bartimej croata

30.03.2015., ponedjeljak


Zašto je Lubitz usmjerio avion u Alpe
Prvo nešto o Pekinškoj deklaraciji (1995). Da svi svjetski ljevičari imaju totalitarnu narav i da su skloni budućem globalnom despotizmu, prijevarama, ogavnim glupim nesuvislim izjavama, pokazalo se na ovoj konferenciji. Namjera im je bila, što je i ušlo u 'papire', dekonstrukcija spolnog identiteta muškarca i žene.
To su jednoglasno usvojili. A znate li zašto jednoglasno? Jer su minutu prije završetka konferencije objavili da se konferencija nastavlja i sljedeći dan. Naravno da su sve siromašne zemlje, među kojima i muslimanske, napustile konferenciju, jer nisu mogle platiti dodatne troškove. Toliko o lopovskoj i nepoštenoj prirodi svjetskih genderista i osobito genderistica. Koje Hillarica slavi. Zajedno sa Kolindom.

O genocidu nad homoseksualcima

A sad da prijeđemo u Europu, Zvijeri koja izlazi iz mora (zašto iz mora?)
Sve ono što je smišljeno u Americi (Zvijer koja izlazi iz zemlje) u vezi genocida nad homoseksualcima provodi se i u Europi. Zaboravih reći šta je to smišljeno i na koji način se provodi genocid. Pa skontali masoni način kako će smanjiti dugoročno broj stanovnika, pa zaigrali na kartu ljudske seksualne požude. Znali su da homoseksualci imaju veliki broj partnera, (300 tinjak), pa su počeli sa kampanjom (to iz 'ljubavi' prema njima) o sigurnosti kondoma. Naravno da su i znali da kondomi u jednom malom postotku nisu sigurni, ali kad se uzme u obzir velik broj partnera i veliki promiskuitet onda je matematički bilo jasno da kondomi uopće nisu sigurni. To je bila samo crvena krpa za genocid koji je počinjen virusom HIVa. Za koji uopće nisam siguran da je nastao spontano u Africi, obzirom na agresivnu kampanju fašističkog UNa da se svugdje propagira homoseksualna agenda. Što uopće nije slučajno jer im je stalo do kontinuiranog smanjenja broja svjetskog stanovništva. A i zločinci koji se klanjaju Luciferu imaju potrebu ubijati, jer im je Lucifer ubio dušu, što je za masone visokog ranga, zamislite- svjetlost-. Tj svijetao događaj.
Tko su genocidne ubojice? Naravno na prvom mjestu je sotona, za kojeg Isus kaže da je ubojica od početka. Na drugom mjestu su moćnici iz sjene. A za treće treba pratiti trag novca. Tko najviše financira homoseksualnu agendu. Rockefelleri, Soros, pa Rohtchildi. Oni financiraju globalni poredak preko poslušnih vlada i nevladinih udruga.
A u četvrtom genocidnom ešalonu su znanstvenici šupkolozi tipa Kinseya i Štulhofera. Razni doktori koji preporučaju homoseksualcima kondome itd. Itd. Uglavnom, već ima preko 37 milijuna mrtvih i vjerojatno isto toliko zaraženih. Ima u tome svemu i rasizma. I mržnje prema crncima. Najviše je žrtava u Africi, a i američki crnci (bradr i bradr) su, radi svoje 'zaigranosti' rizična skupina, na što američke genocidne bjelačke korporacije i računaju. I sve to podržavaju naši osvješteni lijevi zeleno-crveni robovi isprana mozga i okljaštrene inteligencije.

O padu aviona
Zašto je avion pao? I tko je kriv?. Krivo je njemačko društvo koje je za vrijeme lijevog Gerhard Fritz Kurt Schrödera dopustilo da gender idologija prodre na njemačka sveučilišta. Naravno da je za vrijeme ovoga ljevičarskoga idiota njemačka privreda pala na najniže grane, kao što je pala i za naših hrvatskih ljevičara. Ali ne bi im to bio najveći grijeh. Najveći im je grijeh srozavanje kulture i zdravog razuma, koji se upropaštavaju seksualizacijom stanovništva. Pa su počeli i djecu seksualizirati. Zato je Bog dopustio da nevina djeca izginu u teškoj avionskoj nesreći. Kao opomena svima. Cijelom njemačkom društvu. A i cijelom svijetu.
Koliko sam u pravu govori jedna zanimljiva činjenica. O ovom pilotu se govori kao o suicidalnom depresivnom čovjeku. Zamislite kolika je razina ljevičarskog crveno- zelenog bezumlja zahvatila čitav kontinent, da se o pilotu Lubitzu govori kao o samoubojici, a ne ubojici. Znate zbog čega je to tako. Čista psihologija. Već se stvorila psihološka špranca o važnosti nekog nenormalnog ljudskog prava kao neupitne bogolike datosti. Npr ljudsko pravo homoseksualaca da imaju djecu. I to pravo je iznad prava djeteta da u zajednici ima i oca i majku. Tako isto je za cjelokupnu javnost važnije vidjeti kakve je probleme imao ovaj jadni ubojica (oni kažu samoubojica), nego to što je pobio tolike ljude, a među njima i djecu. Ne bih se začudio da se uvede pravo na samoubojstvo (možda su već uveli) i to takvo da nije važno koliko će biti usputnih žrtava. Ne bi se smjelo ni spomenuti ubojstvo ni usputne žrtve (osim ako se radi o islamistima ubojicama), jer ljudi moji, čovjek ima pravo na svoje probleme, i na svoje samoubojstvo.
Eto to je pali, od zlih duhova instruirani zapadoid. Gdje je nestalo kršćanstvo i mudrost koja je iznjedrila sjajnu zapadnu civilizaciju. Gdje su post i pokora? Zar ćemo dopustiti seksualnim samožderima i pokvarenjacima lijeve provenijencije da nam baš sve srozaju, a najviše pamet. Njihova drskost,glupost i sljepoća su postali animalni, ma šta animalni! To smrdi na sumpor. (oznaka s) -Sumpor je, vjerojatno, element s najviše alotropskih modifikacija (više od 30).

Engels je 1846 u svom djelu -Podrijetlo obitelji, privatnog vlasništva i države- napisao da obitelj treba ukinuti.




- 23:55 - Komentari (84) - Isprintaj - #

21.03.2015., subota


Hillari Clinton mrziteljica djece
Evo dijela govora Hillari Clinton koja promiče ubijanje djece abortusom. Govorila je 10.12 2011 god. a odnosi se na prava LGBTIQ osoba
--One koji drukčije misle treba izjednačiti s onima koji se zalažu za robovlasništvo, ubojstvo zbog časti, spaljivanje udovica i genitalno sakaćenje. Potrebno je postići "zajednički konsenzus po kojemu će ljudska prava LGBTIQ osoba biti posvuda priznata". U ministarstvu vanjskih poslova u Washingtonu "osnovana je radna skupina koja podupire i koordinira rad na tome području. U nadolazećim mjesecima svako ćemo američko veleposlanstvo opskrbiti toolkitom kako bismo unaprijedili taj trud..... Stvorili smo Global Equaliti Fund (Fond za globalnu jednakost-čitaj globalna inkvizicija m.o.) koji diljem svijeta pomaže organizacijama civilnog društva i koji će im pomoći kako se služiti zakonom kao alatom. Oni koji se danas bore za proširenje ljudskih prava stoje na ispravnoj strani povijesti".
----------------------------------
I Hitler je mislio da stoji na ispravnoj strani povjesti.
Hillarica, bit će zagovara usvajanje djece od strane istospolnih brakova. To jasno ne kaže jer je lukava i prefrigana. Ali je jasno iz gornjeg govora da to misli. Ovo povezivanje spaljivanje udovica (mislim Indija) itd sa pravima homoseksualaca je takva demagogija kojoj nema ravne. Ne mogu se sjetiti gluplje političke izjave. Jedino možda Pusićkina izjava da silovane žene iz Vukovara odu na gay paradu.
To je takav intelektualni primitivizam (možda jede puno banana- da budem banallan, a i da se @blogi ima za šta zakačit), da ga ne može ništa nadmašit u ovom stoljeću.
Da je Hillarica mrziteljica ne samo nerođene djece nego i djece rođene ili posvojene u homoseksualnim zajednicama svjedoči i sljedeći članak. Svjedočanstvo djece iz homoseksualnih zajednica pred jednim Žalbenim sudom u SADu.
Odrasla djeca homo roditelja svjedoče protiv istospolnog „braka“
Tweet 19.01.2015 08:05

Četvero odrasle djece homoseksualnih roditelja svjedočilo je pred Žalbenim sudom u SAD-u i iznijelo potresna svjedočanstva o svom odrastanju unutar istospolne zajednice. Svojim svjedočenjem žele spasiti živote tisuća djece kojima bi ozakonjenje istospolnih zajednica ili „braka“ donijelo iste ili slične sudbine. Ovo se događa dok u Hrvatskoj ministar zdravlja Siniša Varga priprema novi zakon o umjetnoj oplodnji kojim bi se takva mogućnost začeća putem donora sperme dopustila i lezbijskim parovima. No, ustavna i međunarodnim konvencijama priznata prava djece na oca i majku i poznavanje bioloških roditelja država Hrvatska krši prvenstveno Zakonom o životnom partnerstvu koji je donijelo Ministarstvo uprave pod ravnanjem ministra Bauka. Trebalo bi zapitati i jednog i drugog ministra da li bi svojoj djeci poželjeli ono o čemu pričaju Katy Faust, Dawn Stefanowicz, B.N. Klein i Robert Oscar Lopez pred sudom u SAD-u. Napravili su zakone za djecu koju nikada neće upoznati niti će ih biti briga kako ta djeca žive i što osjećaju, osim ako jednog dana ta ista djeca ne budu tužila i RH i ministre Bauka i Vargu i tražila odštetu za bol, destrukciju i konfuziju koju su morala proživljavati.




„Kvartet istine“: Odrasla djeca homo roditelja svjedoče protiv istospolnog „braka“ na Žalbenom sudu 5th Circuit



Autorica: Kirsten Andersen

Objava: 13. siječanj, 2015.

Dok Žalbeni sud Petog sudbenog kotara u New Orleansu (Louisiana) razmatra odluku o ukidanju zakona u trima saveznim državama koje zabranjuju istospolni „brak“, četvero odrasle djece homoseksualnih roditelja podnijelo je iskaze na sudu svjedočeći kako ozakonjenje homoseksualnih zajednica od strane države može dovesti do pravih katastrofa u životima tisuća djece.

Katy Faust, Dawn Stefanowicz, B.N. Klein i Robert Oscar Lopez, svi djeca homoseksualnih roditelja, dali su iskaze pred Petim sudbenim kotarom protiv ozakonjenja istospolnog „braka“. Prepričavajući sjećanja iz djetinjstva kada su odrastali u obiteljima koje su seksualni apetiti njihovih roditelja i radikalna supkultura koja je pratila „gay“ identitete tih roditelja učinili krajnje disfunkcionalnima, svi četvero složili su se kako će redefiniranje braka na način da se status bračne zajednice dodijeli i homoseksualnim zajednicama vjerojatno dovesti do iskorištavanja, zlouporabe i zlostavljanja neizmjernog broja djece u svrhu promicanja političkih i privatnih ciljeva.

„Odrasla sam s majkom i njezinim partnericama u okruženju u kojem je gay ideologija korištena kao sredstvo represije, osvete i zlostavljanja,” napisala je B.N. Klein o svojoj majci lezbijki i seriji njezinih ljubavnica koje su s njima živjele u kućanstvu. „Vidjela sam da djeca u homoseksualnim zajednicama najčešće postaju scenski rekviziti za pokazivanje u javnosti kako bi homoseksualci dokazali svijetu da su njihove „obitelji“ jednake heteroseksualnim obiteljima.”

„Iako ne mislim da bi svi homoseksualci bili de facto loši roditelji, znam da gay zajednica nije nikada, koliko se ja u svom životu sjećam, stavljala djecu na prvo mjesto osim kao komad vlasništva, grešku iz prošlosti ili političko sredstvo koje treba oblačiti i izvesti vani poput psića ili ponija kako bi se time impresioniralo zaluđene idealiste,” napisala je Klein. Dodala je da je kao dijete majke lezbijke bila prisiljavana stalno „poklanjati dužnu pažnju i poštovanje“ gay identitetu svoje majke, misliti da su „neki Židovi i većina kršćana glupani koji mrze homoseksualce i nasilni su,” te su ju uvjeravali da su homoseksualci „daleko više kreativniji i talentiraniji za umjetnost jer nisu inhibirani i prirodno su više „osjećajni“ tipovi.’”

Dok je Klein svoj odgoj u djetinjstvu definirala kao oblik zlostavljanja, Robert Oscar Lopez ispričao je pred sudom da je njegov odgoj, koji su mu pružile majka i njezina dugogodišnja partnerica, predstavljao „najbolje moguće uvjete za odgoj djeteta unutar istospolne veze.” Pa čak i uz takav odgoj, Lopez je svjedočio da ga je nedostatak očinske figure u njegovu životu, u kombinaciji s utjecajem radikalne gay kulture u čijem ozračju je odgojen, doveo do destruktivne konfuzije u svezi s vlastitom seksualnosti te na kraju doveo do toga da je postao homoseksualna prostitutka još u tinejdžerskoj dobi kako bi zadovoljio svoju čežnju za ljubavlju i prihvaćanjem od starijih muškaraca.

„Da su me tada 1985. godine ispitivali znanstvenici, „stručnjaci“ za znanstvena ispitivanja o istospolnom roditeljstvu, ispunio bih njihova najružičastija očekivanja o obiteljskom životu LGBT osoba,” napisao je Lopez. „[Međutim,] iza te ružičaste fasade koja je prikazivala sretan „kraj“ skrivali su se mnogobrojni problemi.”

„Prolazio sam kroz faze strašne seksualne konfuzije,” napisao je Lopez. „Imao sam neobjašnjivu prinudu za seksom sa starijim muškarcima… i želio sam seks sa starijim muškarcima koji su bili iste dobi kao moj otac iako sam tada jedva mogao razumjeti to što sam radio.”

„Novac koji sam dobivao u zamjenu za seks s muškarcima definitivno mi je pomogao u financijskom smislu jer mi je omogućio izdašan džeparac koji ne bih nikada mogao zaraditi radeći poslove za tinejdžere po pizzerijama i u psihijatrijskoj klinici moje majke. Međutim, sam novac nije bio toliko bitan koliko činjenica da sam imao potrebu osjećati se voljeno i željeno od starije muške očinske figure, pa čak i samo pola sata koliko bi trajao seks.”

Lopez je rekao kako je pričao s desecima druge odrasle djece homoseksualaca i od mnogih je čuo slične priče prepune boli i destrukcije prouzročenih nedostatkom biološkog roditelja i odrastanjem unutar neželjene vrste odnosa radi kojeg su im ljubavnici njihovih homoseksualnih roditelja bili nametnuti kao drugi otac ili druga majka. Lopez je u svom svjedočenju naveo također i svjedočanstva svojih devetoro prijatelja uz napomenu da ih ima puno više, ali se boje govoriti u javnosti jer se boje da će ih homoseksualni lobi maltretirati kao što su maltretirali i napadali Lopeza.

„Djeca koju su odgojili istospolni parovi suočena su s opasnim izazovom ukoliko prekinu šutnju i razbiju konsenzus odnosno mit o tome da nema štetnih posljedica odrastanja u istospolnoj zajednici“, napisao je Lopez nakon što je ispričao kako su homoseksualni aktivisti maltretirali njegove poslodavce i širili laži o njemu po internetu nakon njegovog prvog istupa u javnosti o odrastanju s majkom lezbijkom. „U takvoj klimi, moram zaključiti da je smještanje djece u domove istospolnih parova opasno jer ta djeca neće imati prostor za izražavanje svojih negativnih osjećaja zbog gubitka majke ili oca i zapravo će se s pravom bojati izraziti te osjećaje.”

Katy Faust je također svjedočila o tome da su djeca homoseksualaca prisiljena na šutnju zbog straha od gay aktivista koji im prijete da će ih javno osramotiti, raditi probleme na radnom mjestu te još štošta gore od toga ukoliko se u javnosti usude govoriti protiv istospolnog „braka“.

„Neka djeca koja su odrasla s gay roditeljima srame se izraziti svoje stavove o braku u javnosti jer ne žele ugroziti odnose s onima s kojima su emotivno vezani,” napisala je Katy Faust. „Nažalost, mnogi lobisti za legalizaciju gay „braka“ učinili su gay „brak“ jedinim znakom lojalnosti prema našim LGBT „obiteljima“ i prijateljima.”

„Etiketa vjerskog fanatika ili mrzitelja postala je vrlo moćno i djelotvorno oružje za ušutkavanje onih među nama koji odluče ne podržati ideju istospolnog „braka“ za koju lobiraju mnogi gay aktivisti,” nastavlja Katy Faust. „Velik dio svog odraslog života radije sam svoje mišljenje na temu braka držala za sebe. Bilo mi je (i još uvijek mi je) zlo od optužbi da sam zadrta i da sam protiv homoseksualaca zato što vjerujem u prirodan brak.”

„Mnogo godina su me takva njihova oružja držala u šutnji,” priznala je Katy Faust. „Nisam tražila prostor za izražavanje svojih stavova. Ali shvatila sam da je moja šutnja, i šutnja drugih, dozvolila da raspravom o toj temi dominiraju oni koji tvrde da jedino mržnja, neznanje ili indoktrinacija mogu navesti ljude da se suprotstavljaju „bračnoj jednakosti“.

Katy Faust govori kako njezino otvoreno nastupanje protiv istospolnog „braka“ proizlazi iz njezina uvjerenja da svako dijete ima pravo na odnos sa svojom majkom i svojim ocem.

„Kada naše institucije zakonski omoguće istospolni „brak“ … odmičemo se od toga da dopuštamo ljudima slobodu da žive kako žele te zakonima promičemo istospolne zajednice,” napisala je Katy Faust. „Time normaliziramo obiteljsku strukturu u kojem će djetetu uvijek biti uskraćeno, na dnevnoj bazi, uloga roditelja jednog spola i odnos s jednim od dvaju bioloških roditelja. Naš kulturološki diskurs postaje takav da u suštini djeci govorimo da nemaju pravo na prirodnu obiteljsku strukturu ili na svoje biološke roditelje, već da postoje samo zbog udovoljavanja željama odraslih.”

U svom iskrenom i živopisnom svjedočanstvu o odrastanju s promiskuitetnim ocem homoseksualcem koji je kasnije umro od AIDS-a Dawn Stefanowicz je ponovila stavove i osjećaje ostalih troje svjedoka.

„Vrlo je teško raspravljati o implikacijama odrastanja u homoseksualnoj zajednici dok ne dođete u kasniju odraslu fazu kada imate već razvijen dobar dio osobnosti i neovisnosti o svom LGBT roditelju, partnerima i čitavoj toj supkulturi,” napisala je Dawn Stefanowicz. „Često smo prisiljeni odobravati i tolerirati sve oblike izražavanja seksualnosti, uključujući i izbor različitih seksualnih i rodnih identiteta.”

„Kao djeci nije nam bilo dopušteno izraziti neslaganje, bol i zbunjenost,” napisala je Stefanowicz. „Većina osoba koje su odrasle unutar homoseksualne zajednice ne osjeća se sigurno ili slobodno ispričati svoje priče u javnosti i prikazati životne izazove s kojima se susreću. Strah ih je gubitka stručnih licenci, boje se da neće moći pronaći posao u odabranom području, da će članovi obitelji prekinuti s njima odnose i da će izgubiti vezu sa svojim gay roditeljem(ima). Neki gay roditelji su zaprijetili uskraćivanjem nasljedstva djeci ukoliko ne žele prihvatiti njihovog najnovijeg partnera ili partnericu.”

„Specijalizirane LGBT udruge i tzv. grupe potpore za djecu ponekad djeluju kao fronte s daleko mračnijom ulogom jer njihova je uloga ušutkati, zastrašivati i prijetiti djeci koja žele s drugima podijeliti svoju istinu te dopuštaju da samo politički korektna verzija našeg djetinjstva izađe u javnost,” nastavlja Dawn Stefanowicz. „Te specijalizirane LGBT udruge promiču političke i zakonske ciljeve prema ozakonjenju istospolnog „braka“, ignorirajući pri tom zastrašujuću nejednakost, trajne gubitke i predrasude koje proživljavaju djeca u homoseksualnim zajednicama u ime seksualnih prava odraslih. Djeca zauvijek gube svoja prava da znaju tko su njihovi roditelji i da ih odgajaju njihovi vjenčani biološki otac i majka.”

Sudsko vijeće Petog sudbenog kotara koje broji tri člana čulo je prošlog petka usmenu raspravu (audio dostupan ovdje) u svezi sa zakonitošću ustavnih zabrana homoseksualnog „braka“. Međutim, dok ne objave svoju odluku može proći i nekoliko mjeseci.

U međuvremenu je američki Vrhovni sud u ponedjeljak odbio razmotriti odluku nižestupanjskog suda koja podržava zakonitost zabrane istospolnog „braka“ savezne države Louisiane. Vrhovni sud još uvijek razmatra da li će održati raspravu u svezi sa zabranama istospolnog „braka“ u američkim državama Ohio, Michiganu, Kentuckyju i Tennesseeju.
--------------------------
Ovo sam prenio sa portala Zdravstveni odgoj.
Vrhovni sud je pod utjecajem političara tipa Clinton i Obama, pa će jadna djeca iz homoseksualnih zajednica teško postići cilj da se zabrani usvajanje djece od strane homoseksualnih zajednica.
Možda kod nas, predmnijevam, bude predsjednica gđa Kolinda Grabar Kitarović tužila ministra Bauka što je prekršio ustavna i međunarodnim konvencijama priznata prava djece na oca i majku i poznavanje bioloških roditelja Zakonom o životnom partnerstvu koji je donijelo Ministarstvo uprave.

- 01:58 - Komentari (121) - Isprintaj - #

10.03.2015., utorak


Kolinda nije kraljica
U priopćenju Ureda predsjednice pred put u SAD stoji:

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović boravit će od petka, 6. ožujka do ponedjeljka, 9. ožujka 2015. godine u New Yorku, Sjedinjene Američke Države.
U petak, 6. ožujka Predsjednica Republike sudjelovat će u Ujedinjenim narodima na Komemorativnom događaju povodom Međunarodnog dana žena te obilježavanja 20. obljetnice od usvajanja pekinške deklaracije i Platforme za djelovanje.

--------------------------------------------------------------------------------
Pekinška deklaracija koju su inicirale feministkinje smatra se početkom gender revolucije. Šta je gender ideologija najbolje su objasnili hrvatski biskupi, pa evo njihove poruke. Molim gđu Kolindu da ovo pročita-------------------------------

Poruka biskupa Hrvatske biskupske konferencije


1. Čovjek pred izazovom novih mogućnosti što mu ih pružaju suvremena znanost i tehnika

Crkva je u svojoj dvotisućljetnoj povijesti, izvršavajući zapovijed svojega Učitelja: "Pođite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svemu stvorenomu" (Mk 16, 15), neprestano pratila čovjeka u njegovim životnim traženjima, mukama i lutanjima. Pritom je više puta prelazila razne kulturalne pragove i u svjetlu Božje riječi i zakona koje je Bog u trenutku čovjekova stvaranja upisao u njegovu narav prosuđivala kulture, svjetonazore i ideologije s kojima je dolazila u dodir. Tako ona i danas služi čovjeku u susretu sa suvremenom relativističkom i laicističkom kulturom i različitim izazovima i odgovornostima koje pred njega stavljaju suvremena znanstvena i tehnička dostignuća. U svezi s time spomenut ćemo samo pitanja o početku i kraju ljudskoga života, složenu problematiku genetskoga inženjeringa te različita druga bioetička pitanja, kao i probleme i opasnosti što proistječu iz bezobzirnoga manipuliranja prirodom.

Znanost i tehnika oslobodile su u znatnoj mjeri čovjeka od hirova prirode, što je u njemu stvorilo dojam da može njome posve ovladati i podložiti je sebi, i to ne samo prirodu izvan sebe, nego i svoju vlastitu narav. Pretpostavka za to bila je obezvrjeđivanje naravnoga zakona, čime se željelo ukloniti svaku zaprjeku ljudskoj samovolji. Tako se čovjek, pod dojmom moći koju je postupno zadobivao, a uvjeren da ne postoji nikakav naravni, unaprijed zadani, poredak stvari, sve više počeo stavljati na mjesto Boga i prisvajati sebi ulogu svemoćnoga stvoritelja i zakonodavca, čija je sloboda apsolutna. Ne samo prema učenju Biblije (usp. Post 3), nego i prema povijesnom iskustvu, to je glavni uzrok svih ljudskih nesreća. Naime, pokušavajući po svojoj mjeri radikalno preoblikovati svijet, pa i samu svoju narav, te sebe postaviti za apsolutnoga gospodara života i smrti, za mjerilo istine i laži, za zadnji kriterij dobra i zla, čovjek dovodi u opasnost sebe i sve stvoreno. Analizirajući posljedice takvih čovjekovih nastojanja, francuski teolog H. de Lubac je rekao: "Nije istina da čovjek ne može organizirati zemlju bez Boga. Istina je da je on bez Boga može, na kraju krajeva, organizirati samo protiv čovjeka. Isključivi humanizam je nehumani humanizam" (1).

Jedna od mnogih posljedica te čovjekove preuzetnosti je i aktualna antropološka revolucija, koja svoj najradikalniji izraz i oblik ima u tzv. rodnoj ideologiji. Čini se da se u toj ideologiji ostvaruje upravo ono što je predviđao E. Fromm kada je govorio da ćemo, nakon polaganoga umiranja Boga u prošlom stoljeću, u našem stoljeću svjedočiti smrti čovjeka (2).

Stoga mi, hrvatski biskupi, želimo ovom porukom skrenuti pozornost upravo na tu radikalnu i u krajnjoj liniji veoma nehumanu revoluciju, revoluciju koju se pokušava, kao širu lepezu "kulture smrti", na sve načine usaditi u ljudsko društvo s ciljem da se posve izmijene ne samo temelji zajedničkoga života i njegove nosive vrijednosti, nego i sam čovjek. Na to nas potiče i obvezuje kako osjećaj zbunjenosti mnogih pojedinaca, vjernika i onih koji se tako ne izjašnjavaju, tako i zabrinutost mnogih obitelji i zajednica koje susrećemo u različitim prigodama. Uvjereni smo da svatko komu je stalo do istinskoga čovjekova dobra ne može ostati ravnodušan prema tom učenju. Svima zato želimo izložiti i ponuditi biblijsko-kršćanska uvjerenja i učenje vezano uz pitanja koja otvara rodna ideologija. Želimo ih podijeliti s vjernicima i sa svim ljudima dobre volje koji zajedno s nama dijele istu tjeskobu i zabrinutost, jer se samo zajednički možemo oduprijeti opasnosti koja prijeti čovjeku i njegovoj budućnosti na zemlji. Činimo to uvjereni da je, pred obiljem različitih ponuda i izazova kojima je izložen današnji čovjek i cjelokupno društvo, nužno oblikovati jasne kriterije razlučivanja i ispravna odabira. A upravo je ispravno oblikovanje savjesti ono područje na kojemu, kako je papa Benedikt XVI. istaknuo u svojemu govoru u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu (4. lipnja 2011.), Crkva današnjem društvu može pružiti najdragocjeniji doprinos (3).

2. Čovjek u vrtlogu rodne ideologije

Rodnu ideologiju susrećemo pod različitim nazivima: rodna teorija, rodna perspektiva, gender-ideologija i drugo. Iako je ta ideologija danas raširena i prisutna u brojnim područjima života, krajnji cilj koji se njome želi ostvariti često nije tako lako uočljiv. Naime, pobornici te ideologije svoje djelovanje označavaju kao "plemenito nastojanje i borbu protiv diskriminacije" ili govore o "zalaganju za uspostavu slobode i jednakopravnosti" ili pak "za ostvarenje tolerantnosti". Pomnijim promatranjem rodne ideologije mogu se razotkriti njezini ciljevi i metode kojima se služi.

2.1. Novo shvaćanje seksualnosti

U rodnoj ideologiji suočavamo se s novim poimanjem ljudske seksualnosti, zapravo s novom ideologijom seksualnosti. Rodna ideologija smjera na same čovjekove korijene. Bez čvrstoga uporišta u biologiji, tradiciji i kulturi, ona polazi od pretpostavke da je čovjek po sebi bezrodno biće. Njegov spol jest nešto što je biološki zadano, ali njegov rod s time nema nikakve veze. Polazeći od tvrdnje Simone de Beauvoir, jedne od idejnih začetnica rodne ideologije, da "se ženom ne rađa, ženom se postaje", rodna ideologija kaže da mi zapravo nismo žene i muškarci na temelju prirodnih činjenica koje nas određuju. Radikalno odvajanje spola i roda tvori teorijsko uporište rodne ideologije. Muški i ženski rod (gender), u tumačenju te ideologije, razvija se unutar određenoga društvenoga konteksta. Kao takav podliježe različitim socijalnim i drugim utjecajima. Prema tome, dva roda, muški i ženski, nisu čovjeku prirodno urođeni, već su mu na neki način nametnuti.

2.2. "Rod je fluidna kategorija"

Ako je rod društveno konstruiran, on je podložan promjenama. To znači da postojeći društveni konstrukt, kažu zastupnici te ideologije, treba razgraditi. To treba učiniti jer je čovjek – ujarmljen u dvorodnost (muško – žensko) – izgubio svoju elementarnu slobodu. Za nju se treba ponovno izboriti, što će uspjeti kada se dokinu muškost i ženskost kao rodne kategorije. Takva rodna "sloboda" znači da rod ne može biti uvjetovan nikakvom biološkom datošću. On ne može biti ni vremenski ograničen. Čovjek će moći birati i formirati svoj rod prema vlastitim željama i prohtjevima. Moći će biti što god želi i dok god to želi. Zato se rod treba shvatiti kao fluidnu kategoriju, kao kontinuum u kojemu nema ni stalnosti ni stabilnosti. On je nepredvidiv i ničim određen – osim samovoljom čovjeka koja se ovdje doživljava kao najveći doseg ljudske slobode koja se u konačnici nameće kao zadnji kriterij svakoga osobnoga izbora. Rod je, posegnemo li za usporedbom, sveden gotovo na razinu profesije koja se mijenja prema želji ili potrebi. Takvo shvaćanje roda otkriva se kao jedna od perjanica suvremene diktature relativizma.

Polazeći od takvoga shvaćanja čovjeka, postaje razumljivo da ideologizirano shvaćanje čovjeka vodi u ideologizirano shvaćanje roda koje vodi u otvoreno nijekanje smisla i značenja spola i spolne različitosti u oblikovanju osobnoga identiteta pojedinca. Irelevantnost tih različitosti prepoznaje se i u govoru o braku i obitelji, a najdramatičnije se očituje u pokušajima izjednačavanja homoseksualnih zajednica s heteroseksualnim brakom. Rodne ideologije rade na tome da se brak, kao zajednica muškarca i žene, i obitelj, kao intimna zajednica ljubavi i potpunije čovječnosti, zamijene proizvoljnim tipovima "ljubavnih odnosa" i "obitelji".

3. Taktike rodne ideologije

Iako smo nerijetko svjedoci njezina gruba i bezobzirna nametanja, rodna ideologija više teži suptilnom ucjepljivanju u najrazličitije društvene pore. Rodna ideologija se širi prema točno razrađenom planu. Okosnicu toga plana čine "zakon postupnosti", ideologiziranje temeljnih pojmova, usmjerenost na odgojno-obrazovni sustav, implementacija u zakonodavstvo, napadi na svaku religiju i Crkvu te odbijanje rasprave o praksi "tjelesnih užitaka" i njihovim rizičnim čimbenicima, a umjesto toga ustrajanje na "ljudskim pravima", "slobodi izbora" i "nediskriminaciji".

3.1. Djelovanje prema zakonu postupnosti

Rodna se ideologija ne uvodi odjednom, nego korak po korak. Cilj joj je da čovjek promijeni svijest o sebi kao dvorodnom biću. Da bi se to postiglo, promicatelji rodne ideologije usredotočuju se na ona područja u kojima ta svijest spontano niče i razvija se. To su brak i obitelj. Te se naravne institucije pokušava relativizirati slijedeći psihološko-pedagoški zakon postupnosti. Najprije im se mijenja postojeći sadržaj i značenje. Sljedeći je korak, koji se danas tek "potiho" najavljuje, rastakanje, odnosno nestanak tradicionalnoga poimanja braka i obitelji. S tim se ciljem poduzimaju različite inicijative kojima je cilj odvojiti djecu od njihovih obitelji i od utjecaja obiteljskoga odgoja. Tako se želi u procesu odrastanja djece oslabiti i onemogućiti prirodnu identifikaciju s majkom i ocem koja je vrlo važna za oblikovanje muškoga, odnosno ženskoga identiteta.

3.2. Ideologiziranje temeljnih pojmova

S taktikom postupnosti usko je povezano ideologiziranje pojmova i nasilje na jezičnom području. To se čini uvođenjem novih, često dvosmislenih pojmova, kao i prekrajanjem starih – nekim oblikom "lingvističkoga inženjeringa" s vrlo profinjenim metodama. Naime, određene se riječi potiskuju iz upotrebe, što dovodi do njihova zaborava, a onda i do gubitka njihova autentičnoga smisla i značenja. Upravo je to stvarni smisao i cilj zamjenjivanja riječi "majka", "otac", "supružnici" riječima "roditelj 1", "roditelj 2", "partner A", "partner B" ili "C"... Sve to pridonosi razaranju jedino prihvatljivoga pojma braka i obitelji, onoga utemeljenoga na ljudskoj naravi i na biblijskom nauku, kao i stvaranju fluidnoga spolnoga identiteta. Imajući u vidu važnost značenja i upotrebe spomenutih pojmova, možemo razumjeti zbog čega je u Hrvatskoj u određenim krugovima pružan tako snažan otpor i protivljenje da se referendumom izglasa i zatim u Ustav unese definicija braka kao životne zajednice muškarca i žene. Kolika je važnost takvoga ishoda referenduma pokazuje i činjenica da se pobornici rodne ideologije s njime ne mire, nego nastavljaju na drugi način i dalje voditi svoju borbu protiv njegova biološkoga i iskonskoga društvenoga značenja.

3.3. Usmjerenost na odgojno-obrazovni sustav

Rodna se ideologija obraća najvećim dijelom djeci i mladeži. Naime, nije lako urušiti prirodan i "stabilan" rodni identitet zrelih muževa i žena. Iako ga nije lako razoriti, ipak se agresivnim, ali podmuklim djelovanjem može i to postići ili makar utjecati na stvaranje iskrivljenoga poimanja spolnoga i rodnoga identiteta muškarca i žene. U tom svjetlu moramo promatrati i prosuđivati panerotizaciju društva i kulture, kao i toleriranje ili čak poticanje raznih devijantnih načina seksualnoga ponašanja (npr. pornografijom i sl.). Djeca i mladež izloženi su danas nebrojenim negativnim primjerima i utjecajima te planskim odgojno-obrazovnim programima i smjernicama koje oni nisu, u životnoj fazi u kojoj se nalaze, sposobni razumjeti, što u njima stvara osjećaj zbunjenosti i konfuziju. A to i jest cilj pobornika rodne ideologije. Naime, u takvom je kontekstu djeci i mladima otežano pravilno oblikovati vlastitu spolnost, što za posljedicu ima lutanja i traženja samih sebe unutar "kontinuuma roda". Smjernice takve naravi mogle se prepoznati i u dijelu 4. modula Zdravstvenoga odgoja (spolni odgoj), koji se i dalje kroz školski program nastoji nametnuti našoj djeci, čak i protiv volje njihovih roditelja. U svemu tome nemalo zbunjuje činjenica kršenja relevantnih međunarodnih i domaćih pravnih akata (npr. Opća deklaracija o ljudskim pravima, čl. 26, paragraf 3; Ustav RH, čl. 63), koji roditeljima daju ne samo pravo, nego i dužnost odgajanja vlastite djece. Umjesto da se ta prava i dužnosti poštuju, oni se, kako vidimo, uvođenjem programa te praksom koja se na njih oslanja posve ignoriraju i osporavaju. Treba istaknuti da tako stvorena situacija nije slučajna. I ovom prilikom želimo naglasiti da roditelji imaju prirodno i zakonsko pravo i dužnost odgajati svoju djecu u skladu sa svojim svjetonazorom i vrijednosnim sustavom, odnosno vjerom. Svatko tko im to osporava ili onemogućava, čini prema njima tešku nepravdu i krši jedno od njihovih temeljnih prava. Stoga je posve razumljivo da je ideološko nametanje i upletanje u područje odgoja u više europskih zemalja potaknulo žestoke reakcije i prosvjede roditelja i mnogih drugih kojima je stalo do ispravnoga i cjelovitoga odgoja budućega naraštaja.

3.4. Implementacija u zakonodavne sustave

Rodnu ideologiju se implementira ne samo u odgojno-obrazovne, već i u zakonodavne sustave. Njezini pobornici žele utjecati na zakonodavstvo i putem njega. To se čini preko različitih međunarodnih institucija, počevši od UN-a preko europskih krovnih institucija pa sve do zakonodavstava pojedinih zemalja. Zajedno s nekim drugim suvremenim svjetonazorskim trendovima, rodna se ideologija etablira kao svojevrsna duhovna diktatura koja beskompromisno guši osobnu i društvenu slobodu. Tu se antropološku revoluciju nameće "odozgor prema dolje", širi se od raznih centara moći i nastoji zahvatiti čitavo čovječanstvo. Zakoni koji promiču rodnu ideologiju kao u pravilu žele redefinirati brak i obitelj s ciljem izjednačavanja istospolne zajednice s heteroseksualnim brakom. U sljedećem se koraku, kako se to može vidjeti u nekim zemljama, uvode zakoni koji istospolnim zajednicama omogućuju i posvajanje djece. Ti se zakoni donose prema spomenutoj taktici postupnosti, uvodeći drukčiji pogled na vrijednosti i legalizirajući nove načine ponašanja.

U svojim temeljnim postavkama rodna se ideologija ne samo razlikuje od temelja kulture i civilizacije u kojoj je čovjek tijekom mnogih tisućljeća rastao i u kojoj se društvo oblikovalo, nego je i u dubokoj suprotnosti sa zakonima ljudske naravi i s kršćanskom, odnosno biblijskom vizijom čovjeka. Htjeli bismo stoga ne samo upozoriti na zablude rodne ideologije, nego i pokazati temelj na kojemu će i današnji čovjek moći graditi svoj identitet i s njim povezano dostojanstvo i ljepotu ljudskoga življenja.

4. Čovjek je stvoren kao muškarac i žena

Viziju čovjeka, njegove naravi i njegova poslanja kršćanin otkriva već na prvim stranicama Biblije. Božje stvaralačko djelo svoj vrhunac doseže u stvaranju čovjeka. On je dio stvorene prirode, ali i biće kojemu Bog posvećuje posebnu brigu i pažnju. Sve što je stvoreno čovjek nadilazi svojom produhovljenom naravi, svojim vječnim određenjem i upućenošću na transcendenciju, na svojega Stvoritelja. Jedino je čovjek, među svim stvorenjima, kako čitamo na početku Biblije, stvoren "na sliku Božju" (Post 1, 27). Time je njegovo dostojanstvo uzdignuto do neslućenih visina. Čovjek, međutim, kaže biblijski pisac, nije stvoren sam i nije sam sebi dostatan. Bog čovjeka stvara u različitosti spolova, kao muško i žensko: "muško i žensko stvori ih" (Post 1, 27). Nakon što ga je stvorio, Bog iznova potvrđuje da čovjek, stvoren kao muškarac i žena, odgovara njegovu naumu: "I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro" (Post 1, 31).

U muškarcu i ženi prepoznajemo njihovu različitost, ali i uzajamnu usmjerenost, komplementarnost koja je neodvojiva od njihove naravi. Spol i rod usko su i neodvojivo povezani, iznutra međuovisni, moglo bi se reći – dva su lica jedne te iste "ljudske" stvarnosti. Muško i žensko, kako ih je Bog zamislio i stvorio, dva su jednakovrijedna, zbog toga i jednakopravna roda.

Tu temeljnu istinu o sebi samome i o svojoj naravi čovjek nije nikad dovodio u pitanje. Oni do kojih nije prispio kršćanski navještaj svojim su razumom – polazeći od naravi stvorenoga svijeta i čovjeka – spoznali temeljne oznake i kriterije čovjekove egzistencije. Čak i ako je u pojedinim razdobljima bilo devijacija, one su uvijek, prije ili kasnije, prepoznate kao takve.

5. Muškarac i žena – jedinstvo u različitosti

Biti žena ili biti muškarac način je postojanja, a ne tek puki "atribut" ljudskoga bića. Čovjek je biće koje komunicira, daje i prima, u čemu njegova spolnost ima vrlo veliko značenje. Tako će različitost muškarca i žene svoj osobit smisao dobiti u njihovu uzajamnom sjedinjenju. Na tu usku povezanost i jedinstvo koje su pozvani ostvarivati upućuje i sam Isus: "Dvoje njih bit će jedno tijelo" (Mt 19, 5). Različitost muškarca i žene nije zaprjeka, već poseban put ostvarenja bračnoga i obiteljskoga zajedništva. To zajedništvo svoj blagoslov dobiva u daru/rođenju novoga ljudskoga bića. Bračno zajedništvo muškarca i žene prirodno je okruženje za nastanak i rast ljudskoga života. Upravo ta iskonska zajednica muža i žene mjesto je prvih koraka i prvih riječi, prvih spoznaja svijeta i početnih koraka vjere. Zato je značenje majke i oca u obitelji i u odgoju nemjerljivo. Nikada ne će moći "jedan otac" ili "više očeva" zamijeniti majku u obitelji. Ali isto tako ni "jedna majka" ili "više majki" ne mogu zamijeniti oca u obitelji. Njihova je uloga nezamjenjiva i komplementarna. Ako igdje, onda u obitelji čovjek ima priliku učiti živjeti u različitosti i prihvaćati drugoga. Obitelj je, kaže papa Franjo, temeljna stanica društva, mjesto "gdje se uči suživotu u različitosti i pripadnosti drugima" (4). Ona je škola solidarnosti i ljubavi, ambijent darivanja i prihvaćanja.

6. Istina o čovjeku upisana je u samoga čovjeka

U rodnoj se ideologiji mogu prepoznati antropološke posljedice spolnoga, bračnoga i obiteljskoga relativizma koji ide do te mjere da se niječu prirodne datosti čovjeka. Značenje i "govor" tijela gotovo se potpuno zanemaruje. Rodna ideologija suprotstavlja se i "ljudskoj ekologiji". Na tu je činjenicu upozorio i papa Benedikt XVI. koji kaže: "Očigledno je duboka zabluda ove teorije i antropološke revolucije koja u njoj nalazi svoj temelj. Čovjek niječe da ima narav koju predodređuje njegova tjelesnost, koja obilježava ljudsko biće. On sam niječe vlastitu narav i odlučuje da mu ona nije predodređena datost nego nešto što on sam sebi stvara. Muškarac i žena kao datost stvaranja, kao narav ljudske osobe, više ne postoje. Čovjek poriče vlastitu prirodu. On je sada samo duh i volja. Manipulacija prirodom koju, kada se odnosi na okoliš, danas osuđujemo, postaje ovdje, kad je u pitanju on sam, čovjekov temeljni izbor" (5).

Benedikt XVI. dobro uočava da se tu događa nešto gotovo nepojmljivo, ali nažalost stvarno. Naime, dok čovjek s jedne strane danas sve više osjeća da ipak ne može do beskraja manipulirati prirodom, nego da mora, ako je želi spasiti i sačuvati, koliko-toliko poštivati zakonitosti koje su u nju upisane, s druge strane, kad se radi o njegovoj vlastitoj prirodi, to ne želi i ne će, nego se i dalje prema njoj i zakonima u nju upisanima odnosi posve samovoljno. Danas se s pravom zgražamo zbog neodgovorna odnosa prema prirodi i zbog nebrojenih oblika manipuliranja njome. Isto tako zabrinuti smo za budućnost našega planeta. No kad je u pitanju sam čovjek, kao da nestaju zgražanje i osuda, a manipuliranje i eksperimentiranje njegovom vlastitom prirodom postaju pohvalni i poželjni. Kako to razumjeti? Kako objasniti toliku zabrinutost za budućnost prirode, a poigravati se budućnošću čovjeka, koji je kruna svega što je Bog stvorio? Tko tako zasljepljuje čovjeka i poigrava se njime?!

7. Čovjek, remek-djelo stvaranja

Činjenica da je čovjek stvoren kao osoba na sliku Božju ili – kako je rekao papa Franjo – da je "remek-djelo stvaranja" (6) otkriva veličinu čovjekova dostojanstva. Istina njegove naravi, to da je stvoren i da postoji kao muško i žensko, prožima i treba prožimati čovjeka u potpunosti. U protivnom, ne će moći otkrivati bogatstvo vlastite spolnosti, nego će stalno biti izložen opasnosti da mu netko drugi kaže "tko je on". Rodna ideologija tako s jedne strane apsolutizira ljudsku slobodu, a s druge strane lišava čovjeka temeljnoga oslonca na kojemu počivaju njegov identitet i dostojanstvo.

Znajući to, ne dopustimo da ni mi koji ispovijedamo vjeru u Boga Stvoritelja, ni ikoji čovjek, a pogotovo nitko od malenih, tj. djece i mladeži, ne upadne u tu smrtonosnu mrežu. Nemojmo se bojati biti ljudima kakvima nas je Bog zamislio i stvorio. Nemojmo preotimati Bogu njegovo mjesto i ulogu. Ne stavljajmo se na Božje mjesto. Prihvatimo biti njegova stvorenja, njegova djeca. To je jedini put do istinske slobode, sreće i ljudske punine.

8. Pružajmo svjedočanstvo života

Najbolji odgovor na izazov nove ideologije jest autentičan navještaj i življenje evanđelja. To je najbolja zaštita protiv mentaliteta i duha rodne ideologije jer učvršćuje svijest kršćanina o njegovu "čovještvu" kakvo je izišlo iz ruku Božjih. To je svijest da smo djeca Božja, da smo jednakovrijedna braća i sestre ("muško i žensko") kojima je povjerena budućnost čovječanstva i svega stvorenoga. Mi smo Božja "slika" preko koje on na jedinstven način želi biti prisutan u svijetu. Taj je svijet on stvorio. Štoviše, nakon što je bio grijehom narušen, po Sinu svojemu Isusu Kristu, obnavlja ga i spašava.

Ta svijest mora prožeti svakoga od nas. Prožeti njome, ne ćemo moći ne osjetiti potrebu svojim životom i radom humanizirati ljudsko društvo, biti stvarateljima humanijega svijeta. Iz te perspektive nije ni moguće drukčije djelovati. Tako ćemo otkriti da navještaj evanđelja znači živjeti one vrijednosti – ljubav, vjernost, brak i obitelj – koje su odgovor na duboku čežnju ljudskoga srca.

Na kraju ove poruke obraćamo se vama, draga mladeži, riječima Andréa Frossarda, člana Francuske akademije: "Vaš se naraštaj, dragi mladi, nalazi uoči dana kad će biti stavljen u položaj kakva ranije nije bilo. Nećete se trebati boriti za istinu kao Solženjicin i ruski disidenti, za slobodu poput europskih pokreta otpora, ili kineskih studenata za pravdu u ime siromašnih i potlačenih; nećete trebati samo braniti dostojanstvo ljudskog bića, morat ćete se izjasniti o samoj njegovoj srži… Vi ćete se morati pitati o ljudskoj naravi i, ako niste zaboravili naučavanje svojih Crkava, znat ćete da jedina ispravna definicija koja je o njoj ikad dana – jest ona iz Svetog pisma i Objave, ona koja je na početku naše civilizacije i poštovanja dostojanstva čovjeka, uz koje stoljećima barem riječima pristajemo. Svaka druga definicija snižava ljudsku osobu" (7).

Stoga vas, dragi mladi, kao i sve do kojih ova naša poruka dođe, pozivamo da se čvrsto držite te jedine ispravne definicije čovjeka, da prema njoj živite, a svaku drukčiju, lažnu i čovjeka nedostojnu, odlučno odbacujete. "Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, muško i žensko stvori ih!" (Post 1, 27). To je čovjekovo dostojanstvo i identitet koji smo svi pozvani živjeti i jedni drugima svjedočiti!



U Zagrebu 15. listopada 2014.

Biskupi Hrvatske biskupske konferencije-------------------------------------------------------


U sljedećem postu ću napisati nešto o tome šta znači Platforma za djelovanje iz Pekinške deklaracije. Naravno da tu ima elemenata i komunizma (utopija) i fašizma (nasilno odvajanje djece od roditelja kroz nametanje rodne ideologije kroz školske sustave).
I dat ću neka nova rješenja gdje će se vidjeti da se ova idelogija ne naslanja na znanost, nego je to puka sotonska manipulacija za uništenjem obitelji. Ovdje se nameće i zaključak da su žene 'ukrale' od Nietzschea pojam nadčovjeka. Jadnik je mislio na muškarca. Mislim da se okreće u grobu (volio je žene) sad kad 'vidi' da su žene navalile postati Nadžena-super žena.
- 21:37 - Komentari (68) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.