Trgovi Pariza...
Svitalo je u gradu na Seini, a mi smo, poslije noći probdite
u caffe Hemingway, lutali trgovima. susretali perače ulica,
prodavače cvijeća, knjiga i ptica. To je bilo ostvarenje
našeg davnog sna, lutati trgovima i promatrati život.
Na trgu cvijeća opijajući miris jutra, na trgu knjiga
stoljetna izdanja majstora pisane riječi.
Na trgu ptica cvrkutanje i gugut, zaustavih se i
uronih u dubinu sivila oka bijele golubice.
Je li ova ptica za prodaju, upitah mladića koji nam se približio.
Ona mi je jako draga, svako jutro je doletila iz dedine volijere
i zobala mrvice moga kruha. Deda je umro, golubovima smo
darovali slobodu, ona je ostala.
Zašto ju prodajete, upitah.
Treba mi novac, ali ako je kupite morate je držati u krletki,
slobodna bi se opet vratila meni, reče mladić iskreno.
Kupili smo bijelu golubicu, na obali Seine otvorili vratašca
i poželjeli joj sretan let tamo gdje zoblje mrvice njegova kruha.
Pariz je uistinu grad ljubavi!
Dijana Jelčić
|
