Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

Bezimeni križevi...





Stoji grad, tuga, ruho ravnice zapleteno u godine
nad rijekom magla sjećanja i tišina sna.
Nad gradom oblak isplakanih suza,
rijeka romori uspomenom
i jecajem




U prividu pamćenja govor Dunava i Vuke
utiha ravnice, svjedočanstvo obnove
baroka i ljubav čovjeka…
Vukovar, 2018.




Sjećanje na polje bezimenih križeva, mladu ženu pod raspelom,
njene suze i jato ptica,
"Dolazi ovamo svakoga dana." reče mi nepoznata starica.
"Znači i vi ste ovdje svaki dan."
Starica me pogleda očima punim suza.
"Dolazim ovamo i pitam se zašto sam preživjela vrijeme umiranja."
"Koliko ih oplakujete?"
"Ostala sam sama, a bilo nas je na tisuće." zajeca starica
"I nemate nijedan grob?"
"Imam sjećanja i ovaj križ pod kojim čekam smiraj u smrti"
"Tko ste vi?"
"Starica koja tuguje."
"Tko ste bili prije užasa?"
"Učiteljica mladosti koja je iz školskih klupa
branila grad i danas ovdje počiva bezimena"






Škabrnja danas obilježava godišnjicu stradanja civila i branitelja,
Mučki je ubijeno i masakrirano 43 civila i 15 hrvatskih branitelja.
Nakon rata još je šestero mještana stradalo od zaostalih
minsko-eksplozivnih sredstava.





Dijana Jelčić


Post je objavljen 18.11.2024. u 08:18 sati.