< | veljača, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Dana 6. listopada 2005. godine Hrvatski sabor raspravljao o prijedlogu Zakona o potvrđivanju Memoranduma o suglasnosti o osnivanju Nacionalnog fonda između RH i EU. U toku rasprave o predloženom zakonu, Klub zastupnika Hrvatske narodne stranke predložio je zaključak kojim Sabor obavezuje Vladu RH da svakih šest mjeseci Saboru podnosi izvješće o korištenju sredstava predpristupnih fondva EU namjenjih Hrvatskoj. Sabor je s 93 glasa „za“ i 3 „suzdražana“ prihvatio naš prijedlog. Od tada je prošlo 17 mjeseci a Vlada Saboru nije dostavila NI JEDAN izvještaj. Ocjenjujući da su podaci o korištenju sredstava predpristupnih fondova EU od nacionalnog značaja i da javnost ima pravo znati koliko je sredstava povućeno, za koje programe ili projekte i kako se ta sredstva koriste odlučili smo Saboru podnjeti interpelaciju o radu Vlade. To je naime jedini poslovnički način da kao oporba prisilimo Vladu da poštuje zaključke Sabora... Cijeli tekst pročitajte na www.xportal.hr |
"Nisam znao", "Obmanuli su me!", to su glavne točke obrane koju je ovih dana izgovarao Branko Vukelić, ministar gospodarstva, kada je u Saboru zatražena njegova odgovornost jer je u vrijeme sklapanja štetnih ugovora u Brodosplitu bio predsjednik Nadzornoga odbora. Dobio je i odvjetnika: Damir Polančec, potpredsjednik Vlade, ponudio je Vukeliću obrazloženje da je zapravo Uprava smišljeno obmanjivala Nadzorni odbor, a Vukelić je brže-bolje kimao glavom - "Da, da, smišljeno su me obmanjivali". "Nisam čuo, nisam vidio, odlutale su mi misli, nisam pitao, baš sam se malo zamislio", dovoljno je danas u Hrvatskoj da biste kao predsjednik Nadzornog odbora bili posve amnestirani bilo kakve odgovornosti za ono što je činila Uprava. Dok danas slušam kako ministar gospodarstva ponosno ističe činjenicu da nije pitao, da nije slušao ili razumio, ne mogu a da se ne prisjetim kako sam u čudu čitala zapisnik sa sjednice Nadzornoga odbora na kojoj se raspravljalo o spornim ugovorima Brodosplita, koji je cnn.blog.hr još u rujnu prošle godine objavio u cijelosti... Cijeli tekst pročitajte na www.business.hr |
Način na koji je podnesen dugoočekivani zahtjev za provođenjem istrage o pranju pet milijuna dolara u splitskom škveru protiv aktera Gorana Vukasovića, Ante Luetića i Drage Mačeka, upućenima u funkcioniranje sudske istrage otkriva jednu bitnu činjenicu: zbog načina na koji je podnesen istražni zahtjev, bez prethodne kaznene prijave i privođenja osumnjičenih, istraga je predodređena da traje godinama, a osumnjičenima je ostavljeno više nego dovoljno vremena da pokušaju "urediti" dokaze, ili da utječu na svjedoke, ako smatraju da im je to potrebno. Većina medija izostanak policijske kaznene prijave protumačila je sabotiranjem postupka od korumpiranih lokalnih policijskih dužnosnika. No, premda neobično postupanje policije svakako odmah upada u oči, ne treba biti naivan i zaboraviti da su u cijeloj priči ulozi ipak mnogo veći. Riječ je, naravno, o ulozi Nadzornog odbora, prije svega ministra Branka Vukelića i Siniše Poljaka, bliskog Sanaderova prijatelja. Predizborni manevri Premda je nesporno da su od sindikata bili upozoreni na nezakonitosti u ugovorima, Državno odvjetništvo (DORH) protiv njih nije pokrenulo postupak, zaključivši da su zapravo bili obmanuti od Uprave. Kako se u toj situaciji članovi Uprave mogu braniti? Naravno, tvrdnjom da su imali blagoslov Nadzornog odbora te da nisu obmanuli njegove članove. U predizbornoj godini riječ je o više nego delikatnoj situaciji. Manipuliranje postupkom u slučaju aktualne uprave škvera vidljivo je u svakoj pojedinoj fazi... Cijeli tekst pročitajte na www.slobodnadalmacija.hr |
Radio Dalmacija na svojem web siteu donosi vijest o HDZ-ovom stranačkom skupu u Omišu. Vijest sama po sebi ne bi bila interesantna da se na tom skupu Sanader nije osvrnuo na aferu Brodosplit pri čemu je Sanader izjavio slijedeće: Prošlo je vrijeme paušalnih optužaba za kriminal i stavljanja krivnje na leđa cijele stranke, a to je pokazao i ishod glasovanja u Saboru o povjerenju ministru Branku Vukeliću" - rekao je Sanader. "Mi tražimo da se sve to ispita i da se individualizira krivnja i zato ne možemo prihvatiti SDP-ov pristup koji tvrdi - to je HDZ. Ne, to ima ime i prezime. Sanader se ovdje služi Miloševićevom taktikom, zvanom zamjena teza. Iako nisam glasnogovornik SDP-a, cijela priča je počela od Branka Vukelića (dakle imamo ime i prezime) koji je kao predsjednik NO Brodosplita dozvolio sklapanje štetnih ugovora. SDP drži da je Vukelić kriv i zato je u Saboru tražio smjenu Vukelića. U Saboru se nije glasalo o tome da li je HDZ upleten u aferu Brodosplit, već se glasalo o Vukelićevoj odgovornosti. No kako je HDZ-ova većina u Saboru odlučila da Vukelić nije odgovoran, samim time HDZ je na sebe preuzeo odgovornost za aferu Brodosplit. Prema tome sada SDP ima potpuno pravo za prozivanje čitavog HDZ-a kad je u pitanju odgovornost za aferu Brodosplit. |
11. siječnja u emisiji Otvoreno Ratko Maček ustvrdio je da je Sanaderov račun iz Verone kod njega i da ga je 15 novinara dobilo na uvid. Zanimljivo kako nikad nismo čuli niti jednog od tih 15 tajanstvenih novinara da je izjavio kako je vidio taj račun. Tko su ti novinari? Ako znate tko su, javi te nam. |
...bio je ne službeni nadimak Vladimira Zagoreca, koji je zaradio od predstavnika stranih kompanija. Nadimka koji govori više o njemu samome od svega do sad izrečenog. Lika koji se kroz nakazni sustav poremećenih pravila vrijednosti od Čermakovog potrčka uspeo do čina generala i pomoćnika Ministra obrane za opremanje i nabavu OSRH. Nisam mu držao svijeću, ali znam što se o njemu pričalo unutar sustava. Znači ako su lagali mene, lagat ću i ja vas. No vjerujem da je ovo što će te čuti, jako blizu istini. Možda je u nekim sitnim dijelovima prijenosa informacja došlo do pojave šuma i distorzije istih, ali to je ne znatno. Moguće greške su par milijuna gore ili dolje... Pa odakle početi? Od srednje geodetske i karijere koju je započeo kao potrčko u MORH-u? Od državne tvrtke RH Alan za razvoj i nabavu naoružanja ili od trenutka kad se Čermak odlučio povući sa funkcije glavnog logističara HV i njega postavio kao svog zakonitog prestolonasljednika? Možda najbolje da preskočim uvertiru i puknem vas odmah sa ciframa u glavu. Današnja tjeralica je raspisana zbog nekih tričavih 5 milja dolara u svijetlucavim kamenčičima, a to je bio sitniš iz uredskog sefa, prema onome što je inače prolazilo kroz njegove ruke... Cijeli tekst pročitajte na 012station.blog.hr |
Afera Brodosplit se nastavlja u svojem punom sjaju. Jutarnji list javlja da je državno odvjetništvo (DORH) podnijelo je zahtjev za pritvaranjem Drage Mačeka (čovjeka kojemu je na austrijski račun sjelo 6 milijuna dolara), Gorana Vukasovića (direktora Brodosplita), Ante Leutića (komercijalista u Brodosplitu), Matea Tramontane (predsjendik uprave Brodotrogira) te Ivice Donka, Ivana Cesareca, Danijela Nikolića i Hrvoja Matovinovića. I to je to… Nigdje se ne spominje Branko Vukelić koji je predsjednik NO Brodosplita i koji je bio upoznat sa svim tim nezakonitostima zbog kojih je DORH zatražio pritvor i pokrenuo istragu. Ne spominje se ni Sanaderov prijatelj Siniša Poljak koji je u to doba bio dopredsjednik NO Brodosplit. Iako je pokretanje istrage i zahtjev za pritvorom korak naprijed u odnosu na početne tvrdnje iz policije kako je sve u redu, još jednom se pokazalo da u Hrvatskoj pravosuđe nije neovisno od politike. Tome u prilog idu dvije činjenice. 1.) Izostavljanje Branka Vukelića i Siniše Poljaka kao najodgovornijih osoba u aferi, jer ako su oni svojim nadzorom ustanovili da je sve u redu i da su odobrili sporne ugovore onda bi prema lancu zapovjedne odgovornosti oni prvi trebali biti na optuženičkoj klupi. Baš kao što su to u Haagu naši generali. 2.) Rezultati istrage objavljuju se dan uoči saborske rasprave o odgovornosti Branka Vukelića u aferi Brodosplit. Objavljivanje rezultata istrage tempirano je tako da Sanader može mahati tim rezultatima u Saboru govoreći kako je Vukelić nevin i kako se bespotrebno raspravlja o Vukeliću. I kad sam već spomenuo naše generale u Haagu, spomenimo i našeg „najzaslužnijeg“ generala Vladimira Zagorca koji je, gle čuda, postao nedostupan hrvatskoj policiji, baš kad su ga htjeli posjetiti u vezi tamo nekakvih dragulja koje je Zagorac, vjerojatno zabunom odnio sa sobom kad je predavao dužnost u MORH-u. Pitam se hoće li se i ovom prigodom oglasiti stožer za obranu digniteta domovinskog rata i stati u obranu našeg generala Zagorca kojeg se svi sjećamo kako je skakutao po blatnim rovovima kad je bilo najteže? Hoće li biti kakvih prosvjednih okupljanja? |
Svakodnevno smo bombardirani velikim aferama, rekli bismo od strateškog i nacionalnog značaja, tako da nam gotovo neopaženo prolazi fino tkanje gluposti i bezobrazluka koje se uvlači i u najsitnije pore svakodnevice … Evo zato dva sitna, ali ne i beznačajna primjera koji pokazuju jedan osebujan način razmišljanja ljudi koji imaju prilike makar malo utjecati na naše živote. U petak je na «Stojedinici» u emisiji «Grad pleše…» gostovao gospodin Jelušić, zamjenik gradonačelnika. Kao i obično, u emisiju su se javljali i slušatelji. Tako se jedan od njih predstavio kao zaposlenik firme koja za upravitelje stambenih zgrada obavlja razne hitne i nužne intervencije u stambenim zgradama. Objasnio je kako svojim servisnim automobilima idu na intervencije u sve dijelove grada (uključujući i pješačke zone) i pri tome imaju probleme s parkiranjem. Pitao je stoga postoji li mogućnost izdavanja posebnih parkirnih dozvola za takva interventna vozila kako bi im se olakšao posao. Gospodin Jelušić odgovorio je kako nemaju namjeru izdavati takve dozvole jer «… zamislite kako bi se u gradu uskoro stvorile gužve jer bi se takve dozvole zloupotrebljavale i takvi bi se automobili parkirali svuda i kada ne bi bili na intervencijama…». Gospodin Jelušić poslao je građanima ovim odgovorom veoma jasnu poruku: poštenim građanima i dalje ćemo oteľavati život jer ne znamo sankcionirati nepoštene (ili nismo sposobni domisliti se rješenju). U mnogim europskim gradovima ovo pitanje je efikasno riješeno, posebno u Beču koji je omiljena destinacija Zmaja od Kamenitih vrata IV … sve je već izmišljeno, samo to treba preslikati i prilagoditi našim uvjetima. Ovakav nakaradan stav gospodina Jelušića podsjetio me na jedan drugi primjer, također sa «Stojedinice», ovaj puta iz emisije «Parliament Show». Mislim da je to bilo negdje u prosincu 2006. godine ili možda početkom siječnja 2007. … no nije ni bitno. Dakle, dva slušatelja, neovisno jedan o drugome postavila su pitanje Policijskoj upravi Zagrebačkoj zbog čega ne poduzima ništa protiv vozača koji nepropisno parkiraju na pješačkoj stazi … jedna lokacija bila je čini mi se negdje u Ilici, a druga negdje u blizini Jaruna. Jedan od slušatelja objasnio je u svom pitanju kako zbog takvog načina parkiranja mora silaziti s nogostupa na kolnik kojim jure automobili što može biti opasno osobito kad su u pitanju mala djeca – bilo kad odrasli vode djecu, bilo kad ona idu sama. Invalide u kolicima nisu spominjali, ali možemo sami zamisliti pred kakvim nepremostivim preprekama se oni nađu u takvoj situaciji. U ime PU Zagrebačke odgovorila je glasnogovornica Aleksandra Ljuba i to ovako: «PU Zagrebačka upoznata je s problemom nedostatka parkirnih mjesta na toj lokaciji. Vlasnike nepropisno parkiranih vozila ne kažnjavamo jer smatramo kako bi to moglo izazvati revolt velikog broja građana koji su navikli već godinama ovako parkirati… itd. itd. » Kako bi odagnala svaku sumnju da sam možda pogrešno čuo, gospođa Ljuba još je jednom ponovila isti odgovor, ovaj puta za onu drugu lokaciju za koju se zanimao drugi slušatelj. Molim?! WTF?! A što je s pješacima – odraslima, djecom, invalidima… kojima zakon (navodno) daje za pravo da se neometano kreću pješačkim stazama? Bi li i oni možda mogli biti revoltirani? Tko je dao pravo policiji da donosi odluke kada će kažnjavati prekršitelje zakona, a kada neće? Ma prava «JUBITO škola mišljen ja!» s.o. |
Portal javno.com donosi vijest kako je predsjednik Matice umirovljenika Hrvatske Vladimir Lokmer, predao zahvalnicu premijeru Ivi Sanaderu zbog dobre suradnje i radi položaja umirovljenika. - Istaknuo bi suradnju s potpredsjednicom Vlade Jadrankom Kosor, koja je sa svojim ministarstvom, pomogla u organizaciji sportskih susreta umirovljenika u Karlovcu, naglasio je Lokmer i dodao da je materijalni položaj i dostojanstvo umirovljenika nakon dugo vremena krenulo na bolje. Bilo bi urnebesno smiješno da nije tragično jer upravo pod ovom vladom umirovljenici bilježe najniže mirovine u odnosu na prosječnu plaću. Upravo je ova HDZ-ova vlada promijenila izračun formule mirovine i time doprinijela sve većem zaostajanju mirovina za prosječnom plaćom, a povrat duga kojim se tako voli hvaliti Ivo Sanader, koncipiran je tako da na kraju u biti umirovljenici sami sebi vraćaju dug jer sredstva predviđena za povrat duga dolaze iz nove snižene formule za izračun mirovina. |
U današnjem tiskanom izdanju Jutarnjeg lista možete naći i vijest kako se u rujnu ove godine očekuje početak gradnje mosta za Pelješac. Ta vijest nagnala me da malo prosurfam netom i pronađem HRT-ovu vijest od 10.studenog 2005. godine kada je Sanader svečano otvorio početak radova na… pazite sad… „Projektu Pelješac“. Tada mi ta formulacija „projekt Pelješac“ nije bila neobična i jednostavno sam ju prečuo, kao pretpostavljam i 99% drugih koji su čuli tu vijest. U sjećanju nam je jedino ostalo da su radovi otvoreni. No sada, kada je izvjesno da će most navodno početi s izgradnjom najranije u rujnu 2007, uoči samih izbora (zanimljivog li tajminga), ta formulacija poprima sasvim novo značenje. Tehnički gledano, otvaranje projekta može biti bilo što, pa čak i projekt hrvatskog svemirskog programa. Možemo se okupiti recimo u Vukovaru i tamo početi s projektom otvaranja najmodernijeg kozmodroma u tom dijelu Evrope. Kada ga izgradimo 2234. stvarno će i bit najmoderniji. Jedino što Sanader neće poživjeti do te godine, ali to sad nije bitno. I kad već spominjem Sanadera, da ne ispadne da se njegovo ime spominje uzalud, spomenimo da je Sanader nakon prosvjetljenja što ga je doživio saznanjem da i pokretnine čine imovinu, nadopunio imovinsku karticu u kojoj navodi da njegova pokretnina vrijedi milijun i pol kuna. Milijun i pol kuna… kad ovako razmišljam o toj svoti, razmišljam o tome koliko je to Sanader slika golišavih ljepotica dostavio tjedniku Start… koliko je to mukotrpnog rada bilo uloženo u stvaranje te vrijednosti… koliko je to Austrijskih firmi završilo u bankrotu … koliko štednje i odricanja, koja je sezalo toliko daleko da se Sanader u Hrvatsku vratio nekakvim polovnim Mercedesom, a u prtljažniku samo „miljon“ kuna i nekoliko satova. |
Najnoviji Feral tribune donosi odličan tekst o „najdražoj ljubimici nacije“, Nevenki Tuđman, te kako je (za sad) izbjegla zatvor zahvaljujući svojim političkim zaštitnicima. Ovdje prenosimo najzanimljiviji dio teksta. ...I tako je, eto, na prag konačnog dovršetka dovedena široka i dugotrajna operacija u kojoj je Nevenka Tuđman unaprijed bila određena za pobjednicu. Tako se kraju primakla sudsko-politička trakavica u kojoj su se tijesno isprepleli politika, korupcija i kriminal, i tako je udaren pečat tekućoj farsi što se popularno naziva antikorupcijskom kampanjom čija je marketinška i verbalna ispraznost namijenjena evropskim činovnicima: onaj koji je priznao optužbe i potanko opisao državno-familijarni korupcijski lanac što mu je donosio milijune kuna osuđen je i proglašen običnim kriminalcem; ona koja je bila ključna ličnost rečenog lanca i koja se bogatila isključivo zahvaljujući društvenoj snazi vlastitog prezimena oglašena je nevinom i sad se mirno može smijati u lice svom nekadašnjem naivnom poslovnom partneru i svim običnim smrtnicima za koje vrijede zakoni ove zemlje. Smijati se može i sudac Vladimir Pavleković koji se zasigurno ponosi vlastitom inteligencijom što ga dovodi do najnevjerojatnijih obrazloženja kad valja osloboditi nedodirljivu princezu s Tuškanca koja je, kako je u optužnici bila napisala bivša USKOK-ova tužiteljica Marinka Orlić, iskazala "bezgraničnu gramzivost i pljačkanje države u ratu, dok su mnogi njezini građani bili nezaposleni i grcali u bijedi"... Cijeli tekst pročitajte na www.feral.hr |
Posljednjih nekoliko dana, kako sam objavio nekoliko tekstova o „zaštićenim“ najmoprimcima i stanarskom pravu na cnn.blog.hr, javili su se neki pojedinci, anonimni, koji ostavljaju razne komentare u kojima prilično pogrdno govore o „zaštićenim“ najmoprimcima i ujedno iznose niz neistina. Prva neistina kojom se uvijek pokušava kontrirati je da su nositelji stanarskog prava u nacionaliziranim bili u tuđim privatnim stanovima za kikiriki. To nije istina, jer po tada važećim zakonima, nacionaliziran ili društveni stan bilo je pravno isto i svi su plaćali istu najamninu i još posebno izdvajali u stambeni fond, bez obzira u kakvom su se stanu nalazili. Dakle to po tadašnjim zakonima niti je bio tuđi privatan stan, niti su oni nešto jeftinije stanovali od drugih. Stanarsko pravo bilo je jedno jedino za sve stanove i nosioci stanarskog prava u čitavoj Jugoslaviji imali su jednaka prava, ali i obaveze. Jedno od tih prava je i nasljedno pravo. Što to znači? To znači da je nosioc stanarskog prava imao pravo na taj stan dokle god je on živ ili postoje njegovi potomci. To pravo bilo je i nasljedno. Drugim riječima to je bilo trajno pravo. Ovdje dolazimo do druge neistinite teze, a to je da stanarsko pravo nije vlasništvo. Stanarsko pravo je vlasništvo i imovina. To dokazuje i otkup svih onih stanova nad kojima je postojalo stanarsko pravo za 10% tržišne vrijednosti. Da stanarsko pravo nije bilo vlasništvo i imovina onda bi se ti stanovi otkupljivali po tržišnim cijenama, a ne za samo 10% od tržišne vrijednosti. No kako je stanarsko pravo de facto imalo obilježja 90% vlasništva (jedino što nosioc stanarskog prava nije smio je prodati stan, sve ostalo smio je kao da je vlasnik stana) država je odlučila nosiocima stanarskog prava omogućiti otkup stanova za 10% tržišne vrijednosti kako bi nosioci stanarskog prava stekli 100%-tno vlasništvo nad tim stanovima. Dakle vrijednost stanarskog prava je bila 90% tržišne vrijednosti i samim time stanarsko pravo je i imovina. Da ovo nisu bezvezne tlapnje potvrđuje i izjava prof. dr. Ivana Padjena s fakulteta političkih znanosti u Zagrebu objavljena u Feral tribuneu od rujna 2005.: „Stanarsko pravo je, naravno, vlasničko pravo, pa shodno tome uživa kao ljudsko pravo zaštitu i po Ustavu i po Konvenciji te tu zaštitu treba da pruže i hrvatski sudovi i Evropski sud za ljudska prava. Shodno tome, Republika Hrvatska treba svima nekadašnjim nosiocima stanarskog prava, uključivo one koji su to pravo izgubili uslijed ratnih okolnosti te one koji su to pravo imali na stanovima u privatnom vlasništvu, omogućiti da otkupe pravo vlasništva na tim stanovima pod uvjetima Zakona o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo.“ Treća neistina je da zemljišne knjige dokazuju da su nacionalizirani stanovi u biti privatni stanovi i da oni koji su upisani u zemljišnim knjigama, nominalni vlasnici, polažu pravo na nacionalizirane stanove. Ta bi tvrdnja stajala da su nominalni vlasnici imali vlasnička prava nad tim stanovima, ali oni ih de facto nisu imali. Nominalni vlasnici nisu ni na koji način mogli raspolagati tom imovinom i ako ćemo već govoriti o tome tko je raspolagao kakvim vlasničkim pravima onda su nosioci stanarskog prava imali daleko veća vlasnička prava (imali su 90% vlasničkih prava) od nominalnih vlasnika. Na ovom mjestu valja istaknuti da je nacionalizacija bila ogromna nepravda, ali nju nisu počinili nosioci stanarskog prava već država i država je ta koja mora obeštetiti nominalne vlasnike stanova, ali ne na način da se nanose nove nepravde (jer nosioci stanarskog prava nisu krivi što su se našli u nacionaliziranom stanu) već da pošteno obešteti nominalne vlasnike. Pa čak niti Vatikan ne zahtijeva apsolutni povrat imovine, već samo one imovine koja se može vratiti, a da se pri tome ne stvaraju nove nepravde. Za onu imovinu koja se ne može vratiti država se obavezala obeštetiti crkvu i na to je Vatikan pristao. Na isti taj način trebaju se obeštetiti nominalni vlasnici stanova. Vratiti što se može vratiti, a da se pri tome ne čine nove nepravde. Nominalni vlasnici često pokušavaju argumentirati kako je stanarsko pravo komunistička izmišljotina i da je zato ništavno, što je neistina. Hrvatska je slijednica SFRJ (što je zapisano i u Ustavu RH) i kao takva preuzela je sve zakone i obveze koje je imala SFRJ. Isto tako sva stečena prava u SFRJ prenijela su se u RH, a jedno od tih prava je i stanarsko pravo. 1996. godine ukida se stanarsko pravo, ali to ne znači da ono više ne postoji. Stečena prava ne mogu se ukinuti i o tome jasno govori i Aneks G rezolucije 1096 VE koji govori o tome da se sva stečena prava u vrijeme SFRJ i nakon raspada SFRJ do 1996. godine moraju poštovati. Dakle kad se kaže da je stanarsko pravo ukinuto to znači da se više ne može stjecati novo stanarsko pravo, ali stečeno stanarsko pravo ostaje dokle god se vlasnik tog prava sam ne odrekne. Odricanje od tog prava nosioci stanarskog prava napravili su kroz kupovinu stanova za 10% tržišne vrijednosti. Oni koji nisu otkupili stanove i nisu se svojevoljno odrekli svojeg stanarskog prava i dalje imaju stanarsko pravo. Zakon ih može tretirati kao „zaštićene najmoprimce“, ali zakon im ne može oduzeti stečeno pravo. To vam je kao da netko proglasi sve sklopljene brakove u SFRJ nevažećima samo zato jer su sklopljeni u komunizmu. Kad bi bila istina da su nominalni vlasnici stvarni vlasnici oduzetih stanova, a da su „zaštićeni najmoprimci“ nekakvi uljezi koji silom hoće nešto što nije njihovo, već bi se odavno donio zakon koji bi im te stanove vratio, ali je svakome jasno da to ne ide tako jer bi se time samo nanijela nova nepravda i ništa se ne bi riješilo. Zato država ne donosi zakone već čeka da nosioci stanarskih prava tzv. „zaštićeni najmoprimci“ jednostavno umru jer su to mahom ljudi od 60, 70, 80 pa i više godina kojima nije još preostalo puno života. I kad svi ti ljudi umru, problem stanarskog prava će jednostavno nestati. Eto tako se to rješava u ovoj zemlji na brdovitom Balkanu. |
Na euklid.blog.hr možete pročitati odličnu analizu dosadašnjeg tijeka bolonjskog procesa u visokom školstvu. Euklid je po točkama obradio svaki od problema koji je do sada isplivao, a ti su: 1.) Reforma je zbrzana i provedena bez valjane pripreme 2.) Studijski programi ne slijede duh bolonjske škole 3.) Nedostatak prostora 4.) Nedostatak nastavnika 5.) Upitna mobilnost nastavnog i administrativnog osoblja 6.) Porast postotka akademski obrazovanih građana u populaciji 7.) Podizanje kvalitete visokoškolske nastave Za svaku od tih točaka euklid je napravio posebnu analizu i nudi rješenja koja su u nekim dijelovima vrlo lako izvediva, tehnički gledano, ali se onda tu upliće politika i proces zapinje sve više i više… |
Procelnik gradskog Ureda za kulturu, Pavle Kalinic, je odlucio alternativcima odrzati predavanje o transparentnosti trosenja proracunskog novca. Odlucio je striktno prekontrolirati kuda odlazi navodno ipak odobrenih cca. 550.000 kuna. Da, da... to je clan iste one stranke koja upravlja gradom. Kako? Ideje njihove, a benzin nas! 1. Znate li da se za 7300 kuna moze kupiti: 1 dnevna soba ( cca 5000 kuna) + solidan TV ( 1300 kuna) + solidna Hi Fi linija ( 1000 kuna). 2. Znate li sto je grad za taj iznos NASIH novaca kupio? 1. ( slovima: jedna) stolicu za Lisinski. 3. Znate da je to odradjeno BEZ natjecaja i da je tako placeno 14,000.000 kuna od VASEG novca? Nakon svega, sad se netko pravi jako posten, fin i dosljedan, laprdajuci o nekakvih 550.000 kuna koje ce kao trebati vrlo razvidno potrositi. Slazem se sa transparentnim trosenjem poreznih novaca, ali u SVIM slucajevima i na svim nivoima. P.S. Roman Iljifa i Petrova se zvao "12 stolica", a postoji i jos jedan koji se zove "Zlatno tele".Telci su u ovom slucaju porezni obveznici u ocima gradske vrhuske. Ali nikako zlatni. Preneseno s gnews.blog.hr |
Ministar gospodarstva Branko Vukelić hvali se brojkama u Vjesniku i kaže kako hrvatsko poduzetništvo strelovito napreduje, što je prepoznao i Bruxelles. Glavni kriterij za takvu ministrovu ocjenu su brojke. Statistika. Bilo bi jasnije da je ministar iznio podatke što točno te brojke znače u realnom svijetu u kojemu građani žive od rada i plaće. Stoga sam izdvojio članak iz Vjesnika i usporedio ga s nedavnim člankom iz Banka magazina, koji također kroz statistiku govori o hrvatskom poduzetništvu. "Uspjeh je vidljiv prema faktorima koji mjere poduzetničku aktivnost, kao što je TEA indeks kojim se mjeri broj novonastalih tvrtki prema broju stanovnika. Taj koeficijent je u Hrvatskoj 2003. iznosio 3,6, u 2005. - 6,11, a u 2006. godini TEA indeks je dosegnuo 8,58, što je Hrvatsku visoko pozicioniralo u usporedbi s ostalim zemljama, smjestivši je s 42. na 18. mjesto. To je najbolji dokaz da smo pokrenuli poduzetništvo." Ministar Branko Vukelić u Vjesniku, 16. 02. 2007. Podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) objavljeni u ponedjeljak otkrivaju kako polovica aktivnih pravnih osoba u Hrvatskoj nema niti jednog zaposlenog. Naime, od 111,1 tisuća aktivnih pravnih osoba njih 55,9 tisuća nije imalo registriranog niti jednog zaposlenog, podaci su DZS za prosinac prošle godine. Banka.hr, 05. 02. 2007. Preneseno s flop.blog.hr |
Na adresu CNN Bloga stigao je jedan zanimljiv mail kao reakcija na posljednje „uspjehe“ hrvatskog pravosuđa, samoubojstvo „zaštićenog“ najmoprimca iz Splita, te Horvatinčićevo „umijeće“ brzinskog kupovanja nacionaliziranih nekretnina nad kojima su u tijeku sudski postupci. Cijenjeno Uredništvo, Molim Vas da objavite slijedeće pismo, s kojim su se složili i mnogi drugi nositelji stanarskog prava u tzv. privatnim neuseljivim stanovima. ---------------------------------------------------- Stanarsko pravo je zakonito, trajno vlasničko pravo i imovina nositelja tog prava. Stanarsko pravo u našim (tzv. privatnim neuseljivim) stanovima NIJE ukinuto odredbama Zakona o najmu stanova (iz 1996. god.), jer je to ukidanje NIŠTAVNO po Aneksu G međunarodnog Ugovora o pitanjima sukcesije. Po tom ugovoru, koji je jači od zakona, ništavan je i nevažeći svaki prisilni prijenos prava na imovinu, koji je izvršen nakon 1990. god. [čl 2.(1)(b)], te se moraju poštivati svi ugovori koje su građani zaključili do 31. prosinca 1990. godine [čl.2.(2)]. Drugim riječima, ništavne su zakonske odredbe o oduzimanju naše imovine (t.j. stanarskog prava), te se moraju poštovati naši ugovori kojima smo trajno stekli to pravo. Odredba o ukidanju našeg stanarskog prava je diskriminacijska, pljačkaška, zločinačka zakonska odredba, koja se ne može usporediti s ničim drugim, nego samo s rasnim, nacističkim, fašističkim, staljinističkim i sličnim zakonima i zlodjelima. Iz novina su poznati slučajevi maltretiranja nositelja s. p. od strane sudova i države, presudama o deložacijama i sl., donesenim na temelju Zakona o najmu stanova. Jedna od tih osoba nedavno si je oduzela život (Dragomir Zehetner, u Splitu, prema Jutarnjem listu od 1. II. 2007., str.7.)! Po Zakonu o sudovima (čl. 52.) predsjednik Vrhovnog suda RH priseže, da će se pridržavati Ustava i zakona, te štititi slobode i prava čovjeka. Po čl. 134. istog zakona, sudac porotnik također priseže da će se pridržavati Ustava i zakona. Prisežu li i ostali suci da će se pridržavati USTAVA, a ne samo zakona? Bez obzira na prisegu, smatraju li oni, da se Ustav njih ne tiče, te da smiju kršiti ljudska prava zasnivajući svoje presude na apsurdnim zakonskim odredbama i odlukama Ustavnog suda, koje su OČITO protivne Ustavu i Aneksu G?! Ako je neki sudac u Hitlerovoj Njemačkoj presudio, na temelju tadašnjih rasnih zakona, da se Židovi šalju u logore te da im se oduzme imovina, bi li on, nakon drugog svjetskog rata, bio oslobođen odgovornosti i krivnje, jer, navodno, "on je samo primjenjivao važeće zakone"? Gospodo suci, razmislite o svojoj odgovornosti za svjesno kršenje Ustava, Aneksa G, i naših ljudskih prava! Ne vjerujemo vam, ako se pravite da ne znate ili ne shvaćate, da su neke (gore spomenute) odredbe Zakona o najmu stanova i neke odluke Ustavnog i Europskog suda protivne Ustavu RH i međunarodnim ugovorima. dr. med. Branko Sorić, Zagreb |
Da je nepismenost problem, koji ne započinje i završava samo u školstvu, govori i svakodnevan i sve češći blam naših političara, koji sa svojim nepripremljenim izjavama izlaze u javnost, te tako izazivaju podsmjehe ne samo načitanih ili akademski obrazovanih građana, nego sve više i ostatka puka, koji povremeno kroz medije prati dnevna događanja. Sjetimo se "emajliranih" poruka Mate Arlovića, te najnovije izjave ministra Kirina, koji je portal za objavljivanje video-uradaka "You-Tube" nazvao "ju bi to", a svoje neistomišljenike naziva nepismenima?!? Najnovija glupost je i ispad HDZ-ove vlasti u Zadru koja je ugasila "Građanski forum", sličan pokojnom forumu na službenim stranicama Grada Šibenika, kojeg je također utrnula HDZ-ova vlast. Razlog je također bio sličan; otvorila se nešto vruća tema od uobičajenih, ljudi su se nabrijali i žestoko kritizirali vlast, netko sa strane je doznao za želje građana i upozorio vlastodršce, da bi ovi naposljetku jednostavno ljudima stavili krpu u usta! Nije zgoreg spomenuti da je baš Zadar u Starom vijeku imao "Forum" (odakle nastaje internetska istoznačnica), dakle trg, na kojem su se građani okupljali i iznosili svoja mišljenja, a na "Stup srama" privremeno vezivali sve one koji su to zaslužili... Cijeli tekst pročitajte na sibenikforum.blog.hr |
Da uvijek može gore, govori nam ovaj prilog skinut s Dnevnika Nova TV. Apsurd hrvatskog birokratskog aparata u svoj punoj neučinkovitosti najbolje se ocrtava u primjeru pisma koje iz Sabora u Vladu RH putuje punih tjedan dana, a da krivac za to nije pošta. Tjedan dana trebalo je saborskim službama da pretipkaju zapisnik, natipkaju pismo premijeru, kuvertiraju ga i pošalju poštom u instituciju koja je od Sabora udaljena kojih tridesetak metara i sve to o trošku poreznih obveznika. Nakon ovakve demonstracije učinkovitosti državnog aparata možemo biti spokojni. Država je definitivno u sposobnim rukama! |
Prošli tjedan bilo je prilično živo na blogu Šibenskog demokratskog foruma. Razlog za takvu živost bilo je objavljivanje tekstova o nepotizmu u školstvu; točnije u osnovnoj školi Tisno pod ravnateljstvom Slavke Plenča. Odlaskom kolegice na porodiljni dopust, otvorila se mogućnost za zapošljavanje na duži rok u navedenoj školi. Kako već duže vrijeme pratim sistem zapošljavanja i nastojim biti dobro informiran, saznao sam još ljetos kako kolegica ide na porodiljni dopust. Da potvrdim navode, telefonom sam kontaktirao ravnateljicu, Slavku Plenču, koja je vrlo ljutitim glasom pitala samo "Odakle Vama te informacije", te je nakon mog poziva hitro nazvala Županijski ured za prosvjetu da ih pita isto pitanje. Znajući već neko vrijeme da je Slavka zaposlila svog POZNANIKA (=nestručnu osobu op.a.) na to radno mjesto, koji još nema diplomu i k tome bez natječaja, jasan mi je bio razlog njene ljutnje. Kad je shvatila da se namjeravam natjecati za to radno mjesto, a trebao bih ga i dobiti, jer sam jedini na burzi rada s tom strukom, onda je raspisala natječaj, no ja i dalje nisam primljen. Radno mjesto dobio je najbolji prijatelj Slavkinog POZNANIKA (=nestručne osobe op.a.), iz Zemunika Donjeg, koji na posao svaki dan putuje 60 km, dok je meni od Šibenika do Tisnog svega 20-ak km. Iako je ovaj put kolega iz Zemunika stručan, nikako mi nije jasno kako i zašto je zaposlila čovjeka iz druge županije i kako pravda svakodnevne tro-duple putne troškove, pred nadležnim Ministarstvom? U svemu ovome neredu, njen je POZNANIK, iako nestručan još uvijek radio u školi, ovaj put zajedno s prijateljem. Tako je bilo sve dok inspekcijska služba nije zakucala na vrata škole! Odlučio sam se pokrenuti postupak pred nadležnom prosvjetnom inspekcijom i nedavno sam dobio odgovor, kojeg na ovaj način želim predočiti javnosti! Ravnateljica Slavka Plenča je pri zapošljavanju nestručne osobe prekršila Zakon i prekršajno će je goniti, no unatoč propustu, i dalje će raditi svoj posao, dok se natječaj, na kojem je iz čudnih pobuda odlučila zaposliti kolegu iz Zemunika - neće ponišiti, a nepotrebni putni troškovi će mu se isplaćivati (zakonski ispravno???)! Istodobno, u matičnoj županiji ima nezaposlenih iz struke, kojima je jedini grijeh što - NE ZNAJU ŠUTJETI !!! Ovim putem pozivam sve koji imaju slično iskustvo da ga izlože javnosti na ovaj ili sličan način, jer jedino tako ćemo moći stati na kraj bezobrazluku zvanom korupcija, podmićivanje, nepotizam i ponižavanje! Homo Homini Lupus U nastavku tog istog teksta nalaze se i kopije dopisa koje potvrđuju navode iz ovog teksta. Nakon objave tog članka i scaniranih dopisa, čitava priča dolazi i do Slobodne dalmacije, koja objavljuje i izjave ravnateljice Plenča, koje su pak opet izazvale revoltiranog građanina koji se potpisuje kao Homo Homini Lupus da se oglasi još jednim pismom u kojemu pobija ravnateljičine navode. Više o svemu tome čitajte na sibenikforum.blog.hr |
Ovaj vikend se na nepoznatoj lokaciji održala konvencija HDZove mladeži. O tome ste već mogli čitati u novinama i gledati na televiziji, no jedna izjava je završila samo u Novom Listu (sorry, samo za pretplatnike, no možete je pročitati u papirnatom izdanju od 11. veljače), a ona kaže: Još 1989. godine kad smo s pokojnim predsjednikom Tuđmanom osnivali HDZ, znali smo prepoznati trenutak kad treba uhvatiti sudbinu, ili onaj Kairos iz grčke mitologije, za čuperak i ostvariti neovisnost i slobodu. Mladi u HDZ-u su uvijek vukli naprijed. U ratu su pokazali kako se brani domovina, obitelj i hrvatsko, rekao je Sanader. Kao što sada svi znamo, Ivo Sanader je 1989. godine bio ozbiljno zauzet zarađivanjem milijuna austrijskih šilinga, pa je stoga malo nejasno kako je istovremeno poslovao u Innsbrucku i osnivao HDZ s pokojnim predsjednikom. Preneseno s mrak.org |
Slučaj kina Zagreb kojeg je SPC tražila da joj se vrati jer je ono bilo oduzeto nacionalizacijom nakon 2. svjetskog rata, a na kraju prodano Tomislavu Horvatinčiću, pravi je primjer kako zakon u ovoj zemlji apsolutno ništa ne vrijedi kad je u pitanju krupni kapital. Uzmimo za primjer „zaštićene najmoprimce“. Ta skupina građana ove zemlje nije dobila mogućnost otkupiti stanove nad kojima su imali stanarsko pravo, u kojima mnogi žive i preko 50 godina, pod izgovorom da su ti stanovi bili nacionalizirani i da treba provesti denacionalizaciju. Zbog takvih tumačenja, ti ljudi nisu dobili pravo riješiti svoje stambeno pitanje na način na koji su to riješili svi ostali u ovoj zemlji koji su imali stanarsko pravo. Onda se odjednom pojavi Tomislav Horvatinčić koji u samo dva dana uspijeva kupiti i upisati se u gruntovnicu kao novi vlasnik kina Zagreb, koje je također kao i stanovi, bilo nacionalizirano. I ne samo da je bilo nacionalizirano nego se u trenutku kupovine vode sudski sporovi koje je pokrenula SPC kako bi dobila nazad nacionaliziranu imovinu. U takvoj situaciji, običan smrtnik trebao bi čekati okončanje sudskih postupaka. No, to se u ovoj državi ne odnosi i na krupni kapital. Nameće se pitanje, kako to Tomislav Horvatinčić može kupiti nacionaliziranu imovinu, a nekim nosiocima stanarskog prava to nije bilo omogućeno? Odgovor bi bio vrlo jednostavan… „Zaštićeni najmoprimci“ ne posjeduju krupni kapital i nisu povezani s političarima niti sudjeluju u svim onim prljavštinama o kojima svakodnevno čitamo u novinama i gledamo na televiziji. S druge pak strane, mnogi političari, uglednici i kako se već sve ne nazivaju ti razni interesni krugovi koji imaju krupan kapital, na ovaj ili onaj način imaju nekog tko bi u slučaju denacionalizacije imao pravo na stanove u kojima žive „zaštićeni najmoprimci“. I to je to. Krupan kapital jednostavno gleda kako bi se domogao tih stanova, koji se dobrim djelom nalaze u središtima gradova i čija tržišna cijena iz dana u dan vrtoglavo raste, a zna se da tamo gdje se vrti veliki novac vrijede drukčija pravila igre, koja ne vrijede za obične smrtnike. Krupan kapital ne preže od ničega, pa je zbog toga jedan dio (na sreću za sad manji dio) „zaštićenih najmoprimaca“ završio na ulici preko noći. Takvi slučajevi deložacije uglavnom su se događali na Splitskom području i najbolje svjedoče o tome koliko su stvarno "zaštićeni" ti ljudi. O tome su pisale i novine što možete pročitati ovdje, ovdje, ovdje, itd... |
Portal javno.com prvi je objavio vijest da su se verbalno sukobili Miroslav Rožić, saborski zastupnik HSP-a i Danko Bljajić, potpredsjednik vijeća HRT-a, u emisiji Noćna mora, Željka Malnara. Čitav taj duel možete pogledati ovdje, a zaključke o tome tko je na kraju u pravu prepuštamo vama. 17:20 - Update: Google je snimku proglasio autorskim djelom i onemogućio daljnje prikazivanje. S obzirom da se radi o materijalu od javnog interesa, upućen je prigovor Googleu da se ne radi o nikakvom materijalu koj podliježe copyrightu. Čekamo odgovor... 14.2. u 9:07 - Update 2: Nakon kraće prepiske s administratorima Googlea i uvjeravanja da se radi o materijalu koji ne podliježe copyrightu, prilog je ponovo dostupan javnosti. |
Slijedeći tekst preuzet je sa stranice www.izakulisa.com Sva sreća da su ove godine u Ministarstvu kulture pokrenuli novu web stranicu i da je ‘vrlo redovito’ ažuriraju. Tako na sljedećoj stranici nailazimo na zanimljive podatke. 1.) 15. ožujka 2006. održana je sjednica Kulturnog vijeća za dramske umjetnosti (sastav Vijeća možete pronaći na istoj web stranici) na koju su u zasebnim terminima pozvani predstavnici Festivala svjetskog kazališta (Dubravka Vrgoč), Eurokaza (Gordana Vnuk) i PIF-a (Zvonko Festini) s ciljem podrške festivala i poboljašanja kvalitete istih. Posebno se ističe, radi bolje kvalitete i financiranja bijenalno održavanje Eurokaza i Festivala svjetskog kazališta. Za ta dva festivala Vijeće smatra da se trebaju dosljedno koncepcijski profilirati te je preporučio gostovanje festivalskih predstava i u drugim gradovima RH te je podržalo organizaciju showcase programa. 2.) Na sjednici istog Vijeća 20. travnja 2006. nastavljen je razgovor na temu Festivala svjetskog kazališta, a Dubravka Vrgoč je izvijestila Vijeće da je Grad Zagreb povjerio organizaciju Festivala Zagrebačkom kazalištu mladih. Osim razgovora o važnosti Festivala, zanimljivo je da će se, prema navodima Dubravke Vrgoč, troškovi festivala smanjiti besplatnim korištenjem gradskih kazališnih prostora, u skladu s dogovorom s Gradom. 3.) Nešto manje od dva mjeseca poslije, 14. lipnja 2006., na ponovnoj sjednici u Ministarstvu kulture bio je razgovor o predstojećem Festivalu svjetskog kazališta. Dubravka Vrgoč je upoznala s pretprogramom i financijskim planom Festivala. Vijeće je podržalo zamolbu Dubravke Vrgoč za odobrenjem dodatnih sredstava za pokrivanje troškova gostovanja predstave Petera Brooka. Vijeće je također preporučilo, u skladu s mogućnostima, gostovanje jedne festivalske predstave i u nekom od gradova RH (eventualno Rijeka i Split). Iz svega toga se da iščitati. 1.) Preporuka Ministarstva je da se Eurokaz i FSK održavaju bijenalno. Sudeći prema najavama, to se neće dogoditi. Hoće li sukladno tome i Ministarstvo kulture smanjiti subvencije navedenim festivalima još treba vidjeti. 2.) Showcase (pretpostavljamo hrvatskih predstava) u sklopu festivala nismo vidjeli ili su se oni održavali potajno. Ponovno se postavlja pitanje o smanjenu subvencija. 3.) O tome da je organizaciju Festivala Grad Zagreb povjerio Zagrebačkom kazalištu mladih znalo se još od najmanje travnja 2006., međutim obični građani, koji i financiraju taj festival, su to mogli saznati tek osam mjeseci poslije kada se protiv toga pobunio Vladimir Stojisavljević i izvršna direktorica FSK-a, Valentina Zeljak-Božović (članak u Jutarnjem listu od 1. prosinca 2006.) koji su i na čelu udruge pod imenom Festival svjetskog kazališta. Tu je udrugu, naime, osnovao Grad Zagreb s ciljem organiziranja Festivala, kako bi se osigurala politička neovisnost. Zagrebačko kazalište mladih je ipak politički ovisno kazalište u smislu da ravnatelja kazališta potvrđuje Gradska skupština. Zanimljivo je da je Ministarstvo kulture odobrilo svoju subvenciju Udruzi FSK, kojoj je tako po odobrenju sredstava i poslalo ugovor na potpis, da bi naknadno od njih tražili da im vrate ugovor! Iz ovoga se da zaključiti da je FSK 2006. prijavio, kao i dosad, organizator festivala Udruga FSK, a ne ZKM. Od tada Dubravka Vrgoč kontinuirano vrši pritisak na predsjednicu Udruge FSK i producenticu festivala Valentine Zeljak Božović da ugasi udrugu, odnosno da je preda njoj. To pobuđuje sumnju u priču da joj je Grad prepustio festival, jer ako je to istina, mahala bi nekom odlukom koju je Grad Zagreb dužan donijeti. A kako to uopće Grad može prepustiti neku udrugu građana nekoj osobi, kad je svaka udruga građana neovisna i ima svoja tijela odlučivanja koja biraju njeni članovi? Dakle, to ni nije gradska udruga, nego neovisna udruga građana. No, ovdje se radi očito o nekim ozbiljnijim stvarima i zakulisnim igrama kojima je Dubravka Vrgoč postigla svoj cilj – ostati izbornicom, ali i postati direktoricom festivala. 4.) Postavlja se pitanje kako to da Festival svjetskog kazališta dobiva besplatno gradske kazališne prostore dok drugi festivali taj prostor moraju plaćati po nekoliko desetaka tisuća kuna po danu? I to sve u dogovoru s Gradom Zagrebom dok se drugi festivali ne uspijevaju dogovoriti s Gradom (primjerice Festival novog cirkusa). Postoji li uopće transparentnost besplatnih korištenja gradskih kazališnih prostora? 5.) Na posljednjoj sjednici u lipnju 2006., tri mjeseca prije početka Festivala svjetskog kazališta, Dubravka Vrgoč upoznaje Vijeće s pretprogramom i financijskim planom. Čovjek bi pomislio da je program već trebao biti sastavljen s obzirom da je rok za prijavu na Javni poziv za potrebe u kulturi za 2006. bio 15. rujna 2005. U prijavnicama se tako zahtijeva detaljan opis programa i financijski plan. Nerazumljivo je stoga tko je zapravo prijavio program četvrtog Festivala svjetskog kazališta – ZKM ili udruga Festival svjetskog kazališta? Sudeći prema gore navedenom članku iz Jutarnjeg lista, to je učinila Udruga. 6.) Ostaje i dojam da se potpuno netransparentno dijeli novac poreznih obveznika s obzirom da se mimo natječaja dodjeluju dodatna sredstava za program koji je već trebao biti sastavljen i prijavljen. Možda će nam sve ove zavrzlame biti jasnije kad se Dubravka Vrgoč prestane frizirati, a do tada drugim festivalima preporučamo oprez, da i njih ne bi otela. |
Ako ste kojim slučajem do sada propustili pogledati posljednji video uradak na temu našeg akademski obrazovanog ministra policije koji se ne srami to javno priznati, pogledajte zašto je Ivica Kirin od milja u narodnu znan i kao Jubito. Moram vas upozoriti da ukoliko niste inteligentni bar koliko i Jubito, postoji mogućnost da pojedine skvence iz filmića ostanu neshvaćene s mogućnošću da ostave na vama trajne psihološke smetnje. Strepite!!! |
Najnoviji „uspjeh“ hrvatskog pravosuđa je oslobađajuća presuda Nevenki Tuđman. Iako je sud ustanovio da je Nevenka Tuđman zloupotrijebila svoj položaj i namještala poslove svojem tadašnjem poslovnom partneru Igoru Kneževiću, sud je ustanovio da se radi o blažem obliku kaznenog djela za kojeg je zastara u ovom slučaju nastupila u veljači 2005. Da apsurd bude veći, Knežević je za isti taj slučaj pravomoćno osuđen uvjetnom kaznom u trajanju od 3 godine zatvora. Kojom logikom se uspjelo osuditi Kneževića, ali ne i Nevenku Tuđman mogu vam vjerojatno objasniti pravni stručnjaci. Ne znam samo gdje se u tom silnom pravu izgubila pravda? I tako nam naše „nezavisno“ sudstvo još jednom poručuje kako se kriminal u ovoj državi isplati, a svi oni koji se bore za pravdu neka si pronađu neki bolji posao, jer od pravde u ovoj državi nema kruha. Ali zato ima igara… |
Koliko se pojedini političari grčevito drže svojih funkcija najbolje pokazuje primjer još uvijek aktualnog ministra gospodarstva Branka Vukelića koji uporno negira svoju odgovornost u slučaju Brodosplit. Prvo se tvrdilo da slučaj Brodosplit uopće ne postoji i da nije bilo nikakvog pranja novca. Onda se tu umiješao austrijski interpol, a zatim je uslijedila i objava zapisnika sa sjednice NO Brodosplita iz kojeg se jasno vidi da je Vukelić znao za sumnjive isplate i da nije nikako reagirao. Nakon objave zapisnika više nitko ne govori da pranja novca nije bilo, ali se ploča okreće i tvrdi se da Branko Vukelić nije odgovoran za ništa jer da on nije znao što se dešava, iako je bio predsjednik nadzornog odbora, čija funkcija je nadziranje poslovanja brodogradilišta. Vukelić se sada brani da on ne može znati dnevno poslovanje u brodogradilištu. Dakle ispada da se čitava frka digla oko novčanog iznosa u visini dnevnog obrta kapitala. Prema Vukeliću, 6 milijuna USD spada u dnevno poslovanje s kojim nadzorni odbor nema ništa. Branko Vukelić za Jutarnji list: - O glupostima SDP-a ne želim razgovarati - nervozno je reagirao ministar gospodarstva Branko Vukelić kad su ga novinari pitali o zahtjevu SDP-a. Ponovio je kako se smatra apsolutno nevinim u aferi Brodosplit. - Ne osjećam odgovornost. Kao predsjednik NO-a ništa nisam mogao učiniti jer nisam pratio dnevni tijek posla koji rade ljudi u brodogradilištu - istaknuo je Vukelić i dodao: Ne brine me istraga austrijskog Interpola i policije jer ne snosnim nikakvu krivnju ni odgovornost. Nisam radio nikakve nečasne radnje. Dobro.. neka mu bude da je to dnevni obrt kapitala, samo onda se postavlja pitanje zašto se 138 milijuna dolara kredita Brodosplita predstavlja kao veliki problem kada je to, prema Vukelićevom shvaćanju poslovanja, kapital koji se okrene u dvadesetak dana? Zašto se onda država miješa u poslovanja brodogradilišta i izdaje jamstva kada se tu radi o nekakvim sitnim milijunima dolara koji spadaju u dnevna poslovanja? Rukovodeći se takvim shvaćanjem pojma poslovanja postavlja se uopće pitanje zašto je država recimo izdala jamstva za Brodotrogir koji je u kreditu „samo“ 17 milijuna USD? Pa to je iznos koji se obrne u 3 dana u super moćnom Brodosplitu. |
Prokleto dobar članak napisao je nacionalov Stanko Borić još prije skoro godinu dana... Ne dirajmo pravosuđe Izvjesni Tomo Sopljanac krajem ovoga tjedna osuđen je na zatvorsku kaznu u trajanju od godine dana. Izvjesna Ana Magaš nekoliko mjeseci prije toga osuđena je na devet i pol godina zatvora. Ne, Tomo Sopljanac nije počinio krađu ili provalu ako ste to mislili, i ne, Ana Magaš nije dilala tone droge i trgovala ljudima. Tomo Sopljanac ubio je vlastitu ženu golim rukama. Ana Magaš ubila je vlastitoga muža nožem. Sopljanac je ubio ženu koja je došla kući u alkoholiziranom stanju. Ana Magaš je ubila alkoholiziranog muža koji ju je davio. U slučaju ubojstva supruge Županijski sud u Zagrebu u obrazloženju presude je naveo kako je Sopljančeva supruga bila "jako agresivna" pa je opravdano da ju je muž udario šest puta šakom u glavu. I još dva puta nogom dok je ležala na podu, vjerovatno da izbije i zadnje znake agresivnosti iz nje. Županijski je sud u Zadru u svome obrazloženju presude Ani Magaš naveo kako je sama provocirala vlastito davljenje. Ona je, na zgražanje suda, nešto ranije u večeri plesala sa drugim muškarcem i upornim nastojanjem da uđe u vlastiti dom natjerala muža da je prignječi na sudoperu i umjesto da "pristane na pretrpljenje lakših tjelesnih ozljeda", kaže sudac, ona je, zamislite podignula ruku na muža. Na suđenju Sopljancu je utvrđeno kako nije imao namjeru ubiti ženu već je samo odmaknuti od sebe. Ana Magaš je pak "sama tražila sukob, a pokojni muž je logično reagirao nazvavši je kurvom", kaže zadarski županijski sud. Sopljancu je kao olakotna okolnost uzeta činjenica da ima sedmero djece, dok je Ani Magaš činjenica da ima djete odmogla na sudu koji je to uzeo kao otegotnu okolnost kazavši kako je svome djetetu "prekinula normalno djetinjstvo". No, nećemo se mješati u neovisnost hrvatskog pravosuđa. Ipak oni znaju provoditi zakone i šititi građane od nasilništva, pljački, ubojstava, silovanja i sličnih djela. Ipak su naši suci poput Lozine tu da nam kažu kako vađenje očiju živim ljudima nije tako strašno kako se čini. Ipak je ono to koje zna kako se guranje prsta u anus treba zvati rukovanje, a ne sodomija. Ipak je ono to koje kaže kako je olakotna okolnost u slučaju gaženja djevojčica činjenica da netko potiče iz ugledne obitelji. Ipak je sudac MIlanović tu da nam kaže kako su ljudi naposlijetku odgovorni za djela svojih predaka počinjenih unazad nekoliko stoljeća. I ipak je tu Vladimir Gredelj da nam kaže kako zakodonavna i izvršna vlast ne smije, sačuvaj Bože travestije, komentirati presude njegovih kolega. I zato pustimo ih neka rade svoj posao. Pustimo ih neka se i s njima ljudi rektalno rukuju i jednostavno ih odmaknite od sebe kao što je Sopljanac odmaknuo svoju ženu. |
Jedan od indikatora da je nešto jako krenulo po zlu je kad vam se učine razborito riječi osoba od kojih vam inače oči nehotice počnu kolutati na sam spomen njihovih imena. Jedan od takvih primjera je članak Jadranke Kosor objavljen na portalu javno.com. Nisam nikada pomislio da ću od nje čuti nešto smisleno, ali eto… Bandić je toliko uprskao stvari da pored njega čak i Jadranka Kosor zvuči razborito... …Najnovijom kampanjom u kojoj se odlučio na zakup i oglašavanja svoje verzije istine na čitavim stranica u najčitanijim tiskovinama u Hrvatskoj, gradonačelnik Bandić je pokazao da ima viziju kako potrošiti novac građana Zagreba. U toj kampanji sustavnog utjerivanja „istine”, procjenjuje se da će biti utrošeno čak 500 tisuća kuna. Vjerojatno će takav oblik odnosa s javnošću biti zabilježen, a možda i proučavan i korišten kao školski primjer kako se ne komunicira s javnošću. Koliko god postoji opasnosti od zloporabe medijske slobode, one su u demokratskom društvu jedna od najvećih vrijednosti. Zakupom najudarnijih stranica, kako bi prezentirao svoju istinu, Bandić nas na mala vrata uvodi u sustav kakav smo imali u totalitarnom društvu u kojemu je država imala monopol nad istinom i tumačenjem istine. Sve ovo podsjeća na jednu davnu sovjetsku TV seriju u kojoj se 'vrtila' poruka: TASS je ovlašten da vas informira… Samo dan kasnije na istu temu na istom portalu osvrnula se i Alenka Košiša Čičin – Šain u svojem viđenju Ode gadosti. ...Možda je u svemu ovome najtužnija izjava Bandićevog glasnogovornika, gospodina Ivankovića, koji je priznao da pojma nema koliko će ovi oglasi ukupno koštati, a niti koliko je otpočetka mandata oglasa objavljeno. Međutim, smatra da je tih nekoliko stotina tisuća kuna, kako kaže, “kikiriki” spram iznosa koji velike kompanije troše na takve oglase. Pritom je spomenuo multinacionalnu kompaniju Coca-Cola, koja na promoviranje svog branda troši više od 50 posto svog proračuna. Iz toga je njegov zaključak bio da može valjda i Holding potrošiti koju stotinu tisuća kuna kako bi upoznao javnost s onim što rade tvrtke. Ispred zgrade Gradskog poglavarstva kao da je zavladalo kolektivno ludilo: više se ne razlikuju javne, gradske tvrtke od privatnih poduzetnika ili kompanija poput Coca-Cole. Gospodine Ivankoviću, Coca-Cola se ne financira iz gradskog proračuna; s druge strane, vaša plaća – da! Gradska uprava je izgleda zaboravila da se Coca-Cola financira sama, a prosječnog stanovnika Zagreba ne zanima koliko će ta kompanija potrošiti na reklame. S druge strane, u Zagrebu se tiskaju i gradske novine, pa se postavlja pitanje zašto ta famozna ''istina'' nije u njima objavljena besplatno? I tako će stanovnici grada Zagreba ponovo platiti tuđe greške, i to nepunih mjesec dana nakon što je grad, zbog manjka novca u ''kasici-prasici'', morao dignuti cijene vode, parkinga i ''nekih drugih sitnica''. Zaista, Bandićeva strategija je nepogrešiva: ako ga naljutiš, on će uzeti novac iz gradskog proračuna, pa će si platiti oglas! Pa neka ga sad stanovnici Grada Zagreba samo i dalje ljute…! A tu je i sasvim ono drugo pitanje koje sa sobom povlači činjenica plaćenog oglasa! Čak i da pustimo na stranu to da građani Zagreba plaćaju informacije na koje, po Zakonu o pravu na pristup informacijama, ionako imaju pravo; čovjek se mora zapitati kakva je to ''istina'' ako se njezino objavljivanje mora platiti? Mi iz tih oglasa ne saznajemo istinu, mi saznajemo o ''nečijoj istini'', istini onoga koji je odlučio platiti njezino objavljivanje. Kakva je to onda istina?! Smatram da se ovdje radi o najgrubljoj manipulaciji demokratski izabrane vlasti. A ta vlast, iako demokratski izabrana, počinje iskazivati mnoge pokazatelje autoritarnosti, poput proizvodnje vlastite istine... |
Danas je već osmi dan kako se Zagrebački holding razbacuje novcima objavljujući plaćene oglase „istine“ Milana Bandića u ime tobožnjeg transparentnog poslovanja firmi unutar holdinga. Ono što najviše bode u oči je da se sve to moglo objaviti u samo jednom danu i to potpuno besplatno. No Bandić je maher kad je u pitanju samopromocija. Plaćenim oglasima postigao je nekoliko efekata koje besplatnom objavom nije mogao. Kao prvo, postigao je to da se osam dana priča o Bandiću. Kad je marketing u pitanju, onda tu vrijedi pravilo da nije bitno što se priča, već je bitno da se priča. Kao drugo, javnost stječe prividan dojam da gradska uprava transparentno posluje. To što su tvrtke u sastavu tog istog holdinga prvo urnebesno podigle cijene, a zatim se rasipaju novcima kao pijani milijarderi vješto se zamaskiralo objašnjenjima da te tvrtke tržišno djeluju, da ti novci nisu novci poreznih obveznika te da je oglašavanje sastavni dio poslovanja na zapadu. Pri tome su zaboravili jednu sitnicu, a to je da su građani Zagreba prisiljeni koristiti usluge tih gradskih poduzeća, jer jednostavno nema alternative. Građani ne mogu birati od koje će firme kupovati vodu, koja će im firma odvoziti smeća i sl. Takve firme imaju monopol i samim time ne postoji potreba za oglašavanjem, tim više što se tu radi o poduzećima koji su nužna životna potreba, a ne nekakav luksuz. Treći efekt koji je Bandić postigao je da se opozicija oštro usprotivila takvom rasipanju novaca, ali nije znala javnosti objasniti da plaćeni oglasi nisu nezakoniti, već da su krajnje amoralni. Opozicija se zapetljala u svojim interpretacijama i Bandić je bez problema mogao poentirati da se oni samo nešto bune i viču, dok on „radi“. |
U kampanji privatnog poduzetnika za promjenom GUP-a na Cvjetnom uz brojne stručnjake sudjeluju i visoko pozicionirani činovnici Grada... ...Ključno je sljedeće. Investitor je prilikom kupnje zemljišta znao, koja su ograničenja gradnje sukladno GUP-u. On to želi promijeniti kako bi izgradio više, odnosno kako bi zaradio više. I to je njegovo legitimno pravo. Sporno je to što u njegovoj kampanji za promjenu GUP-a uz brojne stručnjake, koji tom zahtjevu daju na važnosti sudjeluju i visoko pozicionirani činovnici Grada Zagreba, isti oni koji bi trebali objektivno ocijeniti opravdanost zahtjeva za promjenom prostornih planova. To je školski primjer sukoba interesa. Ljudi koji bi trebali štititi javni interes, javno zagovaraju privatni interes. Time se nepotrebno daje prostor sumnji u korupciju te se na neizravan način u neravnopravan položaj stavljaju obični ''mali'' ljudi. Građani koji nisu u prilici angažirati spomenute stručnjake ni javne službenike u slučaju kada žele na svome zemljištu izgraditi i kvadrat više nego što im GUP dopušta... Cijeli tekst pročitajte na www.javno.com Update: Na mail nam je stigao jedan zanimljiv komentar kojeg potpisuje "Vijećnik"... PLAĆENI OGLAS ISTINA O SIFILISTIČNOM HULIGANU I STIHOKLEPCU VLADIMIRU VIDRIĆU I NJEGOVOM PROTUPRAVNOM STATUSU U RODNOJ KUĆI NA CVJETNOME TRGU Skupilo se sve tobož pametno, Sve što narod nikad ne bi bira, Pa izišlo na to Gumno cvjetno Branit kuću Vidrić Vladimira. Kolko znadem, taj je Vidrić Vlade Pizdarije za lektiru pisa. Da je bijo zaslužno čeljade, Zar bi umra baš od sifilisa? Za toga sam čujo huligana Kad pohađah dopunsku nastavu, Da na Trgu Jelačića bana Spalijo je mađarsku zastavu. Vidrić Vlade iscidak je bija Tamo nekog slovenskog fiškala. Koja mu je glupa komisija Rodnu kuću u Zagrebu dala?! Za Zagreb: Za Holding: Za Tomu Horvatinčića: Za se: |
Neki dan na našu e-mail adresu stigao nam je jedan mail iz Australije kojeg prenosimo ga u cijelosti. Mail je prilično uopćen, ali iz njega se može iščitati kako današnju Hrvatsku vide u Australiji. TO NIJE ČLANAK O POLITICI VEĆ O SIROMAŠNOM HRVATSKOM NARODU KOJI JE ZASLUŽIO BOLJI ŽIVOT (A UZROK SU POLITIČARI, FINIJE REČENO) Što Vam vrijedi ovakva današnja Hrvatska kada ne poštuje osnovna ljudska prava kao što je pravo vlasništva i nasljedstva. Vlasništva stečena mukom,radom i štednjom desetljećima koja su pokradena Nacionalizacijom za vrijeme komunističke FNRJ-ota i današnjim „vlastima“Hrvatske! Na žalost ta današnja Hrvatska je nastavila tu pljačku pod krinkom USTAVA koji je mrtvo slovo na papiru. USTAVOM kojim se garantira mnogo toga kao na primjer VLASNIŠTVO i NASLJEĐE koje se Zakonom DENACIONALIZACIJE (potpisan od dr. Franje Tuđmana) uskraćuje i DISKRIMINIRA PROTIV LEGITIMNIH VLASNIKA. Zar ta „pravna“ HR ne poznaje što je osnova jedne pravne države? Te ZASTARAMA ZLOČINA POMAŽE ZLOČINCIMA. A što je sa žrtvama tih zločina? Kakovi su to Hrvatski političari „SABORNICI“ koji prihvaćaju i donose takove ZAKONE? Svi političari H.R znadu na primjer da je Zakon DENACIONALIZACIJE NEUSTAVAN i DISKRIMATORAN ali nitko se ne usudi ništa poduzeti jer se boje jedan drugoga. (to vrijedi za njih sve, od glave do pete) Zar nema više poštenih HRVATA? Sramota , da su takozvani hrvatski političari tom lopovskom ideologijom izvršili najveću pljačku hrvatskog naroda, što je potvrdio i Predsjednik Hrvatske gospodin MESIĆ i da se to i danas nastavljaju . Tko su nam neprijatelji? Tko je kriv da ima skoro više Hrvata rasipanih po svijetu nego što ih ima u domovini i to mladih produktivnih ljudi. Da u tuđini unapređuju, izgrađuju i obogaćuju tuđe zemlje umjesto svoju. Znadete li Vi, da su vrlo uspješni i cijenjeni u svakom pogledu. Ne pitate se zašto? Jer imaju priliku da rade štede i napreduju. Vašom politikom oduzimate im svaki inicijativu, naročito mladim školovanim ljudima. Znam da ima umobolnih, koji će reći: „niti nam ne trebaju“. Zar Vas ne čudi da se malo tko vraća u taj Vaš raj. Reći ću Vam zašto, u prvom redu mnogi su se opekli u Vašoj „pravnoj državi“ Vašim pravom i korupcijom. To su ljudi koji su davali šakom i kapom Dolare i Marke da pomognu svojoj Hrvatskoj domovini u nevolji a trebate ih sada čuti što o Vama misle. Gdje je taj novac nestao? Nitko nije očekivao ovakvu Hrvatsku koja je nastavak komunističke Jugoslavije. Uveli ste slobodu „štampe“ po komunističkom uzoru „kritike i samokritike“ (sigurno poznate tu parolu) da ljudi iskažu svoj gnjev o kojemu vi oglušite a bespomoćni ljudi si ne mogu pomoći. Ali zapamtite i ovu: „ako utjerate miša u ćošak i on će Vas ugristi“ Čitam redovito u hrvatskom tisku mišljenja čitatelja, moram reći da je žalosno što ljudi misle i kažu o vlasti, dužnosnicima i ekonomskom stanju. Upravo zastrašujuće. Zar nema u Hrvatskoj ljudi zdravog mozga da Vam kažu „dosta je dosta“ (što je SABORE od sto glasa ni mukac se ne čuje) Sramota. Usput bih želio podučiti i upoznati te velike HRVATE sa malo hrvatske povijesti i to da je PRVI HRAVTSKI VLADAR BIO KRALJ TOMISLAV 925g i da mu spomenik stoji kod glavnog kolodvora u ZAGREBU. (koliko ima prvih vladara?) Želio bi Vas pitati, nije li Vas sram da se Vašom krivnjom Hrvatsku ostavilo i zapostavilo od ulaska u EU i to radi nesposobnih političara koji su mislili da će po običaju prevesti EU kao žedne preko vode. Prestanite lagati narodu. Narod nije tako glup kako Vi mislite. To Vam je rekao i Olli Rehn!!!!!!!!!! Zabrinut HRVAT |
Dok se političke elite prepucavaju oko toga da li je Sanader svoju bogatu kolekciju satova koja vrijedi kao jedan oveći stan u centru Zagreba trebao prijaviti povjerenstvu za sukob interesa, da li je Đapić trebao otvoriti sam Rondel u Osijeku ili ipak pričekati ostalu „uvaženu gospodu iz Sabora“ da se pojave, koliko je članova napustilo HSLS i sl. mali obični ljudi ubijaju se jer ih ova država diskriminira i ostavlja ih da žive u neizvjesnosti. Današnji Jutarnji list donosi jednu takvu vijest o samoubojstvu zaštićenog najmoprimca Dragomira Zehetnera koji je bio suočen s prijetnjom napuštanja doma u kojemu je živio čitav svoj život nakon što mu je majka umrla. Vlasnici stana, obitelj Lukrecija, sada se pravdaju kako su mu htjeli pomoći da si nađe drugi smještaj i kako bi mu pomogli u tome čak i financijski. Kad tako čitate taj članak čovjek bi mogao pomisliti da se čovjek bez veze ubio jer eto čak su mu htjeli i pomoći, a on se nerazuman ubio. Ne mogu ovako procijeniti koliko je obitelj Lukrecija kriva za smrt Dragomira, ali mogu jasno uprijeti prstom u politički establišment i jasno im poručiti KRIVI STE! Krivi ste jer više od 10 godina diskriminrate oko 7000 obitelji kojima ste 1996. godine oduzeli pravo da budu jednaki s ostalim građanima ove zemlje koji su dobili priliku otkupiti stanove u kojima su živjeli. Krivi ste jer niste ništa napravili da ispravite tu nepravdu. Krivi ste jer ste svojim bešćutnim vladarenjem natjerali Dragomira Zehetnera da si oduzme život. Možete se pravit da se to vas ne tiče, ali krivi ste. Račun će vam stići na naplatu… kad-tad… |
Pisalo se o...
Institucije:
24 sata
3. maj
ACI,2,3,4
Agrokor,2
APN
ARZ
AZOP
AZTN
B.a.B.e.
BAT
Breza
Brodosplit,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16 17
Carinska uprava,2
Caritas,2,3,4,5,6
Centar za socijalnu skrb,2
Chemoderm,2
Coning
Crkva,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16 17,18,19,20,21,22,23,24,25,26
Croatia Airlines
CTK
DAB
Dalmatinka Nova
Dinamo,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14
Državni inspektorijat
Držano odvjetništo RH,2,3,4,5,6,7
Dukat,2
FINA
Gong,2
GSKG
HAC,2,3
Hajduk
HBH
Heruc
HEP
HFP,2,3,4,5,6,7
HGK
HNS,2,3,4,5,6
HRT,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18 19
HRZ
HSLS,2,3,4,5,6,7,8
HSP,2,3,4,5,6,7
HSS,2,3,4,5,6,7,8,9,10
HTP Šolta
HUP
HVIDRA,2
HZZO
INA,2,3,4,5
Iskon
Istra d.d.
ITAS,2
IDS
Jutarnji list,2,3,4
Kamen Ingrad
Kamensko
Karlovačka pivovara
KD Lisinski,2
Kerum
KIM,2
Konzum,2,3
Luka Gaženica
Luka Ploče
M-San
Media servis
Mercator
Ministarstvo graditeljstva
Ministarstvo kulture,2
Ministartvo zaštite okoliša i prostornog uređenja,2
Ministarstvo zdravstva
Ministarstvo poljoprivrede,2
MMTPR
MOBMS,2
MORH,2,3,4
mrak.org
MSU
MUP,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18 19,20,21,22,23,24,25,26,27,28,29,30,31,32,33 34,35,36,37,38,39,40,41,42
MVPEI,2
Nacional
Narodni radio
Nezavisni sindikat hrvatske
Nova TV
Novi Vinodolski,2,3
Obiteljski radio
Obrazovanje,2,3,4,5,6
Odašiljači i veze
Odvjetnička komora
Orco,2,3,4,5,6,7,8
OTV,2,
Pasha,2
PGS
Pevec
PIK Neretva
Pliva,2,3
Porezna uprava
Povjerenstvo za praćenje cijena,2
Prehrana
Puljanka d.d.
Radio 101
RTL
Sabor,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17 18,19
Salonit,2,3
SDP,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18 19,20,21,22,23,24,25,26,27,28,29,30,31,32,33,34
SDSS,2
Shimadzu
Siemens
Sindikat Carine,2
Sindikati,2,3,4,5,6
Sljeme,2,3
SOA,2
Sokol Security
Spalionica otpada
SPC
Sport Tip
SSSH,2
Stanarsko pravo,2,3,4,5,6,7,8,9
Styria
SUH
Sunčani Hvar,2,3,4,5,6,7,8,9,10
TDR,2,3,4,5
TDZ,2,3,4,5,6
T-Com, T-HT,2,3,4,5,6
Taxi Zagreb,2
Udruga za razbijanje dosade
Udruga za zaštitu potrošača
Uljanik
USKOK,2
UZOG
Večernji list
Vijeće za elektroničke medije,2
Vukovarac.net,2,3,4
Zagrebački holding,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12
Zaštićeni najmoprimci,2,3,4,5,6,7,8,9,10
Zatvor Remetinec,2
ZET,2
Zračna luka Zagreb,2
Osobe:
Ademi Rahim,2
Adlešić Đurđa
Antičević-Marinović Ingrid
Antunović Željka,2
Artuković Sanja
Babić Matija
Babić - Petričević Zdenka
Bagarić Anto,2
Bagarić Vladimir
Bagić Željko
Bajić Mladen,2,3,4,5,6,7,8
Balenović Marija
Balenović Vesna
Banac Ivo
Banić Stanko
Barišić Marin
Barišić Mladen
Bebić Luka,2
Benko Marijan,2
Biondić Dragutin
Biondić Lana
Biškupić Božo
Bljajić Danko
Bogović Mile
Bolković Romano
Borić Zvonko
Božičević Mladen
Brajović Vjekoslav
Brajša Jelena,2,3,4
Brčić Josip Baja
Brkić Miroslav
Brezovec Bojan
Brezovec Marija,2
Brodarac Đuro
Brodarić Ante,2,3,4
Budiša Dražen
Budiša Vinko,2,3,4,5
Bukić Perica
Buković Damir
Butković Davor,2,3
Butković Oleg
Canjuga Ivan,2
Canjuga Zlatko
Cesarec Ivan
Cvitanović Jakša,2,3,4
Cvjetko Božica,2,3,4,5,6
Čačić Marija
Čačić Radimir,2,3,4,5,6,7,8,9,10
Čehok Ivan
Čermak Ivan
Česić Ljubo
Čikeš Lucija
Čičin-Šain Alenka Košiša
Čobanković Petar,2,3
Čović Željko,2
Čudina Predrag
Degen Silvije
Delač Žarko
Dembizt Šandor
Devčić Krešimir
Dilber Tomislav
Domian Dominik,2
Domić Ivana,2
Donko Ivica
Došen Velimir
Đakić Josip,2
Đapić Anto,2,3,4,5,6,7,8
Đolonga Ankica
Đujić Vesna
Edo Maajka
Erceg Anđelko
Fehir Krunoslav
Fio Đana
Fižulić Goranko
Friščić Josip
Gabrić Stipe - Jambo,2
Gavranović Tihomir
Garačić Ana
Glavaš Branimir,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11
Gotovac Ivan
Gotovina Ante,2,3,4,5,6,7,8
Grabar Kitarović Kolinda
Gudelj IVan
Guteša Vedran
Habek Miroslav
Hebrang Andrija,2,3,4,5,6,7,8,9,10
Holjevac Tatjana
Hotko Vinko
Horvat Zoran
Horvatinčić Tomislav,2,3,4,5
Hrvačić Juraj
Ivanišević Goran
Ivanković Nenad,2,3
Jandroković Gordan,2,3
Jarnjak Ivan,2
Jelavić Ante,2
Jelavić Davor,2,3,4
Jelić Katica
Jelušić Ivo,2,3
Jene Adam
Josipović Ivo
Jukić Ferdinand
Jukić Miroslav
Jukić Vlado
Jurčić Ljubo
Jurica Neven,2
Kaćunko Anđelko
Kadijević Veljko
Kalinić Pavle
Kalmeta Božidar,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14 15,16,17
Kapetanović Jure,2
Kasum Ivan
Kažimir Doris,2
Kerum Željko,2,3,4,5
Kirin Ivica - Jubito,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13
Klarić Domagoj
Klarić Jure
Klarić Miodrag
Klarić-Baranović Senka
Kljajić Petar,2
Knapić Željko,2
Knežević Ana
Knežević Igor
Kojić Slavko
Kordić Ivan
Kosor Jadranka,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14 15,16,17,18,19,20,21,22,22,23,24,25
Kovač Mario
Kovač Srđan
Kranjaić Pero
Kranjčar Niko,2
Krstičević Damir
Kustić Živko
Kutle Miroslav,2
Laco Miro
Lasana Edmond
Ladišić Tihomir
Latin Denis,2,3,4
Lalić Ljubica
Letica Slaven,2
Leutić Ante,2
Levar Milan
Livaković Zdravko,2,3,4
Lončar Ivo,2,3
Lovrin Ana,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15
Lovrinčević Marijo
Lozina Slavko,2,3,4,5
Lucić Franjo,2,3
Lučić Milan
Luetić Ante
Lukić Nenad
Lulić Franjo
Ljubičić Mirko Šveps
Ljubičić Neven,2,3,4,5,6
Ljubičić Slobodan,2,3,4,5
Ljuština Duško,2
Ljutišeski Damir
Maček Drago,2,3
Maček Ratko,2,3,4,5,6,7
Magaš Ana,2
Majić Tihomir
Mamić Zdravko,2,3,4,5,6,7,8,9
Manolić Josip
Marčinko Tomislav
Margetić Domagoj
Marguš Fred
Marić Zlatko
Marinac Darko
Markač Mladen,2,3
Markanović Mate
Marković Antonija
Martinović Iljo
Matić Stipo
Matovinović Hrvoje
Matulović-Dropulić Marina,2Mladineo Vinko
Matušić Frano
Matvejević Predrag,2
Mehun Zlatko
Mesić Stipe,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13
Michieli-Tomić Jakša
Mihalik Ištvan
Mihanović Željka
Mikšić Boris,2
Milanović Branko,2,3,4,5
Milanović Zoran,2
Milić Goran
Mioč Ivica
Miočić Danijel,2,3
Mladineo Vinko
Mlinar Ivana
Mlinarić Marijan,2,3,4
Morić Joško
Mraović Joso,2,3,4,5,6
Mršić Zvonimir
Mudrinić Ivica
Mujkić Narcis
Nikolić Danijel
Norac Mirko
Novak Juraj
Novak-Srzić Hloverka,2,3,4,5
Novosel Dragan
Novosel Mirko
Novoselić Ljubomir
Ostović Damir
Oštarić Šime
Pančić Ivica,2,3
Pankretić Božidar,2
Papo Albert
Pašalić Ivić
Pavičić Milan
Pavić Marko
Pavić Neven
Pečina Milan,2,3
Peratović Željko,2
Perković Rade
Perković Saša
Petrač Hrvoje,2
Pešorda Mile
Pešutić Robert,2
Pišmiš Ivan
Pokrovac Dino
Polančec Damir,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14 15,16,17,18,19,20,21,22
Poljak Siniša,2,3,4
Potrebica Ante
Prežgalo Ladislav
Primorac Dragan,2
Primorac Ivan,2,3
Prša Željko
Prtenjača Šime
Pupovac Milorad
Pusić Vesna,2
Račan Ivica,2,3,4,5,6
Radić Vinko
Rajić Ivica
Rajić Luka,2
Ranđelović Daliborka,2
Roksandić Ivanka
Rončević Berislav,2,3,4,5,6
Rošin Jerko
Rožić Miroslav
Sanader Ante
Sanader Mirjana
Sanader Tonina
Sapunar Marko
Savić Marica
Sessa Đuro,2
Smuđ Dubravko
Sokol Smiljko,2
Soldo Branka
Spevec Olgica
Stančić Duje,2
Sudac Zlatko
Sutlić Vanja
Šamota Ružica
Šarić Ivo
Šarinić Hrvoje
Šegvić Zvonko
Šeks Vladimir,2,3,4,5
Šelendić Željko,2
Šenguta Zoran
Šimić Ivan,2
Škare Ožbolt Vesna
Škarić Goranka
Škoro Miroslav
Škulić Vedran
Šostar Zvonimir,2,3,4,5
Špiljak Mika
Špiljak Vanja
Štefanić Petar
Štengl Dragica,2,3
Štengl Vladimir,2,3,4,5
Štern Davor
Štimac Igor,2
Šuker Ivan,2,3,4,5,6,7,8,9
Tahirović Elvis
Todorić Ivica,2,3
Tojčić Stipe
Tomek Marija
Topić Jozo
Tramontana Mateo
Trutin Predrag
Tuđman Franjo,2,3
Tuđman Nevenka
Valentić Mićo
Valentić Nikica
Vicković Trpimir
Vidaković Željko
Vidović Davorko,2,3,4,5
Vidović Željko,2
Vilušić Božo
Violić Anto,2
Vrsaljko Ljubica
Vučković Severina
Vukasović Goran,2,3,4
Vukelić Branko,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14 15,16,17,18,19,20,21,22
Vukojević Vice,2,3,4
Vuković Milan
Vukorepa Ante
Zagorec Vladimir,2,3
Zec Vlado,2
Zelić Damir
Zgrebec Dragica
Zorica Branimir
Zubović Mario
Žagar Mislav
Žganec Ninoslav
Žužić Hrvoje
Žužić Željko
Žužul Miomir,2,3,4,5,6,7