četvrtak, 15.12.2011.

roditelji i djeca

Kad pogledamo Miroslava Tuđmana ili Ivu Goldsteina nužno se prisjetimo poslovice „Kakav otac, takav sin“. No već prisjećanje na tragično stradalog Šeksovog sina ili Andriju Hebranga dovodi je u pitanje. Primjer admirala Davora Domazeta Loše i njegovog sina Tomislava govori da je poslovica potpuno nepouzdana.

Doduše, ne znamo dovoljno. Možda bi i admiral Davor bio izvrstan da se u životu opredijelio za mikrobiologiju, možda pored svega što znamo o njemu ne znamo da je bio sjajan kao otac, a možda se sin Tomislav u životu ne bio smio javno upustiti u ništa izvan znanosti, da se ne razočaramo. Možda poslovica i u tom slučaju djeluje na neki nevidljiv, izvitoperen način. Možda je Tomislav pokupio svoje dobre osobine od majke ili je i on sam dokaz da se geni spontano stvaraju?

Narodna mudrost „pleti kotac ko i otac“ sigurno je bila korisna kroz prošlost od pećinskog doba do industrijske revolucije, a u mnogim slučajevima i kasnije, no slijediti je u svemu i danas bila bi ludost. Vremena se mijenjaju, mudrosti se preokreću u ludosti, jedino je glupost vječna, ali na sreću i pamet se uvijek iznova rađa. Oni koji se drže ishlapjelih mudrosti – koliko god primjera našli da ih potkrijepe – nesumnjivo su glupani. Drugi glupani to ne mogu uočiti, ali mogu oni koji to nisu. Za glupane su oni glupi jer ne poštuju njihove gluposti. Između te dvije grupacije, usprkos velikom broju pojedinaca koji su na neki način između njih, ne postoji mogućnost razgovora i dogovora. Postoje samo dva ishoda: ili budale nadjačaju brojem i silom ili pametni nađu načina da ih privedu nekoj korisnoj svrsi. Sliku čine nejasnom oni pametni, ali zloćudni, koji koriste budale za svoje svrhe, kao i bedasti koji iz svojih budalastih razloga pristanu uz pametne. Mjena je neizbježna već i iz bioloških razloga, a promjena se oblikuje upravo kroz taj vječni sukob.

No postoje i majke i kćerke. One su faktor stabilnosti. Cijenim roman Milane Vlaović „Blato“ jer je u njemu (između ostaloga) sjajno prikazano kako je ženama nevažno što se događa u društvu, ali im je jako važno kakav je namještaj u stanu i kakve su zavjese na prozorima. Od društvenih promjena najvažnija im je moda. Naravno, Vesna Pusić narušava tu sliku, ali malo je takvih kao Vesna ili Snježana Kordić.

Svaka nova generacija počinje ispočetka, ali nastavljajući staru. Dva pola prethodne izjave nisu u kontradikciji. Početna tvrdnja samo pokazuje da nam nedostaju pojmovi i izrazi kojima bi stvarnost bila odgovarajuće domišljena i opisana, pa nam zato često izmiče. (Ovdje vidim prostor za možda najznačajniju ulogu intelektualaca.) Umjesto „Kakav otac, takav sin“ primjerenije je koristiti „Jabuka ne pada daleko od stabla“ zbog suptilnog uračunavanja okoline u konačni rezultat. Ako stablo jabuke raste na padini, plod - iako padne pod krošnju - može se daleko otkotrljati. Ako raste na dnu udoline, plodovi će se okupiti oko debla.

Ispričao sam sve ono maksimalno jednostavno, da bi i budalama moglo biti jasno. Hoće li pametni od toga imati ikakve koristi?
- 23:20 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker