Svakodnevno čujemo o ratovima, terorističkim napadima, prirodnim katastrofama, bolestima u kojima stotine i tisuće nevinih ljudi izgubi život. Svakodnevni porast svih vrsta kriminala, mnoštvo pobačaja koji se počine svaki dan, raspadanje obitelji, nezaposlenost, opća depresija ne daju baš mnogo razloga za radost. Danas kad je čovjek najjeftinija roba i najugroženija životinja naše vrijeme sve više prima nekakvo apokaliptičko, ali beznadno obilježje. Kome se danas u borbi za opstanak još isplati činiti dobro, žrtvovati sebe za druge i opće dobro?! Danas kao da je glavno načelo carpe diem – iskoristi dan i to u kontekstu one uzmi sve što ti život pruža. Za nas kršćane to ne bi smjelo biti tako! Ono po čemu se mi trebamo razlikovati od drugih je kršćanska nada – iščekivanje ponovnog dolaska Gospodina Isusa Krista i njegov konačni sud; to nas treba radovati. Prvi kršćani, a među njima posebno vrijedi istaknuti sv. Pavla, vjerovali su da će Krist ponovno doći još za vrijeme njihovog naraštaja, te ih je ta vjera nosila i u progonima i u mučenjima. Njihov život sastojao se u toj radosnoj nadi. Radosno su iščekivali Kristov konačni sud, pobjedu dobra, Božjega milosrđa i pravednosti. Kroz povijest, osobito srednji vijek, Kristov dolazak sve se više promatrao kao dies irae – dan srdžbe, a kršćanski Bog sve više kao strogi sudac. I danas se teško otarasiti tog pogrešnog viđenja Boga, koji nam se, upravo suprotno, objavio u Novom zavjetu kao ljubav (1 Iv 4, 8b). Tako je iščekivanje tog radosnog dana i konačnog susreta s Njim postalo strahovanje od suda i izbjegavanje svake pomisli na taj dan. Umjesto takvog stava, Pavao nas danas poziva da zauzmemo pravi kršćanski stav: Braćo! Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu (Fil 4, 4-7). I danas se isplati radovati! Živeći s radosnom nadom u Gospodinov dolazak i utječući se njegovoj milosti i danas se isplati suprotstaviti kulturi smrti, gradeći bolji i pravedniji svijet, poštujući dostojanstvo svakog čovjeka kao slike Božje. U svjetlu te nade temeljne ljudske i kršćanske vrijednosti dobivaju smisao, a svakodnevna, bezobzirna trka za prolaznim biva smještena u drugi plan, kamo joj je i mjesto. Iščekujući radosno Dan Gospodinov, dan u kojem će se sve nepravde ispraviti, spremnije ćemo podnositi tegobe današnjice, jer nas čeka vječna sreća u Bogu. Krist nam je već svojim uskrsnućem pokazao da zlo i smrt nemaju zadnju riječ! U ovom došašću, kad se pripremamo slaviti uspomenu na prvi Gospodinov dolazak, pokušajmo sebi posvijestiti radost njegova drugog dolaska i konačnog susreta s njime u vječnosti, kad će biti novo nebo i nova zemlja (Otk 21, 1), kada ćemo biti oslobođeni sve ljudske prolaznosti i nedostatnosti. Iščekujmo taj dan radosno kličući: Dođi, Gospodine, Isuse! (Otk 22, 20c) |
Dok smo još u vremenu građanske godine, Crkva slavi početak nove Liturgijske godine s Prvom nedjeljom Došašća. Došašće - od latinske riječi ad venio, što znači doći - liturgijsko vrijeme očekuje Adventus Domini, Dolazak Gospodina. Dok dani postaju kraći i hladniji, pripremamo se za “Sunce Pravde” koje dolazi kako bi zapalilo naša srca svojim svjetlom i svojom ljubavlju. Vječna Riječ, koja je van svakog vremena, postala je Utjelovljena Riječ u vremenu, te stoga posvetila svo vrijeme. U vremenu Došašća očekujemo dolazak Krista kao djeteta u štali u Betlehemu (prošlost), kao milost u našim dušama (sadašnjost), te kao suca na kraju vremena (budućnost). Vrijeme Došašća ispunjeno je pripremanjem i iščekivanjem. Svatko se priprema za Božić - kupovinom i ukrašavanjem, spremanjem kolača i čišćenjem. Prečesto, naime, se zaokupimo materijalnim pripremama, te gubimo iz vida prave razloge našeg djelovanja: Utjelovljena Riječ dolazi boraviti među nas. Mi kršćani bi trebali usredotočiti pažnju na duhovnu stranu Božića, za razliku od sekulariziranog potrošačkog svijeta oko nas. Usred silne žurbe tipične za ovo doba godine pokušajmo učiniti od ovog vremena Došašća vrijeme iščekivanja i čežnje, obraćenja i nade, razmišljanja o nevjerojatnoj ljubavi i poniznosti. Prilikom kupovine i spremanja kolača, prisjetimo se nešto kupiti i pripremiti za potrebite. Dok ukrašavamo prostorije svojih domova, ne smijemo zaboraviti pripremiti mirno mjesto u našim srcima, u kojem će boraviti naš Spasitelj. To je vrijeme kada svako srce dršće nekim djetinjim veseljem u očekivanju skorih božićnih radosti. To je vrijeme kada se na naše duše spušta mir, kada ljudi sve jasnije osjećaju blizinu Božanstva koje je dolazi na ovaj svijet da bi sebi privuklo svako srce. Sve u Došašću kao da šapuće o Njegovu dolasku. I polumrak onih dragih zornica, i adventske pjesme i ono treperavo blistanje svijeća u polutamnim oltarima. U sve tom kao da iskri duboka čežnja dugih vjekova prije Krista za onim Obećanim, koji je imao doći, kao da govori blažena slutnja da dan Njegova pohoda nije daleko. Mi kršćani tada se sjećamo da je on već tu i da smo mi sretni baštinici drevnih obećanja. I mir i sreća sjeda tada na naše duše - sreća djece Božje. U došašću Crkva ima pred očima dvostruki dolazak Spasiteljev - onaj dolazak njegov koji se zbio u vremenu i dolazak na koncu vremena, kada će doći kao sudac živih i mrtvih. U Došašću nam je dano da iskusimo svu čežnju starozavjetnih vjernika za Spasiteljem, za obećanim Mesijom, ali nam je također dano da iskusimo ljepotu blagoslova koji je na nas došao po Spasitelju. Kroz cijelo Došašće provlači se tiha radost nadanja. No Došašće je i pokorničko vrijeme jer nam se pred oči stavlja i onaj drugi dolazak koji moramo dočekati budni i spremni jer Krist dolazi kao sudac koji svakome sudi po njegovim djelima. Stoga je vrijeme iščekivanja ujedno i vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da činimo djela pokore, kako ne bi strepili od toga drugog dolaska, već ga iščekivali u miru i radosti. Tako su ta dva dolaska isprepletena, a Crkva nam pred oči stavlja Betlehemsko djetešce kako bi u nama posvjestila da nam je to dijete došlo da nas spasi od propasti i suda. Došašće je osobito vrijeme koje nam je Crkva odredila da bi svoju pažnju mogli usmjeriti na darove koje nam donosi Božansko dijete, da bi pobudili žarku želju i čežnju za njima, te da bi sve svoje snage slili u molitve i nastojanja da te darove u punini i primimo. |
RASPORED SVETIH MISA I MISNE NAKANE:
ŽUPNE AKTIVNOSTI: