subota, 30.08.2008.

zapis pretposljednjeg dana ljetovanja

Image Hosted by ImageShack.us

Kako sam od onih kojima je prva naprava za pisanje bila pisaća mašina, i to "Erica", još uvijek se mogu dječje oduševiti razvojem tehnologije. Evo, recimo, upravo se nalazim u zatonu Racetinovac na Čiovu gdje zapisujem ove retke i odakle ću ih uskoro poslati da ih mogu pročitati i prijatelji s druge strane Oceana. Vrlo mi se dopada moj radni prostor posljednjih nekoliko dana, svakog dana druga uvala.

Moram priznati, uopće mi nije loše u životu. Bilo bi nezahvalno kada bih se žalio. Ipak, ono što me čini nezadovoljnim je svijet oko mene. Previše je lošega, neracionalnoga, promašenoga, propuštenoga, nepravdi, gramzljivosti, zla i patnji. Koliko god da mi je dobro, takav sam čovjek da ne mogu biti sretan u nesretnom svijetu.

Ne brinem za sebe. Brinem za sina kojega ću ostaviti u takvom svijetu.

Slično gledam i ovu našu domovinu. Lijep zemlja. Istini za volju, nije nam loše i nemamo odviše osnova za žaliti se. Ipak u cjelini pripadamo povlaštenom djelu čovječanstva koji živi bolje od četiri petine ljudi na svijetu. Ono što me brine i ogorčuje jest zašto svi ne živimo bolje, zašto zbog krpeljske manjine koja iracionalno zgrče velik dio stanovništva jedva spaja kraj s krajem, živi u neizvjesnosti koja im truje svakidašnjicu, daleko lošije od onoga kako bi se moglo ili kako zaslužuju. Da je pameti, volje i malo sreće, zaista bi mogli biti zemlja blagostanja. Umjesto toga, prepuni smo raznih sranja. Šteta. Jest da smo si sami krivi, ali svejednako je šteta.

Nažalost, kako god da je u odjeljcima našeg vlaka nekima bolje, a nekima lošije, još uvijek se ne vidi svjetlo na kraju tunela.
- 21:21 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker