U Arkadiji...
“Cijeli naš život je potraga za ljubavlju. Naša potraga osujećena je mnogim zamkama koje nas čekaju na putu.
Jedna od najopasnijih zamki je vrijeme. Dovoljno je da zakasnimo na sekundu i već smo propustili našu sreću.”
Dubravka Ugrešić
Zalutala u močvari poželi ubrzati vrijeme.
u daljini smijeh odraslih, smijeh djece,
zvono s neke crkve raspolovi dan.
Ona pruži ruke ka suncu,
jedan svjetli pogled dotkanu je kao
vjetar u sutonu odlazećeg ljeta
njen lagani čun zaluta među lotose.
Na laticama sjaj zalazečeg sunca,
čovjek je sjeo u čun pored nje,
hladno, suho korito rijeke
proromori toplinom.
Ljeto, to naglo ljeto, spusti zavjesu,
jesen je stigla okusom kestenja,
jabuka i vina iz kamena.
Ja sam u Arkadiji, pomisli osjećajući
moć krševite zemlje, močvare, lotosa
i zarljaja čovjeka nježnih dlanova.
sretna je, nije zakasnila ni sekundu...
Dijana Jelčić
|
