Omamljujuća samoća...
Na dlanu zbilje ranjeno srce, širio se pjesaž
neostvarenih želja, na oltaru zrelosti
lice bez osmijeha.
U omamljujućoj samoći zavoljeh tugu,
laž izrećenu na žrtveniku rastanka,
jecaj pričina neželjenog htijenja,
prevara pobješnjelih osjećaja,
dugo tugovanje i traganje
za nekom uspomenom. .
poljupci nestadoše u buketu tek ocvalih ruža,
u gustišu trnovitog zaborava, želje zgusnute
u krater umrlog vulkana. Dugo tihovanje!
Erupcija je bila nježna, kao san u snu,
kao želja u noći zvijezda padalica,
Dijana Jelčić
|
