dr. Tuđman i stoljetni kalendar

četvrtak, 01.12.2011.

U svojim dnevničkim zapisima dr. Franjo Tuđman često je bilježio kakve su bile meteorološke prilike. Citiram nasumice: „Sunčan, proljetno topao dan.“ (20. siječnja 1974; str. 102) „Vrijeme je malo zahladnilo; zahladilo i kiši.“ (24. veljače 1974; str. 113) „Opet lijepi jesenji dan.“ (24. listopada 1975; str.203.) „Vrijeme se promijenilo; kiši, u Gorskom Kotaru i prvi snijeg; još malo žutog lišća na drveću.“ (10. studenoga 1975; str 210.) I tako dalje na nebrojeno mjesta. Ne, nemojte misliti da su meteorološke prilike igrale ikakvu značajniju ulogu u njegovu disidentskom životu. Barem ostatak teksta u zabilješkama uglavnom nema nikakve veze s meteorološkim prilikama. Nema tu „Prolom oblaka onemogućio nas je u nakanama...“ ili „Probijali smo se kroz snijeg do prsiju, pa nismo stigli na vrijeme spasiti svog druga...“, ma kakvi. Uglavnom je za sve što je zapisao bilo potpuno irelevantno da li je toga dana bila paklenska vrućina ili se nebo otvorilo. Otprilike sve ga se to ticalo kao snijeg u Gorskom Kotaru ili Škotskoj.

Zašto je to onda na toliko mjesta zabilježio? Nameće se samo jedna pomisao – nije imao ništa pametnije. To se nameće tim više što ni ostalo što je zabilježio nije mnogo pametnije. Glavnina ostatka teksta je puko prepisivanje naslova iz novina i šturo prepričavanje uglavnom protokolarnih političkih vijesti. Kakva je pamet potrebna za tako nešto, u čemu je uopće svrha takvog posla? Neusporedivo je pametnije otići u knjižnicu i pogledati komplete starih novina u kojima su te vijesti sačuvane u originalu, umjesto da se čita njihovo nemušto prepričavanje. Kad si je već zacrtao da će pisati dnevnik, kad nije imao drugog posla, trebalo ga je nečim i ispuniti, pa kako nije bio čovjek koji bi makar i u intimnim zapisima kontemplirao o seksualnom životu s Ankicom, tema meteorologije mu je baš dobro došla. Mora se i priznati da je pogodna: dostojanstvena, ozbiljna, a dovoljno je pogledati kroz prozor da znaš što napisati.

Ipak, nije to tek tako, bez vraga! O tome svjedoči nekoliko narednih zabilješki. Prepisujem:

PONEDJELJAK, 2. LIPNJA 1973.
Već više od deset dana neprestano povremeno kiši. I zahladilo je. Po stoljetnom kalendaru (samo što nije zasniježilo kako predviđa). (str.182.)

UTORAK, 3.LIPNJA 1975.
Stoljetni je kalendar ipak pogodio: novine javljaju o snijegu u Engleskoj i Škotskoj kakav se ne pamti u ovo doba godine već osamdesetak godina, a kod nas hladno. (str.182)

SUBOTA, 5. SRPNJA 1975.
Vrijeme se popravilo: točno po stoljetnom kalendaru. (str.187)

NEDJELJA, 23. STUDENOGA 1975.
Vrijeme ovaj mjesec, kao i cijele godine, više po stoljetnom kalendaru nego po meteorološkim prognozama. (str. 217)

NEDJELJA, 23. SVIBNJA 1976.
Još hladnije. Opet se obistiniše predviđanja stoljetnog kalendara: od 23. do 29 „bu prav grdog vremena“. (str.267)

SRIJEDA, 2. LIPNJA 1976.
Kiši. Po stoljetnom kalendaru trebalo je do 30-og biti više kišovito, a sad lijepo. No, tko da okrivljuje taj „koledar“ kad znanstvenici meteorolozi ne mogu predvidjeti ni za dan pouzdano. (str.269)

Kako je u predgovoru „Osobnog dnevnika“ dr. Franje Tuđmana napisao prof. dr. Miroslav Tuđman „Ovaj je dnevnik svjedočanstvo o dr. Franji Tuđmanu...“ O čemu nam svjedoči to svjedočanstvo? Crno na bijelom, riječima samog dr. Franje Tuđmana imamo podastrijeto da je taj intelektualac, znanstvenik, povjesničar, budući akademik i budući predsjednik republike – vjerovao u stoljetni kalendar! U vrijeme kad su zemaljsku kuglu već oblijetali meteorološki sateliti, kad je započelo globalno zatopljivanje – on se ozbiljno pouzdavao u stoljetni kalendar!

Naravno da se i u stoljetnom kalendaru može naći mnogo toga pametnog i korisnog. Recimo, da je korisno marljivo raditi i obazrivo štedjeti, da je zdravo prati ruke prije jela, kada sijati i saditi pojedine korisne biljke, a uz to se obično nađu i zanimljive pričice i pobožne pjesmice, horoskop… U stoljetnom kalendaru se nalaze mnogi korisni savjeti kako urediti kući i vrt, kako voditi domaćinstvo, kako prirediti zimnicu, odgajati djecu u duhu pobožnosti i slično, što je moglo biti odgovarajuće za predindustrijsko doba, ali je nakaradno pokušati primijeniti pri kraju dvadesetog stoljeća šire od ograde vlastitog dvorišta, što šire to štetnije. Da jednom intelektualcu, znanstveniku, povjesničaru, budućem akademiku... stoljetni kalendar bude referentna literatura, to je... tražim riječ... tražim riječ... iako mi mnoge padaju na pamet... – bijedno.

Moglo bi se reći i „nevjerojatno“, ali se tu nema što vjerovati, ovdje je sve evidentno kad nas sam pokojnik i njegovi nasljednici u to uvjeravaju. Arogancijom tipičnog neobrazovanog alternativca olako se razbacuje ocjenama „...tko da okrivljuje taj 'koledar' kad znanstvenici meteorolozi ne mogu predvidjeti ni za dan pouzdano...“, kao što svi alternativci zborno pjevaju „doktori ništa ne znaju“ ili „znanstvenici pojma nemaju“. On zna! On ima stoljetni kalendar! Dirljivo je predočiti tog intelektualca s naočalama, znanstvenika s doktoratom, povjesničara s objavljenim radovima, kako marno proučava nezahtjevno štivo namijenjeno seljacima i prostom puku s početka stoljeća, te tumači sam sebi i onima koji ga hoće slušati - nakon što je odredio spol nerođenog djeteta okretanjem prstena - kako ne dobiva priželjkivana društvena i znanstvena priznanja zato jer njegovi suvremenici nisu sposobni shvatiti njegove zamisli i veličinu, zato jer ga mrski komunisti mrze.

U finalu, apsurdnim povijesnim zaokretom, zahvaljujući stjecaju okolnosti nezavisnom od njegove volje (ali sasvim po njegovim željama), oboružan stoljetnim kalendarom taj državnik je obilježio svoje vrijeme, po mjerilima stoljetnog kalendara preustrojio je društvo, oslanjajući se na STOLJETNI KALENDAR taj vizionar je poveo svoj narod u svijetlu budućnost, narod je bezglavo srnuo za njim, pa nije ni čudo da smo se našli ovdje gdje smo stigli. Tražim riječ... tražim riječ...

Kao što kaže Ani ram u komentaru na prethodni post - još smo i dobro prošli.

- 09:27 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>