bartimej croata

31.08.2025., nedjelja


Primjeri kako treba čitati Bibliju - o pojmu naraštaja u Novom zavjetu po Bartu D. Ehrmanu- treći dio
Ponavljam sekvencu iz Bartovih pitanja.

Isus je uputio svoje sljedbenike da se drže Zakona i žive
za druge kako bi bili u skladu s Bogom.
Kako se to može usporediti s Pavlovim gledištem da
držanje Zakona ne može donijeti spasenje?

Pavlovo inzistiranje da se osoba može spasiti bez
držanja zakona, znači li da je on zagovarao
"bezakonito" ponašanje?
Na temelju čega je mogao inzistirati na etičkom
ponašanju? Za Pavla, brine li Bog drži li se netko
Zakona?



Evo skraćeno nekoliko rečenica gdje je Isus spomenuo Zakon, iza toga ću navesti (ne sve) Pavlove misli o Zakonu, pa ću komparirati i vidjet ćemo ima li tu ikakve razlike u stavovima Isusa i Pavla.
Isusove rečenice:
Mt 5,17-19
»Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.«
Mt 22,34-40.
A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«
Lk 16,16-17
»Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješćuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija. Lakše će nebo i zemlja proći negoli propasti i jedan potezić Zakona.«



Pavao je odnos Zakona i Milosti morao predstaviti kao da Zakon mora uminuti, da tako kažem postati nevidljiv, radi Židova koji su Zakon smatrali isključivim izvorom spasenja. A sad navodim Pavlove misli koje označuju Zakon kojeg treba zamijeniti Milošću, ali kojeg se ne može dokinuti. Zakon ima sljedeće uloge, odnosno karakteristike:

- Točnu spoznaju grijeha (usp. Rim 3,20 i Rim 7,18-21), ali nema snagu zaustaviti poriv na činjenje grijeha.

- Zakon se vjerom ne ukida, nego se utvrđuje (usp. Rim 3,31).

- Zakon rađa gnjevom, ukoliko nije podržan milošću vjere (usp. Rim 4,15).

- Zakon uvećava grijeh sve do smrti da bi milost zavladala pravednošću za vječni život po Isusu Kristu (usp. Rim 5,20).

- Zakon 'stvara' grijeh, jer bez Zakona nema ni grijeha. Ima ga ali nije djelatan (usp. Rim 7,7-8).

- Zakon nije ništa priveo savršenstvu (usp. Heb 7,19).

- Zakon je prolazan (usp. 2 Kor 3,11).

- Zakon osuđuje (usp. 2 Kor 3,9) .

- 2 Kor 3,11 «Jer,ako se prolazno (služba Zakona) pojavilo sa sjajem,
onda će trajno (služba Duha) biti mnogo sjajnije.»


Dakle, Pavao je u umanjivanju Zakona (a Zakon u bibliji simbolizira Ivan Krstitelj) došao do uvećavanja Milosti koja je došla po Kristu. A sam Ivan za sebe kaže da se treba umanjivati da bi Krist postao većim u očima naroda. Tako je i Pavao umanjio Zakon sve do mjere da ga je sveo na jednu zapovijed u poslanici Galaćanima. Gal 5,14:
Ljubi bližnjega svoga kao sebe sama.


Jer, ako živiš ljubav koja ima izvor u Milosti, ne treba ti Zakon.
Ali, iako ti ne treba, on je sastavni dio Milosti, on visi o Najvećoj zapovjedi, zapovjedi Ljubavi. Ovaj opisani aspekt odnosa Zakona i Milosti radi obraćenja Židova bio je važan (uvijek je važan) u Pavlovo vrijeme i u još nekim vremenima povijesti Crkve, gdje se, nažalost, težište s Boga (Milosti) premjestilo na Zakon i moral, pa su kršćani umišljali kao da bi Bog trebao nešto biti dužan nama jer opslužujemo Zakon. Izvršavanje dužnosti po Zakonu treba proizlaziti iz zahvalnosti Bogu. A toga ima ako je Milost već primljena. Danas je važno istaknuti sljedeći odnos Zakona i Milosti.
1-Bez Zakona nema točne spoznaje grijeha (Rim 3,20).
2-Ako se ne suočimo sa Zakonom ne možemo zadobiti Milost koja jedina opravdava (oprašta grijehe) po Žrtvi i Krvi našeg Gospodina. U praksi katoličke crkve do Milosti se dolazi preko suočavanja sa Zakonom u sakramentu ispovijedi. U ispovjedaonici se suočiš sa Zakonom (koji visi o Milosti) a u Euharistiji dobivaš Milosti.

KOMPARACIJA ISUSOVIH I PAVLOVIH MISLI O ODNOSU ZAKONA I MILOSTI

Isus je Bog, ali je i savršen čovjek i on je jedini mogao ispuniti Zakon, zato kaže da nije došao ukinuti Zakon, nego ga ispuniti. Ni Pavao ni mi svi ostali ne možemo ispuniti Zakon radi naše pale ljudske naravi, zato se ne možemo spasiti po Zakonu. Ono što zbunjuje teologe je Pavlova rečenica da Zakon mora uminuti, kako i Bart napominje da Pavao misli da se po Zakonu čovjek ne može spasiti. Važno je znati da se teoretski može spasiti, ali samo ako čovjek ispunjava Zakon, nije dovoljno poznavati Zakon. Pavao zna da je Zakon dobar po sebi, ali da ga ljudi nisu u stanju ispuniti radi toga što u njihovim udovima stanuju grješne sklonosti. Dokaz da Pavao, poput Isusa, Zakon ne ukida (odnosno brani ga, kako Isus veli, da se ne smije dokinuti ni jedan potezić iz Zakona), je njegova rečenica iz 2Kor 3,11 «Jer,ako se prolazno (služba Zakona) pojavilo sa sjajem,
onda će trajno (služba Duha) biti mnogo sjajnije.»
Dakle može se zaključiti da Isus poštuje Zakon, ali da ga stavlja iza Kraljevstva Božjeg. Kraljevstvo Božje je Isus najavio svojim čudima. Nakon Uskrsnuća Kraljevstvo je ispunilo srca ljudi koji su prihvatili Isusa kao Mesiju i spasitelja.
Pavao također poštuje Zakon, ali on Zakon u svojim razmatranjima stavlja u odnos s grijehom i tu se javlja narativ koji naizgled ruši ugled Zakona. Naravno da je Pavlu prioritet reći da se vjerom Zakon utvrđuje (Rim 3,31) kao i da služba Zakona u sebi ima sjaj Kristov, ali da veći sjaj ima služba Duha 2Kor 3,11.
Dakle, Pavao razmatra Zakon u odnosu na grijeh tj. na nemogućnost ispunjavanja Zakona radi pale ljudske naravi. I sam Isus to na desetke mjesta spočitava farizejima. Dakle i tu se Isus slaže s Pavlom, ali je to na neki način izrečeno tako što Isus primjerima iz života tumači, kako opisuju evanđelisti, dok Pavao to nastoji filozofsko teološkim rječnikom objasniti. Ne znam zašto to Bart ne vidi, ali bome ne vide ni mnogi katolički doktori teologije. Ne bi Bart deevangelizirao Ameriku da su katolički teolozi ova pitanja postavili na vrijeme i riješili ih.
Ljudevit Rupčić kaže da Zakon ne može dati nadnaravni život, ali to ne znači da su njegove zapovijedi zle, nego samo pokazuje jednu nemoć za koju Zakon nije kriv. Sva se njegova 'krivnja' sastoji u tom što jasno ističe Božju volju, a čovjeka ostavlja nemoćna u njegovoj odgovornosti. Međutim to nije njegova prava krivnja, nego cijelog čovječanstva koje je svojevoljno odbacilo Boga i tako se onesposobilo da vrši njegovu volju. Svjetlo nije krivo što je blato crno.

Još ću samo navesti nešto što pokazuje koliko je Pavao štovao neke odredbe Zakona kojima se nisu pripisivali učinci spasenja. Pročitajte Dj 21,23. Pavao se sedam dana podvrgao obredu očišćenja. On to ne bi uradio da nije poštovao Zakon i tradiciju.
Još ću za kraj ponoviti kako nezgodno zvuči kad Pavao kaže da Zakon treba uminuti (i točka). Tu bi trebalo u komentarima ispod teksta navesti da to Pavao kaže da Zakon treba uminuti kao sredstvo spasenja. Ali to se treba podrazumijevati kad se komparira sa svime što su Pavao i Isus rekli o Zakonu. Zato Bart ne razumije Pavlove tekstove o Zakonu i Milosti. Nažalost ne mogu ne zaključiti kako je neučinkovito kad jedan agnostik tumači tekstove biblije. Dokaz toga je nemogućnost zaključka na što Pavao misli kad kaže da Zakon mora uminuti. Mora uminuti kao jedino sredstvo spasenja, a nikad neće uminuti kad ga se gleda u sklopu Milosti. Zakon visi o Milosti. Zakon je bez sumnje Božja ustanova i kao takav svet (usp.Rim7,12).

PS Hanka Paldum u Beogradu otpjevala pjesmu o Djevi bajnoj. Dočuo za to Vučić pa je ponovio pjesmu u srpskoj varijanti o Devi bajnoj. A onda su iz Saudijske Arabije poslali diplomatsku notu Vučiću u kojoj je pisalo- Ne dirajte nam naše deve-.




- 22:57 - Komentari (15) - Isprintaj - #

10.08.2025., nedjelja


Primjeri kako treba čitati Bibliju - o pojmu naraštaja u Novom zavjetu po Bartu D. Ehrmanu- drugi dio
Sad donosim tekst koji mi je, po @geu, poslao Bart. Korak po korak ću komentirati tekst, a na kraju ću se osvrnuti na pojam naraštaja kako ga je problematizirao Bart D.Ehrman.
Dr. Bart Ehrman
OVAJ POSEBNI POGLED PRUŽA VAM PRISTUP
PRVOJ LEKCIJI "PAVAO I ISUS".
Pozdrav i dobrodošli u "Pavao i Isus: Velika podjela".
Dvije najvažnije osobe u cjelokupnoj povijesti kršćanstva
bili su sam Isus i njegov kasniji sljedbenik, apostol Pavao.
Ali koliko su oni blisko povezani? Jesu li
propovijedali istu poruku? Jesu li uopće imali istu
vjeru?
Gotovo svi se slažu da Isusov život i učenje stoje u
temeljima kršćanske vjere.
Nema Isusa, nema kršćanstva.
Pavao je, za Isusova života proganjao njegove
sljedbenike i tek se poslije Isusove smrti preobratio i
počeo „igrati za Isusov tim“. Ali pri tom Pavao gotovo da i
ne spominje Isusove riječi i djela!
Za njega je cijeli smisao Isusova života bila njegova smrt,
nakon koje je uslijedilo uskrsnuće. Samo je to, a ne ono
što je Isus naučavao ili radio tijekom svoje javne službe,
važni za spasenje.
Treba li onda Pavla smatrati sljedbenikom Isusovih
učenja? I, obrnuto, treba li Isusa smatrati
kršćaninom? Je li Pavao preobrazio Isusovu religiju u
religiju o Isusu? Ili je kompliciranije od toga?
U ovom tečaju bavit ćemo se nizom pitanja koja se
odnose na ova pitanja:
Kako znanstvenici mogu znati što je Isus stvarno
rekao i učinio ako su sve što imamo kasniji izvještaji

o njemu napisani desetljećima nakon njegova života,
i poslije Pavlove smrti ( 62 – 65 a.d.), od strane ljudi
koji ga nisu poznavali i koji su opisivali njegove riječi
i djela u svjetlu vlastitih uvjerenja?
Što je Pavao, pišući prije Evanđelja, (Markovo
evanđelje datirano oko 70 a. d.) zapravo znao o tome
što je Isus govorio i činio tijekom svog života? Zašto
je tako malo rekao o tome? Je li pretpostavio da
njegovi čitatelji već znaju sve o Isusovom životu i
učenju? Je li mislio da život i učenje Isusovo nisu
važni za spasenje? Je li mislio da su irelevantni za
probleme kojima se bavio u svojim pismima?
Je li Pavlov pogled na Krista, kao prethodno
postojeće božansko biće, bio isti kao Isusov pogled
na sebe i svoju misiju? Je li Isus sebe nazivao
Bogom?
Isus je propovijedao apokaliptičnu poruku da će Bog
uskoro uništiti sve koji su mu se protivili i donijeti novo,
blagoslovljeno kraljevstvo na zemlju. (Otkrivenje) Ljudi su
se trebali pokajati i vratiti Bogu, čineći ono što im je
zapovjedio kako bi bili spašeni.
Je li to isto što i Pavlovo evanđelje o Isusovoj smrti i
uskrsnuću kao jedinom putu do spasenja?
Isus je uputio svoje sljedbenike da se drže Zakona i žive
za druge kako bi bili u skladu s Bogom.
Kako se to može usporediti s Pavlovim gledištem da
držanje Zakona ne može donijeti spasenje?
Ako je Isus bio u pravu, da je osoba mogla ući u
kraljevstvo ponašajući se onako kako je Bog
zahtijevao, zašto bi tada ta osoba morala umrijeti?

Ako je Pavao bio u pravu, da jedino vjerovanje u
Isusovu smrt i uskrsnuće može donijeti spasenje,
zašto to nije bio fokus Isusovih vlastitih učenja?
Pavlovo inzistiranje da se osoba može spasiti bez
držanja zakona, znači li da je on zagovarao
"bezakonito" ponašanje?
Na temelju čega je mogao inzistirati na etičkom
ponašanju? Za Pavla, brine li Bog drži li se netko
Zakona?
Ukratko: jesu li Isus i Pavao na istoj strani kada se radi o
tako važnim pitanjima kao što je:
Tko je sam Isus bio, kako se osoba može spasiti i
kako treba živjeti?
Ako je tako, zašto imaju toliko razlika?
Ako nisu, jesu li imali fundamentalno različite
religije?
Prije nego što uronite u sadržaj, možda ćete htjeti posjetiti
odjeljak "Dodatni resursi" gdje možete preuzeti bilješke
za tečaj za ispis.
Također, imajte na umu da svaka lekcija sadrži poveznice
za audio preuzimanja ispod lekcije ako biste radije slušali
"u pokretu" i imajte na umu da svaka lekcija ima
tekstualni pregled ispod video predavanja.
Nadamo se da ćete uživati u ovom tečaju "Pavao i Isus:
Veliki razdor."
Dakle, ako ste spremni, kliknite za nastavak i bacimo se
na prvo predavanje!
Sve najbolje,
Bart D. Ehrman


Sad ću ja ukratko komentirati ove neobične Bartove zaključke.
Nema nikakvih većih razlika između Isusa i Pavla. Isus je poslan na prvom mjestu propovjedati Židovima, a Pavao poganima. Razlika između Isusa i Pavla koju nameće Bart D Ehrman je prividna. Pavao je imao Isusovog Duha kad je propovijedao poganima. Ako se u ovo ne vjeruje onda se može izvesti kriva pretpostavka da su Isus i Pavao bili toliko različiti da se može postaviti i pitanje o njihovim fundamentalno različitim religijama. Kad Bart kaže religijama, a ne vjerama, onda postavljam legitimno pitanje za čiji račun i u čije ime piše knjige o hermeneutici.
Ovo su racionalna 'umovanja' Barta koji nema vjere pa se dodvorava nevjerničkom naraštaju čovječanstva koji se toliko iskvario da se može reći da je iskvareniji od pretpotopnih ljudi. Umjesto da ga poznavanje Svetog Pisma uvodi u spoznaju o tome da su ovo vremena Noina i Lotova i da je cijelo čovječanstvo, simbolički i stvarno, grad Niniva koji se treba obratiti i obući u kostrijet, postiti i moliti, Bart predvodi one koji Sveto pismo ne vide kao Noinu Arku nego kao spise koji nemaju vjerodostojnost radi iskrivljavanja kod prevođenja svetih tekstova.
Bart kaže:..Ali pri tom Pavao gotovo da i
ne spominje Isusove riječi i djela!
Za njega je cijeli smisao Isusova života bila njegova smrt,
nakon koje je uslijedilo uskrsnuće. Samo je to, a ne ono
što je Isus naučavao ili radio tijekom svoje javne službe,
važni za spasenje.

Pa zašto bi Pavao spominjao Isusove riječi i djela, ako to nije bila volja Božja. To je umjesto Pavla uradio Luka. Marku je govorio ili diktirao Petar, a Luka je bio pratitelj Pavla. I Pavao i Luka vrhunski intelektualci onoga doba. Pavao je propovijedao evanđelje i krštavao u ondašnjim gradovima i područjima Male Azije, i dijelovima današnje Europe, a Luka je bio (kako piše Ljudevit Rupčić) tražitelj vjerodostojnih svjedoka koji su očevici događaja. Zato se za Luku kaže da je bio povjesničar, a ne samo liječnik. Bio je i književnik koji je svojim rječnikom, odmjerenim rečenicama i skladnim sastavom nadišao sve ostale evanđeliste. Kao povjesničar Luka je čovjek tradicije. Luka ne samo da navodi događaje nego ih i tumači. Zbog toga je evanđelist i teolog povijesti. Opsežan povijesni materijal pružio mu je mogućnost da se upozna s kršćanskom stvarnošću. Luka je upoznao tajne Kristova srca. Vidi se da je Isus sav okrenut prema Jeruzalemu, smrti i uskrsnuću. Uskrsnuće osvjetljuje sve događaje, prijašnje i kasnije. U tom svjetlu Luka vidi i nadnaravnu silu, Duha Svetoga, koji ih pokreće. (usp. 1,15-80; 1,41-67; 2,25-27; 1,35; 4,1; 4,14; 5,12; 11,20)
Cijelo evanđelje odjekuje hvalom, veseljem i molitvom. Izbor događaja i riječi te njihov način prikazivanja pokazuju da je Isus spasitelj svih ljudi (2,14), a ne samo Židova. Prednost imaju grješnici i siromasi, jer su oni najpotrebniji. Isus kida sve lance, pa i društvene. Prvi put žene dolaze do jednakosti s muškarcima.
Velike ideje i veliki talent stvorili su od ovog Evanđelja jedinstveno djelo. U mnogim stvarima ono je nenadmašivo. Pisano je neposredno pred razorenje Jeruzalema negdje u Grčkoj ili u Antiohiji, a namijenjeno je pokrštenim poganima.
Dakle, Lukin životopis i djelo demantira osnovnu tezu Barta da Isus i Pavao nemaju istu vjeru i nisu propovijedali istu poruku. Pavao je znao sve o Isusovu životu i smrti, Luka, povjesničar i evanđelist ga je informirao.
U Lukinom Evanđelju se vidi utjecaj svih velikih Pavlovih ideja o spasenju, o smrti i uskrsnuću. Tu je Luka potpuno uskladio Isusovu i Pavlovu spasenjsku poruku.
O ovoj tematici se mnogo toga još može reći, ali mislim da je ovo dovoljno da se pokaže da su Bartove pretpostavke i polazišta jako pogrešni.
Sljedeći post će biti o Isusovom pogledu na Zakon i o Pavlovom pogledu, a za koje Bart tvrdi da su različiti.

PS. Uđe Amerikanac u dućan tehničke robe u Zagrebu da kupi televizor i pita trgovca: "Imate li televizor u boji." "Imamo, kak da ne", kaže trgovac, a Amerikanac će: " Dajte mi žuti."

- 22:28 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.