Župa Gospe Fatimske

30.12.2006., subota

UZ BLAGDAN SVETE OBITELJI - 31. PROSINCA 2006.

"Životni je izazov u njegovu najsvetijem dijelu: u obitelji. Na nju se danas vrše razni pritisci iz kulture i društva i narušavaju joj stabilnost. U nekim je zemljama ugrožava i zakonodavstvo napadajući, penekad i izravno, njezinu prirodnu strukturu koja može biti i jest isključivo zajedništvo muškarca i žene utemeljeno na braku. Neka se ne dopusti, da zakoni uskog i neprirodnog shvaćanja čovjeka ruše obitelj, prvotni i nezamjenjivi izvor supružničke sreće, odgoja djece i društvenog blagostanja. Neka sve to nadvlada pravedna, uzvišena i čista ljudska ljubav koja se temeljno i na najbolji način očituje upravo u obitelji."

Založimo se za obitelj,
kolijevku života i ljubavi,
prvotno mjesto očovječenja.

Ako je čovjek put Crkve, obitelj je "put do čovjeka", prirodno okruženje u kojem se čovjek otvara životu i društvu. Obitelj je mjesto jakih emocija, suživota u kojem se stvara osobnost. Ona je posebno vrijedno mjesto očovječenja i sredstvo religiozne društvenosti, ona jamči potrebnu čvrstinu za skladan rast djece i odgojno poslanje roditelja.
"Posebna pozornost, nadalje, treba biti zajamčena pastoralu obitelji, koji je još potrebniji u povijesnomu trenutku kao što je sadašnji, a koji bilježi sve širu i dublju krizu te temeljne institucije... Poglavito treba djelovati tako da kršćanske obitelji sve cjelovitijim evanđeoskim odgojem daju uvjerljiv primjer mogućnosti braka življenoga po svemu sukladno Božjemu planu i istinskim zahtjevima ljudske osobe: osobe supružnika, a ponad svega najkrhkije osobe, djeteta."

papa Ivan Pavao II

- 15:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.12.2006., nedjelja

S NAMA BOG...

Bog hotimice postaje nemoćan;
nemoćan upravo poput malenoga djeteta.
Svijet sanja o bogatstvu, a Bog postaje siromašan.
Svijet želi čast i slavu, a Bog je se odriče, izabirući poniznost i malenost.
To je poruka Božića i betlehemskih jaslica, uz koje mudraci s Istoka nalaze »Mariju, majku njegovu«.
Marija je prva klanjateljica Novorođenoga; ona koja svjedoči i upozorava na vrijednost tihog, skrovitog života, na vrijednost šutnje i ponizne molitve u koju Bog dolazi te dariva ono što nitko drugi ne može darovati. U konačnici dariva sama sebe.

U društvu mudraca i pastira pridružimo se Mariji i Josipu u istinskom poklonu pred Novorođenim.
Za rođendan donesimo mu srca prepuna ljubavi i smilovanja prema onima s kojima se je poistovjetio.
I jedino tada i samo tada istinski ćemo shvatiti bit Božića,
Boga koji postaje malen,
s-nama-Bog.

SRETAN VAM I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ !

- 19:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.12.2006., petak

BOŽIĆNA MOLITVA

Dan radosti dolazi, Oče nebeski,
i kruni godinu mirom i dobrom voljom.

Pomozi nam ispravno se prisjetiti Isusova rođenja,
da možemo sudjelovati u pjesmi anđela,
u veselju pastira,
i u klanjanju mudraca.

Zatvori vrata mržnje i otvori vrata ljubavi
diljem svijeta.

Nek' sa svakim poklonom stigne ljubaznost
i dobre želje sa svakim pozdravom.

Oslobodi nas od zla blagoslovom koji Krist donosi,
i uči nas da budemo sretni s čistim srcima.

Nek' nas božićno jutro oduševi
da budemo Tvoja djeca,
a božićna večer nek' nas spusti u krevet
s mislima zahvalnosti
i praštanja, poradi Novorođenoga.

Henry VAN DYKE

- 08:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.12.2006., subota

Čemu se radovati? (uz 3. nedjelju došašća)

Svakodnevno čujemo o ratovima, terorističkim napadima, prirodnim katastrofama, bolestima u kojima stotine i tisuće nevinih ljudi izgubi život. Svakodnevni porast svih vrsta kriminala, mnoštvo pobačaja koji se počine svaki dan, raspadanje obitelji, nezaposlenost, opća depresija ne daju baš mnogo razloga za radost. Danas kad je čovjek najjeftinija roba i najugroženija životinja naše vrijeme sve više prima nekakvo apokaliptičko, ali beznadno obilježje. Kome se danas u borbi za opstanak još isplati činiti dobro, žrtvovati sebe za druge i opće dobro?! Danas kao da je glavno načelo carpe diem – iskoristi dan i to u kontekstu one uzmi sve što ti život pruža. Za nas kršćane to ne bi smjelo biti tako!

Ono po čemu se mi trebamo razlikovati od drugih je kršćanska nada – iščekivanje ponovnog dolaska Gospodina Isusa Krista i njegov konačni sud; to nas treba radovati. Prvi kršćani, a među njima posebno vrijedi istaknuti sv. Pavla, vjerovali su da će Krist ponovno doći još za vrijeme njihovog naraštaja, te ih je ta vjera nosila i u progonima i u mučenjima. Njihov život sastojao se u toj radosnoj nadi. Radosno su iščekivali Kristov konačni sud, pobjedu dobra, Božjega milosrđa i pravednosti. Kroz povijest, osobito srednji vijek, Kristov dolazak sve se više promatrao kao dies irae – dan srdžbe, a kršćanski Bog sve više kao strogi sudac. I danas se teško otarasiti tog pogrešnog viđenja Boga, koji nam se, upravo suprotno, objavio u Novom zavjetu kao ljubav (1 Iv 4, 8b). Tako je iščekivanje tog radosnog dana i konačnog susreta s Njim postalo strahovanje od suda i izbjegavanje svake pomisli na taj dan.

Umjesto takvog stava, Pavao nas danas poziva da zauzmemo pravi kršćanski stav:

Braćo! Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu (Fil 4, 4-7).

I danas se isplati radovati! Živeći s radosnom nadom u Gospodinov dolazak i utječući se njegovoj milosti i danas se isplati suprotstaviti kulturi smrti, gradeći bolji i pravedniji svijet, poštujući dostojanstvo svakog čovjeka kao slike Božje. U svjetlu te nade temeljne ljudske i kršćanske vrijednosti dobivaju smisao, a svakodnevna, bezobzirna trka za prolaznim biva smještena u drugi plan, kamo joj je i mjesto. Iščekujući radosno Dan Gospodinov, dan u kojem će se sve nepravde ispraviti, spremnije ćemo podnositi tegobe današnjice, jer nas čeka vječna sreća u Bogu. Krist nam je već svojim uskrsnućem pokazao da zlo i smrt nemaju zadnju riječ! U ovom došašću, kad se pripremamo slaviti uspomenu na prvi Gospodinov dolazak, pokušajmo sebi posvijestiti radost njegova drugog dolaska i konačnog susreta s njime u vječnosti, kad će biti novo nebo i nova zemlja (Otk 21, 1), kada ćemo biti oslobođeni sve ljudske prolaznosti i nedostatnosti.

Iščekujmo taj dan radosno kličući: Dođi, Gospodine, Isuse! (Otk 22, 20c)

- 20:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.12.2006., subota

DOŠAŠĆE

Dok smo još u vremenu građanske godine, Crkva slavi početak nove Liturgijske godine s Prvom nedjeljom Došašća. Došašće - od latinske riječi ad venio, što znači doći - liturgijsko vrijeme očekuje Adventus Domini, Dolazak Gospodina. Dok dani postaju kraći i hladniji, pripremamo se za “Sunce Pravde” koje dolazi kako bi zapalilo naša srca svojim svjetlom i svojom ljubavlju.
Vječna Riječ, koja je van svakog vremena, postala je Utjelovljena Riječ u vremenu, te stoga posvetila svo vrijeme. U vremenu Došašća očekujemo dolazak Krista kao djeteta u štali u Betlehemu (prošlost), kao milost u našim dušama (sadašnjost), te kao suca na kraju vremena (budućnost).
Vrijeme Došašća ispunjeno je pripremanjem i iščekivanjem. Svatko se priprema za Božić - kupovinom i ukrašavanjem, spremanjem kolača i čišćenjem. Prečesto, naime, se zaokupimo materijalnim pripremama, te gubimo iz vida prave razloge našeg djelovanja: Utjelovljena Riječ dolazi boraviti među nas. Mi kršćani bi trebali usredotočiti pažnju na duhovnu stranu Božića, za razliku od sekulariziranog potrošačkog svijeta oko nas.
Usred silne žurbe tipične za ovo doba godine pokušajmo učiniti od ovog vremena Došašća vrijeme iščekivanja i čežnje, obraćenja i nade, razmišljanja o nevjerojatnoj ljubavi i poniznosti. Prilikom kupovine i spremanja kolača, prisjetimo se nešto kupiti i pripremiti za potrebite. Dok ukrašavamo prostorije svojih domova, ne smijemo zaboraviti pripremiti mirno mjesto u našim srcima, u kojem će boraviti naš Spasitelj.
To je vrijeme kada svako srce dršće nekim djetinjim veseljem u očekivanju skorih božićnih radosti. To je vrijeme kada se na naše duše spušta mir, kada ljudi sve jasnije osjećaju blizinu Božanstva koje je dolazi na ovaj svijet da bi sebi privuklo svako srce. Sve u Došašću kao da šapuće o Njegovu dolasku. I polumrak onih dragih zornica, i adventske pjesme i ono treperavo blistanje svijeća u polutamnim oltarima. U sve tom kao da iskri duboka čežnja dugih vjekova prije Krista za onim Obećanim, koji je imao doći, kao da govori blažena slutnja da dan Njegova pohoda nije daleko. Mi kršćani tada se sjećamo da je on već tu i da smo mi sretni baštinici drevnih obećanja. I mir i sreća sjeda tada na naše duše - sreća djece Božje.
U došašću Crkva ima pred očima dvostruki dolazak Spasiteljev - onaj dolazak njegov koji se zbio u vremenu i dolazak na koncu vremena, kada će doći kao sudac živih i mrtvih. U Došašću nam je dano da iskusimo svu čežnju starozavjetnih vjernika za Spasiteljem, za obećanim Mesijom, ali nam je također dano da iskusimo ljepotu blagoslova koji je na nas došao po Spasitelju. Kroz cijelo Došašće provlači se tiha radost nadanja.
No Došašće je i pokorničko vrijeme jer nam se pred oči stavlja i onaj drugi dolazak koji moramo dočekati budni i spremni jer Krist dolazi kao sudac koji svakome sudi po njegovim djelima. Stoga je vrijeme iščekivanja ujedno i vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da činimo djela pokore, kako ne bi strepili od toga drugog dolaska, već ga iščekivali u miru i radosti. Tako su ta dva dolaska isprepletena, a Crkva nam pred oči stavlja Betlehemsko djetešce kako bi u nama posvjestila da nam je to dijete došlo da nas spasi od propasti i suda. Došašće je osobito vrijeme koje nam je Crkva odredila da bi svoju pažnju mogli usmjeriti na darove koje nam donosi Božansko dijete, da bi pobudili žarku želju i čežnju za njima, te da bi sve svoje snage slili u molitve i nastojanja da te darove u punini i primimo.

- 18:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

RASPORED SVETIH MISA I MISNE NAKANE:

ŽUPNE AKTIVNOSTI:
ŽUPNE KATEHEZE- raspored:
8. razred
- subotom u 9,00 sati
PRVOPRIČESNICI
3. r. i stariji
- subotom u 10,00 sati
MINISTRANTI
SVAKI drugi petak
ŽUPNI ZBOR
UTORKOM U 20,00 sati
Voditelj:g. Mladen Magdalenić
Pučko pjevanje u Podbrestu:
UTORKOM u 19,00 sati

Free Web Site Counter

...klikni pa vidi, možda ti se svidi...
VARAŽDINSKA BISKUPIJA
MLADI VARAŽDINSKE BISKUPIJE
KATOLICI
MISLI SRCA
MOLITVA ONLINE
IGRE
UDŽBENIK ZA ROME
UPOZNAJ ROMSKI KATEKIZAM
ŠKOLA OREHOVICA

SVETIŠTE GOSPE FATIMSKE FATIMA-PORTUGAL
POVIJEST FATIMSKOGA SVETIŠTA ZAPOČINJE 13. SVIBNJA 1917. GODINE KADA SE, USRED RATNIH RAZARANJA ZA VRIJEME PRVOGA SVJETSKOG RATA, BLAŽENA DJEVICA MARIJA U MJESTU COVA DA IRIA, U BLIZINI FATIME U PORTUGALU, UKAZALA TROJE MALIH PASTIRA: LUCIJI OD ISUSA, FRANJI MARTU I JACINTI MARTO. GOSPA SE DJECI UKAZIVALA IDUĆIH PET MJESECI, UVIJEK 13. U MJESECU. POSLJEDNJEM UKAZANJU, 13. LISTOPADA 1917, NAZOČILO JE 70.000 LJUDI. KASNIJE SE GOSPA JOŠ DVA PUTA UKAZALA LUCIJI, KOJA JE U MEĐUVREMENU POSTALA REDOVNICA, ZAPOVJEDIVŠI JOJ SLAVLJENJE PET PRVIH SUBOTA U MJESECU. GODINE 1919. GRADI SE KAPELA UKAZANJA, A BAZILIKA SE POČINJE GRADITI 1928. GODINE DA BI BILA POSVEĆENA 7. LISTOPADA 1953. FATIMA POSTUPNO DOBIVA SLUŽBENU CRKVENU POTVRDU KAO MARIJANSKO SVETIŠTE SVJETSKIH RAZMJERA: GODINE 1930. MJESNI BISKUP POTVRĐUJE AUTENTIČNOST UKAZANJA, A 1931. PORTUGALSKI BISKUPI POSVEĆUJU PORTUGAL BEZGREŠNOM SRCU MARIJINU. GODINE 1942. PAPA PIO XII. POSVETIO JE BEZGREŠNOM SRCU CIJELI SVIJET, A 1951. U FATIMI JE OKONČANA SVETA JUBILARNA GODINA. PAPA PAVAO VI. HODOČASTI U FATIMU NA PEDESETU OBLJETNICU UKAZANJA 13. SVIBNJA 1967, A IVAN PAVAO II. DOLAZI ZAHVALITI FATIMSKOJ GOSPI ZA PREŽIVJELI ATENTAT ISTOGA DANA, 13. SVIBNJA, 1982. TE 1991. GODINE. GODIŠNJE SE U FATIMSKOM SVETIŠTU OKUPI OKO ČETIRI MILIJUNA HODOČASNIKA. UKAZANJA USRED RATNIH RAZARANJA, POBJEDA BEZBOŽNE KOMUNISTIČKE IDEOLOGIJE U RUSIJI UBRZO NAKON TOGA, GOSPINO OBEĆANJE DA ĆE SE RUSIJA OBRATITI, POSVEĆENJE SVIJETA MARIJINU SRCU USRED RATA, ČINJENICA DA JE SADAŠNJI PAPA ODABRAO UPRAVO FATIMU KAKO BI ZAHVALIO ZA ŽIVOT NAKON IZLJEVA MRŽNJE - SVE TO GOVORI KAKO FATIMU TREBA PROMATRATI KAO VELIKU PORUKU MIRA, A PREDUVJET MIRA JE OBRAĆENJE.

Župa Gospe Fatimske - OREHOVICA