Pristupe k Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: "Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo." A on će im: "Što hoćete da vam učinim?" Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?" Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati to je onih kojima je pripravljeno." Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge" (Mk 10,35-45).
Gdje je točno došlo do ovoga razgovora nije sigurno; neki su mišljenja da je to bilo u Pereji a drugi nedaleko od Jerihona. Ivan i Jakov, Zebedejevi i Salomini sinovi su cijelo vrijeme svoga školovanja u Kristovoj školu bili svjedoci svih važnijih učiteljevih nastupa: nazočni su kod uskrsnuća Jairove kćeri, na brdu preobraženja, a bit će svjedoci i Kristove muke u getsemanskom vrtu. Njihova direktna molba pokazuje da imaju veliko povjerenje u Krista. On je uostalom već obećao da će sjesti na dvanaest prijestolja i suditi dvanest Izraelovih plemena (usp. Mt 19,28). No oni idu još korak dalje: željeli bi postati najveći među apostolima. Isusa nagovaraju, neka ih u svome kraljevstvu posadi jednog s desna, a drugoga slijeva. Desna strana vladara je uvijek bila počasna a ponekada to je i mjesto na lijevoj strani (usp. 2 Sam 16,6) . Braća žele zaposjesti prva i najviša mjesta. Nečuvena molba! Može ih se označiti kao se hoće, ponosne ili sebične, ali se iskreno mora priznati da je njihova molba neobično zanimljiva. Oni su uporni: žele biti što bliže Kristu. U tome nam svima mogu biti veliki primjer. Budući da je Isus na putu u Jerusalem oni misle da će Krist sada uspostaviti stoljećima očekivano kraljevstvo a njih postaviti na najviša mjesta. Još nisu shvatili da je Krist na putu u muku i smrt, te ako žele s njim vladiti moraju s njime i «ustrajati» (2. Tim 2,12). Oni žele krunu prije križa! A mi?
«Ne znate što ištete!» Nisu svjesni da je patnja jedini put po kojem se stiže do časti u kraljvstvu Božjem. «Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?» «Čašu piti» znači prihvatiti patnju i muku... (usp. Mt 26,39; Iv 18,11). Da li su pripravni poći u patnju i mučeništvo?
Njihov je odgovor nedvojben: «Možemo!» Zadivljuje nas ta njihovo predanje i odlučnost kojom žele kročiti Kristovim putem. Samo onaj koji se predaje u ruke dobrom Bogu, može se nadati da će ga on povesti sretnom stazom i njegov život učiniti plodnim. Isusov odgovor sadrži indirektno obećanje: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni». Time im je Krist nagovijestio što ih čeka a što će ubrzo i uslijediti: stariji brat Jakov bio je pogubljen kao jeruzalemski biskup nekoliko godina nakon kamenovanja đakona Stjepana, a mlađi Ivan biva hapšen, bacan u tamnice da bi u podmakloj dobi morao poći u izgnanstvo na otok Patmos.
«Ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati». Dodjeljivati mjesta njemu lijevo i desno je u Očevoj nadležnosti. Poslušni Isus se u potpunosti podlaže Očevoj volji radi koje je na sebe uzeo ljudsko tijelo i postao siromašan (usp. 2. Kor 8,9).
«Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti.» Razlog njihova gnjeva je sebičnost i težnja za vlašću na što će ih Isus božanski poučiti: «Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj!» Primjer im je dao on sam. Iako je bio veći od svih, nije želio da mu se služi, nego je služio. Prošao je svijetom čineći dobro svima koje je susrećao. Svoj je život žrtvovao da bi mi živjeli. Povukao se na zadnje mjesto da bi nas učinio velikim. Na Isusovu desnu i lijevu stranu vodi samo onaj put na kome ljudi bratski i sestrinski koračaju ne pitajući tko je prvi i najveći.