zagonetka nestalih vrata

srijeda, 18.06.2008.

Zagubio sam negdje ključeve. Nisam se uzbuđivao jer sam bio uvjeren da sam ih posijao negdje po kući, a i zato jer imam duplikate. Sjećam se da sam ih ne znam zašto odložio na neko neuobičajeno mjesto, da sam kasnije prošao pored njih, pogledao ih i pomislio "Trebao bih ih premjestiti…", ali tog trenutka radio sam nešto što nije valjalo prekinuti, a kada su mi zatrebali bilo mi je lakše i brže posegnuti za kopijama na uobičajenom mjestu. Zapravo mi nisu ni trebali svi ključevi, nego samo oni od auta i ulaznih vrata u kuću.

Pronašao sam izgubljene ključeve tri mjeseca kasnije. Odložio sam ih na naslon kauča u sobi u koju rjeđe zalazim, pa su pali između kauča i zida i pronašao sam ih zaista slučajno. U nekim razdobljima života nosio sam sa sobom bunt ključeva kao sveti Petar, u drugima samo jedna, onaj od stana. Ključeva koje sam pronašao bilo je pet za zajedničkoj karici: ključ od kuće, ključ od auta i tri za koja se ni uz najbolju volju ne mogu sjetiti od čega su.

Svaka vrata može se otvoriti odgovarajućim ključem. To je svrha i smisao ključeva. Ali što uraditi s ključevima za koje ne znam za koje su brave? Gdje su ta vrata koja otvaraju? Ako su vrata tajna, ključevi su rješenja tajne, no što da radim s razrješenjem tajne dok ne znam koju tajnu rješavaju? Mora da postoje vrata koja otvaraju, inače ih ni ne bi nosio sa sobom, ali kako mi se uopće moglo dogoditi da zaboravim? Da to nije počela senilnost? Tješim se da nije. Koliko se znam, mora da sam postupio ovako: to su ključevi od nečega važnoga, stavio sam ih uz one koje svakodnevno rabim i nosim uza se da ih bez muke i odmah imam kada mi zatrebaju.

Još samo da se sjetim od čega su…

Odlučio sam ne skidati ih s karike. Neka su uz mene. Uvjeren sam da će se tajna otkriti jednoga dana kada će mi urgentno zatrebati i - gle! - kao čudom naći će mi se u ruci.

- 00:37 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>