dinajina sjećanja

subota, 23.11.2024.

Dan za pamćenje...





Slap Koćuša se nalazi na rijeci Mlade koja niže slapa mijenja ime u Trebižat. Nalazi se 5 km uzvodno od Vitine i oko 12 km od Ljubuškog. Visina slapa je pet, a dužina 50 metara. Prirodna oaza hercegovaökog kamenjara... suze zemlje talože”sedru” u poeziju prohujalog vremena... vodopad Koćuša romori povijest krša i rodoslovlja dobrih ljudi.




Sanjam te, promatram tvoje lice, pitam se
sanjaš li isti san?
Pričinja mi se postali smo simbioti,
godine su učinile svoje.Otvaraš oči,
probudila te moja budnost i tišina,
muk trenutka uranja u prostor…

Tvoj glas ga razgrće,
koliko dugo si budna?
nisam spavala, samo sam sanjala,
spavaš li ti uopće?...

Samo spavanje je besmisleno, gubitak vremena,
ne volim praznine u postojanju, puko spavanje
je nemoć, bijeg, izgnanstvo sebe iz sebe!

Mudruješ, to nije zdravo.
ni minulo nije zdravo!
Zaobilaziš temu.
Zaokružujem evoluciju u snovitost istine,
uranjam u zbilju bez ograničenja slobode,
bez moćnika, vlastodržaca i zabrana,
u našim glavama se zrcali svemir,
mi bdijemo nad globusom i
bojimo se ulaska vanzemaljaca u naš san…

To je razlog tvom bdijenju?
da, bdijem na vratima našeg vremena,
igram se riječima, lutam labirintom svijesti,
vidim nas na Kočuši, čujem romor našeg sna...




Dijana Jelčić


Oznake: Koćuša, slap, Hecegovina, san

- 16:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 26.08.2016.

Dan za pamćenje... Koćuša...



Slap Koćuša se nalazi na rijeci Mlade koja niže slapa mijenja ime u Trebižat. U blizini slapa nalaze se mlinovi i stupe, od kojih neki i danas rade. Dolina zelene rijeke prepuna poezije kapi. Trnuci provedeni tamo ostaju u riznici sjećanja kao blješteći dragulji, kao vjerni čuvari lijepih uspomena... kao tkivo snova




Sanjam te… promatram tvoje lice… sanjaš li isti san?… često nam se isprepletu snovi… ponekada mi se pričinja da smo postali simbioti… godine su učinile svoje… otvaraš oči… probudila te moja budnost i tišina… jutri na obzoru svijesti… muk trenutka uranja u prostor…

Tvoj glas ga razgrće…
koliko dugo si budna?...
nisam spavala… samo sam sanjala…
spavaš li ti uopće?...

Samo spavanje je besmisleno… gubitak vremena…
ne volim praznine u postojanju… puko spavanje je mehanizam nemoći, bijeg, izgnanstvo sebe iz sebe…


Mudruješ, to nije zdravo…
ni mitologija nije zdrava, a ipak se njome lječimo…
zaobilaziš temu…

Dodirujem srž egzistencije… otvaram neispisano poglavlje u knjizi postanka… zaokružujem evoluciju u snovitost istine… uranjam u zlatno doba bez ograničenja slobode, bez moćnika, vlastodržaca i pravila, u vrijeme savršenog postojanja u snu...

Poslije Titanomahije je došlo do podjele… na nebo, zemlju, more i podzemlje…
titani su izgubili san… bogovi zavladaše svijetom… nama darovaše san.

I osvetu, poslije Atlasove smrti mi smo preuzeli njegov grijeh… i njegovu kaznu… u našim glavama se zrcali cijeli svemir… mi bdijemo nad globusom i bojimo se ulaska vanzemaljskih uljeza u naš san…


To je razlog tvom bdijenju?


Da, preuzela sam Finnegansovo bdijenje… bdijem nad rađanjem i umiranjem sretnih trenutaka, bdijem na vratima našeg vremena… riješavam gordijski čvor intertekstualnosti Joyceovog romana, igram se riječima, aluzijama, stvaram osobnu kozmogoniju … lutam beskonačnim labirintom svijesti, mijenjajući spoznaju kao što se mjenjaju čestice i valovi svjetlosti u Koćuši, u poeziji slapa…i sanjam život…


Trenuci na Koćuši... utjelovljenje sna... slike govore više od tisuću riječi...























Da, to je bio nezaboravan dan... dan poezije kapi, snova i zagrljaja...

Dijana Jelčić



Oznake: Hercegovina, Koćuša, san, dolina Neretve

- 07:47 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>