KASTRIRANJE NARODA
FALSIFICIRANOM TRADICIJOM
Zgroženi napadi užasnutih čistunaca na literaturu predloženu za školsku lektiru ostavljaju nejasnim što im je gore: literatura, spominjanje seksualnosti, seksualnost sama ili sve zajedno? Ne zna se što im je gore, ali je jasno što im je drago: izmišljati, lagati i muljati… Legitimiraju se kao zastupnici naroda i branitelji tradicije, tradicionalnih vrijednosti, pri čemu narod prikazuju do nestvarnosti idealizirano, a tradiciju falsificiraju.
Tradicija? Koja i kakva tradicija? Kršćanska tradicija? Je li kršćanska tradicija zadužbina časnih sestara i svećenika u samostanima ili naroda u gradovima i selima, u tvornicama i na poljima? Čak ni tradicija časnih i svećenika nije onakva kakva se pokušava prikazati, o čemu svjedoči već Pietro Arettino, što je jedan od razloga zašto Crkva ne voli svjetovnu književnost - razobličuje njihovo licemjerje. Ni narod nije bio odviše sputan ćudoređem, o čemu svjedoči opet književnost, ovaj puta narodna iz Dalmatinske Zagore: