četvrtak, 27.01.2011.

neprepoznatljivi javni lik

Kanio sam napisati nešto fantastično, ali onda me vrag smuvao da sam uzeo hrpu nedavnih novina u ruke i prelistao ih. Još i gore – ponešto sam iz njih i pročitao. Članak Marka Cigoja, sina prijatelja s kojim sam pjevao u gimnazijskom zboru, u nedjeljnom broju „Jutarnjeg lista“ toliko me smuvao da sam odustao od prvotne namjere. Zašto da ja išta pišem kad ni slučajno ne mogu nadmašiti količinu fantastike koja se nalazi u običnim, potrošnim, efemernim dnevnim novinama? Citiram:

Marijana Primorca, imućnog hercegovačkog poduzetnika koji je premijeru Sanaderu 2004. za 2,2 milijuna kuna kupio blindirani BMW 740, upoznao sam potkraj ljeta 2005. Ili 2006. na terasi kafića Charlie u centru Zagreba. Do tada sam o njemu u Globusu 2003. objavio jedan prilično negativno intoniran tekst, zapravo njegov prvi portret u hrvatskim medijima, s naslovom 'Otac ubojice iz BMW-a: Marijan Primorac, otac maloljetnika koji je u Makarskoj jurećim automobilom pregazio dvije djevojke'.

Primorca sam u Charlieu zapazio nekoliko mjeseci prije nego smo se upoznali, no nisam znao da je to on. Naime, u tih nekoliko mjeseci i on je postao stalni gost Charliea, pa smo si već počeli kimati glavom u znak pozdrava, iako ni on nije znao tko sam ja...

Moram priznati da me prilično šokiralo da je čovjek kojeg sam tamo često viđao i očito nisam odmah prepoznao, 'onaj' Marijan Primorac, i to prvenstveno zbog predrasuda koje sam stekao kroz medijske napise o njemu i svoje novinarsko istraživanje, te dojma koji sam kroz nekoliko mjeseci dobio površno ga promatrajući...

...U njegovu odnosu prema punici ili svojoj majci, u načinu kako im se obraćao i odnosio se prema njima nisam vidio baš ništa od onog bahatog Marijana Primorca, što je dojam koji sam, kao i većina javnosti, o njemu stekao na osnovi medijskih natpisa.

I to što smo više tjedana gotovo svakodnevno sjedili na terasi istog kafića, a ja nisam znao tko je on, ponešto govori o karakteru toga čovjeka.“


Prepričajmo ovo što sam citirao:
- Mark Cigoj, novinar koji je napravio prvi portret Marijana Primorca u hrvatskim medijima mjesecima nije bio u stanju da ga prepozna, iako ga je svakodnevno sretao, počeli su se pozdravljati, a lako moguće da su povremeno i izmijenili koju riječ;
- novinar se šokirao kad je saznao s kim se svakodnevno viđa;
- istaknuti predstavnik istraživačkog novinarstva mjesecima nije naslutio da je čovjek kojeg svakodnevno viđa, pozdravljaju se, a vjerojatno povremeno izmijene i koju riječ ili malo popričaju, čovjek o kojem je on sam napisao „prvi portret u hrvatskim medijima“;
- novinar konstatira da to „što smo više tjedana gotovo svakodnevno sjedili na terasi istog kafića, a ja nisam znao tko je on, ponešto govori o karakteru toga čovjeka.

Citirano je zaslužilo da se komentira:
- to što novinar mjesecima nije naslutio tko mu svakodnevno sjedi pred nosom ne govori o tom čovjeku, nego o novinaru i novinarstvu u kojem je istaknuti čimbenik;
- novinar tumači da čovjeka koji mu je svakodnevno sjedio pred nosom nije prepoznao zbog dojma koji je prethodno formirao o njemu kroz medijske natpise, od kojih je sam napisao prvi. Drugi se vjerojatno oslonio na njega, a treći pozivao na prvi i drugi… i tako dalje;
- novinar je napisao taj prvi, značajni medijski portret na osnovu vlastitog istraživanja koje je bilo toliko temeljito da čovjeka nije ni vidio, niti s fotografije zapamtio kako izgleda;
- istraživački novinar ima tako istančani novinarski senzibilitet da mjesecima promatra čovjeka o kojemu je pisao ne uspijevajući povezati da je riječ o istoj osobi;
- naposljetku, umjesto da hitno promijeni zanimanje, novinar mrtvo-hladno objavljuje što mu se dogodilo, čudeći se što mu se dogodilo i nimalo se ne skanjujući javno priznati jer u tome ne vidi ništa lošega. Tko radi taj i griješi, poručuje, zar ne?

Zar nije bilo urednika da ga upozori da bruka i sebe i list koji će to objaviti? Tko radi povremeno, rijetko, izuzetno može i pogriješiti, a nakon toga se treba potruditi grešku ispraviti i podnijeti konsekvence, ali „raditi“ ne znači „griješiti“, jer je onda cijeli rad samo velika greška.






<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker