petak, 11.05.2012.

ponovo GOLE ŽENE PROLAZE KROZ GRAD




NIJE ZA MLAĐE OD 16.

UKOLIKO STE MLAĐI,

NAPUSTITE OVAJ BLOG.

STARIJI SLOBODNO NASTAVITE DALJE.



















































(Kako se s ovim filmićem stalno nešto događa, tu je, pa nestaje, možda je najbolje dati poveznicu da ga pogledate ovdje.)

Iako filmu koji ste vidjeli nije potrebno nikakvo objašnjenje, ne mogu odoljeti da mu ponešto ne nadodam. Snimljen je u nedalekoj Češkoj – jeste li zamijetili zastavu pri prvom gledanju? Nisu uzalud Čehinje na dobru glasu! Djevojka je lijepa, tome nisu potrebne nikakve riječi. Dovoljan je duboki uzdah. No ono što mi je najzanimljivije u ovom dokumentarističkom prikazu je publika, prolaznici.

Što upada u oči kod svih likova u okolini i drugom planu? Djevojka se neometano kreće, nitko se ne zgraža ni skandalizira, nitko je ne pokušava spriječiti, nitko ne pada u nesvijest niti joj dobacuje išta uvredljivo, a kamoli da bi je gađali rajčicama ili trulim jajima. Velik dio prolaznika uopće se ne obazire, idu svojim putem, što ne znači da je ne vide. Oni koji joj se javljaju srdačno joj domahuju, pozdravljaju, ali ni od tih nitko ne nasrće na nju. Raspoloženi turisti je fotografiraju, neki se u slikaju s njom, ali je nitko ne hvata za stražnjicu. Mislite možda da je sve režirano, da su sve to glumci pod budnom paskom režisera? Ne zavaravajte se. Mogao sam isto tako postaviti i stotinjak drugih isto takvih filmova, pa bi vidjeli da je nemoguće nabaviti toliko statista u tako jeftinoj produkciji. Za prolaznike se očito može reći da se ne uzbuđuju, da su civilizirani, tolerantni. Da je djevojka pala i slomila nogu, sigurno bi ih desetak odmah priskočilo i pozvali bi hitnu pomoć, ali nije, pa nije bilo razloga da se na bilo koji način umiješaju u njenu šetnju.

Način na koji prolaznici idu svojim putem pokazuje da rade ono što je jedino ispravno – brinu svoja posla. Po načinu na koji prolaze možete zaključiti da jednako ne bi reagirali da pored njih prođu dva muškarca koji se grle, dvije djevojke koje se ljube, (ima i takvih dokumentarističkih filmova, vidio sam,) tri Crnca, četiri Kineza, pet Roma ili sedam navijača bilo kojeg nogometnog kluba. Biskupima te pastve sigurno ne bi palo ni na pamet da proklinju ono na što njihovi sljedbenici ostaju mrtvi-hladni ili što eventualno pozdravljaju.

A zamislite da je ista djevojka ista takva prošetala kroz Škabrnju! To ne želim ni zamisliti jer kanim govoriti o nečemu drugome.

Ovo što ste odgledali na neki je način i slika naše moguće budućnosti, gotovo bukvalna. Zamislite da djevojka šeće po Jelačićevom trgu, u pozadini se vide tornjevi Katedrale... Nezamislivo? Mogu to sasvim lako zamisliti, dapače, to je izglednije nego bi se pomislilo u prvi mah. Čak i da ne uđe u Europu, hrvatski je živalj iz godine u godinu civiliziraniji i tolerantniji, pa ako ne bude nekih ozbiljnih retrogradnih socijalnih poremećaja, sami od sebe ćemo kad-tad postati kao prolaznici na filmu. Ulazak u Europu i eventualno smirivanje socijalnih tenzija samo će to ubrzati. Za godinu i pol, petnaest godina ili sto i pedeset godina bilo koja gola djevojka moći se neometano prošetati Ilicom, a Stradunom – obzirom na ljetne vrućine i Češke, Mađarske, Poljske i druge turiste – već i ranije. Kad nam je nešto u najgorem slučaju neizbježno za sto i pedeset godina, zašto se to ne bi pojavilo i skorije?

Onog trena kad pozadina postane tolerantnija, ne trebamo se pitati hoće li se pojaviti dovoljno onih spremnih da iskoče u prvi plan. U svakoj generaciji ima dovoljno skladno izraslih koji bi se rado pokazali, koji bi htjeli makar i egzibicionistički iskazati svoje buntovništvo ili iz bilo kojeg drugog razloga bi se na to mogli odvažiti.

Sjećam se jedne zažarene prepirke u redakciji magazina „Erotika“ krajem osamdesetih godina. Iz inozemstva su nam stigle fotografije koje su prikazivale ljude koji su se ukrašavali tako da su bušili vlastitu kožu i kroz nju vješali metalne karike. Bio sam sam naspram svih koji su tvrdili da je to divljaštvo, ludost, marginalna pojava koja se neće nikada raširiti u Zapadnoj civilizaciji jer je odavno otpisana, a oni koje smo vidjeli na fotografijama su beznačajni psihijatrijski slučajevi. Na isti način se osjećam gledajući ovaj film i vrlo sličnim argumentima bih mogao potkrijepiti svoje proročanstvo kao što sam potkrjepljivao tezu da će „pearcing“ postati trajna i raširena pojava prije nego smo još znali ime za to. Dapače, jednoga dana kada će prvi prolaznici neometano hodati goli javnim prostorima, ništa ih neće moći zaustaviti da se pri tome drže za ruke, da se hodajući zagrle, da se kadikad poljube, a nakon toga je od prakse javnog općenja po krčmama, uglovima ulica i predvorjima hramova samo pola koraka, kao što je to uostalom već bilo u razdoblju Rimskog carstva.

Zato se ne moramo čuditi kad neki potpiruju najbrutalnije napade na parade neistomišljenika, a drugi to spremno prihvaćaju, samo što prvi znaju što rade, a drugi – oni bedasti – toga nisu svjesni. Kad homofobi bacaju kamenje na one koji zahtijevaju javnu toleranciju i uvažavanje, protiv čega se zapravo bore, što zaista sprečavaju? Oni zapravo sprečavaju upravo to što vidimo u filmu kojeg sam stavio na početak ovog posta. Jednoga dana kad se prolaznici neće obazirati na dva muškarca ili dvije ženske koji se drže za ruke, neće se obazirati ni na djevojku bilo koje seksualne orijentacije koja će prolaziti gola.

Oni koji raspiruju homofobno raspoloženje su itekako u pravu kad upozoravaju na razoran utjecaj slobodoumnih pogleda na njihov svjetonazor. Zaista, kad bi ulicama hodale razgoličene lijepe djevojke i bez prevelikog zazora se upuštale u bliske kontakte, tko bi išao na mise osim starih, bolesnih i jadnih, kao što bi bilo razumljivo? Utoliko alternativa današnjoj uštogljenoj civilizaciji nije dekadentno priznavanje seksualnih nastranosti, skretanja, manjinskih orijentacija (kako god to nazvali) nego oslobođeno društvo seksualno zadovoljenih ljudi. Onaj tko baci kamen ili flašu na „gay paradu“ dvostruko je glup: prvo, jer radi nešto glupo, drugo, jer se u krajnjoj liniji nabacuje na sebe samoga. Da samo na trenutak razmisli prije nego se ičim nabacuje bi li radije živio u gradu kojim prolaze procesije ili onom po kojem šeću gole lijepe žene, te da shvati da upravo njegovo divljaštvo ili civiliziranost vode prema jednome ili drugome (pri čemu valja naglasiti da se procesije i lijepe golišavke ne isključuju), vjerojatno bi prije - ili još bolje umjesto - da išta baci tim istim sam sebe tresnuo po glavi.

Utoliko sve socijalne, ekonomske i političke nevolje, idu na ruku onima koji podržavaju status quo, a uklanjanje tih nevolja im zapravo nije u dugoročnom interesu. Kome bi profesionalni tješitelji pružali lažnu utjehu i lažne nade kada bi svi bili zadovoljni i sretni? Što bi sređivali profesionalni spasitelji kada nitko ne bi imao problema?

Iz pozicije seksualno nezadovoljnih i socijalnih jadnika djevojku na slici može se vidjeti kao drsku provokaciju. Sa gledišta seksualno nekonfliktnih osoba i socijalno sređenih, ona je samo dobrodošla najava novog doba.
- 09:03 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker