Kad pogledamo Miroslava Tuđmana ili Ivu Goldsteina nužno se prisjetimo poslovice „Kakav otac, takav sin“. No već prisjećanje na tragično stradalog Šeksovog sina ili Andriju Hebranga dovodi je u pitanje. Primjer admirala Davora Domazeta Loše i njegovog sina Tomislava govori da je poslovica potpuno nepouzdana. Doduše, ne znamo dovoljno. Možda bi i admiral Davor bio izvrstan da se u životu opredijelio za mikrobiologiju, možda pored svega što znamo o njemu ne znamo da je bio sjajan kao otac, a možda se sin Tomislav u životu ne bio smio javno upustiti u ništa izvan znanosti, da se ne razočaramo. Možda poslovica i u tom slučaju djeluje na neki nevidljiv, izvitoperen način. Možda je Tomislav pokupio svoje dobre osobine od majke ili je i on sam dokaz da se geni spontano stvaraju? Narodna mudrost „pleti kotac ko i otac“ sigurno je bila korisna kroz prošlost od pećinskog doba do industrijske revolucije, a u mnogim slučajevima i kasnije, no slijediti je u svemu i danas bila bi ludost. Vremena se mijenjaju, mudrosti se preokreću u ludosti, jedino je glupost vječna, ali na sreću i pamet se uvijek iznova rađa. Oni koji se drže ishlapjelih mudrosti – koliko god primjera našli da ih potkrijepe – nesumnjivo su glupani. Drugi glupani to ne mogu uočiti, ali mogu oni koji to nisu. Za glupane su oni glupi jer ne poštuju njihove gluposti. Između te dvije grupacije, usprkos velikom broju pojedinaca koji su na neki način između njih, ne postoji mogućnost razgovora i dogovora. Postoje samo dva ishoda: ili budale nadjačaju brojem i silom ili pametni nađu načina da ih privedu nekoj korisnoj svrsi. Sliku čine nejasnom oni pametni, ali zloćudni, koji koriste budale za svoje svrhe, kao i bedasti koji iz svojih budalastih razloga pristanu uz pametne. Mjena je neizbježna već i iz bioloških razloga, a promjena se oblikuje upravo kroz taj vječni sukob. No postoje i majke i kćerke. One su faktor stabilnosti. Cijenim roman Milane Vlaović „Blato“ jer je u njemu (između ostaloga) sjajno prikazano kako je ženama nevažno što se događa u društvu, ali im je jako važno kakav je namještaj u stanu i kakve su zavjese na prozorima. Od društvenih promjena najvažnija im je moda. Naravno, Vesna Pusić narušava tu sliku, ali malo je takvih kao Vesna ili Snježana Kordić. Svaka nova generacija počinje ispočetka, ali nastavljajući staru. Dva pola prethodne izjave nisu u kontradikciji. Početna tvrdnja samo pokazuje da nam nedostaju pojmovi i izrazi kojima bi stvarnost bila odgovarajuće domišljena i opisana, pa nam zato često izmiče. (Ovdje vidim prostor za možda najznačajniju ulogu intelektualaca.) Umjesto „Kakav otac, takav sin“ primjerenije je koristiti „Jabuka ne pada daleko od stabla“ zbog suptilnog uračunavanja okoline u konačni rezultat. Ako stablo jabuke raste na padini, plod - iako padne pod krošnju - može se daleko otkotrljati. Ako raste na dnu udoline, plodovi će se okupiti oko debla. Ispričao sam sve ono maksimalno jednostavno, da bi i budalama moglo biti jasno. Hoće li pametni od toga imati ikakve koristi? |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)