijeni od strane partizanskih komunista. Dogodilo se ovako: Oko tri sata poslije podne Partizani su došli u samostan želeći se obračunati sa fratrima koje su tamo zatekli: "Bog je mrtav, bog ne postoji, nema ni Pape, ni Crkve, vi ste nepotrebni, odite i vi u svijet i pronađite si neki drugi posao!" Sa psovkom i prijetnjama pokušavali su nagovoriti fratre da skinu svoje redovničke habite. Fratri su odgovorili: "Mi smo redovnici, posvećeni, ne možemo skinuti naše habite!" Jedan razljućeni vojnik skinuo je Raspelo i bacio ga je na pod govoreći: "Dobro, onda sada možete izabrati život ili smrt!" I svaki fratar je kleknuo, zagrlio i poljubio križ sa riječima sv. Franje: 'Moj Bog i sve moje!'." Razgnjevljeni vojnici izveli su ih van iz samostana, strijeljali ih, a zatim njihova mrtva tijela zapalili benzinom. Prema svjedočanstvima nekih vojnika, fratri su išli u smrt pjevajući Gospine litanije. Njihova tijela su bila skrivena u zemlji kroz dugi niz godina, ali je njihova vjera donijela plod u mnogobrojim pozivima. Krajem 1991. god. sakupljena je i predana u Vatikan sva potrebna dokumentacija radi pokretanje procesa za njihovu beatifikaciju."
Kalendar za veljaču
Evo i još detalja o njima:
Širokobriješki mučenici
Ili opširnije:
Širokobriješki mučenici -opširnije
Ili malo životnije, od moje tetkice Drage koja ih je većinu i osobno poznavala ( u vrijeme njihove pogibje imala je 16ak godina), o nekima od njih...
Kaže da je fra Marko Barbarić (ubijen u svojoj 80. godini) bio rođeni brat sluge Božjega Petra Barbarića...
Fra Stanka Kraljevića (ubijen u svojoj 74. godini) se sijeća kao dobrog ispovjednika, koji je zajedno s fra Tadijom Beljanom često, dugo i dobro "ispovida ljude"...Fra Bonifacija Majića (ubijen u 62. godini) se dobro sijeća jer joj je bio vjeroučitelj, u njena 4 razreda osnovne škole...Sjeća se da je bio dosta strog, ali pravedan, pa je i nju jednom kaznio kad je bila zloćesta na njegovom satu (i ometala nastavu : ) Ili drugom prigodom kad je nju i njene 3 prijateljice zatekao kako sjede na školskom prozoru, za kaznu ih je počeo odmah ispitivati vjeronauk, ali kad su one znale odgovore na sva njegova pitanja, samo se uhvatio za glavu: "Jadan ja, šta ću sad s vama...?!"
Fra Augustina Zubca (ubijen u svojoj 55. godini) se posebno dobro sijeća, kaže "k'o da ga i sad vidim...", da je bio jako dobar, lijep, okretan i malo prosijed...Svake korizme je "poslije mise prid crkvom ispitiva dicu vjeronauk, i s njima ponavlja kolince...", pa im dijelio nekakve listiće - buletine...
Fra Kreše Pandžića (ubijen u svojoj 53. godini) se sijeća kao dobrog propovjednika...Fra Fabijan Paponja (ubijen u svojoj 48. godini) je bio visok, crn, poletan i posebno hrabar...Fra Žarko Leventić je imao samo 26 godina - on je bio zadužen za crkveno pjevanje i zbor, i volio se šaliti s pjevačima...Fra Viktor Kosir (iz Uzarića) je ubijen u svojoj 21. godini...A njegov mali brat je tješio njihovu majku, govoreći: "Ne plači majko! Ja ću ga zamijeniti!", što je i učinio - i to je današnji fra Viktor Kosir (koji je i redovničko ime izbarao po svome pokojnom bratu...) Tetkica kaže da poslije posebno iz Uzarića nije bilo kuće iz koje bar jedno dijete nije otišlo u fratre ili u redovnice, a često i po dvoje ili više...
Eto, Bog zna da ni jedna žrtva nije uzaludna, uvijek su plodovi još puno veći...
Devetnica Širokobriješkim mučenicima
Gospodine, razmišljam o veličanstvenoj smrti i svjedočanstvu Širokobrijeških mučenika za Tebe, za Crkvu, za vjeru, za hrvatski narod. Oslanjajući se na Tvoje obećanje: "Sve što zamolite od Oca u moje ime, bit će vam!" molimo:
U Ime Oca + i Sina + i Duha Svetoga. - Amen
Vjerujem...
Gospodine, Širokobriješki mučenici žrtve su rata. Neka njihova žrtva i prolivena krv zaustave svaki rat u srcu pojedinca i obitelji, u srcu i životu Crkve. Po njihovu zagovoru utješi sve žrtve rata, da mogu podnijeti svoj križ i posvjedočiti vjeru i ljubav prema Tebi i svojoj domovini.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu...
Gospodine, Širokobriješki mučenici velikodušno su oprostili. Očevici su posvjedočili da su mnogi od njih na samom stratištu znakom križa davali odrješenje neprijateljima svojim i molili za njih. Pomozi nam, da po njihovu zagovoru i mi znamo opraštati neprijateljima, činiti i uzvrtiti dobrom onima koji nas mrze i progone.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu...
Gospodine, Širokobriješki mučenici spaljeni su u ognju. Izgorjevši postali su ugodna i mirisna žrtva Tebi. Neka se po njihovu zagovoru u nama dogodi milost obraćenja, neka izgori svako bezboštvo i oholost. Neka u nama, u ognju Tvoje ljubavi, izgori svaki naš grijeh i oslobodi se ljubav prema Tebi, Crkvi i bližnjemu.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu...
Gospodine, tridesetorica Širokobrijeških mučenika bili su franjevci, redovnici. Položili su zavjete poslušnosti, čistoće i siromaštva i tako odlučili svim srcem služiti Tebi. Danas, u ovom vremenu užitka, zablude i pohlepe, po zagovoru naših mučenika, oslobodi nas od svakog zla da se znamo zemaljskim dobrima služiti Tebe nasljedujući i Tebe iznad svega ljubeći.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu...
Gospodine, Širokobriješki mučenici bili su učitelji i odgajatelji svoga puka. Odgajali su naraštaje u duhu kršćanske vjere, Evanđelja, ljubavi, nade i mira. Neka i danas budu primjerom mladima kako treba ljubiti Tebe iznad svega, vjerovati Tebi i Tvojoj Riječi, prianjati uza Te.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu...
Širokobriješki mučenici bili su redovnici i svećenici. Dobili su snagu iz misne nekrvne žrtve da mogu posvjedočiti svojom krvlju ljubav prema Tebi, Crkvi i domovini. O Gospodine, nauči nas ljubiti i proživljavati svetu misu, nauči nas živjeti od oltara iz Tvoje ispružene ruke.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu...
Naši su mučenici kazali prije same smrti: "Ako nam sve oduzmu i unište, ne mogu nam uzeti Bibliju." I ostala je Biblija u ruci naših mučenika. Gospodine, daj nam milost ljubavi prema Bibliji, Tvojoj živoj Riječi od koje živi svaki čovjek. Otvori nam srce za Tvoju Riječ da je razmatramo i ukorjenjujemo u svoj život. Daj da naše srce bude živo svetohranište Tvojoj Riječi koja će nas poticati, jačati u nevoljama i ozdravljati u slabostima.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu...
Gospe, Kraljice Mučenika i Kraljice Hrvata, neka se u ovom tvom svetištu, koje su Širokobriješki mučenici životom čuvali te molitvama, žrtvama i odricanjem ispunjali, očituje tvoja ljubav i blizina, majčinska pomoć i zagovor. Pomozi da po njihovu zagovoru svatko tko prijeđe prag ovog svetišta bude uslišan u svojim molitvama, utješen u svojim nevoljama, ozdravljen od svih bolesti, i nađe mir i blagoslov.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu...
Gospodine, tridesetorica braće franjevaca sa Širokog Brijega, prolili su svoju mučeničku krv za vjeru, Boga, narod i domovinu.
Tako su postali Tebi slični. Neka snagom Tvoje i njihove mučeničke krvi, Isuse, budu uzdignuti na čast oltara i pribrojeni tvojim Svetima, a po njihovu zagovoru i molitvi nas nadari milostima i uslišaj naše molitve.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu...
Molite za nas Širokobriješki mučenici.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se
Gospodine, Bože naš, proslavi se po svojim slugama koji su Te priznali mučeničkom smrću svojim Bogom i Gospodinom, da po njihovim patnjama Tvoja Crkva živi i izgrađuje se u miru, ljubavi i nadi. Neka se proslavi Tvoje ime i očituje Tvoja ljubav i dobrota uzdižući ih na čast oltara - neka Tvoja Crkva u njima vidi svoje uzore i nađe moćne zagovornike na nebesima. Po Kristu Gospodinu našem. Amen
(tekst u izdanju Širokobriješkog svetišta)
I još malo o Širokom Brijegu, mjestu mojih predaka:
Široki Brijeg
Evo, nađite i moje prezime:
Povijest prezimena
Post je objavljen 08.02.2009. u 19:34 sati.