Slučaj kina Zagreb kojeg je SPC tražila da joj se vrati jer je ono bilo oduzeto nacionalizacijom nakon 2. svjetskog rata, a na kraju prodano Tomislavu Horvatinčiću, pravi je primjer kako zakon u ovoj zemlji apsolutno ništa ne vrijedi kad je u pitanju krupni kapital.
Uzmimo za primjer „zaštićene najmoprimce“. Ta skupina građana ove zemlje nije dobila mogućnost otkupiti stanove nad kojima su imali stanarsko pravo, u kojima mnogi žive i preko 50 godina, pod izgovorom da su ti stanovi bili nacionalizirani i da treba provesti denacionalizaciju. Zbog takvih tumačenja, ti ljudi nisu dobili pravo riješiti svoje stambeno pitanje na način na koji su to riješili svi ostali u ovoj zemlji koji su imali stanarsko pravo.
Onda se odjednom pojavi Tomislav Horvatinčić koji u samo dva dana uspijeva kupiti i upisati se u gruntovnicu kao novi vlasnik kina Zagreb, koje je također kao i stanovi, bilo nacionalizirano. I ne samo da je bilo nacionalizirano nego se u trenutku kupovine vode sudski sporovi koje je pokrenula SPC kako bi dobila nazad nacionaliziranu imovinu. U takvoj situaciji, običan smrtnik trebao bi čekati okončanje sudskih postupaka. No, to se u ovoj državi ne odnosi i na krupni kapital.
Nameće se pitanje, kako to Tomislav Horvatinčić može kupiti nacionaliziranu imovinu, a nekim nosiocima stanarskog prava to nije bilo omogućeno? Odgovor bi bio vrlo jednostavan…
„Zaštićeni najmoprimci“ ne posjeduju krupni kapital i nisu povezani s političarima niti sudjeluju u svim onim prljavštinama o kojima svakodnevno čitamo u novinama i gledamo na televiziji. S druge pak strane, mnogi političari, uglednici i kako se već sve ne nazivaju ti razni interesni krugovi koji imaju krupan kapital, na ovaj ili onaj način imaju nekog tko bi u slučaju denacionalizacije imao pravo na stanove u kojima žive „zaštićeni najmoprimci“. I to je to.
Krupan kapital jednostavno gleda kako bi se domogao tih stanova, koji se dobrim djelom nalaze u središtima gradova i čija tržišna cijena iz dana u dan vrtoglavo raste, a zna se da tamo gdje se vrti veliki novac vrijede drukčija pravila igre, koja ne vrijede za obične smrtnike. Krupan kapital ne preže od ničega, pa je zbog toga jedan dio (na sreću za sad manji dio) „zaštićenih najmoprimaca“ završio na ulici preko noći. Takvi slučajevi deložacije uglavnom su se događali na Splitskom području i najbolje svjedoče o tome koliko su stvarno "zaštićeni" ti ljudi. O tome su pisale i novine što možete pročitati ovdje, ovdje, ovdje, itd...
Post je objavljen 13.02.2007. u 09:00 sati.