vlasništvo i vlasnici

nedjelja, 04.10.2015.

- premješteni post od 20.10.2011.

ODVEST ĆU TE

JEDNOG DANA…

Na Zagrebačkom festivalu zabavne glazbe prije mnogo godina pjevao je Zdravko Čolić:

„Odvest ću te jednog dana
iz tvog tako lijepog stana…“

Svi smo ostali bez daha kako su dugonoge „Lokice“ skladno u ritmu pocupkivale oko njega. Bio sam mlad pa mi je pjesma djelovala vrlo romantično zbog nastavka: „… i odvesti u svoj skromni dom!“

Prije nekoliko dana iznenada sam se trgnuo iz sna u tri i trideset ujutro, početni stihovi pjesme su mi zvučali u uhu, ali su imali sasvim drugo značenje.

Stara si, slaba i nemoćna, tvoji najbliži, potomci i nasljednici, nakon porodičnog vijećanja i odluke, odvode te u starački dom iz kojega se nikada nećeš vratiti. Nemoćna si da se odupreš. Možda će te jednom ili dva puta godišnje dovesti na neko porodično okupljanje, sjediti ćeš za stolom kao punjena životinja, ali ni to se neće više dogoditi mnogo puta. Sve što si tokom života strastveno sakupljala, čuvala i pazila, ostati će u tvom lijepom stanu na kojega su uvijek bila ponosna i uživala u njemu. Bit ćeš starica, slaba, nemoćna, siromašna ili bogata, tvoji najbliži ili neki strani, daleki ljudi doći će jednoga dana i odvesti te iz tvog tako lijepog stana u starački dom, za tvoje dobro ili da te se riješe, i tvoj stan će ti biti lijep bez obzira da li si cijeloga života bila zadovoljna i ponosna njime ili si mislila da je mali, bijedan, nezadovoljavajući i ružan.

Star si, bolestan, slab i siromašan. Tvoji najbliži, potomci i nasljednici, nakon porodičnog vijećanja i odluke, odvode te u bolnicu iz koje se nikada nećeš vratiti. Tvoj kućica je trošna, prokišnjava i propuhuje, ali za tebe je kao dvorac i nikada ne bi htio iz nje, ali nemaš snage ni dići ruku kada te stavljaju na nosila i dovode. Bit ćeš starac, slab, nemoćan i bolestan, ljudi u bijelom doći će s nosilima i iznijeti te onemoćalog iz tvog tako lijepog stana, odvesti će te u bolnicu, voziti će te kroz hodnike, ostavit će te u nekoj sobi, u njoj ćeš biti sam ili će biti još neki nepoznati ljudi, pokušavati će te liječiti, ali izgledi da te izliječe biti će mali, pa čak i da ti olakšaju situaciju biti će nikakvi.

Godina je 1941. Ti i tvoji najbliži ste Židovi ili Srbi. Noću vas budi silovito lupanje po vratima, upadaju uniformirani i naoružani ljudi. Oni su vlast. Tjeraju vas sve da izađete iz kuće i popnete se pod ceradu nekog kamiona i dok on još nije ni krenuo vidite neke druge ljude kako ozareno ulaze u vašu kuću.

Početak je devedesetih godina. Noću dolaze nepoznati naoružani ljudi u uniformama koje ne prepoznajete, dovezli su se automobilom bez oznaka, čak su i registarske tablice skinute. Traže da pođeš s njima s njima na ispitivanje, ne znaš ni zašto ni gdje.

Živiš u Meksiku. Poslijepodne je, vrućina, siesta. Iznenada u kuću upada grupa snažnih naoružanih ljudi. Bez ikakvog objašnjavanja počinju te udarati, bacati naokolo i vući, dok dječica vrište izvlače te na ulicu i uguravaju u stražnje spremište nekog automobila. Znaš da su pripadnici neke od narkobandi, ali ne znaš zašto su se okomili upravo na tebe, zašto te odvode i gdje.

Do jučer je još sve bilo u najboljem redu, ali danas je odjednom poštar donio omotnicu. Otvaraš je i čitaš i ne možeš vjerovati – rješenje o ovrsi. Nemaš snage pažljivo čitati, ali shvaćaš da je sve oko tebe, taj tvoj tako lijepi stan, ugodno i skladno namješten, nestvaran i kao da je providan, kao da vidiš kroz stvari i zidove, shvaćaš da si još u njemu, ali kao da više nisi, sve će kratko i prekratko trajati i ne znaš gdje bi krenuo ni gdje bi se djenuo. Ili sjediš poslijepodne kod kuće sa suprugom, došli su vam u goste prijatelji, sve je u najboljem redu, no iznenada čuješ buku na ulazu u dvorištu, neko se nešto dere, zove, dižeš se i ideš pogledati… I odvode te iz tvoje kuće, iz tvog mira, iz tvoje sigurnosti.

Ovo je društvo – u svjetskim razmjerima – navodno utemeljeno na nepovredivosti privatnog vlasništva. To je – kao – civilizacijsko dostignuće. I zaista, vlasništvo će ostati, moje, tvoje ili njegovo, uvijek će se naći neki vlasnik. Svega će biti, ali nas neće biti. Ne brinite se za vlasništvo – što je s nepovredivošću vlasnika? Vlasnik je slaba karika u mreži sistema.

- 10:57 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>