Pod svodom godina...
U danima nedogađanja čekah pustolova,
kralja bez krune. tebe u odori zbilje.
Zbrajah godine.
U vjetru osluškivah glas Salomona,
odgovarah srcem zaručnice,
tad zavoljeh miris smirne,
oazu Judejske pustinje
i grozdove njene.
Sanjah kuću od cedra i svodovlje čempresa.
Razgovarah sa srnama i košutama,
zaklinjah srebrnu mjesečinu
za blagost tvoga sna.
Ljubav romorom tišine budi ritam vremena,
budno srce ga osjeća, pamti, slijedi.
Bio si strast, bila sam žudnja
dosanjane budućnosti.
pod svodom godina život.
Dijana Jelčić...
|
