Da imam kućicu u šumi na osami ne bih na njoj zaključavao vrata. (Opis šume: drevno drveće, guste krošnje ispod kojih vlada polumrak, između stabala je posvuda gusta paprat visine čovjeka kroz koju nema staza. Lokacija: proplanak s potokom na sat hoda do najbliže staze, još sat hoda do najbliže ceste i sat vožnje do najbliže kuće. Kućica: brvnara od grubih greda istesanih od stabala koja je skršila oluja, dvije prostorije u prizemlju i tavan uređen za spavanje, veliki natkriveni trijem. Namještaj: stol, klupe i kreveti od debelih dasaka, željezna peć, kuhinjski ormar, ormar za odjeću i škrinja za posteljinu. Nakon što su terenska vozila prenijela prozore, peć, cijepove, cigle za kamin i dimnjak, daske za vrata i kapke, te najnužniju opremu, nijedan automobil više nikada nije došao. Da bi boravak bio ugodan kućica je opremljena i najnužnijim stvarima donesenim na mazgama. Od stvari u njoj su posteljina, rezervna odjeća i presvlaka, petrolejke, sjekira, nešto lonaca, tava, flaša, čaša i tanjura, noževa i vilica, dvadesetak knjiga, nekoliko praznih teka i pisalica, šah i igraće karte, tranzistor na baterije, zalihe šibica, nešto alata, pribor za prvu pomoć. Navukao bih i zalihu hrane: konzerve graha, staklenke meda, sol, papar, brašno...) U kućicu bih svraćao desetak puta godišnje na dva do pet dana i dva puta duže: od desetak dana do dva mjeseca, zavisno od društva koje bih poveo. Dakle, većinu godine brvnara bi bila nenastanjena. Zašto onda na njoj zaključavati vrata? Vrata se obično zaključavaju da u kuće ne uđe netko nepozvan ili da se spriječi lopove da nešto iznesu ili vandale da sve porazbijaju. Koga od tih bi zaključana vrata na kućici tako na osami mogla zadržati? Da sam u kućici i naiđu neki planinari, izviđači, izletnici ili avanturisti, rado bih ih primio, napojio i nahranio, pozvao ih da se sklone od nepogode, da se ogriju, osuše i odmore. Da takvi, neki pristojan svijet, dođu kad me nema bilo bi mi žao, čak bi bilo i nehumano da naiđu na zaključana vrata. Da dođu lopovi ili vandali, zaključana vrata ih ne bi zadržala. Dakle, zaključana vrata ne bi spriječila one koje ne bih htio da uđu, ali bi zaustavila one za koje bi mi bilo drago da im kućica pomogne čak i kad mene nema u blizini. Učinak zaključanih vrata bio bi upravo suprotan od namjere zašto se zaključavaju. Nažalost, nakon stotine pristojnih namjernika kad-tad bi došli i neki barabe i razbijači. Takvu kućicu lakše je sagraditi i opremiti nego sačuvati. Nisam toliko bogat da si mogu dozvoliti zbog onih stotinjak dobronamjernika koji bi me radovali otrpiti štetu koju bi mogao napraviti svega jedan štetočina. Zbog toga ta brvnara postoji samo kao prijatno maštanje kojom se opuštam prije spavanja. ----------------------- Iako brvnara ne postoji, zar ovaj blog nije neka vrsta svratišta nezaključanih vrata u kojeg su svi dobronamjerni dobrodošli? |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)