Župa Gospe Fatimske - OREHOVICA

20.10.2006., petak


29. nedjelja kroz godinu (B)
Pristupe k Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: "Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo." A on će im: "Što hoćete da vam učinim?" Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?" Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati to je onih kojima je pripravljeno." Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge" (Mk 10,35-45).

Gdje je točno došlo do ovoga razgovora nije sigurno; neki su mišljenja da je to bilo u Pereji a drugi nedaleko od Jerihona. Ivan i Jakov, Zebedejevi i Salomini sinovi su cijelo vrijeme svoga školovanja u Kristovoj školu bili svjedoci svih važnijih učiteljevih nastupa: nazočni su kod uskrsnuća Jairove kćeri, na brdu preobraženja, a bit će svjedoci i Kristove muke u getsemanskom vrtu. Njihova direktna molba pokazuje da imaju veliko povjerenje u Krista. On je uostalom već obećao da će sjesti na dvanaest prijestolja i suditi dvanest Izraelovih plemena (usp. Mt 19,28). No oni idu još korak dalje: željeli bi postati najveći među apostolima. Isusa nagovaraju, neka ih u svome kraljevstvu posadi jednog s desna, a drugoga slijeva. Desna strana vladara je uvijek bila počasna a ponekada to je i mjesto na lijevoj strani (usp. 2 Sam 16,6) . Braća žele zaposjesti prva i najviša mjesta. Nečuvena molba! Može ih se označiti kao se hoće, ponosne ili sebične, ali se iskreno mora priznati da je njihova molba neobično zanimljiva. Oni su uporni: žele biti što bliže Kristu. U tome nam svima mogu biti veliki primjer. Budući da je Isus na putu u Jerusalem oni misle da će Krist sada uspostaviti stoljećima očekivano kraljevstvo a njih postaviti na najviša mjesta. Još nisu shvatili da je Krist na putu u muku i smrt, te ako žele s njim vladiti moraju s njime i «ustrajati» (2. Tim 2,12). Oni žele krunu prije križa! A mi?
«Ne znate što ištete!» Nisu svjesni da je patnja jedini put po kojem se stiže do časti u kraljvstvu Božjem. «Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?» «Čašu piti» znači prihvatiti patnju i muku... (usp. Mt 26,39; Iv 18,11). Da li su pripravni poći u patnju i mučeništvo?
Njihov je odgovor nedvojben: «Možemo!» Zadivljuje nas ta njihovo predanje i odlučnost kojom žele kročiti Kristovim putem. Samo onaj koji se predaje u ruke dobrom Bogu, može se nadati da će ga on povesti sretnom stazom i njegov život učiniti plodnim. Isusov odgovor sadrži indirektno obećanje: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni». Time im je Krist nagovijestio što ih čeka a što će ubrzo i uslijediti: stariji brat Jakov bio je pogubljen kao jeruzalemski biskup nekoliko godina nakon kamenovanja đakona Stjepana, a mlađi Ivan biva hapšen, bacan u tamnice da bi u podmakloj dobi morao poći u izgnanstvo na otok Patmos.
«Ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati». Dodjeljivati mjesta njemu lijevo i desno je u Očevoj nadležnosti. Poslušni Isus se u potpunosti podlaže Očevoj volji radi koje je na sebe uzeo ljudsko tijelo i postao siromašan (usp. 2. Kor 8,9).
«Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti.» Razlog njihova gnjeva je sebičnost i težnja za vlašću na što će ih Isus božanski poučiti: «Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj!» Primjer im je dao on sam. Iako je bio veći od svih, nije želio da mu se služi, nego je služio. Prošao je svijetom čineći dobro svima koje je susrećao. Svoj je život žrtvovao da bi mi živjeli. Povukao se na zadnje mjesto da bi nas učinio velikim. Na Isusovu desnu i lijevu stranu vodi samo onaj put na kome ljudi bratski i sestrinski koračaju ne pitajući tko je prvi i najveći.




- 17:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.10.2006., ponedjeljak


STRAH OD INICIJATIVA...
Vlč. Antun Štefan – u listiću Varaždinske katedrale razmišlja o ovonedjeljnoj poruci ovako:
Dobro je osjećati se kao braća i sestre na svetoj misi, ali moramo paziti da to
ne postane geto koji monopolizira Krista. O čemu govorimo? Duh Božji ne
dopušta da ga se zarobi. Ne odrežimo ni prebrzo ni olako 'grešnike', 'slabe' i
'drugačije' iz naše sredine koje smo, zbog naše superiorne umišljenosti, u
opasnosti prezirati. Ne budimo razlog obeshrabrenja 'malenih' u našoj
sredini. Tko su ti-maleni? Zanimljivo, uvijek ih vidimo oko sebe, a sebe
nikad ne smatramo malenima? U današnjem evandelju sv. Marko je sabrao
savjete koje je Isus izgovorio ovdje-ondje i napravio od njih buket. Prvo što
Isus prokazuje je provincijalizam, i ne bilo kakav, nego eklezijalni
provincijalizam. Eklezijalni provincijalizam koji je prepun straha od svega
što dolazi sa strane, što je drugačije od našeg, što 'bježi' našoj zamišljenoj
kontroli. Straha od drugačijih duhovnosti, od novoga, od nedoživljenoga,
itd. Spriječiti takve 'izvan' naše grupe i naših horizonata, kočiti inicijative
koje ne dolaze iz naše sredine, znači biti prepreka Duhu Božjemu! Znači biti
duhovno ograničen i nazadan. Mislimo npr. na mnoge laike koji zasigurno
imaju puno dobrih inicijativa za rast Isusove zajednice, ali ih se ne uzima za
ozbiljno, jer bi po nekima takve inicijative, trebale biti samo kleričke.
Radujmo se dobrome, makar nema našu naljepnicu! Onaj koji nije protiv
nas, za nas je. Svjedoci smo da danas u Crkvi, a tako je bilo i prije, postoje
svađe, zavisti, podmetanja. Isus je bio navijestio svoju muku i smrt.
Zahtijevao od svojih da budu sluge svima, da ne traže prva mjesta. A u
današnjem evanđelju apostol Ivan reagira tako nesavršeno: sa željom da
dominira, da vlada, da bude jedini važan. Želio je samo za sebe imati Isusa.
Divimo se Isusu i njegovoj širini pristupa, osobito njegovoj netrpeljivosti
prema svakoj vrsti sektarizma i netolerancije. Isus nas želi autentičnim
katolicima, univerzalnim kršćanima, s velikim razumijevanjem za
različitost. Ivan Pavao II je na početku svojega pontifikata zavikao: “Ne
bojte se!” Isus će iskoristiti ovu priliku da nam svima pomogne da u svojem
apostolskom djelovanju budemo plemeniti. Poziva nas da se izvučemo iz
naših uskogrudnosti i da suradujemo s drugima. U mnogo čemu se tu
trebamo promijeniti na bolje. Moramo biti spremni raditi sa svima. Pronaći
zaječnicke točke koje nas približavaju drugima i od tuda započeti
zajedničko djelovanje. Benedikt XVI. je nedavno rekao: «Cijela Crkva»,
kako je volio reči papa Ivan Pavao II, «je jedan veliki pokret vođen od Duha
Svetoga, koji teče kroz povijest i zalijeva je Božjom milošcu da bi ona dala
mnoštvo plodova dobrote, ljepote, pravde i mira.»

- 20:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


RASPORED SVETIH MISA I MISNE NAKANE:
Image and video hosting by TinyPic

ŽUPNE AKTIVNOSTI:

ŽUPNE KATEHEZE- raspored:
8. razred
- subotom u 9,00 sati
PRVOPRIČESNICI
3. r. i stariji
- subotom u 10,00 sati
MINISTRANTI
SVAKI drugi petak
ŽUPNI ZBOR
UTORKOM U 20,00 sati
Voditelj:g. Mladen Magdalenić
Pučko pjevanje u Podbrestu:
UTORKOM u 19,00 sati
Free Web Site Counter
Free Web Site Counter

...klikni pa vidi, možda ti se svidi...

VARAŽDINSKA BISKUPIJA
MLADI VARAŽDINSKE BISKUPIJE
KATOLICI
MISLI SRCA
MOLITVA ONLINE
IGRE

UDŽBENIK ZA ROME
UPOZNAJ ROMSKI KATEKIZAM
ŠKOLA OREHOVICA

Image and video hosting by TinyPic

SVETIŠTE GOSPE FATIMSKE FATIMA-PORTUGAL
POVIJEST FATIMSKOGA SVETIŠTA ZAPOČINJE 13. SVIBNJA 1917. GODINE KADA SE, USRED RATNIH RAZARANJA ZA VRIJEME PRVOGA SVJETSKOG RATA, BLAŽENA DJEVICA MARIJA U MJESTU COVA DA IRIA, U BLIZINI FATIME U PORTUGALU, UKAZALA TROJE MALIH PASTIRA: LUCIJI OD ISUSA, FRANJI MARTU I JACINTI MARTO. GOSPA SE DJECI UKAZIVALA IDUĆIH PET MJESECI, UVIJEK 13. U MJESECU. POSLJEDNJEM UKAZANJU, 13. LISTOPADA 1917, NAZOČILO JE 70.000 LJUDI. KASNIJE SE GOSPA JOŠ DVA PUTA UKAZALA LUCIJI, KOJA JE U MEĐUVREMENU POSTALA REDOVNICA, ZAPOVJEDIVŠI JOJ SLAVLJENJE PET PRVIH SUBOTA U MJESECU. GODINE 1919. GRADI SE KAPELA UKAZANJA, A BAZILIKA SE POČINJE GRADITI 1928. GODINE DA BI BILA POSVEĆENA 7. LISTOPADA 1953. FATIMA POSTUPNO DOBIVA SLUŽBENU CRKVENU POTVRDU KAO MARIJANSKO SVETIŠTE SVJETSKIH RAZMJERA: GODINE 1930. MJESNI BISKUP POTVRĐUJE AUTENTIČNOST UKAZANJA, A 1931. PORTUGALSKI BISKUPI POSVEĆUJU PORTUGAL BEZGREŠNOM SRCU MARIJINU. GODINE 1942. PAPA PIO XII. POSVETIO JE BEZGREŠNOM SRCU CIJELI SVIJET, A 1951. U FATIMI JE OKONČANA SVETA JUBILARNA GODINA. PAPA PAVAO VI. HODOČASTI U FATIMU NA PEDESETU OBLJETNICU UKAZANJA 13. SVIBNJA 1967, A IVAN PAVAO II. DOLAZI ZAHVALITI FATIMSKOJ GOSPI ZA PREŽIVJELI ATENTAT ISTOGA DANA, 13. SVIBNJA, 1982. TE 1991. GODINE. GODIŠNJE SE U FATIMSKOM SVETIŠTU OKUPI OKO ČETIRI MILIJUNA HODOČASNIKA. UKAZANJA USRED RATNIH RAZARANJA, POBJEDA BEZBOŽNE KOMUNISTIČKE IDEOLOGIJE U RUSIJI UBRZO NAKON TOGA, GOSPINO OBEĆANJE DA ĆE SE RUSIJA OBRATITI, POSVEĆENJE SVIJETA MARIJINU SRCU USRED RATA, ČINJENICA DA JE SADAŠNJI PAPA ODABRAO UPRAVO FATIMU KAKO BI ZAHVALIO ZA ŽIVOT NAKON IZLJEVA MRŽNJE - SVE TO GOVORI KAKO FATIMU TREBA PROMATRATI KAO VELIKU PORUKU MIRA, A PREDUVJET MIRA JE OBRAĆENJE.