Još uvijek pamtim susret nakon trideset i pet godina čekanja.
Slavio si četrdeseti rođendan, bilo mi je trideset i osam.
bilo je ljeto 1986.
Na daskama koje život znače si kazivao svoju monodramu...
Svatko ima svoju Hekubu koja mu nije ništa...
tada na plakatu i navlakuša, Moj jebeni život.
Pljesak je bio gromoglasan, pozivali smo te bezbroj puta
ponovo na scenu. Na kraju osobna čestitanja, rukovanja,
stajala sam na kraju reda. uzbuđena.
Hoće li se sjetiti susreta u vlaku prema jugu?
Voda dolazi iz zemlje, rekao je grleći me.
Još uvijek pamtim tren preobražaja, osjećaj rađanja drugačije mene.
pamtim jesen i susret u teatarskom kafiću.
Još uvijek mirišeš na chanell5!
A ti još uvijek imaš Hekubu koja ti nije ništa!
Kako tad, tako i sad!!!
.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 08.11.2024. u 09:19 sati.