Marketing
nepostojeća brvnara
(Opis šume: drevno drveće, guste krošnje ispod kojih vlada polumrak, između stabala je posvuda gusta paprat visine čovjeka kroz koju nema staza. Lokacija: proplanak s potokom na sat hoda do najbliže staze, još sat hoda do najbliže ceste i sat vožnje do najbliže kuće. Kućica: brvnara od grubih greda istesanih od stabala koja je skršila oluja, dvije prostorije u prizemlju i tavan uređen za spavanje, veliki natkriveni trijem. Namještaj: stol, klupe i kreveti od debelih dasaka, željezna peć, kuhinjski ormar, ormar za odjeću i škrinja za posteljinu. Nakon što su terenska vozila prenijela prozore, peć, cijepove, cigle za kamin i dimnjak, daske za vrata i kapke, te najnužniju opremu, nijedan automobil više nikada nije došao. Da bi boravak bio ugodan kućica je opremljena i najnužnijim stvarima donesenim na mazgama. Od stvari u njoj su posteljina, rezervna odjeća i presvlaka, petrolejke, sjekira, nešto lonaca, tava, flaša, čaša i tanjura, noževa i vilica, dvadesetak knjiga, nekoliko praznih teka i pisalica, šah i igraće karte, tranzistor na baterije, zalihe šibica, nešto alata, pribor za prvu pomoć. Navukao bih i zalihu hrane: konzerve graha, staklenke meda, sol, papar, brašno...)
U kućicu bih svraćao desetak puta godišnje na dva do pet dana i dva puta duže: od desetak dana do dva mjeseca, zavisno od društva koje bih poveo. Dakle, većinu godine brvnara bi bila nenastanjena. Zašto onda na njoj zaključavati vrata?
Vrata se obično zaključavaju da u kuće ne uđe netko nepozvan ili da se spriječi lopove da nešto iznesu ili vandale da sve porazbijaju. Koga od tih bi zaključana vrata na kućici tako na osami mogla zadržati?
Da sam u kućici i naiđu neki planinari, izviđači, izletnici ili avanturisti, rado bih ih primio, napojio i nahranio, pozvao ih da se sklone od nepogode, da se ogriju, osuše i odmore. Da takvi, neki pristojan svijet, dođu kad me nema bilo bi mi žao, čak bi bilo i nehumano da naiđu na zaključana vrata. Da dođu lopovi ili vandali, zaključana vrata ih ne bi zadržala. Dakle, zaključana vrata ne bi spriječila one koje ne bih htio da uđu, ali bi zaustavila one za koje bi mi bilo drago da im kućica pomogne čak i kad mene nema u blizini. Učinak zaključanih vrata bio bi upravo suprotan od namjere zašto se zaključavaju.
Nažalost, nakon stotine pristojnih namjernika kad-tad bi došli i neki barabe i razbijači. Takvu kućicu lakše je sagraditi i opremiti nego sačuvati.
Nisam toliko bogat da si mogu dozvoliti zbog onih stotinjak dobronamjernika koji bi me radovali otrpiti štetu koju bi mogao napraviti svega jedan štetočina. Zbog toga ta brvnara postoji samo kao prijatno maštanje kojom se opuštam prije spavanja.
-----------------------
Iako brvnara ne postoji, zar ovaj blog nije neka vrsta svratišta nezaključanih vrata u kojeg su svi dobronamjerni dobrodošli?
Post je objavljen 14.02.2010. u 12:27 sati.