crven ban u Tkalčićevoj

srijeda, 15.06.2016.

KASTRIRANJE NARODA

FALSIFICIRANOM TRADICIJOM

Zgroženi napadi užasnutih čistunaca na literaturu predloženu za školsku lektiru ostavljaju nejasnim što im je gore: literatura, spominjanje seksualnosti, seksualnost sama ili sve zajedno? Ne zna se što im je gore, ali je jasno što im je drago: izmišljati, lagati i muljati… Legitimiraju se kao zastupnici naroda i branitelji tradicije, tradicionalnih vrijednosti, pri čemu narod prikazuju do nestvarnosti idealizirano, a tradiciju falsificiraju.

Tradicija? Koja i kakva tradicija? Kršćanska tradicija? Je li kršćanska tradicija zadužbina časnih sestara i svećenika u samostanima ili naroda u gradovima i selima, u tvornicama i na poljima? Čak ni tradicija časnih i svećenika nije onakva kakva se pokušava prikazati, o čemu svjedoči već Pietro Arettino, što je jedan od razloga zašto Crkva ne voli svjetovnu književnost - razobličuje njihovo licemjerje. Ni narod nije bio odviše sputan ćudoređem, o čemu svjedoči opet književnost, ovaj puta narodna iz Dalmatinske Zagore:

Vitar puše, muda mi se klate,
dajte pičke ako Boga znate!

Ja bi jebo, ali ne bi lizo,
jer je pička do guzice blizo.

Mala moja, kako se ne stidiš?
Ja je željan, a ti na njoj sidiš!

Jebem svaku koja ima dlaku!
Koja nema, neka se priprema.

Suvremeni čistunci fabriciraju prošlost. Tradicija i narod u koje su kunu čista su fantazmagorija. Zar su bećarce i gange izmišljali i prenosili na koljena sve izrodi i izdajice naroda, ubačeni strani elementi i crveni i žuti vragovi koji su radili za Judine škude? Treba biti krajnje glup i neobrazovan da bi se tako nešto povjerovalo. Zar su sjela i prela održavana pod egidom "nije za one ispod 18"? Prije drmeša su sve one mlađe od šesnaest poslali na spavanje? Budimo ozbiljni - to ne bi ni pas s maslom polizao.

Pravi, stvarni narod bio je sve drugo nego bogobojazan i uštogljen:

Više vridi moje male ono
Nego papa i crveno zvono.

Jebem mater popu i žandaru
Što ne dadu živiti kurbaru!

Volim pičku katoličku,
A ni srpska nije meni mrska.
Nek' je uska, pa makar i turska!

Dapače, ako ćemo do prave tradicije, tradicija je da su Kaptol i Gradec pola tisućljeća bili u svađi, da se grad opirao nezajažljivoj Crkvi. Prava tradicija je da se građanstvo pet stoljeća borilo s crkvenjacima i onima koji su lizali oltare. Tko zna zašto se zagrebačka ulica Krvavi most tako zove? Kroz povijest su se ljudi vjenčavali vrlo mladi. Još moja baka se udala sa šesnaest godina i rodila moju majku sa sedamnaest, a danas - u virjeme internete - Željka Markić bi onima od osamnaest zabranjivala čitati Ferića! Ta žena ne samo da je van vremena, nego je i van pameti.

Jasno nam je, jasno - jedini način da Crkva začepi usta književnosti jest da je ogadi, proskribira i smanji čitanost na minimum, a i taj minimum dirigira. Zato se i opire tako očajnički svakom pokušaju da se školstvo makar zericu poboljša. Pa ako to uspije, onda i Internet dolazi na red.

Mislite li da sam navedene citirane stihove izmislio? Prepisao sam ih iz knjižice "Eno ti me!", zbirke erotske narodne poezije koju je sakupio Radomir Sarađen, a ilustrirao vinjetama Igor Kordej. Koliko znam, jedino mjesto gdje se može nabaviti ta knjižica, i to za sitniš, Sarađenov je antikvarijat koji se nalazi u Tkalčićevoj ulici, otprilike oko sredine s lijeve strane ako se krene od Trga bana Jelačića.

- 16:19 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>