nedjelja, 09.05.2010.

bezbrižna sedmica

Nedavno smo, posredstvom slovenske turističke agencije, proveli sedam dana u luksuznom turističkom kompleksu u Turskoj. Nikada ranije nisam koristio takav turistički paket-aranžman. Put tamo i nazad, smještaj u apartmanu, hrana i piće po izboru u neograničenim količinama, korištenje svih pogodnosti (frizer, sauna, dvorana za vježbanje sa svim spravama...), atrakcija (bazeni, vodeni tobogani, kuglana, biljar...) i programa (kino, show-programi, disko, jahanje...), sve zajedno slovima i brojkom – dvije tisuće kuna (2000 kn) po osobi.

Ne samo da bismo toliko potrošili da smo preko vikenda skoknuli do Makarske, nego sam četvrti-peti dan postao svjestan užitka koji nije bio istaknut u turističkoj ponudi niti mi je palo na pamet da ga očekujem. Nakon što je paket-aranžman bio plaćen više ništa nije trebalo plaćati, pa je osjećaj ondje bio kao da je sve besplatno i koliko god to zapravo bilo zavaravajuće, stvarna posljedica bila je da o novcima uopće nije trebalo misliti, a kamoli brinuti. Ako me je zainteresirao koktel koji je netko pio za susjednim stolom, naručio sam ga, otpio gutljaj, i ako mi se nije svidio naručio drugačiji, a ako mi se svidio zatražio drugi bez pitanja koliko to košta. Dapače, daleko od domovine tih dana nisam kupovao ni novine, a nije bilo straha da ću u poštanskom kastliću zateći neki račun od kojega će me šlag trefiti. Sve zajedno, upravo zbog toga sam se opustio i odmorio više nego da sam proveo mjesec dana kod kuće ništa ne radeći, a u svemu što sam koristio uživao sam nemjerljivo više nego da sam u podsvijesti preračunavao koliko ću to trebati platiti.

Naravno da sve ima svoju cijenu. Da smo išli u sezoni platili bi dvostruko više. No čak i tada ostao bih u uvjerenju da se isplatilo.


<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker