Marketing
Pelinjak, rukovet gorkih stihova...
Čitali smo zajedno, slovkali priču, vjerovali u prijateljstvo,
u kraj priče, bili sretni što se dječak probudio iz ružnog sna.
danas živiš tako daleko, da te ne mogu dotaknu moje misli,
tako daleko da radost zajedničkoga djetinjstva postaje
suza na licu zrelosti.
A činilo se kao da čitamo iste knjige, volimo iste pjesme,
živimo istu mladost. Prošlo je malo vremena,
a ti si tako daleko, između nas vječnost i
nestale uspomene.
Danas i sreća okove nosi, snagom želje živi
u crnini udovica i plaču siročadi.
Kao topovi s Navarona, iz novonastale
republike Pale, ratne prijestolnice,
tutnji moć oružja, pokolj ispred Markala, smrt nesretnika,
a čeklai su u redu za kruh u gradu na obali Miljacke.
Ostani daleko da blizinom svojom ne povrijediš molitve umirućih!
Ja stojim na zgarištu prvih snova,
na okrvavljenu asfaltu kojim smo veseli pješačili u školu.
Sarajevu, gradu mog rođenja, s ljubavlju...
Dijana Jelčić ... napisano devedestih godina prošlog stoljeća, u Švicarskoj.
Post je objavljen 15.11.2024. u 09:29 sati.