Radost odlaska...
Prvih desetak godina, četiri razreda osnovne škole, prva prijateljstva,
rastankei s mamom uz nonu i nonića proživjeh u gradu na Miljacki,
a onda su oni odlučili da je moje mjesto uz majku.
Nizali se dani, mjeseci, godine bez vremena za tugu za tobom.
Zaboravih tvoj jezik, pamtim imena nekih iz prve đačke klupe,
Višnja, Josip, Mukadesa, Neđad, Jovan i Mileva
Maglovita su sjećanja u galeriji uspomena, aquareli pastelnih boja,
impresionizam djetinjstva skriven na putevima sazrijevanja,
fijakerom alejom kestena ka Izvoru Bosne, livada puna makova,
obrisi kolodvora, markala, baš čaršie, sahat kule, Begove đamije.
Tri tornja, tri vjere, danas tri istine. I ruševine hramova,
knjižnica, krhotine snova. Strah je dolazio s neba,
a na okrvavljenoj cesti, slomljenih krila, bijela
golubica s maslinovom grančicom u kljunu.
tvoje krvavo proljeće otvori srce, sjetih se
djetinjstva, none i nonića i radosti
odlaska iz grada na Miljacki.
Dijana Jelčić... Pelinjak, rukovet gorkih stihova.
|
