Danas je već osmi dan kako se Zagrebački holding razbacuje novcima objavljujući plaćene oglase „istine“ Milana Bandića u ime tobožnjeg transparentnog poslovanja firmi unutar holdinga. Ono što najviše bode u oči je da se sve to moglo objaviti u samo jednom danu i to potpuno besplatno. No Bandić je maher kad je u pitanju samopromocija. Plaćenim oglasima postigao je nekoliko efekata koje besplatnom objavom nije mogao.
Kao prvo, postigao je to da se osam dana priča o Bandiću. Kad je marketing u pitanju, onda tu vrijedi pravilo da nije bitno što se priča, već je bitno da se priča.
Kao drugo, javnost stječe prividan dojam da gradska uprava transparentno posluje. To što su tvrtke u sastavu tog istog holdinga prvo urnebesno podigle cijene, a zatim se rasipaju novcima kao pijani milijarderi vješto se zamaskiralo objašnjenjima da te tvrtke tržišno djeluju, da ti novci nisu novci poreznih obveznika te da je oglašavanje sastavni dio poslovanja na zapadu.
Pri tome su zaboravili jednu sitnicu, a to je da su građani Zagreba prisiljeni koristiti usluge tih gradskih poduzeća, jer jednostavno nema alternative. Građani ne mogu birati od koje će firme kupovati vodu, koja će im firma odvoziti smeća i sl. Takve firme imaju monopol i samim time ne postoji potreba za oglašavanjem, tim više što se tu radi o poduzećima koji su nužna životna potreba, a ne nekakav luksuz.
Treći efekt koji je Bandić postigao je da se opozicija oštro usprotivila takvom rasipanju novaca, ali nije znala javnosti objasniti da plaćeni oglasi nisu nezakoniti, već da su krajnje amoralni. Opozicija se zapetljala u svojim interpretacijama i Bandić je bez problema mogao poentirati da se oni samo nešto bune i viču, dok on „radi“.
Post je objavljen 05.02.2007. u 09:24 sati.