Povijest ljudske gluposti

zapostavljen post

O Bibliji ne znamo ništa! Ne znamo tko ju je napisao, jer doslovno niti jedan redak ne možemo pripisati jednoj određenoj osobi. Ne znamo kada je napisana, ne znamo jezik kojim je napisana, ne znamo kako je čitana, jedino što sa sigurnošću znamo jeste da ova Biblija kakvu imamo danas, nije ona koja je napisana u originalu.

Bibliju kakvu imamo danas, uredile su hebrejske škole zvane “čuvari tradicije” ili Masoreti, po nalogu kršćanskih vladara, između 6 i 9 stoljeća, dakle više-manje u doba Karla Velikog, kako bi biblija bila jedinstvena, obzirom da su do tada cirkulirale razne verzije

Kada kažemo da ne znamo kako je napisana, moramo se podsjetiti da je staro-hebrejski jedan od semitskih jezika, pisan samo suglasnicima, s desna na lijevo bez razdvajanja riječi. kada kažemo da ne znamo kako je čitana, podsjetimo se da u semitskim jezicima ne postoje pisani znakovi za samoglasnike, već su se oni vokalizirali tijekom čitanja. Ako se stoga pitamo kako su se staro doba ljudi snalazili s takvim tekstovima, podsjetimo se da je u to doba, pisanje i čitanje bila privilegija jako malog broja ljudi, s toga čitanje nije bilo namijenjeno širokim masama i njihovom podučavanju (masama kojim su "znalci", baš kao i danas, pričali ono što su htjeli), već kao podsjetnik uskom broju ljudi koji su ionako znali o čemu se radi.

Posao masoreta se dakle sastojao u razdvajanju suglasnika u riječi, u jeziku koji se uglavnom sastoji od 500 korijena s tri suglasnika, te manjim brojem od dva i četiri suglasnika, te davanje značenja tim korijenima dodavanjem samoglasnika. Da bi shvatili težinu posla, pokušat ću vam prikazati jedan biblijski primjer.
Napisat ćemo latinskim slovima tvl. kao takva ova riječ nema nikakvo značenje, ali ako dodamo dva E koja se pojedinačno prikazuju s dvije točkice, onda dobijemo riječ tevel, što znači zemlja, svijet, univerzum. Ako pak dodamo jedno produženo E, koje se označava s tri točkice, dobijemo riječ koja se i dalje čita tevel, ali označava seksualni odnos između žene i životinje ili seksualni odnos svekrva i snahe (što po levitskom zakoniku znači smrt za sve uključene).

Uz takav težak rad jedne od masoretskih škola (jer bilo ih je puno i sve međusobno različite), i činjenice da su u to vrijeme židovi živjeli u islamsko-kršćanskom svijetu, te su morali dobro paziti što govore i pišu, dobili smo Bibliju kakvu poznajemo u zapadnom svijetu (za razliku od pravoslavne Biblije, zvane Biblija sedamdesetih, pisane na grčkom jeziku u 3 stoljeću nove ere), pa nije čudno da je takva Biblija i danas podložna promjenama.

Od 1.1.2017, po odluci Njemačke Biskupske Konferencije, u njemačkim biblijama više nećemo čitati kako u knjizi Izaija postoji proročanstvo po kojem će djevica roditi sina i dati mu ime Emanuel, jer to u originalu na Hebrejskom nikad nije ni pisalo, već piše "alma ara joledet" što jednostavnim prijevodom znači "mlada trudnica će roditi" a mlada trudnica se zvala Abija i bila je žena kralja Ahaz od Juda, a dijete je dobilo ime Ezekija, u kojeg su se uzdali da, jednog dana kad postane kralj, oslobodit će narod od asirske prijetnje.

Ovo je svakako jedna od najvećih promjena što se tiče samog kršćanstva jer to lažno I vjerojatno od masoreta naručeno proročanstvo, direktno povezuje stari i novi zavjet najavom rođenja Isusa Krista (Ješua ben Josef). Daljnje neizostavne promjene će se odnositi na namjernim krivim prijevodima koja služe u definiranju teološkog pojma Boga, a koja u originalu Biblije ne postoje, pojma poput "stvaranja", "vječnosti" a na kraju i samog pojma "Bog".