PETAK ZA PAMĆENJE

Prva stvar ujutro, "Zagrebparking" je stornirao Nalog za plaćanje ugovorne kazne. Zahvaljujem pravnoj službi na razumijevanju.

Prijatelj Nikša je poveo Dinka Sinka Mandarinka autom u Split, gdje je trebao učestvovati na mačevalačkom turniru.

Otišao sam na pregled srca, koji sam ostavio za zadnji pregled jer sam sumnjao da će rezultati biti najgori, no dobri dokica mi je rekao da mi je srce bolje od svega ostaloga.

Trebao sam otići u jednu firmu za koju već dva mjeseca radim neki posao da odradim posljednjih sat vremena bez kojim je sve ostalo uzaludno, a trebalo ih je odraditi jučer za radnog vremena.

Supruga mi je javila da je dobila novi službeni auto, nekakvu Mazdu, ne znam precizno tip, ali ima u nazivu brojku 3.

Kako sam izišao od doktora nazvao me Nikša da su imali saobraćajni udes kod Otočca i da se Dinko i on nalaze u bolnici u Gospiću.

Nazvao sam suprugu, sjeli smo u novi auto i krenuli prema Gospiću. Nazvao sam u firmu gdje sam trebao doći i troje kolega je bez oklijevanja priskočilo da završe onaj posao umjesto mene. Hvala ekipi.

Nikšin auto je potpuno uništen. Pri brzini od 120 kilometara pukla im je nova guma na novom autu. Policijski uviđaj je precizno izmjerio da su se preokretali i vozili na krovu 124 metra. Srećom, Nikša je - osim što je dobro protresen - potpuno neozlijeđen, a Dinkaču je razrezan obraz i slomljen nos. Obraz su mu zašili u bolnici u Gospiću, rendgenski mu snimili glavu i napravili sve ostalo što su mogli, osim što nos nisu mogli dirati jer ondje nema otorinolarigologa. Dinko i Nikša su bili duboko dirnuti postupkom svih iz Gospića koji su se pobrinuli za njih, Dinkovim riječima, "kao da su mama i tata". Koliko smo bili potreseni svjedoči i da smo zapamtili imena doktorice Jasne, doktora Zdravka, sestre Ane, a ime jedne sestre smo zaboravili, dok medicinska dokumentacija koju smo donijeli pokazuje da su ondje bili doktorica Željka i doktor Janoš. U svakom slučaju, duboko smo zahvalni ne samo zbog medicinke usluge, nego i zbog dirljivo brižljivog i odgovornog odnosa koji su pokazali.

Po povratku smo prolazili kroz Karlovac i ondje je dežurni doktor Vukašin namjestio Dinku nos.

Nakon što smo vidjeli skrhani automobil i čuli što se dogodilo, supruga i ja se osjećamo kao da nam se sin ponovo rodio. Spasilo ga je što je sjedio na stražnjem sjedalu i bio vezan pojasom.

Jučer nisam napisao uobičajeni dnevni post, a nemojte mi zamjeriti ni ako se ne oglasim sljedećih dan-dva.