nedjelja, 05.02.2012.

usklađene u prijevodu

Jedno ljeto sam preveo kod tetke u Los Angelosu, nakon što sam bio cijelu godinu kod druge u blizini Saint Louisa. Moja majka je već toliko kukala da me dugo nije vidjela da su joj obje sestre zajednički platile avionsku kartu da dođe na tri sedmice.

Sestra u Los Angelosu je bila vrlo uzbuđena prije posjete moje majke, tim više što je već ranije pričala svim svojim američkim prijateljicama da joj je sestra, moja majka, posebno nadarena da vidi budućnost iz taloga crne kave.

Zaista, majka je bila na glasu među svojim prijateljicama, kolegicama iz ureda i susjedama da „sve vidi“. Dva-tri puta sedmično okupljala je grupu svojih sljedbenica, zatvarale su se u sobu i kuhale kavu na litre. Kako smo majka i ja često zajedno pili kavu pokušala je u nekoliko navrata gatati i iz moje šalice, ali - naravno - ništa nije pogađala.

Čim se majka oporavila od puta, losangeloska tetka je okupila pet-šest svojih najboljih prijateljica koje su to već jedva čekale. Sjedio sam u susjednoj sobi i nisam mogao da ne čujem što su razgovarale.

Amerikanke su već bile ozarene kad su vidjele kako se kuha naša kava. Za njih je to bio nepoznati obred. Naviknute na kavu iz filtera uzbuđeno su cijukale već kad su vidjele da postoji kava kojoj se na dnu slegne talog. Preokretanje šalice, nakon čega se u socu oblikuju figure i ornamenti, bilo im je već magični događaj. Već prije nego je majka išta rekla bile su preparirane da joj povjeruju bilo što.

Kako moja majka nije znala engleski, a Amerikanke nisu razumjele hrvatski, tetka je prevodila. Nezainteresirano sam ih slušao s pola uha, majka je bajala, tetka prevodila, a prijateljice su bile fascinirane kako majka sve točno i precizno očitava, sve do trena dok nisam shvatio da se u susjednoj sobi zaista događa nešto što izmiče spoznaji svih uključenih, osim mene koji sam slušao sa strane. Naravno, davno je to bilo, pa se ne sjećam sadržaja razgovora, a kamoli da mogu išta citirati po sjećanju, ali mogu improvizirati s izmišljenim sadržajem da vidite što je bilo posrijedi.

Recimo, majka je okrećući šalicu u rukama rekla nešto poput:
- Vidim ovdje nekog visokog svjetlokosog muškarca…

Tetka je korektno prevela, a Amerikanka komentirala:
- Ne znam tko bi to bio…

Međutim, neka od prijateljica se umiješala:
- Visoki i svjetlokosi! Da to nije John iz automehaničarske radionice…
- Možda, stalno me napadno gleda!


Tetka je prevela majci:
- Ima neki mehaničar John koji se upucava svim ženama koje mu dođu.

Majka je nastavljala:
- Ima prljave ruke… a vidim i neko J! Ali od toga neće biti ništa ozbiljno…

Tetka je uzbuđeno prevodila:
- On je! Vidi J i da su mu prljave ruke, ali kaže da s njim može biti samo površna epizoda, ništa duboko…

Amerikanka se povjerila:
- Već me je pozivao da izađemo, ali sam ga odbila. Ipak, on i dalje pokušava svaki put kad dođem promijeniti ulje.

- Promjena ulja! - komentirala je majka. - Vidjela sam da je bilo nešto sklizavo, ali možda to znači da je bilo kakav odnos s njim ulazak na sklizav teren…
- Naravno, ona ti je oženjena! -
upozoravala je tetka. - A muž joj je vrlo ljubomoran!
- Da!
- govorila je majka. - A vidim i jednog drugog muškarca koji je stalno prisutan i sve gleda…
- Vidjela ti je muža
- prevodila je tetka. - I upozorava da je bolje da on ništa ne sazna! Imala bi velike nevolje da išta čuje, bolje da mu ništa ne govoriš…

I tako su se sve one savršeno uklapale. Tetka je prevodila u skladu s onim što je ionako znala, Amerikanke su joj govorile ono što još nije znala, majka je dobivala upute što da govori i sve su bile sretne i zadovoljne. Majka i sama ponesena time kako točno pogađa, Amerikanke fascinirane čudesnom ženom iz Europe, tetka ponosna što se pred prijateljicama nije izjalovilo njeno najavljivanje kakvu ima posebnu sestru. Zapravo je svaka od gošća, uz pomoć prijateljica, preko dva posrednika govorila sama sebi upravo ono što je željela čuti.

Ozarene prijateljice su vrlo zadovoljne napustile tetkinu kuću.

- A što se ti smiješ? - napale su me majka i tetka kad smo ostali sami.

Pokušao sam im objasniti što se dogodilo, ali nakon što su shvatile kamo smjeram nisu me više htjele ni slušati.
- Pokušavaš nam soliti pamet kao da mi ne znamo dobro što smo doživjele!

Taj događaj je ostao u njihovom sjećanju kao još jedan dokaz kako sam potpuno nerazuman jer ne vidim ni ono što mi je pred nosom, ne vjerujem ni ono što je dokazano, a kamoli da se u mene može pouzdati u bilo kojem drugom pogledu.








<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker