Povijest ljudske gluposti

Ispričat ću vam jednu super priču! Ali ovaj put ću vam je ispričati svojim riječima, bez potrebe da išta dokazujem, jer zadnji put kad sam dokazivao svoje tvrdnje, boldajući knjige i pasuse iz kojih proizlaze, na kraju sam svejedno dobio komentar koji postavlja pitanje, gdje su mi izvori tih tvrdnji? To što ću vam ispričati tu priču svojim riječima, ne znači da je i jedna tvrdnja ili naziv izvan biblijskog konteksta.

Dok je Sara imala proljetno čišćenje, Abraham je palamudio u sjeni šatora iz kojeg ga je Sara izbacila kako joj ne bi smetao. I dok je tako planirao daljnje ratne pohode (jer Abraham je bio ratnik poslan od neimenovanih Elohima da vojuje u zemlji Kanaan u njihovo ime), ugleda tri muškarca kako se približavaju njegovom vojnom taboru. Još iz daljine je prepoznao svog vrhovnog zapovjednika i dva njegova nižerangirana oficira, odnosno Jahve i dva malahima. Drugo što je primijetio je da su sve troje jako umorni, zamazani, znojni, gladni i žedni, pa ih je brzo pozvao da se odmore u sjeni gdje je palamudio, te pozvao ženu/sestru Saru da donese vode kako bi se napili i oprali, te da spremi štogod hrane kako bi se visoki gosti okrijepili.

Nakon toga dvoje Jahvina pratioca nastave put, a Jahve prozbori Abramu, velika se vika digla protiv Sodome i Gomore, njihov grijeh je pretežak idem dolje vidjeti jeli sve to istina. U bibliji stoga piše da je Sodoma uništena zato što su u njoj živjeli Sodomiti, ali zašto je uništena Gomora? Možda zato što su u njoj živjeli Gomoriti(?) i što je s ostalim tri grada koja su u istoj dolini uništena? Ne! Ranije u bibliji također piše da su svih pet gradova uništena zato što su promjenili vojni savez, i to je bio grijeh zbog kojih ih je Jahve optužio.

U međuvremenu dvojca Jahvin pratioca odlaze u Sodomu upozoriti Lota da bježi iz grada jer će se oni sutra vratiti i sve uništiti. Međutim, kako je zbog dogovora Abrahama i Jahve, koji su se suglasili da ako bude „pravednika“ u Sodomi, da ih treba spasiti, tako su i dvoje malahima dobili zadatak da provjere imali u gradu i „pravednika“.

Pravednici su za Jahvu i Abrahama oni koji pripadaju njihovom vojnom savezu i koji se dokazivao obrezivanjem, stoga iako je taj znak bio skriven ispod tunike, lako je bio dokaziv jer je bilo dovoljno tuniku podignuti. Stoga kad su dvoje malahima u gradu počeli tražiti pravednike, odnosno obrezane, sodomiti su brzo shvatili i prepoznali ih kao neprijatelje, te ih napali. Dvoje malahima su pobjegli u Lotovu kuću a Lot je izašao pred svetinju govoreći im da ima dvije kćeri, obje djevice, i da će im ih dati da rade s njima što žele, samo da ostave njegove goste na miru.

Vidjevši da Lot priča gluposti, jedan malahim ga uhvati, ubaci u kuću i za njim zalupi vrata. Zatim dvojca malahima proizvedeše, u gomili ispred kuče, jarko svijetlo što ih zaslijepi, danas to zovemo šok bombom i služi u iste svrhe, za upad ili za bijeg, te svi zajedno pobjegoše. Sutra dan Sodoma i Gomora i ostali tri grada doline bješe uništena kišom vatre s neba, naši junaci su se spasili svi, osim Lotove žene koja se nije sklonila na vrijeme pa je pretvorena u stup soli, a kako je semitska riječ za sol ista kao i za paru, Lotova se žena pretvorila u stup pare baš kao što se dogodilo stanovnicima Nagasakija koji su bili direktno izloženi atomskoj bombi (postoji i razlog zašto para i sol u semitskom jeziku ima isti naziv, ali to je druga priča).

Ovu istu priča ispričana je u Asirsko-babilonskoj epopeji Erra-Nergal.

Erra-Nergalje sumersko-akadsko ime jednog od njihovih gospodara, odnosno jedan od Anunnakija ili Elohima jer sve je to isti kupus. U toj epopeji Erra-Nergal odluči napasti tih pet gradova je Nebu, punog imena Nebu-kadne-zar, odnosno Nabukodonozor pokušava tih pet gradova privesti svome vojnom savezu. Erra-Nergal odluči stoga intervenirati, ali ovaj put na drastičan način.

Da bi u tome uspio, sazvaše savjet Anunnakija kojim je presjedao jedan od dva sina velikog šefa, kako bi dobili dozvolu za upotrebu njihovog specijalnog oružja, kojeg inače nisu smjeli koristiti. To oružje je opisano kao ono koje ubija bilo one koje stoje doli, kao i one što stoje gore, odnosno „ono“ koje uništava svaki oblik života.
U toj bitki koja se nije odnosila samo na ravnicu tih pet gradova, već na cijeli Sinaj u kojem je postojalo gora Mashu sa zapovjednim centrom neprijateljskih Elohima. Na pločici K5001 u oxfordskom prijevodu, piše kako je jedan od Anunnaki/Elohima imena Ninurta, nad gorom Mashu oslobodio svoju prvo „oružje užasa“ koje je poput munje presjeklo vrh planine i rastopilo ga. Drugo oružje užasa pusti iznad polja gdje su bile „nebeske kočije“ (prevedeno na moderne pojmove, najprije im je uništio zapovjedni centar a zatim svu avijaciju, baš kako rade i moderne vojske).

"Sjajem sedam sunca, oružje je rastopile stijene. Nebo se nakon sjaja zamračilo, na polju nebeskih kočija ostale su samo užarene stijene dok je od okolnih šuma, na nogama ostalo stajati samo gola debla". Zbog niza geoloških istraživanja, događaj možemo precizno datirati i nalazimo se u 2024 godini prije Krista.
Nergal, još jedan Anunnaki/Elohima iz istog saveza s Ninurtom, poželi imitirati Ninurtu. "Sljedeči cestu kraljeva, doleti do zelene doline pet gradova", odnosno do biblijskog Pentapolisa. "Nad pet gradova Nergal pusti oružje užasa. Uništi i opustoši pet gradova ognjem i sumporom i sve što bijahu u njemu pretvori u paru" (?).

Ali još nije gotovo.

Jer dogodilo se nešto što ni veliki Anunnaki nisu predvidjeli. Anunnaki su imali svoje gradove u Mezopotamiji, dok su se ovi događaji zbili zapadnije u blizini Mrtvog mora. Kako se zbog vrtnje planeta tamo učestalo pušu istočni vjetrovi, Anunnaki su teško mogli predvidjeti nesreću da će zapuhati zapadnjak.

U Tužaljci na gradom Urukom piše „Veliki bogovi problijediše nad užasom što je proizvelo oružje, da će vjetar zla koji slijedi sjaj sedam sunca, doći do nas, nismo znali. Da će smrt rođen kraj Mrtvog mora krenuti prema istoku, tko je mogao predvidjeti?“ Taj vjetar zla, nositelj smrti, dolazi čak do grada Nippur, koji je bio sjedište Enlila, odnosno njegovog zapovjednog centra. „U šumama sva su živa bića izginula, na obalama Tigrisa i Eufrata rasle su samo bolesne biljke, u močvarama je rasla trstika bolesnih vrhova koja je smrdjela na trulež, vrtovi nisu više davali plodove.

Tužaljka nad uništenjem Sumera piše, „Kako li su gradovi prazni, stanovnici na gomili poput leševa, uništeni od vjetra zla. Od svog stanovništva crne glave, Sumer je ispražnjen. Nestao je svaki oblik života. Stanovništvo koje se sakrilo u kuće, umiralo je poput muha".

Tužaljka nad uništenjem Ura piše „Smrt dostiže ljude al je nitko ne uspijeva vidjeti. Kašalj i sluz ispunjavali su pluća. Usta pune sline i pjene. Uhvatio ih je osjećaj ošamućenosti, zlo prokletstvo, glavobolja. Zatim bi život napusti tijelo, ljudi više nisu mogli disati, vjetar zla ih je gušio. Usta su se punila krvlju, glave su plivale u lokvi krvi dok je vjetar zla činio lica blijedim“.

Sve se to dakle dogodilo prije četiri tisuće godina. nakon čega bogovi nikad više nisu koristili svoje oružje, već su ljudi ratovali umjesto njih.